PRIRUNIK ZA STUDENTE NA SEMINARSKOJ NASTAVI Hrvatske renesansne knjievnosti

SEMINARI I RADIONICE 1. Lektira knjievni tekstovi koji se analiziraju na satima seminara kao i tekstovi koji su ukljueni u rjeavanje samostalnih zadataka 1 2. Uruci i saeci tema hrvatske knjievnosti 15. i 16. stoljea sa zadatcima za samostalnu izradu (vjebenica) 3. Pitanja za samostalno ponavljanje 4. Raspored seminarskoga rada za ak./god. 2009./2010. 5. Dodatne upute za izradu itaih predloaka i uradaka za ak./god. 2009./2010.

Naslovi oznaeni zvjezdicom analiziraju se u sklopu nastavnih sati predavanja.

Lektira knjievni tekstovi koji se analiziraju na satima seminara kao i tekstovi koji su ukljueni u rjeavanje samostalnih zadataka 2 Juraj igori (Georgius Sisgoreus) Elegija o pustoenju ibenskog polja (Elegia de Sibenicensis agri vastatione), Elegija o smrti dvojice brae (Elegia de duorum obitu fratrum) Ivan esmiki (Ianus Pannonius) U smrt majke Barbare (De morte Barbarae), Vojniku Blau (De se fabricitante ad Blasium militem), Epigrami: po izboru (preporuka: Moji epigrami; O promjeni svoga imena; Prosperu; Gril pjeva; Ljubitelju starih knjiga; Severu; Kralju) Ludovik Crijevi Tuberon (Ludovicus Cerva Tubero) Komentari o mojem vremenu (Commentaria de temporibus suis): III. Papa Aleksandar VI. i njegov sin Cesare Borgia; IV. Svojstva i obiaji Turaka Antun Vrani (Antonius Verantius) Lastovanja (Otia): Prstenu bludnice; Epitaf sveenika svodnika; Samome sebi, Antun Vrani bratu Mihovilu Vraniu pozdrav (Antonius Wrancius Michaeli Wrancio fratri) Ilija Crijevi, Evo komedija obnavlja (Ecce theatrales) Marko Maruli (Marcus Marulus) Upuivanje u estit i blaen ivot (De institutione bene beateque vivendi) izabrani ulomci prema PSHK, Glasgowski stihovi Marka Marulia (izbor), Enigmaforme: Epigram: dva odvitnika (PSHK br.2 ili u DHK br. XV.) Anka satira, Spovid koludric od sedam smrtnih grihov, Molitva suprotiva Turkom, Judita* Zbornik Nike Ranjine Marin Kaboga Pjesan o dinaru Mavro Vetranovi avi Remeta I., II., Pjesanca: Aurea aetas, Pjesanca muzam, Pjesanca u vrijeme od poljice, Moja plavca, Pisanca u pomo poetam, Svijet i moje pjesni, Pjesanca Marinu Driu u pomo Orfeo (Nastavni vjesnik, XVII, 1909. ili u Vetranovi, M. Pjesme, Rije, biblioteka Croatica), Posvetilite Abramovo (odlomci); Pelegrin ulomak iz PSHK Nikola Naljekovi Komedija trea; Komedija peta; Komedija esta; Komedija sedma, Pjesni od maskerate Mika Pelegrinovi Jeupka (kraa verzija i tri ''sree'' due verzije. U PSHK br. 5) Hanibal Luci Robinja, Jur nijedna na svit vila, Kad najpri ja tvoje, Vilo ka ima mo Petar Hektorovi Ribanje i ribarsko prigovaranje Petar Zorani Planine Brne Karnaruti Vazetje Sigeta grada Marin Dri* Pjesni; Tirena; Novela od Stanca; Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena; Dundo Maroje; Skup; Griula; Hekuba Martin Benetovi Hvarkinja Dinko Ranjina, Dominko Zlatari izbor (2 pjesme od svakoga navedenoga autora) Poeci kajkavske knjievnosti, izbor pjesama iz Prekomurske pjesmarice (Oenil se je jeden mlad junak, alosno vidim grlico, Tuim vnogo Bogu, Zorja moja, zorja); Antun Vramec, Ivan Pergoi izbor iz djela Matija Vlai Ilirik Katalog svjedoka istine Juraj Barakovi Vila Slovinka

Naslovi oznaeni zvjezdicom analiziraju se u sklopu nastavnih sati predavanja.

I. Hrvatski latinisti XV. i XVI. stoljea Samostalno za sat pripremiti odabrane tekstove iz Hrvatski latinisti I, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Zora&Matica hrvatska, Zagreb, 1969.: 1. Juraj igori (Georgius Sisgoreus) Elegija o pustoenju ibenskog polja (Elegia de Sibenicensis agri vastatione); Elegija o smrti dvojice brae (Elegia de duorum obitu fratrum) 2. Ivan esmiki (Ianus Pannonius) U smrt majke Barbare (De morte Barbarae); Vojniku Blau (De se fabricitante ad Blasium militem) Epigrami: po izboru (preporuka: Moji epigrami; O promjeni svoga imena; Prosperu; Gril pjeva; Ljubitelju starih knjiga; Severu; Kralju) 3. Ludovik Crijevi Tuberon (Ludovicus Cerva Tubero) Komentari o mojem vremenu (Commentaria de temporibus suis): III. Papa Aleksandar VI. i njegov sin Cesare Borgia; IV. Svojstva i obiaji Turaka Antun Vrani (Antonius Verantius) Lastovanja (Otia): Prstenu bludnice; Epitaf sveenika svodnika; Samome sebi, Antun Vrani bratu Mihovilu Vraniu pozdrav (Antonius Wrancius Michaeli Wrancio fratri) PRSTENU BLUDNICE Gubi se, prstene, gubi, u crno se gvoe pretvri, Nevrijedan s tobom da kam plemenit ukrasi prst! Moju si ruku zarazio ugom, ti prljave, dok te Umjesto gospoe ja grljah i noah za nj. Budui kovina da si, ne be od krvi i mesa, Jesam li mogao znat kako si okuen ti? Srea je sva to je sve Doroteja odlagala meni, Kratila ljubavne sve ale i razvratni blud. Jer bi mi francuska kuga okaljala itavo tijelo, Da mi je Venera s njom spojila svaki moj ud. EPITAF SVEENIKA SVODNIKA Usud moj plaite, mene jer duboki ugrabi Tartar, Mui me ognjeni plam, kroti me okrutni bi, Zato to malih od nogu ja svodilac, dounik, bludnik, Preljubnik, skvrnitelj sve, kico i rasipnik bjeh. Takav sam ja osamdeset ivta provodio ljeta Kao bezboan pop, Bogu dumanin svud. Zato sad uzalud meni opijelo pjevate jadnom: Bogovi, gotov sam ja, nestao meni je spas. SAMOME SEBI Gdje sam, tu nisam, niti sam ja koji govorim, ovdje. Tamo gdje htio bih pak d sam, ne mogu ja bit. Tako to hoe mi kob, ali moj ne zasluuje ivot; Propala, dabogda, t elje to prijei mi svud.

ANTUN VRANI BRATU MIHOVILU VRANIU POZDRAV (ulomak) () Mnogo toga, naime, na svakom mjestu piemo, ueni i neuki, pogotovo u ovo nae doba, i dajemo u tisak, pa svi jednako bez ikakva stida elimo da nas itaju i cijene. Zbog toga se i dogaa da od naih itatelja neki esto jedva mogu suzdrati smijeh, drugi san. Ta to, molim te, koristi itave dane i noi u tom se poslu znojiti i sav trud unijeti u knjigu, koja bi kao neka slika ili kip jedanput ili dvaput viena, onoga koji gleda ispunila zadovoljstvom, ali ne bi kod ljudi ostavila nikakvu elju da je ee promatraju? I doista, ako knjiga nema duha, uzalud joj tko predaje svoje napore, probdjevene noi i plodove toga da bi sauvao dug spomen svome imenu. () Ilija Crijevi (Aelius Lampridius Cervinus) EVO KOMEDIJA OBNAVLJA... (ECCE THEATRALES...) Evo Komedija obnavlja kazalini pljesak, evo se ponovno smjetaju halje tragike drevne. Nastupa jednako cipela niska kao i koturn; jedna ponizno puzi, uzvieno grmi drugi. Uzvienije grmi ovaj o kraljevima i razvalinama njihovima, dok druga umilnijim nainom oslikava aljive rijei. Komiku pristaje smijeh, a tuga tragedu: jedan nam ugaa tuan, a veseo drugi. Zato s namrtenom obrvom tragedija je lijepa: Seneki prilii grmjeti turobna ela. Zamamljivi Plaut (sva je komika obijesna) redove gledalaca i glumite zasipa smijehom. Zato se prijanja lica usuuju vratiti, te su i jedna i druga Muza opet na svojem drevnom mjestu, pa se ponovno na rimskim breuljcima gledalita tresu. Kome, pitam, kome dar taj pripisati valja? Pomponijev je izum to, i pod njegovim se zaetnitvom sada vratio evo kazalini onaj obiaj prijanji. Jer on je ponovno uveo tragiku halju i negdanje glumite s cipelama niskim.

