HRVATSKA 2025.

GODINE – EKONOMSKI, POLITIČKI I DEMOGRAFSKI

SCENARIJ

BIJELI SCENARIJ

Ozbiljnijih reformi administracije, mirovina i zdravstva još nema, porezna, regulatorna

i obrazovna reforma se trebaju nastaviti i ići još ambicioznije, a dubinske reforme su
prijeko potrebne, sada već zbog optimizma. Kada se i krene u reformu zdravstva i
mirovina, to će tek biti financijska restrukturiranja koja neće imati utjecaj na
zaustavljanje odlaska ljudi iz zemlje, a nužna su zbog poreznih rasterećenja rada na
strani doprinosa.

U dugom bi roku, za zadržavanje ili kolebanje oko sadašnje veličine TFR a,

uz trenutačne mjere populacijske politike koje se provode u Hrvatskoj, trebalo
tijekom vremena uvoditi i neke dodatne. U sklopu dodatnih mjera ponajprije
mislimo na veće kapacitete za smještaj u jaslice i vrtiće te promicanje pozitivne
diskriminacije zaposlenih žena s malom djecom. Pri postavljanju hipoteze o
fertilitetu za srednju varijantu projekcije treba uzeti u obzir i činjenicu o sve
manjem priljevu u fertilni kontingent i u skladu s tim, i starenje fertilnoga
kontingenta. Prema tome, i ostvarenje srednje varijante fertiliteta zahtijevat će
postupno uvođenje dodatnih mjera pronatalitetne politike u skladu s
potrebama vremena. Kako pretpostavke o neto migracijama za nekoliko
desetljeća unaprijed pripadaju najzahtjevnijem dijelu prognoziranja budućeg
kretanja stanovništva, procjene neto migracija temeljimo na projekcijama
gospodarskog razvoja. S obzirom na gospodarske potrebe i integracijske
mogućnosti populacijski malobrojne Hrvatske neutemeljeno je, s današnjih
dugoročno projiciranih gledišta, planirati velike imigracije u Hrvatsku.
Hipoteza o imigracijama polazi od toga da će se u širem okruženju oko Hrvatske
zadržati sadašnji odnosi među državama prema stupnju gospodarske
razvijenosti. Ishodište imigracija nalazimo na prostoru Jugoistočne Europe,
ponajprije na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i šire. Prema tome, polazimo od
hipoteze da se tijekom projiciranog razdoblja neće mijenjati odnosi među zemljama
prema stupnju gospodarske razvijenosti između zemalja Jugoistočne Europe.
Općenito, migracije mogu biti proizvodno ili potrošački uvjetovane. U
slučaju proizvodno orijentiranih imigracija privlačni je činitelj potražnja za radnom
snagom i mogućnost zaposlenja. S druge strane, potrošački orijentirane
imigracije potiče uvjetovana potražnja za boljim životnim uvjetima. Dugoročno
će potrošački orijentirane migracije biti usmjerene prema Jadranu, ali neće biti
masovne. No postoji jedna od opasnosti koja bi uslijedila ako bi turizam i dalje
zadržao veliki udio u gospodarstvu. Naime, turizam je djelatnost s niskim
rastom proizvodnosti i velikim udjelom radne snage u proizvodu. Budući
da su zdraviji uvjeti života u ovoj regiji očitavani najdužim očekivanim životnim
vijekom, realno je očekivati migraciju osobito starijeg stanovništva prema
moru, a ponešto i prema Lici. Ako, dakle, pretpostavljamo migracije starijeg
stanovništva, njihova imigracija nije inicirana gospodarskim razvojem već
klimatskim pogodnostima.
CRNI SCENARIJ

Hrvatska je danas, iako je članica Europske unije– u nerješivoj ekonomskoj situaciji.

Rješenje bi bilo jedino u kontrapolitici, a to bi značilo nacionalizaciju strateških
djelatnosti. To bi pravno bilo čak i moguće, jer bi se država mogla u mnogim spornim
slučajevima pozvati na to da strani partneri nisu ispunili uvjete iz potpisanih
privatizacijskih ugovora, a u krajnjoj nuždi bi mogla posegnuti i za revolucionarnim
zakonodavstvom, pa sve što je od strateškog nacionalnog interesa također
nacionalizirati. Bez imovine, bez vladanja nad glavnim potencijalima u gospodarstvu i
financijama, nemoguće je voditi suverenu i prosperitetnu ekonomsku politiku. BDP će
se smanjiti i ove, a najvjerojatnije i sljedeće godine, pa će u najboljem slučaju, uspije
li Vlada u svojim reformskim planovima, tek 2025. biti kao što je bio 2008., što još neće
biti dovoljno za izlazak Hrvatske iz dužničkog ropstva.

