You are on page 1of 20

"A ti o dušo s m i r e n a ,

vrati se Gospodaru svome zadovoljna,


a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove moje
i uđi u dženet moj"

Kur an 89; 27-30


PREDGOVOR
S a h a b i j e ili a s h a b i - k a k o s m o ih naučili oslovljavati -
bili su n a j b o ja g e n e r a c i j a koja se ikada na zemlji pojavila.
"Najbolja pokoljenja su moji ashabi pa tabiini, a onda
slijedeća, pa slijedeća generacija." /hadis/.
Kao primjer su s p o m e n u t i i u Tevratu i u Indžilu. /Feth
29/.
"Sa ovom generacijom je Allah dž.š. zadovoljan, a oni
sa Njim."
"Allah je zadovoljan sa muhadžirima ensarijama i onim
koji su ih slijedili u dobročinstvu, a oni su zadovoljni s
Njim..." /Tevba 100/
"Allah je zadovoljan sa mu'minima koji su ti se zavjerili
pod drvetom. On je znao što je u njihovim srcima i dao im
1
je smirenje i haber o skoroj pobjedi. /Feth 18/.
Allaha dž.š. i N j e g o v a poslanika su volili iznad s v e g a
Davali s u j e d a n d r u g o m prednost nad s a m i m s o b o m .
Slijedili su Allahova p o s l a n i k a a.s. u s t o p u .
Allahov poslanik a.s. s t o g a ostavlja svim dolazećim
g e n e r a c i j a m a pa i n a m a s l i j e d e ć u oporuku:
"Slijedite moj Sunnet i put hulefair - rašidina i čvrsto se
toga prihvatite." /hadis/.
J e d a n od d r u g o v a /ashaba/ Allahova poslanika a.s.
bio je i n j e g o v a m i d ž a hazreti Hamza. /Neka je Allah sa njim
zadovoljan/.

Ebu Abdil - Kerim


HAMZA IBN ABDUL MUTALIB
LAV BOŽJI I PRVAK ŠEHIDA
Nakon što je p r o t e k a o j o š jedan dan p r o v e d e n u
o p h o đ e n j u o k o Kabe, u o b a v i j a n j u p o s l o v a i zabavi, Meka
je utonula u d u b o k s a n . Dok su se Kurejšije s n e n o prevrtale
u svojim posteljama, j e d a n č o v j e k nije s p a v a o . Inače bi
rano lijegao u postelju, o d m o r i o par sahata, a zatim se, pun
velike ljubavi budio i znajući da sa Allahom ima susret, na
musali s v o j e s o b e bi klanjao i G o s p o d a r u se s v o m e molio.
Kad bi mu s e , čuvši n j e g o v e u z d a h e i š a p a t o m i z g o v o r e n e
molitve s u p r u g a probudila, molila ga je da se malo odmori
i o d s p a v a na š t o bi joj on o d g o v o r i o :
- "O Hatidža, nije više vrijeme za spavanje".
Kurejšije se na n j e g o v poziv j o š nisu odazvale, a to su
bili sami počeci kad se govorilo š a p a t o m i tiho. Međutim i
među onima koji j o š nisu primili islam bilo je ljudi koji su ga
poštovali, uvažavali i voljeli. Njihova s r c a su p o l a g a h n o
naginjala i nestrpljivo su č e k a l a trenutak da mu povjeruju i
priključe se n j e g o v o j plemenitoj karavani. U t o m e su ih
donekle sprječavali tradicija i s t a r e navike, kao i s a m a
njihova n e o d l u č n o s t da se o d a z o v u pozivu svjetlosti, a
okrenu leđa tami. J e d a n od tih je i Hamza ibn abdul Mutalib,
amidža B o ž j e g poslanika a.s. i brat mu po mlijeku. Hamza
je bio s v j e s t a n veličine i kompletnosti ličnosti s v o g a bratića.
Bio je siguran u iskrenost i i s p r a v n o s t n j e g o v a poziva i bit
njegovih principa. Nije ga z n a o tek o n a k o kako amidža
p o z n a j e s v o g a bratića, v e ć k a o brat brata i prijatelj prijatelja,
jer Božji poslanik i H a m z a su ista g e n e r a c i j a i približno istih
godina. Z a j e d n o su rasli, igrali s e , s k u p a išli istim putem od
s a m o g p o č e t k a korak po korak. Mada je život u mladosti
s v a k o g p o v e o svojim putem; t a k o da je Hamza potiskivao
s v o j e suparnike u potrazi za b l a g o d e t i m a života te da bi se
izborio za m j e s t o m e đ u p r v a c i m a Meke i uglednicima
Kurejša, Muhamed a . s s e p r e d a o svjetlu s v o g a d u h a čim
je p o č e o da mu o s v j e t l j a v a put Istine. Posvetio se o n o m što