II. Marko Maruli (Marcus Marulus) Upuivanje u estit i blaen ivot (De institutione bene beateque vivendi) izabrani ulomci prema PSHK, Glasgowski stihovi Marka Marulia (izbor), Enigmaforme: Epigram: dva odvitnika (PSHK br.2 ili u DHK br. XV.) EPIGRAM: DVA ODVITNIKA Mirnost, a nikako svaa, potenje i pravedna parba, Blago mi jedino jest: uvike pravedan sud. Hvalu ja elim ne elim gomilanje blaga, jer cinim Svitao imena glas, nezastrt inima zlim. Iskrenim riima pravdu ja traim, ne zainjem svae, Jerbo mi elja je sve, ostati odvitnik prav. IZVORNIK PROTIT UNAZAD: NEPOTEN ODVITNIK Parbenik onaj sam pravi, jerbo mi elja je vavik Svae zainjati, ne iskreno braniti stvar. inima zlima zakriven, ja ne cinim imena svitlost, Jerbo mi blaga je kup glavno, a nikako ast. Ne mirnost, uvike svaa, ne potenje, privarna Blago mi glavna je stvar, nikako pravedan sud.

VERSUS IN DIRECTUM STOICI IN TRANSVERSUM EPICUREI Izberi Lasti Grino Puteno eli Kriposti Sve Izbigavaj Odbaci Radinost Osudi Ime Poteno Gozbe Prigrli Runost Sauvaj Drutvo Prezri Katona Prezri edno Trai Rasipnika Pouke

De institutione bene beateque vivendi (ulomci) ISTINOLJUBIVOST I BIJEG OD LAI Tko bi se ipak usudio napasti lukavtine, varke i prave lai udovice Judite, pomou kojih je rodni kraj oslobodila opsjedanja, a cijelu Judeju, tj. Boji narod, pogubna ropstva? Uresila se svim ukrasima, a Gospod joj je dao jo veu ljepotu stasa i draest lica da bi mogla kao udicom privui Levijatana. Izila je iz grada, susrela neprijateljske izvidnice te im rekla: ,,idovka sam i pobjegla sam od svojih sunarodnjaka, jer sam doznala da ete ih porobiti.'' ak je obeala da e Holofernu pokazati prolaz kroz koji e zauzeti grad bez gubitka svojih ljudi. Napokon ga je u razgovoru prevarila rijeju, ubila njega neopreznog, kojemu se klanjala i ijom se slukinjom prikazivala. Nitko joj nije tu lukavost upisao u grijeh, nego su svi u zvijezde kovali taj pothvat. Sam veliki sveenik Joakim s velikom pratnjom sveenstva doe iz Jeruzalema u Betuliju da vidi lice one ijem se dobrom glasu divio. to da mnogo govorim? Svi su zahvaljivali toj jednoj eni i javno priznavali da im je

svojom hrabrou i junakim inom pribavila spas u koji su ve bili izgubili nadu. I nisu poputali da je hvale i slave kako to zasluuje osoba silnog i junakog duha! SVIT JE TAINA Taina od tain i sve je taina, ovi svit jest osin i magla i hina.

Glasgowski stihovi (izbor) Prema izdanju M. Maruli, Glasgowski stihovi, Matica hrvatska, Zagreb. Preporuka: 2. Protiv Pamfaga, loeg pjesnika; 4. Marku, kojega mrzi supruga; 11. Protiv Sabela, podcjenjivaa Marka Marulia; 26. Marko Maruli protiv kritiara svojih djela; 37. Protiv pijanoga Pee; 47. Protiv Jakotina, najgorega pjesnika; 49. Protiv dananjega doba; 55. Protiv Marinelija, aavog jahaa; 70. Protiv Tona, koji pije i blebee; 44. Protiv pijanca Krasa; 45. Bogatau Krasu; 130. Bartolu igrau; 131. Protiv Polifema; 139. Epitaf iste osobe... Hrvatski dio korpusa: aljivo-satitina poezija: Anka satira; Spovid koludric od sedam smrtnih grihov; Poklad i Korizma Judita* ep valja pripremiti prema bilo kojem cjelovitom izdanju Judite (PSHK, Bulaja-naklada, Sabrana djela) Molitva suprotiva Turkom

LIBAR MARKA MARULA SPLIANINA U KOM SE UZDARI ISTORIJA SVETE UDOVICE JUDIT U VERSIH HARVACKI SLOENA KAKO ONA UBI VOJVODU OLOFERNA PO SRIDU VOJSKE NJEGOVE I OSLOBODI PUK ISRAELSKI OD VELIKE POGIBILI PRODAJU SE U BNECIH U MARKARI(J)I U STACU(N) KI DARI LIBAR ZA SINJAO

POTOVANOMU U ISUKARSTU POPU I PARMANCIRU SPLICKOMU GOSPODINU DO(M) DUJMU BALISTRILIU KUMU SVOMU MARKO MARULI HUMILJENO PRIPORUE(N)'JE Z DVORNIM POKLONOM MILO POSKITA

Sih dan svetih korizmenih, potovani u Isukarstu gospodine i kume moj dragi dom Dujme, privraajui ja pisma staroga Testame(n)ta namirih se na histor(i)ju one potene i svete udovice Judite i preohologa Oloferna, koga ona ubivi, oslobodi svu zemlju israelsku jur od nadvele pogibili. Tuj historiju tui, ulize mi u pamet da ju stumai(m) nai(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu nauni knjige latinske aliti djake. Da od te stvari hotei tvomu otaastvu, obojega jazika dobro umiu, dar prikazati, odluih naslidovati hitrost ditce one ki o mlado(m) litu starijih svojih darijui, nara(n)e nad(i)ju mirisnimi zel'ji, maurano(m), rusmarinom, rutom; umitelno naprave dar svoj, da zloudo lovei poveke uzdarje. Ja put zloudi njih ne perim, da samo onogaj hitra kie(n)'ja, jer inoga uzdarja od vas ne iem nego ko sam vele od pri naao: ljubav pravu i svarenu u Isukarstu ku mi stanovito nosite vee ner sam dostoja(n), da koliko se pristoji pitomini vaoj ka svakomu prikloniti i pri(j)aznivi. Tu poni hitrost, kako dim, naslidujui, usilovah se reenu histori(j)u tako napraviti kako bude nikimi izvanjskimi urehami i uglajen'je(m) i uliza(n)'jem i razlicih masti irsan'je(m) obnajena; a to da ne reete da vam poklanja(m) onuje ita rukovet koju u vaih knjigah bolju nahodite. Zaisto je onaje rukovet, da mnozim cvitje(m) obkiena. Kada ju dobro razgledate, rei ete: Prominila (j)e lice kakono voi(n)a stabla premaliti kada najvee veselo cvasti budu. Evo bo histori(j)u tuj svedoh u versih po obiaju naih zainjavac i joe po zakonu onih starih poet, kim ni zadovoljno poitati kako je dilo prolo, da mnoge naine obkladaju, neka je vini(j)e onim ki budu titi, naslidujui umitelnu sredbu raskona kuhaa ki na gospockoj tarpezi ne klade listo varene ali peene jistvine, da k tomu pridaje saprana i paprana i inih tacih stvari da slaje bude onim ki su prili blagovati. Nitar manje, da prem dar moj ni tolika dostoja(n)stva, uzdan sam u vau dobrotu da ete ga ljubeznivo pri(j)ati cia

priproste pito(m)ine i sartene pri(j)azni ka je od davna meju nami. Eto k vam gre Judita gospoja ma visoko potovana, more biti ne s manjom urehom nego kada se ukaza Olofernu, ne da vas kako i njega tim prihini, da pr(i)ja pokripi u uzdaran'ju svete istoe, prid oi vae ponesi i postavivi sve lipote, krasosti, kriposti, dike i slave svoje, kimi se je ureila vele plemeniti(j)e i gizdavi(j)e nego keno se ree svilo(m), zlato(m) i bisero(m); a znajui da e moi tako poteno pribivati pod striho(m) vao(m) kako je nigda pribivala u Betuliji pod svojom. Kada se budete s njom pitomo razgovarati, daru da ju ete pohvaliti ne manje ner veli pop Eliaki(m) ki od Jerosoli(m)e dojde sa svimi leviti u Betul(i)ju vidit (j)u, uvi sarca sminost, dila hrabrost i udnovatu svetinju ivota nje. S toga joj da hvale izvarsne, asti dostojne, uzvie(n)je visoko i poljubljen'je isto, duhovno, pobono, nijedno(m) troho(m) nedostojna poelin'ja ockvarnjeno, kako se sveti(m) pristoji i sluga(m) boji(m) podoba. I vi poni dvorno ju primite, dobrovoljno nastanite, i ku vazda hvalite dilo(m), tu pohvalite i ustmi jer je nauna hvaljena biti, navlastito od svetoga reda vaega popovskoga. Nju primite, a meni zapovite: zapovide(m) vaim sluba ma vazda je pripravna da izvari a budete veliti, koliko joj bude uzmono. Mir i milost gospodina naega Isukarsta budi vazda s vami. Amen. Od rojen'ja Isukarstova u puti godie parvo nako(n) tisua i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu. ISTORIJA SVA NA KRATKO KA SE UZDARI U OVIH KNJIGAH Nabukodonosor, kralj od Babiloni(j)e i od Asiri(j)e, darei tad grad Ninive, pobi Arfaksata, kralja od Medi, ko(n) rike Eufrata. Posla k mejaniko(m) svo(j)im da se podloe njemu. Podloit se ne htie. Odpravi s vojskom svoga vojvodu Oloferna ki, kuda projde, sve obuja. Pride napoko(n) u zemlju israelsku. Bi velik strah po svoj zemlji. U Jerosolim inie mnoga ponien'ja i posvetilia, Bogu se priporuujui. On podstupi Betul(i)ju, odvrati vodu ka u grad tecie, zdence pridgradske ini uvati. Akiora, vojvodu svoga od Amoniti, jer ree da nee moi idove svojevati ako ne budu zgriili Bogu svomu, vezana ini popeljati i pridati Betuli(j)ano(m), obitui se zajedno s njimi ga zgubiti. Nesta vode u gradu, htihu se pridati. Ozi(j)a, knez od grada, moli jih da bi jo ekali pet dan pomoi Boje. Judita, udovica sveta i plemenita, kara jih da bihu Bogu roke postavili. Sama onuj no moli se Bogu, urei se, pojde s rabo(m) svojo(m) Abro(m) ka Olofernu i nakon etvartoga dne, kad on pi(j)an zaspa, odkla mu glavu noem njegovim, stavi ju na grad, vojske se pristraie, grajane ih tirae, bie, odrie, bogati se vratie. To videi Akior, pri(j)a viru njih i pribiva s njimi u Betuli(j)u. Od Jerosolime dojde veli pop Eliakim sa svimi popi Juditu viditi: Boga slavie, nju hvalie. Ona svo(j)imi pojde u Jerosolim. Poklonie se u tempal, dare prikazae, i tuj se tri misece veselivi, domom se varnue. Judita posli parvoga mua Manasesa drugoga ne poja. ivi sto i pet lit. Lee u grob mua svoga. Sedam dan ju puk sitova. Za nje ivota ne outie nevolje rati nike. I dan dobitja nje svako godie bi baren i tova(n) od svega puka israelskoga, dokla tarpie u sta(n)'ju svomu. Na sve(m) vazda Bogu hvala. Ame(n). A SE U KOM LIBRU UZDARI Parvo libro. Nabukodonosor dobivi Arfaksata, posla Oloferna s vojsko(m) primati darave, hotei da gospoduje svim svitom. Drugo libro. Kuda Olofernes projde s vojsko(m); kih poda se podbi; pride u Gabu; bi strah u Jerosoli(m); pozlobie Akiora veziri jer istinu govori od naroda (j)erosolimskoga.

