HRVATSKA BAROKNA KNJIŽEVNOST 

  17. - 18. st.

Značajke hrvatskog baroka jednake su europskom: kićenost, gomilanje ukrasa,

pobožan i uzvišen stil, religiozne teme, želi se izazvati zadivljenost; bogata
metaforičnost, forma postaje bitnija od sadržaja.

Nositelji katoličke obnove su isusovci, ali i ostali crkveni redovi kao što su
benediktinci, pavlini te franjevci. Osnivaju isusovačke škole koje šire duh katoličke
obnove. Najstarije su osnovane 1607. u Varaždinu, Požegi i Zagrebu (sveučilište).

Razvija se više književnih regionalnih krugova (policentričnost):

-Dalmatinsko-dubrovački: - Ivan Gundulić

- Junije Palmotić
- Ivan Bunić Vučić
- Ignjat Đurđević (isusovac)
→štokavska ijekavica

-Kajkavski krug: Juraj Habdelić (isusovac)

-Ozaljski krug: - Fran Krsto Franskopan

- Ana Katarina Zrinska
- Ivan Belostenec (Gazofilatium)
- Petar Zrinski
→kajkavski pomiješan sa štokavsko-ikavskim elementima

-Slavonski krug: Antun Kanižlić (isusovac)

Književni rodovi i vrste:

-Lirika – ljubavna
- religiozna – često prijevodi psalama
-Drama – tragedija po uzoru na Seneku
- komedija: u Dubrovniku – smiješnice ili bufarije – komedije pisane
prozom u 3 čina pod utjecajem eruditne komedije i komedije dell' arte
- pisani tekst s dijelovima gdje se mogu improvizirati – lazzi (komični
postupci), extence (Dubrovčani ismijavali građane)
- prvi put stavljaju „na palak“ (ili tako nešto), odn. ismijavaju plemiće
- melodrama – pastirska igra
IVAN (DŽIVO) GUNDULIĆ - Mačica 1589. – 1638.

-iz stare dubrovačke vlastelinske obitelji

-dvaput je bio odabran za kneza u Konavlima, a u Dubrovniku je uglavnom
obavljao pravničke poslove, a budući da je umro s 49 godina, nije imao priliku
postati knez Dubrovačke Republike (knez ne smije biti mlađi od 50 god)
-pisao pjesme, mitološke igre – svoje rane radove je spalio kao „porod od
tmine“ koji „u tmini i ostavlja“ („pjesni tašte i isprazne“)
-prevodio psalme – Pjesni pokorne kralja Davida
-Suze sina razmetnoga
-Osman – ostao je nedovršen, fali mu 14. i 15. pjevanje
-pastirska igra (melodrama) – Dubravka

„Što je bilo prošlo je veće,

što ima biti još nije toga,
a što je sada za čas neće
od prošastja ostat svoga;
na hipu se brijeme vrti,
jedan hip je sve do smrti.“
(O brijemenu)

Suze sina razmetnoga:

- religiozna poema, barokni plač, 3 dijela, strofa sestina, stih osmerac, rima
ababcc

Dubravka:
- pastorala (melodrama)
- nastaje kao reakcija na pokušaje pučana da dobiju pravo sudjelovanja u
vlasti (koja trad. pripada vlastelinu)
- likovi su personifikacije: Dubravka = vlast u dubrovniku
Miljenko = vlastela kojoj ta vlast pripada
Grdan = bogati građani koji žele vlast
- mjesto radnje – Dubrava (Dubrovnik)
- vrijeme radnje – dan sv. Ilara (sv. Vlaha), zaštitnika Dubrovnika
- Grdan potkupi suce koji Dubravku dodijele njemu, ali se bog Lero ljuti
(hram se trese), Dubravka se udaje za Miljenka (razrješenje sukoba „dens
et machina“
- 12erci i 8erci

Osman:
- barokni ep od 20 pjevanja
- 14. i 15. pjevanje nedostaje, ali nadopunio ga je Ivan Mažuranić
- Povijesna tema: poraz Turaka kod Hoćima 1621. god. (bitka s Poljacima)
- U to vrijeme Gundulić je prevodio Tassov Oslobođeni Jeruzalem –
prekinuo je prevođenje i počeo pisati svoj ep
- U epu se opisuju događaji vezani za smaknuće turskog sultana Osmana
kojeg su ubili njegovi janjičari, što je Gundulić protumačio kao početak
kraja turske vlasti
- Strofa je katren, stih je osmerac
 - Početak: „Ah, čijem si se ti zahvalila,
tašta ljudska oholosti
Sve što više stereš krila, =Aforizam
sve ćeš paka niže pasti!“
- metafora prolaznosti: „Kolo sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
ko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ustaje.“
- najava teme: „Sad vrh sablji kruna vis,
sad vrh krune sablja pada
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.“

„Iz krvi se kruna crpe“ – vlast počiva na nasilju (Shakespeareov veliki

mehanizam“

- invokacija: zaziva „djevice čiste i blage“ – MUZE

- 2 fabularne linije: 1. Ali-pašino putovanje radi sklapanja mira – Poljaci traže
Karevskog koji je već mrtav
2. Kurlaz-aga putuje carevinom i traži djevojke za harem
-otmica Sunčanice koju poslije oslobodi njezin brat
(kao dječak otet i poturčen)
- žene ratnice: Sokolica – na strani Turaka, zaljubi se u Osmana
Krunoslava – zaručnica Karevskog, na strani kršćanstva
- Rizvan-Aga je tamničar Korevskog

JUNIJE PALMOTIĆ 1607. – 1657

Junije (Džono) Palmotić potomak je dubrovačke plemićke obitelji. Školovao se
u privatnoj školi dubrovačkih isusovaca. Pisao je melodrame na mitološke teme
(Atlanta) i na legendarne teme. Nije pisao isključivo za pozornicu, ispjevao je
nekoliko prigodnih pjesama, od kojih je najpoznatija pogrdna Gomniada, a preveo je i
veliki novolatinski ep Christias Girolama Vide (Kristijada, to jest život i djelo Isukrsta).
Teme njegovih drama uglavnom su antičke ili viteško-romantičke

Pavlimir:
- tema iz ljetopisa popa Dukljanina – o osnutku Dubrovnika
- o slavenskom kralju Radosavu Siverincu
- njegov unuk Pavlimir vraća se na svoje kraljevstvo, a njegovi vitezovi
osnivaju Dubrovnik
- iza tematske priče o Pavlimiru krije se prava tema: ljubav prema slobodi i
rodnome gradu