2
mu govori n j e g o v o srce, a ono ga je udaljavalo od d n e v n e
b u k e i navodilo ga na razmišljanje pripremajući ga za s u s r e t
sa Istinom.
lako je svaki od njih u mladosti, kako rekosmo, krenuo
svojim putem ipak ni j e d n o g m o m e n t a Hamza nije s m e t n u o
sa u m a kvalitete koje p o s j e d u j e n j e g o v bratić. Dobrota i
d o s t o j a n s t v o koje je imao kod čitavog s v o g a naroda digli
v i s o k o n a g o v j e š t a v a j u ć i na taj način sliku n j e g o v e svijetle
budućnosti.
U jutro t o g a d a n a Hamza je, k a o i obično, i z a š a o i u
dvorištu Kabe n a š a o nekoliko p r v a k a i uglednih ljudi iz
p l e m e n a Kurejš. S j e o je s njima da č u j e o č e m u ra-
zgovaraju, a razgovarali su o Muhamedu. T a d a je Hamza
po prvi puta primjetio da ih od poziva n j e g o v a bratića hvata
panika. Njihov r a z g o v o r je bio prožet zavišću, s r d ž b o m i
gorčinom. Ranije mu nisu m n o g o ni pridavali značaja, ili su
s a m o glumili indiferentnost i nemar. Danas je vidio kako ih
e z a p l j u s n u o val straha, zabrinutosti, bilo je tu i želje za
likvidaciom. H a m z a im je p r e b a c i v a o da l o š e i p o g r e š n o
procjenjuju. No, Ebu Džehl je tvrdio da Hamza najbolje zna
za o p a s n o s t koja v r e b a iz o n o g a č e m u z o v e Muhamed, ali
on to, po njemu, želi da umanji nebi li se Kurejšije uspavale,
i nebi li k a d a se j e d n o g d a n a prenu uvidjeli da je to za njih
loš trenutak k a d a n j e g o v bratić njima već dominira. Oni su
nastavili d a s e m e đ u s o b n o hrabre i k o j e š t a izjavljuju.
Hamza s e s a m o s m i j e š i o i p o n o v o protestvovao. Kad s e
društvo razišlo i s v a k otišao svojim putem, Hamzi je brujala
g l a v a od novih ideja, misli. Na o s n o v u t o g a p o n o v o je
analizirao s v o g bratića i p o n o v o ga prihvatio. Dan za
d a n o m prolazili su k a o da lete, a svakim d a n o m se s v e v i š e
govorilo o M u h a m e d o v o m a.s. pozivu. Priče su prerasle u
provokacije, ali H a m z a je situaciju j o š uvijek promatrao sa
distance. Veselila ga je upornost n j e g o v a bratića. Njegova
predanost u radu na putu vjere je za s v e Kurejšije bila
novina, iako je on i ranije među njima važio za o d a n o g i
o d l u č n o g . S u m n j a u i s k r e n o s t p o s l a n i k o v u i veličinu
n j e g o v a karaktera bi se p o n e k a d javila, ali nikad nije uspjela

3
d a n a đ e puta d o Hamzine svijesti. P o z n a v a o g a j e d o b r o
j o š o d r a n o g djetinjstva, preko č i s t o g d j e č a š t v a s v e d o dobi
o d r a s l e v j e r n e o s o b e . Znao g a j e kao š t o z n a s a m o g s e b e .
Z a j e d n o su rođeni, s k u p a stasali i rasli, a za to vrijeme
M u h a m e d o v a.s. život je bio čist poput zrake s u n c a . Hamza
se iz M u h a m e d o v o g a.s. života ne s j e č a ni č e g a š t o bi biio
sumnjivo, ne s j e ć a se da ga je ikad viđo ljuta, razočarana,
pohlepna ili bezbrižna.
Hamza je bio č o v j e k koji ne p o s j e d u j e s a m o fizičku
s n a g u v e ć jaku volju i razboritost. Prema t o m e nije bilo
normalno da p r e s t a n e pratiti č o v j e k a za k o g a z n a da je
iskren i p o u z d a n . J e d n o v r i j e m e je tajio o n o š t o mu je u
grudima, no u s k o r o će to objelodaniti.
D o š a o je i taj dan. H a m z a je o p a s a n lukom, i z a š a o iz
s v o j e k u ć e i otišao u lov. To je bio n j e g o v omiljeni hobi i
koristan sport. U t o m e je bio vrlo vješt. U lovu je p r o v e o dio
d a n a a kad se vratio otišao je, k a o i obično, da malo obiđe
Kabu prije n e g o š t o se vrati kući. Prije n e g o je d o š a o Kabi,
srete g a sluškinja A b d u l a h ibn Džudana. S a m o š t o g a j e
ugledala povikala je:

Muhamed malo prije doživio od Ebu Hakema ibn Nišama.


Kad ga je tamo našao da sjedi počeo ga je zlostavljati i
vrijeđati. Od njega je čuo ono što mu nije drago."

Božjem poslaniku a.s. H a m z a ju je d o b r o s a s l u š a o . Zatim


je ispružio d e s n u ruku p r e m a luku i pritegao ga uz rame, a
nakon t o g a brzim i odlučnim korakom otišao prema Kabi
ne bi li t a m o n a š a o Ebu Džehla. A k o ga t a m o ne b u d e s v e
će pretražiti dok ga ne nađe. J o š se Kabi nije ni približio, a
p r e p o z n a o je Ebu Džehla u n j e g o v o m dvorištu kako sjedi
među nekoliko p r v a k a iz p l e m e n a Kurejš. Z a s t r a š u j u ć e ali
tiho Hamza je prišao Ebu Džehlu, skinuo luk sa ramena,
njime jako z a m a h n u o . Udario je po glavi Ebu Džehia tako
da mu je glavu r a s j e k a o , krv ga oblila. Prije n e g o su se
prisutni pribrali, H a m z a je povikao na Ebu Džehla:

4
"Zar se smiješ rugati Muhamedu s.a.v.s., kad sam i ja
njegove vjere. ŠŠto on očituje to očitujem i ja. Ponovi te
uvrede meni ako smiješ!"
Svi prisutni su na tren. zaboravili na poniženje koje je
doživio njihov prvak Ebu Džehl, k o m e se krv slivala niz lice,
jer ih je p o s j e k l a j e d n a d r u g a riječ koja ih je ošinula poput
munje. To je riječ koju je rekao Hamza da je on
M u h a m e d o v e a.s. vjere; očituje je i v j e r u j e š t o i Muhamed
s.a.v.s.
Zar Hamza, taj najdraži, najjači i najenergičniji mladić
Kurejša da primi i s l a m ? Za Kurejšije to b i j e š e nesreća, koju
nisu mogli otkloniti. Hamzino primanje islama će dati s n a g e
m n o g i m a koji su v e ć primili islam. Muhamed će uza se s a d a
imati moć, s n a g u i o v o će mu ojačati misiju i pomoći da se
Kurejš j e d n o g d a n a probudi, usljed huke bujice koja će
porušiti kipove i b o ž a n s t v a Kurejša. Tako je Hamza primio
islam. Ljudima j e o b z n a n i o s a m o o n o š t o j e o d a v n o nosio
u svojim grudima. On je napustio d r u š t v o ostavljajući ga u
razočarenju da n a k l a p a i da zaustavljaju krv Ebu Džehlu, iz
rane na glavi. H a m z a je j o š j e d n o m ispružio ruku prema
s v o m ramenu i t a k o p r i t e g a o luk nastavljajući da ide prema
kući čvrstim korakom i vrlo smjelo.
Hamza je bio vrlo pronicljiv, i imao živu savijest. Kad
se vratio kući i o d m o r i o od dnevnih p o s l o v a , s j e o je i
razmislio o o n o m e š t o se malo prije dogodilo. Mislio je o
t o m e kako je izjavio da prima islam? Objelodanio je to u
trenutku s r d ž b e i uzrujanosti. Ali bilo mu je t e š k o kad je č u o
kako se l o š e p o s t u p a sa n j e g o v i m bratićem i to da mu se
učinilo nasilje, a da mu n e m a niko pomoći. To je o n o š t o
ga je rasrdilo i z b o g t o g a se naljutio na prvake Benu
Hišama. Zato je i r a s j e k a o glavu Ebu Džehlu i rekao mu u
lice da prima islam.
Ali zar je to ispravan način kako Čovjek treba da
napusti vjeru svojih p r e d a k a i s v o g r o d a ? Da napusti drev-
nu, v j e k o v n u vjeru, a da zatim primi novu čije u č e n j e j o š nije
iskusio i o kojoj ne z n a m n o g o . T a č n o je da ni j e d n o g
m o m e n t a nije s u m n j a o u M u h a m e d o v u a.s. iskrenost i
5
d o b r o n a m j e r n o s t , ali zar č o v j e k m o ž e da primi novu vjeru
sa svim o b a v e z a m a i z a d u ž e n j i m a koje ona donosi i to u
trenutku s r d ž b e kao š t o je to s a d a učinio H a m z a ? Prema
tom pozivu, čiju z a s t a v u je nosio, n j e g o v bratić je u s e b i
gajio p o š t o v a n j e , ali b u d e li mu s u đ e n o da b u d e pripadnik
tog poziva, da u n j e g v j e r u j e i da ga brani kad je to vrijeme
koje je n a j p o g o d n i j e da se to primi? Je li to m o m e n a t ljutnje
i srdžbe, ili je to vrijeme kontemplacije i razmišljanja? Ispra-
vnost svijesti i savjesti, pravilnost rasuđivanja su ga nat-
jerale da čitavu stvar p o n o v o p o d v r g n e oštrom i preciznom
razmišljanju. Odlučio je da o s v e m u d o b r o razmisli. P r o v e o
je d a n e p u n e nemira i d u g e n e p r o s p a v a n e noći jer kad
istinu tražimo uz p o m o ć razuma, t a d a se s u m n j a javlja k a o
s r e d s t v o do s p o z n a j e . I tako, kad je Hamza p o s e g n u o za
razumom i razmišljanjem o pitanjima islama, p o č e o je da
komparira staru vjeru sa o v o m novom. U duši mu se na
m o m e n t e p o č e l a rađati s u m n j a koju je pobuđivala u r o đ e n a
nostalgija p r e m a vjeri svojih predaka, kao i tradicionalni
strah o d s v e g a š t o j e novo. P o č e l e s u d a naviru s v e o n e
u s p o m e n e v e z a n e za Kabu, kipove i b o ž a n s t v a , p r i s j e ć a o
se vjerskih s l a v a koje su isklesani kumiri proširili na čitav
Kurejš i Meku. Tako je o v a prošlost stare v j e r e p o č e l a da
predstavlja ponor koji je t e š k o savladati. Zato se Hamza
s a m s e b i č u d i o k a k o č o v j e k tako j e d n o s t a v n o i lahko m o ž e
napustiti vjeru svojih p r e d a k a i zato se p o m a l o p o č e o kajati
z b o g s v e g a o n o g š t o je uradio, ali je ipak nastavio s t a z o m
razuma. Tek kad je otkrio da razum s a m s e b i nije dovoljan
okrenuo se metafizici s a s v i m iskreno i o d a n o . Kod Kabe je
klonuvši pitao n e b o moleći se i prizivajući s v e k o s m i č k e si e
i svjetla da ga n e k a k o upute na put s p o z n a j e istine. Da
p o s l u š a m o n j e g a jer ostatak vijesti i s a m prenosi:
"Spopadalo me kajanje zbog napuštanja djedovske
vjere i vjere mog naroda. Rješavao sam sumnju u veliku
stvar i pri tom skoro nikako nisam spavao. Došao sam kod
Kabe i zamolio Allaha dž.š. da moje grudi otvori za istinu.
Allah mi je odgovorio i srce mi napunio sigurnom s p o -
znajom Zatim sam otišao kod Božjeg poslanika i obavijestio
ga o onome što mi se dogodilo. Tada sam zamolio Allaha
dž.š. da mi srce učvrsti u Njegovoj vjeri". Tako je Hamza
čvrsto primio islam. Gordo je s t a o u o d b r a n u B o ž j e g po-
slanika s . a . v . s . i potlačenih a s h a b a .
EbuDžehl ga je vidio da stoji u s a f o v i m a muslimana i
zaključio da je rat neizbježan. P o č e o je da h u š k a i n a g o v a r a
Kurejšije da vrijeđaju B o ž j e g poslanika i n j e g o v e drugove,
a p o č e o je i da priprema i pravi g r a đ a n s k i rat, preko kojeg
bi iscijelio s v o j u s r d ž b u i zavist. Naravno, Hamza nije
m o g a o spriječiti s v e n a n e s e n e uvrede. Pored t o g a n j e g o v o
primanje islama je značilo o d b r a n u i zaštitu, a to je za
m n o g a p l e m e n a bio podstrek, koja su najprije ponukana
Hamzinim, a zatim h. O m e r ibn el-Hatabovim primanjem
islama, s k u p a p r e š l a na islam.
Od trenutka primanja islama H a m z a je s v u s v o j u
s n a g u , m o ć i s a v s v o j život posvetio Allahu dž.š. i n j e g o v o j
vjeri, tako da mu je poslanik s.a.v.s. d a o nadimak lav Božji
i lav B o ž j e g poslanika s.a.v.s.. Komandant prve čete mu-
slimana koja je izašla na b o j n o polje protiv neprijatelja bio
je Hamza. Prva z a s t a v a koju je Muhamed s.a.v.s. nekom
uručio bila je o n a u r u č e n a Hamzi r.a.. A o n o g d a n a kad su
se dvije v o j s k e sudarile na Bedru Hamza je pravio čuda.
Nakon nje, ostaci razbijene mušričke v o j s k e vratiše se u
Meku s p o t i č u ć i s e t a k o o prvi p o r a z . Doživjeli s u
razočarenje, jer na bojištu su ostala mrtva tijela prvaka
Kurejša k a o š t o s u : Ebu Džehl, Utbe ibn Rebia, Š e j b a ibn
Rebia, Umeje ibn Halef, Utbe ibn ebi Muit, E s v e d ibn Abdel
- E s e d el-Mahzumi, Velid ibn Utbe, Mudar ibn el-Maris,
El-As ibn Seid, T a m e ibn Adi i na d e s e t i n e drugih njima
sličnih iz p l e m e n a Kurejš i njegovih junaka.
Kurejšije se nikako nisu m o g l e da pomire sa ovim
porazom koji je u miru za njih bio prezren te su zato otpočeli
s a pripremom p l a n a d a k o n c e n t r i š u silu, akumuliraju
razočarenje tražeći o d m a z d u za s e b e i s v o j e prvake, za
poginule. Kurejš je odlučio da ratuje. Dođe vrijeme bitke na
Uhudu. Kurejšije su pošli na d e v a m a , a sa njima saveznici
iz okolnih arapskih plemena. O v o m n o v o m bitkom prvaci