Treto libro. Olof(erne) Akiora vezana zagna u Betuli(j)u hotei ga zajedno z grajani pogubiti kad jih prime. Ozi(j)a zva Akiora i popove na veeru. Olofer(ne) podsede Betuli(j)u. Bi u grad aja, do pet dan se hotihu pridati. Judita jih kara. etvarto libro. Judita s Abro(m) pojde van grada; Bog joj prida liposti, budi da vele lipa bie. Olofe(rne), vidiv ju, za njo(m) se zamami. Peto libro. Olofer(ne) dvor svoj i Juditu zva na veeru. Pjan zaspa. Koliko je zlo artje i opitje. Judita Olofernu odkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i prebiva u Betuliju. esto libro. Betuli(j)ani izidoe s oruje(m). Vojske, vidiv Oloferna ubi(j)ena, jae biati; oni jih tirae i z dobitje(m) se varnue. Eliaki(m), pop veli, s popi pride vidit Juditu. Ona svo(j)imi pojde u Jerosolim; u te(m)pal se poklonivi, s vesel'je(m) se varnu. ivi lit sto i pet. Puk ju seda(m) dan plaka. Dan dobitja tovae. Amen. KNJIGE MARKA MARULIA SPLIANINA U KIH SE UZDARI ISTORIJA OD SVETE JUDITE U EST LIBRI RAZDILJENA NA SLAVU BOJU POINJU POSVETA Sih dan - Ovih dana; nadvele (od glag. nadvesti) nastale; ulize - uljeze, pade; starijih svojih darijui - svoje starije darujui; poveke poveaju; onogaj - put onoga; ljubav... nosite - ljubav iskazujete; prikloniti i prijaznivi, mjesto priklonitoj i prijaznivoj; obnajena od glag. obnaditi (v. Rjenik); bolju u starim izdanjima "pogliu"; svedoh u versih - pretoih u stihove; kim ni zadovoljno poitati - kojima nije dovoljno (koji se ne zadovoljavaju time) da priaju; kako je dilo prolo - kako se stvar dogodila; gospockoj trpezi - gospodsku trpezu; klade (od glag. klasti) stavi; daru drim; zapovidem zapovijedima; Od rojen'ja... u puti - Od roenja u tijelu. Uzme li se ovaj izraz za "ab incarnatione" ili za "a nativitate", datum se Marulieva djela ni u kom sluaju ne mijenja. ISTORIJA SVA NA KRATKO Medi Med; Jerosolim mjesto Jerosolimu; Amoniti Amonit; grajane jih tirae, bie - graani ih tjerahu, bijahu; tempal mjesto templu; lit godin; nevolje rati nike - nevolje nikakva rata; A SE U KOM LIBRU UZDARI od naroda - o narodu; grajani graanima; prime (od glag. prijati) - osvoji, uhvati; grad gradu;

Toj reki, izvi se iz vrie i vodom po puti umi se i namaza vonjom. Splete glavu kosom, vitice postavi*, kontu s urehom svom vazam na se stavi. S ovom ruke spravi, ui s uerezmi, 1090 na nogah napravi izmice s podvezmi. S urehami tezmi, a mi (j)e viditi, dostojna bi s knezmi na sagu siditi. I joe hoditi na pir s kraljicami i tovana biti meu banicami. 1095 Zlatimi icami sjahu se poplitci, a trepetljicami zvonjahu uvitci. Stahu zlati cvitci po svioni sviti, razlici, ne ritci po skutih pirliti. Svitlo arljeniti ja rubin na parstih, 1100 cafir se modriti, bilit na rukavih biser i na bustih, i sve od zlatih plas sjati se na bedrih prehitro kovan pas. Velik urehe glas da liposti vei*, ka bie kako klas iz trave restei, 1105 al kami, ki stei u zlato, zlatu da, izvarsno svitlei da zlato vema sja. Tako t' ona prida uresi krasosti* povee ner pri(j)a od njeje liposti. I to ne bi dosti, kako pismo pravi, 1110 Bog njeje svitlosti uljudstva pristavi. Jer te take spravi ne bihu od bludi, da svete ljubavi i pravdenih udi. Zato joj posudi da tko ju ugleda, svak joj se poudi i za njom pogleda. 1115 Poni kad se z(g)leda spravna jur kako pir, pripravi obeda: kruh, uli, pargu, sir. I vinca malo mir u mii, pak zamak u dvanjkah vas taj ir, Abri bi naramak. Toj ti na ramo ustak, Abra prida stupi 1120 i Judit nju potak, za njom ti postupi. Kada jur nastupi na gradne zaklopi, zastae u skupi Ozi(j)u sa popi. Vratar vrat odklop(i), svi se ustupie: one steru stopi, naprid postupie. 1125 Tad se usudie svi, vidiv Juditu, toko lipa bie i u takovu svitu. Liplja, mnju, na svitu ni bila ku kralj svet* vidiv u pohitu dvimi grisi bi spet*. Al ona, kuno et ljubavju vze Sikem*, 1130 s esa razsut i klet osta s njim grad Salem. Al ku vidiv ognjem jur studena starost uga se dviju prem, kim sva la da alost*. Ali kuno hitrost Amona prihini,

ki mea ne bi prost dilj sile ku ini*. 1135 (...) Jur suneni plamen, vodei s sobom dan*, od zvizd jasnih zlamen taae, grede van. Bie na ninji stan no s arnimi koli, noae donjim san, ako su ki doli. 1175 Kad ljudi oholi ki strau bljudoe, obhode okoli Juditu sritoe. Slia(t) ju zajdoe: "Od kud gre i kamo? a t' jime?", rekoe. "Pravi nam da znamo." Ona ree: "Ovamo od Betuli(j)e sam 1180 i put je moj tamo k vaim poglavicam. Ostaviv grad i hram, s ivotom biim tja, jer e se dati vam. Judit se zovu ja. A da sa mnom sada ova druga verna ne ostane zada sasvima emerna. 1185 Doprit Oloferna ne brante mi, molim, vlast njega nesmerna da pozna a kolim*. Rei e: Toj volim. Jer mu u skazati a e bit oholim i kako e jati ov grad, a nimat(i) kodu ni trud velik, 1190 tako da s te rati ne zgine ni lovik." Ne bi ti ner tolik tada govor njeje. Oni hip nikolik postae glede je. ude se od kude je stvoren'je, od kega sve od svita meje nimaju lipljega. 1195 Pak rekoe: "S tvega premudra i smina injen'ja od svega biti e t' naina, ku eli, ne ina. Toj on as outi, ki prid gospodina naega postupi. Dobro ne izusti da e ti sve dati, 1200 a godir obljubi i bude pitati. Jer e dostojati ti razum, ta lipost, da bude imati svaku ast i milost." Govore toj, linost s njom pojti nimie, gledaje nje svitlost svi se zamamie. 1205 Kud se obratie, hode meu vojskom, svim oi zanie, svaki zara za njom. Gredu uprav stazom, dojdoe k atoru, i on ju prid sobom zazva u komoru*. Ki polje i goru mnotvom svo(j)ih sio, 1210 kako ti govoru, bie pokrilio. Kad ju je vidio, s parvoga pozora ranu je outio ljubvena umora. Stae kako gora, sobom ne kreu(i), oi ne zatvora, k njoj jih upirui*. 1215 Tako sta tarnui serifski gospodin, Medusu kaui njemu Dana(j)e sin*. Pod ator u osin ki stahu knezove, svi se okolo sklin, gledae obraz ove.

