a) “ideale Velnn thi, ir iy aN ESNAFI I Kakvih je obria i obrinika bilo u Sarajevu. ako 0 Vrhbosni ili Sarajevu ima- mo od druge polovine XIV stoljeéa raznih vijesti, prve vijesti o obrtu potjetu tek iz 1489. godine, tj. iz najstarijeg poznatog katastarskog deftera. Prema tom sluzbe- nom defteru nabrojio je prof. Nedim Filipovié sedamnaest raznih vrsta obrtnika u Sarajevu. Jedni su izradivali razne proizvode; to su bili: kovati, sabljari, &izmari, sarati (sedlari i remenari), terzije (krojati), éebediije, késtektije, halati (pucari pamuka), mesari, pekari, buregdzije, halvadiije (stastitari) i buzadzije. Drugi su yisili razne usluge; to su bili: bakali, trgovci, hamamdaije (banjari) i talaci (banjski froteri).! Sabljari, dizmari, sarati i Gebedtije bili su potrebni i vojsci i gradanima. U ovom defteru ne spominju se ni mlinari ni handiije, a besumnje ih je bilo, jer je jo8 1462. bio ovdje jedan han i jedan veliki mlin.? Trideset godina kasnije broj zanimanja se vise nego podvostrutio. Prema drugom sluzbenom defteru, sastavljenom 1528-1536, nabrojio je prof. N. Filipovié 35 zanimanja sarajevskih stanovnika, medu kojima se navode svi iz deftera 1489, osim késtekéija, i jo8 19 novih, i to: nalbanti, naltadzZije, bravari, puskari, kazan- ije, kalajdzije, zlatari, tabaci, paputije, arakijadzije (kapari), mutabdzije, valja- Gisukna, sagrakéije, dogramadzije (stolari), dunderi, berberi, a8tije, pretrge i teski fizitki radnici.* Ni u ovome defteru nema ni handiija, ni mlinara, a nema ni sujol- déija, majstora koji grade i popravljaju vodovode, a Sarajevo 1530. bez nijih, sigur- no nije bilo, jer su pored uliénih éesama postojale i tri javne banje. Godine 1531. bio je ovdje bar jedan bojadzija tkanina (sabbag), jer ga nalazi- mo kao svjedoka na jednoj ispravi.* Skoro sva dosad navedena zanimanja nalazimo i u najstarijem o&uvanom si- diilu ili protokolu sarajevskog suda iz godina 1955/57. a osim njih navedeno je jo8 'N, Filipovié, Neki novi podaci iz ranije istorje Sarajevo pod Turcima, Pregled, VE i Hl (1953), str. 7. * Hi Sabanovie, Dvije najstarie vakufname u Bosni, Prilozi Orijentalnog instituta u Sarajeva, Il (1951), st ON. * €. Truhelka, Gazi Husrevbeg, njegov Zivot i njegovo doba, GZM, XXIV (1912).42 HAMDIIA KRESEVLIAKOVIC 11 novih obrta, i to: Gelengiri (klintari), bitaktije (noZari), mudéeliti (knjigovesci), Gurtije (krznari), koléakéije, samardzije, taSéije (klesari), mumdzije (svjeéari), sa- punddije, nalundzije i kazazi (pozamenteri). Od 1557. do u prva dva decenija XVII stoljeéa javlja se jo8 nekoliko obrta u na8oj Earsiji. Tako se u raznim ispravama iz toga vremena sretamo jo sa ovim obr- tnicima, Uz nozare javijaju se korediije, zvonari i kantardZije; uz zlatare sahatije; uz tizmare i paputije firaledzije; uz halaée jorgandfije; uz pudkare fisektije. Samo- stalni su zanati abadZije, ée8ljari i brdari (tarakéije) i nakasi (moleri). S pojavom kahve i duhana krajem XVI stolje¢a udomatige se kahvediije, kri- Zaéi i trgovei duhanom, luledzije i éubukéije, a jo8 od 1565. javijaju se mejhandzi- je. U XIX stoljeéu sretamo se s limarima, od 1851. s cipelarima i od 1866. s tipo- grafima kao zadnjom vrstom obrtnika turskog perioda. Tako je godine 1866. bilo ovdje zastupljeno do 70 raznih obrta, a proizvodilo se do 400 raznih predmeta. Osobito su bili brojni proizvodi kazandzija, saraéa, kazaza i kovata. Iz svega sto je dosad reteno vidi se da su u Sarajevu pored obrta, u tiji je dje- lokrug spadala proizvodnja raznih prehrambenih i u svakidagnjem Zivotu potrebnih artikala i obavijanje raznih usluga, bile zastupljene tri glavne grane indus! talna, koZarska i tekstilna. Od Zeljeza, bakra, kositra, olova, srebra i lata izradiva- li su i popravjali razne predmete kovati, Klinéari, ravari, naléadzije, noZari, sablja- ri, puskari, zvonari, kantarddije, limari, zlatarii sahatije; sirovu su kozu utinjali ta- baci, a od uéinjene koze su izradivali raznu robu saraéi (sedlari, remenari, opan- Gari, nalunddije), cizmedzije i cipelari; tekstilnu su robu izradivale Cebediije (vu- na), mutabdzije (kostrije), platnari (pamutna preda), halati (sirovi pamuk) i jor- ganddije, terzije (éoha), abadzije (domace sukno), koléaktije, kapari, kegediije i bojadiije. Od ovih obrta neki su podmirivali potrebe cijele zemlje i izvozili svoje proi- zyode i preko granica Bosne i Hercegovine, narotito kazandiije, éuréije i, donekle, Gizmediije kao i neki drugi