7
Kurejša su ciljali na d v a č o v j e k a . B o ž j e g poslanika s.a.v.s.
i Hamzu r.a.
Onaj ko je imao priliku da č u j e njihov d o g o v o r i zavjeru
prije izlaska u bitku m o g a o je primijeniti da je Hamza bio
meta i cilj bitke o d m a h iza B o ž j e g poslanika s.a.v.s.. Prije
početka bitke, našli su č o v j e k a k o m e je povjeren Hamzin
slučaj. Bio je to jedan abisinski /etiopski/ rob koji je vrlo
precizno g a đ a o kopljem Njemu je tokom čitave bitke bio
zadatak s a m o da v r e b a i da ga p r o b a kopljem smrtno
pogoditi. Upozorili su ga da se ne s m i j e ni na š t o osvrtati,
bez obzira na ishod ili tok bitke. Za to su mu obećali dati
o g r o m n u n a g r a d u . N a g r a d a m u j e bila o s l o b o đ e n j e
ropstva. Taj rob Abdul Džubejra ibn Mutaliba se z v a o Vahšij.
Pošto je Džubejrov a m i d ž a p o g i n u o na Bedru on mu je
rekao:
"Izaći ćeš u bitku sa borcima pa ako ubiješ Hamzu
slobodan si!"
Nakon t o g a su ga poslali Hindi bint Utbe supruzi
Sufjanovoj, da ga ona p r o b a j o š v i š e nagovoriti i navratiti
da uradi o n o što su skovali. U bitci na Bedru Hinda je
izgubila oca, brata, amidžu i sina. Rekli su joj da je neke od
njih ubio Hamza, a za d r u g e da je s p r e m i o ubistvo. Zato je
od svih Kurejšija bila najveći p r o p a g a t o r rata, ni z b o g č e g
d r u g o g , v e ć d a s e d o č e p a Hamzine g l a v e i t o b e z obzira
na cijenu koja će joj za to biti potrebna. Prije bitke danima
nije nigdje izlazila i ništa d r u g o nije radila osim š t o je s v u
s v o j u s r d ž b u ulijevala u grudi Vahšiju crtajući mu ulogu koju
treba da odigra. Ako ubije Hamzu, o b e ć a l a mu je n a j v i š e
što j e d n a ž e n a m o ž e imati od nakita i dragulja. Svojim
zlobnim prstima uzela je s k u p o c j e n u bisernu narukvicu i
zlatne ogrlice koje su visile na njenom vratu! Dok je očima
šarala o k o V a h š i j a rekla je:
"Ako ubiješ Hamzu, sve je ovo tvoje!" Vahšiju p o t e č e
v o d a iza z u b a . N j e g o v e misli se s k o n c e n t r i s a š e na bitku
koju je j e d v a č e k a o . Nakon t o g a v i š e n e ć e biti rob, a iz
ropstva će izaći sa svim onim nakitom koji je u k r a š a v a o