10

Molitva suprotiva Turkom Svemogui Boe moj, kim svaka postaju, Odvrati jur gnjiv tvoj, ter pomiluj naju. Ostavi zlu volju, pozri na virni puk, Gdi tarpi nevolju svak as od turskih ruk. Luge, sela, grade popliniv segoe, Mue, ene, mlade svezav povedoe. Ubie junake koji se arvihu, A ine nejake u sinir vedihu. Sinke porobie od krila materam, I joe inie njih vaine keram. Dale rastavljaju od draga miloga, Tih tamo prodaju, a simo inoga. Evo jo oltari tvoji raskidaju, I sve svete stvari tlaiti ne haju. U temple se svete konje uvajaju, Prilike propete pod noge metaju. Svite, u kih tebi sluba se injae, Raskrajati sebi u kovadih jae. Pehare kovae od kaleev tvojih, I jo pokovae pase sabalj svojih. Oto, a je gore, divstvo oskvarnie Divic, ke pokore inei, sluie; Ter dicu neumiu obrizav, tiskoe U veu nesriu ner kih posikoe! Eto jur potarvi mnoge gospode stan, Hite ne ustarpi ostalih dati van. Sve dni ter sve noi nigdir ne sustaju, Nastoje primoi karstjan ki ostaju. Tako je sila njih jure objaala, Da moi ni u svih ka bi jim pram stala. Nastupaju na nas, a nas je strah ubil; Jur puk tvoj gine vas, a ti si odstupil. Oni nas tiraju, veu, biju, deru, Za te se ne haju, ni za tvoju veru, Sloiti pod noge ku su odluili; Moju sile mnoge svih su jur skljuili. Li kakono plami kad pada u gori, Ostane carn kami i brez listja bori, Inako t ne ostaju gradi tere mista, Kano opuaju, plinuju sva lita. Boj su bili njimi Harvati, Bonjaci, Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci. Eto jo boj biju nici, a nikih ni, A druzi ne smiju, jer jim si gnjivan ti; Rit se a bo prudi, al vojske kupiti,

Ako, ki svih sudi, nee se smiliti. A ti, Gospodine, grihe jur otpusti, Da puk tvoj ne zgine, jur milost na nj spusti. Rai se smiliti, slomi ma poganski, Ne daj pogubiti ostatak karstjanski. Eve smo rojenje, da ti s na spasitelj; Proda nas zgrienje, da ti s otkupitelj. Dostojno jest da mi za grih zla patimo, Da milosrdan si ti, za to te molimo: "E Boe, odnesi jur taj bi od naju, A na njih nadnesi kino te ne znaju." Tebi vapijemo, tuei u plau: "Tvoji smo, a ginemo, pogani nas tlau." Radi su svih porit, nigdar karvi siti; Sve e, diju, podrit, a puk tvoj pobiti. Ispunit toj htei, nigdar ne pristaju, Jednih zavodei, druzih pobijaju. Bijui primaju kateli, gradove, Tako t sve obladaju priljuti lavove. Utei prid njih zlom jur nimamo kuda, Ner pod tvojim krilom ki kraljuje svuda. Lahko sve njih sile ti more ustavit, Ke su odluile s tobom nas rastavit. Ako s nami stati bude, Gospodine, Hoe se odarvati narod ki sad gine; Ter e vazet smionost, udrivi potirat, Ako tvoja kripost bude nas podpirat. Jur dovolje budi, jur budi dovolje, Slobodi tve ljudi od toke nevolje. Oto vidimo mi da svih karstjani mo Biti se uzmona ni, nimaju tvu pomo. Narodi prijaki izgubie jakost, Jere u boj taki nimae tvu milost. Eto bile polja od kosti vitezov, Kimno nije broja, i vojvod i knezov; I ki s malo ljudih razbijahu mnotvo Buslomansko svudi, zgubie hrabarstvo; Ne mogoe branit listo daravu svu, Ni sebe jo shranit, uzmak ti ruku tvu. Jer ti budu sardit za grihe nae nam, Tko e mo osidit u grad, ter stati pram? Mai ne valjaju, ni it s oklopljami, Ni ki upravljaju strilom, ter pukami; Jake konje ter kopja napravit Na nas budu gnjiv tvoj, a emo opravit? Kako poni za grih puk tvoj je za zginut, Tako ne zgubi svih milosardjem prignut;

11

Ostavi sarditost tere se jur smili, Uini nam milost, k tebi smo pribigli. Rasarjen injae da tvojega puka Pod oblast stavljae patarinska ruka; Umiljen puk paka tebe uzmoljae, I tva desna jaka njih oslobojae. Molimo se sad mi, bijeni turskom silom, Da nas jur otme ti jakosti tve dilom. Ne htij ve odiljat; ini da poznaju, Da grih na pobijat ja, ne oni naju. Onako uka njim mo i jakost tvoju, Kakono i onim ki skupiv mo svoju, S koli ter s vojskami za pukom udrie Putem med vodami, ter se potopie. Tako, kako ukaza sionikom onim, Kih oganj nakaza i da jim smart sasvim; Rasarjen ti, platit hoti njih s uzroka, Jer htihu uhvatit Iliju proroka. Onako jo kako ukazal jes onim, Ki sedoe jako pod gradom Dotajim, Radi tu uhvatit Elizeju tvoga, I ne jae vidit s uzroka takoga. Uka, Gospodine, kako s ukazao Asirske jaine kada s nakazao; Mnotvo kad veliko s vojvodom oholim Doad, svekoliko sta pod Jerozolim. Tej sile i tu mo razbil tada tko bi, Ner on ki jednu no toko tisu pobi? Uka jo, Boe moj, kakono i tada, Kad Ksara kralj u boj vojask vodi stada, Rat ine puku tvom, puku Izraila, S orujem i s mnotvom sminim u taj dila. Kih desetsto tisu, trista koles bie, Posla ti strah mogu i plei obratie. Ozrit se ne smie, a sam kralj za njimi, S kim jih malo bie, siku proti svimi. Ruke tve jo kripost nevirnu narodu Ukai tva milost, ki nam ini kodu: Ukazao s kako kad sile prez broja Roie se tako vazet mista tvoja;

Mista izraelska pred sobom podbiti, Vojska idumejska i s njom Moabiti. S njom jo Amoniti, ki totu skupiv se, Ne jae grad riti, mev sobom svadiv se. Ubijeni legoe, svojih svoji bijui, I tad izlizoe grajani tekui; Arvanje ne iniv, okol razgrabie, I blago popliniv, hie napunie. Poka, Gospodine, da kako sarba tva Za nae krivine nas u nevolju da, Onako smiljenjem da nas mo obranit, Tere s utienjem slobod nam povratit; Turke sve podvratit za blud njih nevere, Njih silu pokratit ka nas kolju dere. Evo plane k tebi majke tune hode, Da ne plode sebi, jer njih plod odvode. Niki su prognani iz baine svoje, A niki pogani u suanstvo stoje. Taj plae diicu, taj mua, taj ene, Plae brat sestricu, a sestra bratca nje. Jur dopre do tebe vapaj i suze njih, Ne daj da povede nemiran Turak svih. A ti, ki s propeti Bog, Gospodin naju, Nam si dal Karst Sveti, ne ki te ne znaju: Iznesi od bluda nas, tere od djavljih ruk, Na kri pridav uda, otkupi viran puk. Ne daj da nas dave pogani nogami, Ali da nas strave, sikui sabljami. Frutanja taj i boj od nas jur odvrati, Ter silu, koj ni broj, nevirnikom skrati. I ti, Gospo mila, moli sinka za nas, Koga si rodila, ne zgubiv divstva glas; Ne pristan molei za sve Duhe Svete, Da Bog nas milei odbije proklete, i tvardost pribije priljutih sardac njih, Ali jih pobije da ne ginemo s njih. Ti nas, Gospe, brani pridav sinku tvomu, U vas smo ufani, a ne u inomu; A paka odbivi od nas nevirnike, Gori nas primivi, spasite u vike. Amen.

12

SPOVID KOLUDRIC OD SEDAM SMARTNIH GRIHOV Opatica gospa Bona zvonila je u sva zvona; i povivi valom rami, izidoe varvijami56 koludrice svekolike, pustiv cele i konike: gospa Goja, gospa Stanka i s Jelenkom gospa Anka, Zana, uva, Mira, Mara, Dobra, Draga, Vidra, Vara, Agnezina, Slada, Ljuba, Nikulina, Cvita, Gruba; paka Vlada, pak Dobrulja, kojoj grede pade mulja; dokle odiva ona kose, dojde Nia s noge bose; pak dojdoe sve ostale, stare i mlade, vele i male, i prid Bonom dvorno stae ekajui a veljae. Ona drubi, ka se stee, podvie se paka ree: Sestre drage, tuj vas zazvah ci naukov ke van davah, da jih opet ponovimo, jere dobro ovoj vimo da loviku vele udi ne ponavljat a mu prudi. I zato vas zazvah samo na obiaj da tiramo; sliav poni rii moje, rec mi svaka grihe svoje tere spovid svoju ini umiljeno, a ne hini, s ponien'jem i skruen'jem i s boljan'ja odluen'jem; jer je zakon, kako viste, opatici da spoviste misli, rii tere dila ka je koja uinila od nedilje do nedilje, da van budu due bilje cia moga nauen'ja i naega pokoren'ja; pak posniku pravit dila

ka je koja kad stvorila, da budete odriene i u raju uzviene. Kimno sarcem k popu tada, s tim pristup'te k meni sada; kano nee re oito, a taj otaj reci listo. Oholija Ka starija od svih bie, glavu vie svih nosie, kleknu tada u tom dili, ponii se i umili, ree: Gospe, u tom skrivah jer se oholo uznosivah; druzih garde, sebe hvalih i u taki se grih obalih. Opatica odgovori: Znaj da oni ki je gori ponien'je u svem ljubi; tko se oholi, toga zgubi. Kako se tko vie dvie, tako toga tisne nie. Lucifera s nebes doli vare u paklu, jer se oholi; vie nebes majka Diva pojde jer se poniiva. A ti za grih koji stvori u kuhinju pojdi gori ter se vee ne veeri, god pometi, sude operi i pobol[j]aj u pokoru, da ti ne dam drugu goru. Lakomija Pride druga, ka hodei ide gori skut nosei, bojui se da ne izdere suknju, im se naprid vere. Bud da bie nadrizana, da mnju, tvardo opasana, li pristupiv onde, klee ter s uzdahom tako ree: Nika sestra dojde prosit stari sklopar, hte ga nosit; a ja joj ga ne poklonih, na skupost se tuj naslonih. -