Produbljivanje, u srednjem roku, sadašnjih gospodarskih teškoća što, uz

ostalo, podrazumijeva, restrikcije socijalnih programa, porast nezaposlenosti mladih,
nepriuštivost stana za mlade, izostanak ravnomjernijeg regionalnog razvoja
i niz drugih popratnih pojava i procesa, neminovno će negativno utjecati na
demografske trendove. Usto, ako bi se nastavila gospodarska kriza u Hrvatskoj uz
istodobni snažniji gospodarski rast u zapadnoeuropskim zemljama,
pretpostavljamo i odljev mladih iz Hrvatske. U Hrvatskoj su izrazito nepovoljna
kretanja u demografskoj strukturi. Postoji opasnost „da će u srednjoročnom razdoblju
doći do povećanih pritisaka na sustav socijalnog osiguranja“, stoji u Predpristupnom
ekonomskom programu Hrvatske. Udio socijalnih rashoda veći je od 20% BDP-a, što
je apsolutno neodrživo i predstavlja veliku prijetnju. U Hrvatskoj, demografske
projekcije već sada neoumoljivo pokazuju da će 2025. godine u ukupnom pučanstvu
biti oko 29% osoba starijih od 60 godina i oko pola milijuna manje ljudi radničke dobi.
Prema popisima stanovništva, Hrvatska je 1991. godine brojala 4 780 000 stanovnika;
2001. godine 4 437 000 stanovnika, a 2011. godine 4 290 612 stanovnika. Padom
nataliteta, do 2025. godine bi se stanovništvo u Hrvatskoj moglo smanjiti na 3,8
milijuna te bi situacija nalikovala onoj s početka dvadesetog stoljeća. Da bi se održala
obnova pučanstva, potrebno je da svaka žena rodi 2,1 dijete, a Hrvatice danas
prosječno rađaju samo 1,3 djeteta. Po tom kriteriju, Hrvatska se ubraja u 3 zemlje s
najmanjim natalitetom na svijetu, pišu Horvat i suradnici u svojoj knjizi Strategijsko
upravljanje i konkurentnost u novoj ekonomiji (2012: 82).
RUŽIČASTI SCENARIJ

Hrvatska 2025 može postati zemlja otvorenih prilika u kojoj institucije stvaraju dobar
okvir za poduzetničku inicijativu radišnih produktivnih pojedinaca.

Ako se govori o demografskim kretanjima, u suvremenim uvjetima gospodarska su

kretanja stožerni čimbenik u usmjeravanju razvoja stanovništva u željenom
smjeru. Posebno važnu ulogu imaju dugoročno razvijajući sektori
gospodarstva pojedinog prostora koji razvojem umnogome mogu pridonijeti
stabilizaciji i preokretanju nepovoljnih demografskih tendencija. No, pogrešno
bi bilo vjerovati da će gospodarski razvoj spontano, tj. sam po sebi, djelovati
na zaustavljanje i preokretanje nepovoljnih demografskih procesa.
Temeljno je polazište ove varijante projekcije dugoročno stabilan gospodarski
rast s naglašenim regionalnim razvojem. Znatniji porast broja živorođenih ostvariv
je pod uvjetom zapaženijega gospodarskog napretka. U modelu povećane
potražnje na tržištu radne snage možemo postaviti hipotezu računajući na
imigracije. Naime, bez obzira na to što se više ne može računati na
obilje ponude radne snage iz ruralnih hrvatskih područja može se računati, u
uvjetima potražnje na tržištu radne snage, na priljev stanovništva iz
drugih manje razvijenih država u okruženju. Pritom je opravdano pretpostaviti
da će useljavanjem mladih porasti broj rađanja.

Uz pretpostavku da Hrvatska stavi fokus na digitalizaciju i automatizaciju već sutra,

odnosno da prione radu, do 2025. potencijalni inkrementalni BDP od digitalne
ekonomije mogao bi doseći 8,3 milijarde eura.
"Kad pogledamo zadnjih pet godina, Hrvatska je rasla 12 posto, što je malo manje
nego što su rasle EU članice u središnjoj Europi, ali je opet značajno više nego rast
u velikim ekonomijama EU-a i u digitalnim predvodnicama“1. Ocijenjuje se
kako zaostajanje za ostalim EU članicama nije velik, no kad se Hrvatska uspoređuje s
razvijenim ekonomijama, vidi se i dalje velika razlika u visini BDP-a po stanovniku.
Kako je istaknuo, u usporedbi s tim naprednim ekonomijama BDP po glavi stanovnika
je čak četiri puta manji. Danas postoje dvije vrste ekonomija – tradicionalna i digitalna.

1
https://direktno.hr/razvoj/hrvatski-bdp-digitalizacijom-bi-do-2025-mogao-porasti-83-milijarde-eura-140499/
U Hrvatskoj je udio digitalne ekonomije 5 posto, manje nego kod drugih zemalja. No,
glavni problem nije u tome, već u usporedbi rasta digitalne i tradicionalne ekonomije.
Hrvatska je jedina zemlja u kojoj tradicionalna ekonomija raste više od digitalne.
Digitalna ekonomija danas i u budućnosti bit će glavni faktor ekonomskog rasta.
Također, automatizacijom i digitalizacijom današnja radna mjesta okarakterizirana
teškim fizičkim radom, puna repetitivnih manualnih procesa, biti zamijenjena s novim
radnim mjestima koja su puno produktivnija, kreativnija, koja stvaraju veću ekonomsku
vrijednost i za koja su bitne tehnološke i društvene vještine.
"Kada bi Hrvatska dosegla aspiraciju automatizacije do 2030. godine, aspiraciju koju
imaju Poljska, Češka i Mađarska, to bi imalo utjecaj na 800 tisuća radnih mjesta u
Hrvatskoj", naveo je Brezinščak.2
Stoga smatra da bi trebalo što prije početi razvijati mjere prekvalifikacija za
produktivnija zanimanja koja digitalizacija omogućuje.

2
https://direktno.hr/razvoj/hrvatski-bdp-digitalizacijom-bi-do-2025-mogao-porasti-83-milijarde-eura-140499/