8
ženu v o đ e Kurejš, i kćerku n j e g o v o g prvaka. Cilj čitave bitke
je bila zavjera, Hamzino u b o j s t v o i to s a s v i m jasno.
Došlo je vrijeme bitke na Uhudu... S u d a r i š e se dvije
v o j s k e . Hamza je p r e d v o d i o ljude na terenu bitke. Nosio je
ratnu uniformu, a na g r u d i m a je imao nojevu perku kojom
se u vrijeme b o r b e u k r a š a v a o . P o č e o je da g o s p o d a r i . Kao
da mu se s u d b i n a potčinila, tako da je njom p o g a đ a o k o g a
je htio i naumio. Svi muslimani su s k u p a prešli u napad,
tako da su s k o r o porazili neprijatelja. Razbijena v o j s k a
Kurejšija se panično p o č e l a povlačiti i bježati. Da strijelci
nisu napustili s v o j e p o l o ž a j e na brdu i sišli na poprište bitke
da s a k u p l j a j u plijen koji je o s t a o iza p o r a ž e n o g neprijatelja
i time napravi i širok prolaz za konjicu Kurejšija, bitka na
Uhudu bi bila g r o b n i c a č i t a v o g p l e m e n a Kurejš: žena, ljudi,
konja i kamila. Ali, njihova konjica je sa isukanim s a b l j a m a
iznenada iza leđa napala muslimane. T a d a su se muslimani
p o n o v o koncentrisali i latili se oružja koje su neki bili odložili,
vidjevši Kurejšije k a k o bježe.
Iznenađenje je bilo g o r k o i ž e s t o k o . Kad je Hamza,
vidio šta se d o g o d i l o u d v o s t r u č i o je s v o j u s n a g u i z a l a g a n j e
u borbi. Udarao je d e s n o i lijevo ispred i iza s e b e . Pritom ga
je pratio Vahšij, v r e b a j u ć i z g o d n u priliku da mu z a d a
udarac. No, p u s t i m o V a h š i j a da nam ispriča čitav d o g a đ a j :
"Bijah abisinski rob. Kopljem sam baratao kao pravi
Abisinac i rijetko bi se desilo da promašim. Kad su se
vojske sudarile pratio sam Hamzu, dok ga nisam opazio
usred gomile ljudi. Bio je poput sive deve dok lomi ljude
ispred sebe svojom sabljom tako da ispred sebe ništa nije
ostavljao. Tako mi Boga spremao sam se za njeg. Tražio
ga, a od njeg se skrivao i maskirao drvetom dok ga ne
pogodim ili dok on mene ne napadne. Da mu bliže priđem
pomogao mi je Suba ibn Abdul Uza. Kad ga je Hamza
ugledao rta njeg je podviknuo:
"Dođi amo, o Ibn Mukata'el Bezur!". Zatim ga je udario
i glavu mu nije promašio. U tom trenu s a m trznuo s v o j e
koplje, naciljao i kad s a m bio siguran bacio ga i ono ga je
udarilo u tijelo t a k o da mu je izašlo između nogu. On se
9
d i g a o p r e m a meni, a zatim je p a o i umro. Prišao s a m mu i
uzeo s v o j e koplje, a zatim se vratio u logor i t a m o s j e o jer
ništa v i š e nisam t r e b a o uraditi. Ubio s a m ga da bi me
oslobodili".
Ne bi bilo l o š e da p u s t i m o V a h š i j a da dovrši s v o j u
priču:
"Kad sam došao u Meku oslobođen sam ropstva. U
njoj sam stanovao dok je nije oslobodio Muhamed s.a.v.s.
pa sam tada pobjegao u Taif. A kad je delegacija iz Taifa
išla Božjem poslaniku s.a.v.s. da primi islam padalo mi je
na um da nekud otputujem. Mislio sam otići u Siriju, Jemen
i druga mjesta, i dok sam bio preokupiran mislima o tome,
neki čovjek mi reče:
"Teško tebi.. tako mi Allaha, Božji poslanik s.a.v.s. ne
ubija nikog ko primi n j e g o v u vjeru. T a d a s a m krenuo na put
prema B o ž j e m poslaniku s.a.v.s. u Medinu. Krio s a m se s v e
dok se pred njim nisam pojavio i o d m a h izjavio da primam
islam. Kad me je u g l e d a o rekao je:"Jesi li ti Vahšij ?" Rekao
s a m : "Da Božji poslaniče".
R e k a o je:
"Reci mi kako si ubio Hamzu". "I t a d a s a m mu s v e
ispričao, a kad s a m z a v r š i o on reče:"
"Teško tebi, gubi mi se ispred očiju". "Iza t o g a s a m
i z b j e g a v a o makar da i u putu s r e t n e m B o ž j e g poslanika
s.a.v.s. s v e dok on nije preselio na ahiret. A kad je d o š l o
vrijeme da muslimani krenu u b o r b u protiv Musejleme ei-
Kezaba iz J e m a m e i š a o s a m i ja sa njima. Uzeo s a m s v o j e
koplje, isto o n o kojim s a m ubio Hamzu. Kad su se dvije
v o j s k e sudarile u g l e d a h M u s e j l e m a kako stoji sa s a b l j o m u
ruci. Namjestio s a m se i p o č e o ciljati i kad s a m d o b r o
nanišanio b a c i o s a m koplje i o n o ga je pogodilo. Ovim
kopljem s a m ubio j e d n o g od najboljih ljudi Hamzu, zato
s a d a , kad s a m ubio j e d n o g od najlošijih ljudi ovim kopljem
molim Allaha da mi oprosti".
Eto, t a k o je k a o slavni š e h i d p o g i n u o lav Božji i lav
B o ž j e g poslanika s . a . v . s . N j e g o v a smrt je k a o i n j e g o v život
bila burna. Neprijatelji se nisu zadovoljili s a m o time š t o su
10
ga ubili. A k a k o da se z a d o v o l j e kad su angažovali s v u
imovinu Kurejša i s v e n j e g o v e Ijude u o v o j bitci u kojoj su
jedino atakovali na p o s l a n i k a s.a.v.s. i na n j e g o v o g amidžu
Hamzu. Hinda bin Utbe, s u p r u g a e b u Sufjana, naredila je
Vahšiju da joj d o n e s e Hamzinu jetru, a A b e s i n a c je udovol-
jio o v o j ludoj želji i kad se v r a ć a o Hindi, u d e s n o j ruci je
nosio Hamzinu jetru, a u lijevu je od nje u z e o nakit kao
n a g r a d u za izvršeni z a d a t a k . Hinda bin Utbe, s u p r u g a Ebu
S u f j a n o v a koji je bio v o đ a m n o g o b o ž a č k e v o j s k e , zagrizla
e Hamzinu jetru, koji je p o m a g a o m u s l i m a n e u bitci na