Bona ree: Sestro mila, skupost taku ne bi imila da bi esto razmiljala a s' se Bogu zaveala: ubog ivot nosit, imit, potribljivim naru init. Misli da je toj stvar huda ne uvat se taka bluda. Skupost sgubi bogatoga ki Lazara ubogoga ne milova kad proae i na vratih laan stae; priminuvi, pojde ubogi k mistu gdi je pokoj mnogi: pojde u mukah on bogati gdi ne more vode imati kom bi jazik ohladio tere manje muan bio; jer u ognju vas gorae, a pokoja ne imae. Taj t' je konac lakomije, ka ne pua a zadije. Zato sklopar, ki ti nosi, daj ga onoj ka ga prosi; i jo bive i postole, da joj nisu noge gole. Ako bude tako davat, taj grih nee tobom vladat i ubotva sve nevolje podnesti e vele bolje, ufajui vazda u Bogu da e t' dati plau mnogu. Nenavidost Zatim dojde treta, Lada, blida, suha kako klada, jer se rado uzboljae tujim dobrom ko vidjae. Doad, poni ondi tada: Zgriih - ree - ovdi sada; lipu suknju nike vidih ter joj u njoj pozavidih; da bi mi ju moi svui tere sebe u nju obui, jer je nova, netaknuta, a moja je omaknuta. Opatica ree: ten'je nisi ula u van'jel'je:

13

ki se mekim odivaju, da pri kraljih pribivaju; poni Bogu on ne slui ki se odiom runom tui. Ako ' sluit samo Bogu i prijati plau mnogu, tva odia in da bude udi keno dui prude: sveti posluh i poten'je, iskarnjega poljubljen'je i ostale sve kriposti, ako ' biti u milosti Boga, stvorca od svih stvari, a ne svita, ki zlom vari. Svita ostra bie Ivana od strun zvirnjih, ne od pana; od svih ki[h]no ena rodi nikor njega vei hodi. Hti toj Isus svidoiti, jo se od njega hti karstiti. A sad, jer te tvoja ludost pogna i prignu na zavidost: tri dni hode, zemlju gledaj, a inamo ne pogledaj; li mislei da je taina svaka gizda tere hina; misle bludne oi bistre da su vrata i ponistre po ke k dui smart uhodi, otvorenih kad nahodi: raskoam jih svita zatvor, Svetu Duhu vazda otvor ter, kad bude grih te riti, tebe t' nee mo dobiti. Sarba S tim naukom ova pojde, a etvarta za njom dojde; spustiv grundu strane oi tere takoj rii toi, ree: Nika prez uprosa tae mi se parstom nosa; rasardih se u naglosti, opsovah ju; ne bi dosti, htih joj dati zaunicu ter ju barih po usnicu. Jer bi harla umaknut se ter je listo dotaknuh se,

ne hti ona tebi tuit, da ustarpljen'je hoti obsluit; i tako se taj stvar zgodi: daj pokoru ku ti je godi. Opatica ree tada: Toj a s' rekla meni sada, da bi ona potuila, u klade bi ti sidila, ni bi iz nje ila vanka do tri noi i tri danka. Ne zgriivi boju sinu, tu t' bih dala diiplinu: da pokol si sama htila osvadit se za taj dila, hou da te svi tuj biju ibom po nos i po uiju, svaka jednom, a ona i tri ku s' udrila, kako ti di. Gdi je oito sagrien'je, trib je oito katigan'je. A ti, prijam ruke, stei, poniknuvi i muei, misli Isusa ustarpljen'je i njegovo ponien'je: ne odudri kad ga bie i propinjae i umorie, da za puk se jo moljae ki mu svaka zla injae. On je pravden toj tarpio ter se nije rasardio, a mi emo sarce imiti, kleti, spsovat tere biti kada nas se tko dotakne ali joe nami makne; budu pravo mi da bismo vazda b'jene jer zgriismo, sagriismo tomu ki nam svaka daje, i sebe sam. Ako bude toj povraat, ne nikomur zlom odvraat, da, hte Bogu prava biti, svaka hoe podnositi, ele dobro jo i onim ki zlo ine tebi i tvojim; i molit e Boga za njih da smiljen'je ima na njih; oni od griha da se kaju, a on jih prime k sebi u raju. -

Linost Dojde peta postupaju, lino noge prostiraju; venjaju se, dojde onde, kako t' pravljah sada ovde. Natslonit se banci pelja i, kad klee, popostenja; nakaniv se, usta otvori tere tako progovori: Lino mi se bi ustati, jer mi slatko bie spati; meka bie posteljica, a od maha blazinjica; pod gubicom flandriotom vrat mi mokar bie potom. Probudiv se, opet zaspah, na jutarnju tad se ne ustah. Pride nika, ja me budit, ja se bojah ne nastudit; ispod svit joj odgovorih, glave vanka ne odklonih; rih: Sestrice, uju, uju, da ovo ti se ni zlo uju. I slagah joj tako tada, a ti, gospe, odlu sada dat pokoru i nauke da u vinje ne idu muke. Opatica nju pogleda i uzdahnu kad ju zgleda. Ajme, - ree - a se lini ter neboga sobom hini? Ne zna linost da je huda? Svakoga je uzrok bluda. Kad se lini i praznuje, tae misli ne minuje; lin ne more dobit napast, zato u svaki grih e upast; lin milosti nee dote jer k molitvi nee pote; lin spasen'je nee dobit jer za trudom nee hodit; s trudon bo se u raj grede, ne s linostju, ka ne prede. Misli: ki su raj dostigli, kolike su trude imili! Apostoli, ne leei, da tikui i uei, po sva mista prohojahu

14

i mnozi jih progonjahu. Jakov, ki se zove Mali, hte da vazda Boga hvali, toko esto poklecae cia plae ku ekae, da kolina, nigdar cila, bihu uljmi obotila. Tako ti se grede gori gdi su svetih svitli zbori. Na blazinju tu sidei, a nitare ne inei, no praznuju po sve lito ali lee na epito? Ako ' poni imit milost, ne utunji se u tuj linost, da te span'je ne primaga, moja erce mila i draga. in, kad bude gori ustala, da se ne zna gdi s' leala. Bolje ti je na dasci spat ner jutarnje, erce, ostat. Ajmeh, kad su ine u koru, kako ostat mo na odoru? Kako li te svist ne budi vide svaku gdi se trudi? Misli da se ne gre u pokoj ner po trudu, peal i znoj! A za tvoj grih taj od span'ja i jo za grih od lagan'ja osam dan e na tle spati, pri se inih gori ustati; a onoj vrime ko t' izbiva, da te praznost ne dobiva, nos kamen'je ko je kon vrat i in indi da bude stat, dokla iznese svu gomilu i linosti stargne ilu. S tim osudom tja otide, laglja nere kada pride, i poe se vee udit kako je vridno grih spovidit. arlost Dojde esta pak vladika, masna, tusta i velika; i pristupiv, tad govori: da, sidei u komori, tajno bie koko jila

tere pila iz barila. Ni ova grih svoj ne zataja, dobra bie opaaja57, tako da se ne tajae ni na obrazu a injae. Opatica nju oima pozri, glavom pak pokima: Ba, ba, - ree - tvoje tilo ja mnju da ti ne bi bilo od jiden'ja vele mala; da pokle si u toj upala, triba ti je taj red podat da se bude manje tovat, a vee se usiliti duu spasit i umiliti. Spomeni se da obist garla58 narod lju[d]ski jest zatarla; jer kad pusti boju volju Adam s Evom, u nevolju; i kad zgriit on ne haja, bi izagnan van iz raja. Svi ki od njega izidoe u raj boji ne pridoe, dokla Isus sam ne pride i, tarpivi, gori uzide. Spomeni se da zgiboe u pustinju ki jidoe meso kim se oskvarnie, manu boju pogardie. Spomeni se, ako s' tila, a je ri boja govorila: Jao vam ki ste sada siti, pak hoete glad tarpiti! Glad tarpljahu i poahu sveti, dokla ovdi stahu; sada z Bogom pribivaju, svake slasti uivaju. Vodu p'jae, ne sok lozja59, kino karsti sina boja; ne jidie kokoice, da mlajahne kobilice. a jidihu otci sveti, kih poljubi Karst propeti, ner koren'je tere zel'je? U vinje su sad vesel'je. Tako ustezat svoga garla, moja herce, budi harla; usiluj se einati i u svem Bogu slavu dati.