obrtnici. Neki su obrinici stekli lijep imetak svojim neumornim radom i, prema meni pristupaénim izvorima, od XVIII stoljeéa poéeli su prerastati u trgovce; vjerovatno je ovaj proces i stariji. Neki su od bolje stoje¢ih obrinika osnovali razne zaduzbine, dok ih je najveéi broj od svoje zarade Zivio prema onoj narodnoj: Dan i hrana, vo- da iz begluka. Uz obrt je cvala i napredovala a s njim uporedo i opadala trgovina. Trgovalo se doma¢om i stranom robom. Pored domasih trgovaca muslimana, krééana i Zido- va bilo je i stranaca, Dubrovéana i Talijana, a u XIX stoljeéu Francuza i Nijemaca, ali nikada u vecem broju. I domaéi su trgovci ili u strane zemlje, narotito u Skop- je, Solun, Carigrad, Dubrovnik, Split, Mletke i Jakim (Ankona), a od XIX stolje- éa.u Trst, Zagreb, Beé, Peitu, Pariz i London. Prema ve¢ spomenutom defteru iz 1489. tada je bio u Sarajevu samo jedan trgovac i dva bakala. Godine 1581. poslao je papa Grgur XIII stonskog biskupa fra Bonu Drakuli- éa da pohodi sarajevske katolike, a na toj milosti zahvaljuje se 24. maja iste godine Getrnaest sarajevskih trgovaca, medu kojima bijahu i tri Talijana.’ Koliko je trgo- +B, Fermendiin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque and annum 1752, Zagrabiae (1892), str. 315.SARAJEVO, ESNAFI 43 vaca drugih konfesija toga vremena bilo, ne zna se, ali svakako njihov broj nije bio malen, jer je samo u tri sarajevska bezistana i Taslihanu bilo preko 120 duéana, a njih je bilo i po ostaloj éarsiji. Trgovina Sarajeva znatno je krovila naprijed kad je splitska skela otvorena bosanskoj trgovini 1592. godine. Tada, prije toga i kasnije trgovalo se proizvodima domaceg obrta, narotito bakrenim sudem, kozom i proi- zvodima od koze, Zeljeznom robom iz Kreseva, Vareéa i Fojnice, éebetima i raz- nom robom od kostrijeti, poljoprivrednim proizvodima (zito, bragno, vuna, krzno, vosak, med i maslo), zatim kolonijalnom robom (kahva, Se¢er, riZa), mirodijama, opijumom, duhanom i burmutom, tohom i raznim tkaninama od svile i pamuka, u- Zarijom, knjigama, papirom, staklom, ogledalima i drugim predmetima od stakla (naotale, durbini, éa8e), bakrom, kositrom, ni§adorom, gradevnim materijalom itd. Osim veé spomenutih trgovaékih sjedi8ta, atari (drogeristi) i demird2ije ili ti- murddije (trgovci gvozdenom robom) kao i prodavati duhana, imali su svoje duéa- ne na Bastarsiji, dok dzelepéije (trgovei stokom) nisu imali svoje tarki u Esnafi. Organizacije, Sto su ih u feudalno doba imali obrtnici i trgovci po in- dustriskim centrima Istoka i Zapada zvahu se esnafi, (cehovi, korparacije, Ziinfte). U takve centre ubrajahu se u Bosni i Hercegovini Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Travnik. Svi obrtni ili zanatlije, koji se bave jednim te istim obrtom ili zanatom, éine jedan esnaf, npr. krojati, tabaci, potkivati konja (nalbanti), brijagi, pekari itd. Bi- lo je esnafa u kojima su bili organizirani razni ali sliéni obrti, npr. kazandzijski, uw koji su spadale kazandzije i kalajdzije; gradevinarski, u koji su spadali tokari (do- gramadzije), dunderi, klesari, trgovci gradevnim materijalom ili Cerestedzije; ko- vatki su esnaf Ginili: kovati, klinéari, bravari, naléadzije, sabljari, noZari, puSkari, kantardzije i zvonari (zildzije). Svaki je esnaf imao svoj odbor i bio je potpuno au- tonoman i posve nezavisan od drugog esnafa, ali su se svi esnafi u upravnom pogle- du drZali istih statuta. U esnafima, u kojim je bilo udruzeno po dva ili vige raznih ali po poslu sliénih obrta, nisu se smjeli jedni obrtnici mijeSati u poslove drugih, Tako, npr. nije smio praviti dunder one stvari, Sto ih je pravio dogramaddija, kako se to jasno vidi iz jednog akta iz 1775. godine.‘ Nikada éizmar nije pravio papuée, prem- da su i Gizmar i paputija pripadali cizmediskom esnafu i obojica proizvodili obuéu od istog materijala i sludili se istim alatom. Koliko znam, prvi trag esnafu u Sarajevu nalazimo potetkom XVI stoljeéa; tada su veé krojaéi bili organizirani, jer se i 1524. i 1538. spominju terzibase ili kro- jatke Cehaje. Kako su Osmanlije donijele ovamo razne obrte i organizaciju, donijeli sui nazive esnaf (ceh), zanat (obrt), zanatlija (obrinik) i mnoge druge, koji se kod nas udomaéige i iskljutivo se upotrebljavahu do najnovijeg vremena. Rijet esnaf plural je arapske rijeéi sunufun, a znati razred, vrsta, red ili, slobodno uzeto, organizaci- © Rukopis bivseg Balkanskog instituta, br. 1800. fol. 57.