Bedru, želeći da joj ta g l u p o s t izliječi njenu zlobu, zavist i
mržnju. No, n j e g o v a jetra je za n j e n e o č n j a k e bila isuviše
žilava tako da je nije m o g l a sažvakati te ju je izbacila iz usta,
a zatim se p o p e l a na jednu stijenu i povišenim tonom
p o č e l a da recituje:
"Nagradismo vas na dan Bedra
Rat za ratom postaje k'o hrana
Za žalopojke nejmadoh više strpljenja
Za mog brata, amidžu i sina
Ozdravila sam i ispunila dato obećanje
Vahšij utoli žeđ mi u grudima".
Bitka je z a v r š e n a i mušrici p o j a h a š e s v o j e konje i d e v e
redajući ih u karavanu. A Muhamed s.a.v.s. je sa svojim
drugovima s i š a o na b o j i š t e da vide š e h i d e iz te bitke. Tamo
usred doline, dok je z a g l e d a o lica onih koji su s v o j e d u š e
dali Allahu žrtvujući ih poput k u r b a n a i čiste ih poklonili
U z v i š e n o m G o s p o d a r u , i z n e n a d a j e z a s t a o . Kad j e
p o g l e d a o z a s t a o mu je dah, s u z e su mu potekle niz lice i
z a š k r i p a o je zubima. Nikada ni pomislio nije da će a r a p s k o
m r a č n j a š t v o dospjeti do o v a k o g n u s n o g divljaštva i da će
se iživljavati nad tijelima poginulih o v a k o kako s a d a vidi
tijelo s l a v n o g š e h i d a H a m z e ibn abdel-Mutaliba, lava
B o ž j e g a i p r v a k a m e đ u šehidima. Božji poslanik s.a.v.s.
otvori oči, a iz njih poput s u d b i n e sijevnu m u n j a i reče ne
odvajajući oči od tijela s v o g a amidže:
" O v o što se tebi dogodilo neće više nikom uradit
Nikad još nisam doživio da me nešto ovako razljuti".
11
Potom s e o k r e n u o a s h a b i m a rekavši:
"Kad se Safija, sestra Hamzina, ne bi žalostila i kad se
ne bih bojao da to iza mene ne postane praksa ostavio bih
ga ovako da njim hijene i jata ptica napune svoje stomake.
Bude ii Aiiah dž.š. d a o da p o b j e d i m o Kurejšije iz-
m a s a k r i r a ć e m o im 30 ljudi". A drugovi B o ž j e g poslanika
povikaše:
"Tako nam Allaha, ako Allah dopusti da ih ikada
pobijedimo izmasakriraćemo ih tako kako nikad nikog
Arapi nisu izmasakrirali".
Međutim, Allah dž.š. koji je p o č a s t i o Hamzu r.a. time
što je p o s t a o šehid j o š j e d n o m ga je p o č a s t i o tako, š t o je
n j e g o v u pogibiju iskoristio kao priliku za o d r ž a v a n j e velike
lekcije kojom će zaštititi pravičnost za s v a v r e m e n a i time
samilost učinio o b a v e z o m , čak i u momentima kad je u
pitanju k a ž n j a v a n j e ili o d m a z d a .
J o š p o s l a n i k nije n i z a v r š i o s a i z n o š e n j e m o v e
prijetnje, a v e ć je d o š l a o b j a v a i to u momentu dok je on j o š
s t a j a o na istom mjestu, o b j a v l j e n i su plemeniti ajeti:
"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom
pozivaj i s njima na najljepši način postupaj. Gospodar tvoj
zna one koji su zalutali s pravog puta Njegova i On zna one
koji su na pravom putu. Ako na nepravdu uzvratite, onda
činite to samo u onoj mjeri koliko je vama učinjeno a ako
otrpite, to je doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali strpljiv
ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka
ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na
strani onih koji se Allaha boje i g r i j e h a klone i koji dobra
djela čine". Q,XVI, 125-128.
O b j a v a ovih ajeta na o v o m m j e s t u je najbolja p o č a s t
za Hamzu čija je n a g r a d a kod Allaha. Božji poslanik a.s. ga
je m n o g o volio, k a o š t o s m o to ranije napomenuli, jer on
mu nije bio s a m o a m i d ž a n e g o i brat po mlijeku i drug
č i t a v o g života. U m o m e n t u o p r a š t a n j a Božji poslanik
s.a.v.s. je nad njim klanjao onoliko d ž e n a z a koliko je bilo
š e h i d a u o v o j bitci. Tako je Hamzino tijelo d o n e s e n o na
mjesto klanjanja d ž e n a z e na s a m o m bojištu, koje je s v o j o m
12
krvlju natopio Božji poslanik s . a . v . s . je sa a s h a b i m a klanjao
dženazu, Kada bi bio d o n e s e n drugi š e h i d i njemu bi klanjali
d ž e n a z u pa bi n j e g o v o tijelo bilo o d n e s e n o , a Hamzino bi
ostalo na istom m j e s t u . Donijeli bi t r e ć e g š e h i d a i njemu bi
klanjali d ž e n a z u poreci Hamze. I tako su donosili j e d n o g po
j e d n o g da im poslanik klanja d ž e n a z u , a sa njima i dženazu
Hamzi, tako da je s v o m amidži klanjao taj dan 70 puta
dženazu.
Nakon z a v r š e t k a bitke, Božji se poslanik s.a.v.s. uputio
s v o j o j kući s l u š a j u ć i u s p u t ž e n e Beni A b d e l Ešhela kako
oplakuju s v o j e š e h i d e , te je alejhisselam iz prevelike ljubavi
i želje rekao:
"A Hamzu nema ko da oplakuje".
Kad je to č u o S a d ibn Muaz p o m i s l i o je da bi
Muhamedu s . a . v . s . bilo l a k š e kad bi ž e n e oplakivale nje-
g o v o g a m i d ž u i n a r e d i o ž e n a m a B e n u el-Ešhela d a
oplakuju Hamzu i one to učiniše. S a m o što ih je poslanik
s.a.v.s. č u o da oplakuju Hamzu i z a š a o je pred njih i rekao:
"Nisam to mislio, vratite se Allah s.v.t. vam se smilovao.
Od danas nema više oplakivanja!"
Drugovi B o ž j e g poslanika s.a.v.s. su se vratili i počeli
se natjecati u i s p j e v a v a n j u elegija za Hamzu i njegovim
veličanstvenim z a s l u g a m a . .