Kratak ivot za ne more podnositi tej pokore, budu konac harl pokori, a prez konca plaa gori. Sve e [s'] slasti vred skonati, da prez konca muku imati: toj usloni sarcu i uhu ter ne volji dat tarbuhu. A sad za grih, ki s' stvorila iu slasti ke bi jila, tri dni posti, ne ta jidu ner kruh samo, vodu piju. Blud Pojde ova, dojde sedma, zavari se malo ledna, kipa prava, due gobe60, nose na se svitle robe. Srebarn pasac, s[r]ebarn noi, ureena kako boi. Svilni traci i vriica spravna kako nevistica; ne kano se boja zove, da ka gizdom taom slove. I poe ju stid obhodit, zato lako ja govorit: Gospe, prozrih uliziju, li da koga mladih viju; jedan bie mlad u panu, za njim [m]i se pamet ganu. On ti tamo mimo projde, da obnoi u san dojde. Sad me napast vele trudi od tih tacih bludnih udi; a ti daj mi nauk i red da ne upadem u niku zled; daj pokoru takoj dila kaj rih da sam uinila. Ajmeh, - ree opatica zna li ija s' nevistica? Nis li onoga ki te stvori, kralja slave, ki je gori: ki pogardi bludi hudi, a istinju vazda ljubi; ki se od Dive hti roditi i san distvo obsluiti?

15

Nis li onoga koga sudi tope u paklu one ljudi ki neisto misal nose i oima svud zanose; koga sudi kupe gori, gdi su an'jelski svitli kori, onej due ke grih puti pogardit e, kako ' uti? Pogardi ga Katarina, Cecilija i Justina, Margarita i Lucija, i s Agatom Dorotija, i Ursula s njeje drubon, i Barbara s vernom slubom, Agnes, Tekla, Petronela i ostale, kih je sila: kralji moe pripraviti, Isukarsta ostaviti, ni tokoje k muu pojti, a istinju svoju ojti. Jere znahu da ci mene an'jelom e bit takmene, da e biti Isusove nevistice i drugove u nebeskoj slavi u koj svako dobro jest i pokoj. Tamo misal htij zviati, a k ponistri ne ticati, ter e napast odagnati i blud puti ne poznati. Nee gizdom sebe odit, da u prip[r]oste halje hodit; snet e pasac i s noiem, a opasat se konopiem. Dali kad ne svite odvari i voli se sjat u vrii: iznutarnje ' gizde brati i izvanske odpuati. O, koliku ' imat radost ka[d] ti ree boja milost: Hodi k meni, nevistice, moja ista golubice, zima z dajem jure projde; premalitje za njom dojde, projde napast i nje sila: evo t' pokoj ki s' elila. a s' u vei htila trud stat, veu plau sad e prijat. Poni misli, herce moja,

kolika je plaa tvoja ako bude kripko stala s viron ku si Bogu dala. A tuj napast ako ' dobit, ovim putom hoe hodit: sve razblude pusti na stran, priproinu primi na stan; napast kad te bude gostit, a ti vee pomi postit; kad outi puti pakost, a ti od Boga prosi jakost, hoe jaka vazda biti kada bude ti moliti. Joe zatim ovo stvori: s mumi ne stoj ni govori, ner koliko t' tribi bude; da ti dui a ne pride. Ne sli tae pripovisti, jerbo ude dobroj svisti; ne hod pisni gdi kantaju ni gdi tanci ki jigraju. Ako l' bude tako init napast nee tebe slidit; od istoe krunu ' prijat i s Isusom u vike stat. A za taj grih ki spovidi u celicu tvoju sidi pet dan ein tuj inei61, Boga mole, a ne spei. Re e druga, post mi ni drag, a ne misli da tanta vrag: ni izgoni se van kolinom, da molitvom i einom. To t' Isusa jest reen'je u njegovo evan'jel'je, kad izagna nima i gluha iz lovika zloga duha. Opatica, svariv govor, s ostalimi pojde u kor, jer veernje vrime bie. Dali parvo nere tie uini jim svim zapovid da pak dojdu sve na spovid; da se dojti ne omarze kad oficij jure svare. Taj ispovid dotla plove, Bogu hvala, ki s[v]ud slove.

Amen Omazah ti medom kraje ovej ae, da ti je slaje; jeda potom bude piti a e t' nemo griha odbiti. Smih ustaviv, tuj e najti po em nee s puta zajti; i vidit e: Marko Marul, toj uei, da ni zarul. Na svem hvala svemogomu Gospodinu Bogu momu. Amen ANKA SATIRA Baba Rada ree Anci: to se, gospo, ne uda da skaemo jur u tanci62 veselei tebe i nas? Nevistica jure budi da ti venac navijemo: tako ti se dobro zbudi ko ti svak dan zovemo. Mnozi ti su radi tebe, ki po pjaci etaju; dali bi ti same sebe i to na stan imaju. Ober sebi tih jednoga, od svih bo si proena, radih ljubit lica tvoja bila tere rumena. Nasmihnuv se, Anka ree: Babko Rade ma mila, viju da te peal pee od togaj takaj dila. Jerebo mi ljubav nosi vee ner sama sebi, pristati u na me moli i ugodit u tebi. Listo da mi najde ki je itovat i mlad i lip; ki natrunjen zlobom nije, ki razabrat stvar ni slip. Rada ree: Hou t' rei da jih moe uznati,

16

kih iskusih s njimi stei u loah na markati. Nici ti su s ruse kose, mladi ter uzoriti; ini su ti s noge bose, da vole govoriti. A druzi su vee uzresli, vijaju se gizdaju; da vas dan bi rukom tresli side tere araju. Jo su nici lipe glave, lipa rila i nosa, da proside jure brade i ohola ponosa. Jesu t' vee tih gizdavi ki ulice prohode, da pametju nisu zdravi, u ludosti zahode. Niki ui mudru knjigu i tim ti se uznosi; da dobiti nima brigu, malo domom donosi. Jo nikoga zazrih stei meu mnozimi drugami, priaju se tere prei jazikom ter rukami. Niki od tih dobre volje, solicit i iv u svem, jak i bogat zadovolje,

da istine ni u njem. Vidih druzih pahajui rukavmi irocimi, uz funestre gledajui z beritami krivimi. Vidih inih ki kraguja glade na ruci nose; od tih ludost nije luja, vee trate ner snose. Druzi od njih poje hode, u leutu zvonei; kripost pravu mimohode, li u tom bludu stei. Jo su nici jur prizrili ki se enit ekaju, navraskani, osidili, a zubi jim klapaju. Dobre volje, da zle moi pohlepni hode svuda; zli joj danci, gore noi kano se za njih uda. Anka ree: Hajme, viju da, babko, povida ti, mua koga ja eliju nijednoga totu ni. U toj arpi ni bob u kom arni iak ni zaal; ni oriha na stablu tom ki se upalj ni naal.

Bolje mi je jure stati u kalujere misto tere Bogu hvalu dati vazda ivei isto; ner se uvalit u nesrii opartiv se brimenom; toga se ni mo uvrii razmi smarti vrimenom. Ree Rada: Budi takoj, o pridraga Anko ma; a ti tuj stvar izvarit poj kako odlui misal tva. A vi sada, taa mladost, saznajte dila vaju; ne mogoste imit milost polag en ke vas znaju. 56. varvijami - tiskajui se, gurajui se 57. biti dobra opaaja - biti irok u struku 58. obist garla neumjerenost u jelu i pilu 59. sok lozja - vino 60. goba dua - grbava, grijena dua 61. initi ein - postiti 62. skakati u tanci - plesati

POKLAD I KORIZMA (Nema poetka) Tarbuka viteza porazi fra Dezun, akom ga poveza i oboti mu kljun. Jerbo ne odkloni s tarbuha udorca, zato ne razlomi obraz od udorca. Tad udren posarnu i karvju izbljunu, oima zavarnu i zubi van pljunu. Dezuna naskoi sladolik Katunar i raanj protoi kroz njegov brevijar, da njega ne rani; on, cokulom zamah, udri ga po rami i tie njim u prah. Leei, ja ga bit kako mlatac klasje, a paka potiit uhitiv za vlasje. Fra Bobok udari Kulina po panu, on mu potopari goru suk pod branu,

bradu mu pripali; on njega, rukami zgrabivi, obali i trepa nogami. Mono ga gnjeae petami trepljui; on pod njim jeae duu puujui. Fra Sutil Grozoga po tarbuhu ljusnu; tarbuh bubnu s toga, ap napoli hrusnu. Ubi fra Posturad cokulom Svejila i joe akom tad viteza Grizila. Razbi fra Suhojil Radopeku glavu, ki bie tad pojil oba stegna pavu. Udri ga po kotal i zveknu sve polje, i kotal, na tle pal, zazvoni jo bolje. Glava gola osta, opet ga udirat ue i ne posta, da karv ja izvirat; pade se i prostri ter iz ruk odpusti on raanj svoj ostri i tudje duh pusti. Tada fra Vodulja tira Vinogriza,

17

on kako jegulja simo-tamo gmiza brane se parsurom, ku bie ponio, a zad i sprid sturom bie se povio. Vodulja na konac63 klopci se hitae i razbi mu lonac ki na glavu stae; ripi poletie, a njega karv proli, kom se arljenie od varha do doli. Drimui fra Bdilo, fra Harlac Linoti pribi ap o rilo, fra Sanjac Uhoti. Biat jae ini od sebe odmiui a sobom tko prini batalje iui64; leahu masuri rastarkom i sture, kopanje, taljuri, kotli ter parsure, ranji ter varjae, komotre, gradele, popeci, stargae i glavnje debele; joe i gostare kimi napijahu i one bokare u kihno trubljahu. Barili rasuti ki bihu, nakare leahu po puti ne valjaju nitare; horuge s ubrusi, razdarte napoli, sir, meso i krusi, trispide i stoli: sve se to smisilo s prahom, zemljon bie, jer zemaljsko dilo svaki njih hlepie. Mnoga jo telesa karvava leahu, a gravrani mesa u kljun raznaahu. Tako e raznosit djavoli duice keno nee postit, ner jidu masnice. Ne mnite, karstjane, da besidin ane; ni kralje, ni bane ne izkupe bolane. Jednak e biti sud svim na svit ki staju; pojti e u vinji trud zli, a dobri u raju. Da rec'mo jo Poklad kako ja bigati, kako Korizma tad put mu priticati. Za se se obziraje, biae najbare, istosrid hitaje, cokulom dovare, ne grii mu boka; on se na tle hiti, tomu ne bi roka, Korizma ga uhiti. On joj se moljae da ga ne ubije, od straha dar[h]tae, pot plovie s' ije. Uhitiv ga za pas Korizma gospoja, ree: Rec mi si as a t' prudi mo tvoja, a li raskoa tva, budui knez Poklad; budui ena ja, pod mu si oblast sad. Hoe li tarpiti sve eine moje, a jistve pustiti ke su bile tvoje? Da ti ivot prostim i da te nahvalim jur prid rusagom svim, prid velim i malim. Bud da se bojae, li marsko mu bie a ona veljae, da rei ne htie; ja se obzirati kako pas u uzi65, gorko uzdisati i stati u tuzi.

Za pas ga potegnu da jure izusti, a pas se otegnu, prejica popusti: kobase padoe ke u nidra stavi! Kad se razbigoe, kad ga svak ostavi: Oto a izrei - ja vapit Korizma ne htie muei - i apom ga krizma; hvati ga za kular, na zemlju njim hiti, na garlo nogom zgar poe ga daviti. Ja ruat kako vo kad je palicom b'jen; ne bi dovolje to, ne bie jo ub'jen. Kobase ja harlo Korizma i savi, i zgnete u garlo, tako t' ga udavi. Tako t' e se udavit ki dobro vikovnje ne haje pribavit dil slasti vrimenje. Slasti su svitovne ke od nas odgone kriposti duhovne ter nas u zlo gone. Dilja njih ne haja Adam Bogu sluit i zato, iz raja izagnan, ja tuit; i s Evom u drubu kad voe grizoe, a zakon i slubu boju pritargoe. Dilja njih omare idovom mane kruh, ku s neba Bog vare, kim pasihu tarbuh; i jae eliti, hode po pustinju, da bi jim jimiti egiptsku kuhinju: jata doletie jarebic brez broja, kojih se najie; ubi jih mo boja. A sada uin'mo sud, bolje je tarpiti na saj svit svaki trud ner milost zgubiti. Ako t' e tko rei: Trud mi je postiti, veer lanu lei, suh obraz nositi, pomisli koli je on tei trud bio skup svetih koji je na svitu tarpio: pecihu, varahu na ognju tila njih, na kuse rizahu muei mono svih. Ne bihu alosni tej muke tarpei, da bihu radosni z Bogom bit elei i sa Isusom njih, komu se svak moli, jer za spasen'je svih na kriu karv proli. I korizma odtad sveena vee bi, etardeset dan kad ne ji on i ne pi. Ho poni da tebi tvoj post lastan bude, pomisli u sebi ke t' poitah trude; i jo ka plaa jest na nebi dobron svim i koli huda est muka u paklu zlim. Mi poni ponimo Korizmu tovat sad, s njon se veselimo, jerbo zgibe Poklad; i drube njegove sagnane i bijene glas jur manje slove ner cvita[k] ki vene. Ona gre veselo hvale Bogu poju, a za njom sve selo raduje se gredu; u crikvu ulizoe i, kleknuv dolika,

18

ruke podvigoe u nebo gorika; rie: Hvala t', Boe, ki si nas pogledal sa nebeske loe i nam dobitje dal; hvala t' sada budi, vazda i u vike, ki si prognal sudi nae protivnike. Daj nam dojti gori viditi tvu svitlost, gdi su svetih zbori i an'jelska radost. Prid oltar pak posta tere posveti lug, luit po elu ja svakoga od bojih slug govore: Memento homo quod cinis es,

et parvo momento u lug se razalije. Odtada Korizma poe gospodovat, nima misto izma i svak ju ja tovat; i mi joj sluimo ter, poam od danas, a e Bog, inimo, a ne a satanas; i nos'mo na sebi sveta kria zlamen, da Isus na nebi nastani nas, amen. 63. na konac - na kraju, konano; 64. iskati batalje - zametati kavge; 65. u uzi - na uzici

19

III. HRVATSKO LJUBAVNO PJESNITVO XV. I XVI. STOLJEA Samostalno pripremiti tekstove sljedeih pjesama: Dore Dri: udan san Hanibal Luci: Jur nijedna na svit vila; Vilo ka ima mo Jerolim Viduli Ako mi ne da lik, pogiba ivot moj; Meni je kratak vik, u sebi se ne dvoj. imundo Meneti Koji ti sej pjesni Koj ti sej pjesni, molim te veslo Tak ti ljuvzni, veseli tv elo. Ako to zh j, ne prija, tucu, Odvrzi drau tja, a vazmi ruicu. Toj li jur sad bolje ti more, ti tvori; Oto ti jur polje: to umi govori. A meni jur kosti prigrizat, uj, nemoj, Da jo tej gorkosti ne utim uz trud moj. Tko zlatom oprede kosice na glavi Tko zlatom oprede kosice na glavi ovojzi ka grede jak anel u slavi? tko li ih zaplete u venac i zavi ter niz lic' da lete dva prama ostavi? Ar elje nadili ljuvene ivot moj, po sve dni da cvili u elji ljuvenoj; ter ako nje slava ne stvori na toj lik, u nokteh od lava ivot je moj vas vik. Dore Dri MOJE ISTO ZLATO Moje isto zlato, pokli me Bog stvori, Odluen bih na to da me ljubav mori. Gliubav me taj mori sa svu nje usilos Tere mi govori: trpi sve za milos! Svaki je rok blizu, za ga vrime dvigne, Dni duzi ta nisu da ih no ne stigne. Ja taj rok ekaje potrajah svu mlados I svak as ufaje tuj prijat nje rados, Jurve sam usahnut milos tuj elei, Ni moem odahnut boleljiv cvilei. Oh, dobro sad vidim da mi gre skonanje, A svak as li slidim ljuveno ufanje. Ni moem izrei, im hrlo dni lete, A ni mo utei od smrti proklete. Roka smrt ne dava, slidi nas dan i no, Jur je nje sva slava, vrh svega ima mo. Smiljenja ne ima to da nas otkupi, Ar zlato ne prima kad k nami pristupi. Eto, kroz taj uzrok mnim pri u umriti, Ner budem tadi rok mom srcu viditi. Nu s, vilo, ti ona ka mi mo ugodit I segaj zakona u mal hip slobodit. Togaj te ci molim za svitle tve oi, Da se ta ne bolim, taj mi rok izroi. Imaj me za slugu sve dni moga vika, Odnes mi tuj tugu, daj mi rani lika. A mene jur stei i sebi slavan glas, I moe jo rei na tvoju da sam vlas. imundo (Sigismund, iko) Meneti Blaeni as i hip Blaeni as i hip najprvo kad sam ja vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blaena sva mista kada te gdi vidih, dni, noi, godita koja te ja slidih. Blaen as i vrime najprvo kada uh ljeposti tve ime kojoj dah vas posluh. Blaene boljezni ke patih no i dan ci tvoje ljuvezni za koju gubljah san. Blaeni jad i vaj ki stvorih dosade elei obraz taj sve moje dni mlade. Blaeno vapin'je kad ime tve zovih i gorko trpin'je u eljah kad plovih. Blaen trak od uze ljuvene u kojoj stvorih pla i suze, elei da sam tvoj. Blaena ljepos tva, blaena tva mlados, pokli se meni sva darova za rados. Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cje gospoje podira svis moja, takoer to tuu odkud mi jest krjepos,

20

elei da zdruu anelsku nje ljepos, odkud li imam m ter nisam jo skonan, cvijelei dan i no za obraz nje sonan? Na svijetu nije muke koja me ne davi, odkli sam u ruke dan ovoj ljubavi.

ar vee ja udim za suna nje biti ner svemu da sudim, ostav kralj na sviti. Krostoj ne govorim ni mislim ri inu ner vilu ku dvorim za ljubav jedinu. Stih 5-24 akrostih Dore.

ore Dri (1461-1501) Pridrago sej lito i svi dni ostali Pridrago sej lito i svi dni ostali s vesel'jem estito esto t' se zbirali. Rajski mir da ti je dan s nebes u tve krilo i pokoj ugodan ter zdravje primilo. Jak lipim prolitjem kad se polja die, s razlicijem gdi cvitjem zelen po njih nie, ta dobro razliko da bi t' se stjecalo, gizdava m diko i moja sva hvalo. Neka se dreseli svak tko ti zavidi, a dragi veseli tvu lipos ki slidi. U em se tko vidi, u tom je miljen'ju U em se tko vidi, u tom je miljen'ju, i svaki besidi o svomu ivjen'ju; jo ki se im uti, obrazom pokae: trudni su jur puti da licem tko lae. Gdi je mo oima tajat rane skrovno u sebi ke ima srdace jadovno? ar srce sve nee odrat tuice, nu ih dil odmee na oi ter lice. I svak to ki ljubi od srca s vesel'jem, jur kade izgubi, ostane s dresel'jem; i koga trg hrani, o trgu govori, a ranjen o rani ka ga vema mori. Ovo jest naravom: ka gdi tko uiva, tuj mu sa svom slavom sva misal pribiva. Ta nima jur inu misal me srdace ner vilu jedinu ka mi je sunace. Razgovor nje elim i ufam imiti, krostoj se veselim na saj svit iviti; i tim se ne stidim, m mlados nu slavi nje lipos gdi slidim i u san i javi. Er drago prolitje i narav na saj svit od nje meu sve cvitje ne stvori lipi cvit. Ne hajem za zlato ni drago kamen'je, ni mi je jo na to ni um ni miljen'je. Istom da uivam me srce ku obra, vam ludim darivam zemaljska sva dobra;