H a s a n ibn Sabit je u p o d u ž o j kasidi p o s v e ć e n o j Hamzi


rekao:
"Ostavite pjevanje o napuštenim boravištima što im
se gube tragovi,
ispjevaj pjesmu oplakujući Hamzu dobitnika.
On jaše konja dok napada
Poput hrabrog lava u džungli
Prosjed na vrhuncu snage Hašimija.
Neda da Istinu laž nadvlada
Uhvatile se ruke u hici Vahšiju dabogda".

13
Abdullah ibn R e v a h a piše:

"Zaplaka mi oko a ima i pravo što plače


No plač i naricanje ne koriste
Za lavom Božjim kad rekoše;
Je li Hamza onaj čovjek ubijeni?
Pogodilo je to sve muslimane
i poslaniku je to teško palo.
O, pobjedniče vođa za savjet te pitasmo
Ti si slavan i dobročinstvo činiš".

A Safija, kći Abdul Mutaliba, strina p o s l a n i k o v a s.a.v.s.,


s e s t r a Hamzina je rekla:

"Sigurno ga je Istiniti sebi pozvao/

To je ono što želimo i žeIjesmo,


Za Hamzu na dan proživljenja sve najbolje!
Tako mi Allaha nećemo te zaboraviti dok
vjetar bude puhao
Plakaćemo i žalostiti se dok nas ima i dok smo živi
Za lavom Božjim koji je zaštitnik bio,
Islam što je branio od svih neprijatelja
Kažem ovo dok vijest o smrti stiže među rodbinu
Nek Bog nagradi brata i pomoćnika".

Najljepša elegija je ipak o n a koju je poginulom Hamzi


posvetio Božji poslanik s.a.v.s.. Ona je n a d a l e k o poznata:

"Allah ti se smilovao,
Bio si kako znam
Dobar prema rodbini
I činio dobra djela".

14
Rana B o ž j e g p o s l a n i k a s.a.v.s. za a m i d ž o m Hamzom
je bila velika, a o p r o š t a j sa njim bio je težak. Ali bi s u đ e n o
da t a d a Božji poslanik s.a.v.s. primi n a j l j e p š e riječi utjehe i
s a u č e š ć a . Naime, dok je i š a o sa U h u d a s v o j o j kući Božji
poslanik s . a . v s . je p r o š a o pored ž e n e iz plemena Benu
Dinar. U bitci na Uhudu joj je p o g i n u o otac, muž i brat. Kad
je vidjela m u s l i m a n e k a k o se vraćaju iz b o r b e potrčala je
prema njima da ih pita š t a je bilo u bitci. R e k o š e joj da joj je
poginuo muž, o t a c i brat, a o n a ih s nestrpljenjem t a d a upita:
"A šta je sa Božjim poslanikom a.s."?
Odgovorili su joj:
"On je hvala Allahu dž. š. onako kako samo poželjeti
možeš".
T a d a je rekla:
"Pokažite mi da ga vidim".
Sačekali su dok se poslanik a.s. nije približio. Kad ga
opazi o n a izađe pred n j e g s riječima:
"Svaka nesreća koja tebe mimoiđe je lagahna".
'Da, svakako...."
Ovo su bile riječi n a j l j e p š e g s a u č e š ć a i o n e se najduže
spominju. Možda se poslanik i n a s m i j e š i o o v o m zaista
j e d i n s t v e n o m p r i m j e r u , jer n a o v o m s v i j e t u , s v i j e t u
zarađivanja i iskazivanja, odanosti i otkupa, n e m a ni j e d n o g
primjera koji bi bio ravan ovom. Žena, s l a b a š n a jadnica,
koja je u jednom č a s u izgubila s v o g oca, muža i brata,
nakon što je čula vijest o njihovoj pogibiji je rekla:
"A ŠTA JE SA BOŽJIM POSLANIKOM?"
To je bio s u d b o n o s n o ocrtan trenutak, koji je o s t a o
zapisan čineći t a k o n a j l j e p š e s a u č e š ć e koje je izraženo
Božjem poslaniku s . a . v . s za smrt n j e g o v o g amidže, lava
B o ž j e g i lava B o ž j e g poslanika tog p r v a k a među šehidima.

Autor: Halid Muhamed Halid


I z k n j i g e L j u d i o k o B o ž j e g p o s l a n i k a , 1 1 . poglavlje
Prevod: Ahmetagić Ibrahim
DŽIHAD
"Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Al-
lahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje". (Et-
Tevbe, 41)
Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke
njihove u z a m j e n u za džennet koji će im dati-oni će se na
Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja
o b e ć a o u Tevratu i Indžilu i Kur'anu, a ko od Allaha d o s l j e d -
nije i s p u n j a v a o b e ć a n j e s v o j e ? Zato s e radujte p o g o d b i
s v o j o j koju s t e s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. (Et-
Tevbe, 111)
"Vjernici koji se ne b o r e o s i m onih koji su za borbu
n e s p o s o b n i nisu jednaki onima koji se na A lahovom putu
bore imecirna svojim i životima svojim. O n e koji se budu
borili ulažući imetke s v o j e i živote s v o j e Allah će odlikovati
čitavim s t e p e n o m nad onima koji se ne b u d u borili, i On
s v i m a o b e ć a v a lijepu n a g r a d u . Allah će borcima, a ne
onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počasti od S e b e
i oprost i milost. Allah p r a š t a i s a m i l o s t a n je". (En-Nisa, 95-96)
"O vjernici, h o ć e t e li da v a m u k a ž e m na trgovinu, o n a
će v a s s p a s i t i p a t n j e n e s n o s n e : U Allaha i P o s l a n i k a
N j e g o v a vjerujte i imecirna svojim i životima svojim na
Allahovom putu se borite - to v a m je, da znate, bolje, On će
v a m grijehe v a š e oprostiti i u d ž e n n e t s k e b a š ć e v a s , kroz
koje će rijeke teći, uvesti, i u divne d v o r o v e u e d e n s k i m
vrtovima; - to će biti u s p j e h veliki, a d a ć e v a m i drugu
blagodat koju j e d v a čekate: Allahovu p o m o ć i skoru p o b -
jedu! Zato o b r a d u j r a d o s n o m v i j e š ć u vjernike". (Es-Saf,
10-13)
1290-Od S e h l a bin S a ' d a , r.a. se prenosi da je Allahov
Poslanik, s . a . v . s . rekao: "Jedan dan b o r a v k a (straže) na
Allahovom putu vrijedniji je od dunjaluka i s v e g a š t o je na
njemu, j e d n o m j e s t o u d ž e n n e t u veličine v a š e g biča je
vrijednije od dunjaluka i o n o g a š t o je na njemu, jedan jutarnji
p o h o d koji učini rob na putu U z v i š e n o g Allaha, ili večernji
pohod, bolji je od d u n j a l u k a i s v e g a š t o je na njemu".
16
1292-Od Ebu Hurejre, r.a. se prenosi da je rekao:
"Allahov Poslanik, s . a . v . s . je rekao: Allah je z a g a r a n t o v a o
o n o m e koji izađe na N j e g o v o m putu, a ne podstrekuje ga
na to osim: džihad na Mom putu, iman u Mene i vjerovanju
u Moje poslanike, on mi je z a g a r a n t o v a o da će ga uvesti u
džennet, ili će ga vratiti n j e g o v o m mjestu iz k o j e g je krenuo
sa n a g r a d o m koju je zaradio, ili plijenom (koji je zadobio).
Tako mi Orioga u čijoj je ruci M u h a m m e d o v život, nema
nijedne rane koja se z a d o b i j e na Allahovom putu, a da n e ć e
sa njom doći na Sudnji d a n u o n a k v o m obliku kakva je bila
na dan k a d a je ranjen, n j e n a boja je b o j a krvi, a miris, miris
miska. Tako mi O n o g a u čijoj je ruci M u h a m m e d o v život,
k a d a ne bih o t e ž a o muslimanima, ne bih nikad izostao iz
o d r e d a koji se b o r e na Allahovom putu, ali ja nisam u stanju
da o m o g u ć i m svim muslimanima da idu, niti oni sami imaju
mogućnosti, a njima bi bilo t e š k o da me ne p o s l u š a j u . Tako
mi O n o g a u čijoj je ruci M u h a m m e d o v a d u š a , želim da se
borim na Allahovom putu pa da poginem, pa p o n o v o da se
borim na Allahovom putu pa da poginem".
1323-Od Ebu Hurejre, r.a. se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s. rekao: "Šehid ne osjeti (bol pri) pogibiji
osim kao š t o osjeti n e k o o d v a s k a d a s e uštine".
Ebu Hurefreta ria, 1 2 9 5 - Od n j e g a se t a k o đ e prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: "Nema ni j e d n o g
ranjenika koji je ranjen na Allahovom putu, a da neće doći
na Sudnji dan sa ranom koja krvari, b o j a joj je boja krvi, a
miris, miris m o š u s a " .
1300 - Od n j e g a se t a k o đ e prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s. rekao: "U džennetu ima stotinu deredža,
(stepena) k o j e je Allah pripremio m u d ž a h i d i m a na Al-
lahovom putu. Između dvije d e r e d ž e je kao između Neba i
Zemlje".
1306 - Od Zejd bin Halida, r.a. se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s. rekao: "Ko opremi gaziju (borca) na Al-
lahovom putu i on s a m je gazija, a ko se brine o gazijinoj
porodici i sam je gazija".

17