21

Pjesnici Zbornika Nike Ranjine Odiljam se, moja vilo Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u drubu; pla i suze i moju tubu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Pokle ti je sluba mila koju ti sam ja inio, a sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! odiljam se..... Putovaje, uzdihaje i srdacem svaki danak, a na oi moje sanak da t' ne pride, moja vilo; odiljam se..... Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjea, od svijeh tuga ma najvea, da bi znala, moja vilo! odiljam se..... Ne uzdam se u dni kratke da te viu, srce moje, koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! odiljam se..... Ako drumak pomanjkaje ter te ivot moj ne vidi, srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! odiljam se..... Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj sluit, a s tobom se ne razdruit; ostaj zbogom, moja vilo! odiljam se..... Ja ti dadoh vjeru moju do ivota da te sluim, a po smrti da te zdruim; ostaj zbogom, moja vilo! odiljam se..... Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti uvijek nee izgubiti, tko se bude potruditi. Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo, odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Nepoznati pjesnik, Dialogus. "Ludos te, mogu re, dobiva, nebore, ako mni da ute ljubavi tko more." Utei! utei! - "Kamo?" - Svud! - "Ti li?!" - Ja! - "Ja?!" - Da tko? - "Mui!" - Za? - "Ne govor'!" - Govorim. "Ne reci!" - Ne rei?! - "Stoj mue!" - Poi tja! - "Ite to?" - Ljuven pla u kom se vas morim. -"A zato?" - Jer mila dvorit mi ne bijee. "Da to b?" - Nje sila stvori mi to htijee!

22

Dore Dri, Radmio i Ljubmir Radmio Moj dragi Ljubmire, to tuj meu knezovi? A ovce tve tire po gorah vukovi! Ke t' bjehu najdrae, ginu t', ja t' svjedou, Ta pusto bez strae mlijeko i psi lou. Ini po dubravi ovari stanuju Ter s igrom u slavi veselo miruju, A tebi ude se, ki te gnjiv tuj vodi I nevolja nese po gori i vodi? Hoti mi re uzrok, praam te srano, Jo da je ki prirok, mo' mi re ufano. Zna da t' sam vinu bil vjeran u potribi, Dilom te jo ljubil pri tvojoj pogibi. Oh, jeda s' obljubil gdi koju od vila, Kroz ku se s' izgubil i ka te smamila, Ter ljubav nemirna goji t' se u prsi Toliko emerna, ivot tvoj da t' mrzi? Ci ke se jur vidi, kako se usie I licem jo blidi a srcem uzdie. Ti m' je se slobodi na pospih najbre, Pri ner se rasplodi i ile razvre. Ako se ukrijepi u tebi taj trava, Tko da ju skorijepi, ljubav je kotrava! Toli ni ljubavi razmi ka ina zled, Sad meni objavi, jeda t' se da ki red. Ljubmir Ugodni Radmile, tvoje me prijazni I molbe usile da t' skau boljazni, Da t' kau estok trud ki utim odvee S uredbom to hti sud od moje nesree. U vrime najvrue, poludne jur bie, Kad stado pasue plandovat hotie, Naoh se bez druga i bez psa stranika, Sumnjah da me iz luga ne oteti zvir prika. Tuj znah to je zlo bit u obniz jedinu I drubu izgubit, ufanu odminu. Ophoah tim svuda okolo tuj stada, Sam li mrah od truda i ee i glada. Sve bjehu jalove, brano jest - ni mlika, A gdi kus ne plove, muka je velika. Krostoj se uputih, zavrgi primotu, Ter jo tuj outih zlu kob mom ivotu. Postupih pr livom, desnom se potaknuh, Udariv golinom, objema pokleknuh. Nu za toj ne marih, in' Boe to t' godi, Ja stado udarih pod Vitolj na vodi. Ki as tuj domaknuh, jo brano ne izvadiv, K studencu priniknuh naglo se posadiv.

Ktiv eu upiti, hua me porazi, S kej u pri umriti ner mi se ugasi. A to je estok blud usione ljubavi, S ke se glad, san i trud udno zaboravi. Jer sebi protiva vidih pri studencu Gdi vila poiva pod vrbom u vencu Kraj bistra jezera, slaega od meda, Smirno t' se nazira i gizde razgleda. Kakva je uresa i rusijeh jo vlasa, Ke rukom rastresa niz bil vrat do pasa! Tuj sunce gorute mnih da je nje lice, A oi svitlue dvi zvizde danice. Grlo se prozrie jak bistar caklen sud, Po kom joj caftie lir bili odasvud. U bijelu koulju pritanku od vela Krasno t' se na volje bjee nadnijela. Tu joj se zaudiv, bih kako taj kami, Ter eljno nju udiv, rekoh joj s grozami: "Aj li si sletila s nebesa od sunca? Aj li s' tuj isplila iz bistra kladunca? Ka s' godi ti vila, kruna s' od lijeposti, Kojom si stravila sve moje krijeposti! Ci toga jur ina gospoja ni meni, Razmi ti jedina, kej sam rob kupljeni." Tuj skoih k njoj hrlo, hitiv se jak sokol, Da rukom nje grlo opkolim u okol, Nu bra bi vitra prida mnom dalei, Ter laka i hitra na me se izbei: "Mo nad mnom ni dana ljuvenoj jur vlasti, Nu ista Dijana mnom vlada u asti" Toj reki, istaja, ter vee tuj ne uzrih Nje lipos od raja, ci koje vas zamrih. Tijem utim boljezan za ku me upraa, Er mi se ljubezan svaki as umnaa. I svudi kudi grem, meni se prizira Nje pozor kroz ki mrem u eljah bez mira. Tijem ju u iskati vas moj vik i potom, Da se znam rastati jo s mojim ivotom. Da bih ju iznaal, obiteu saj svit vas. Jer bih za njom saal sred pakla u propas. Ah, da ju ti vidi, rekal bi: od dike Uzdie i blidi ci vile tolike! Ni bi me jo karal, sam nu za nju mrui, Jur bi se i staral sa mnom ju itui. Radmio Ljubmire, oh lele, tere zlo i gore, Ke ga su vazele tej vile od gore! Obravi krivedni pravi put on grijei, A razlog pravedni u brlog zamijesi Ter pade strmoglav sljepaki u nesvijes,

23

Kako sve zla ljubav kih vlada i nje bijes. Tuj kad se zamete jak piple u kuke, Jur da ga rasplete, tko imn tej ruke? Nu sve dni ostane kupljen rob i suan, Meu rabe svezane prizloes i tuan. Zatoj se odreci tej vile, moj ti svjet, Ter od nje uteci, ne slid' ju za vas svijet! Inako t' ni vridan tvoj ivot harubu, Er stoji svaki dan na smrtnu pogubu, Za uzrok skonan'ja kroz mnozih nenavis I zaci zla stan'ja, potlaiv dobru svis. Ljuvena boljezan tutako ne mine Jak noni pla usan, ki onas izgine. Ni suza prisahne, al svrab taj lasno, Jak da te opahne u oko ko krasno. Ni toder zamukne taj uzdah u plau, Jak oni ki hukne nastupiv na drau. Svak zloes ki obra ljuvene otrovi A oe sva dobra s nebescijem darovi, Ter se po nj razide ljuven plam ki uti Da lica sva blide u muci prijuti. Kako ti ki ta mre, eto si istom iv, Zlo zna a za njim gre, smamiv te bludni gnjiv. Manje zlo da zmija peci te iz kruga Neg da te privija ljuvena zla tuga. Plakao bih ja s tobom, kunu t' se sad Bogom, Nu bih se sam sobom narugal s razlogom Da [s'] zdruim [s'] enami, ke kako da kolju, Usplau suzami kad hoe na volju. Tvojom se odvee boljezni ja bolim, Tijem ne stoj tuj vee, velmi se sad molim. Sa mnom se jur vrati na drago prolitje, Oh, lipo t' sad cafti razliko sve cvitje! Iz zemlje sve nie, i bilja kriposna Cvijetkom se sad die ter zbira k[i'] ih pozna Prima se jo zelen po gori kameni, Gorki po njoj pelen cvitkom se rumeni Liskom se odiva sve dubje i voe Pod kijem si sjen biva kad trudan ki doe. Polje se zeleno odasvud ukresi Ter cvitje crveno i bijelo zamijesi. Ljubica i rua oh ljupko t' mirie Da srce i dua od slasti uzdie. Gizdavih seljanka sade su sve hore, Ne svriv jo sanka rane ve' pr zore. Tuj surle, tuj dipli hitro im uzsvire, A bubanj najlipli uza nje udire. A one t' bez vari u pjesnijeh dan traju I tancem s ovari pod ubrus igraju. A druzi meu plote od zdnjela zatiu Zvirje u tonote, u kih se zamiu.

Iz jama ter zvjerje k livadi gre ravni, Ni se u lug krije, pasui po ravni. K sapte sljednici i s hrti brzimi. Tjeraju banici, i mi jo tuj njimi! A ptice sve drobne odasvud lijetaju, Meu sobom posobne ljuveno spijevaju Najlie kad viju po dubju jur gnjizda, Slatko t' glas zaviju, da proe do zvizda! Kako se jur trava pod cvitjem sad plodi, Odasvud ta slava s vesel'jem prihodi. Er zemlja s nebesi ter vitri i more, Rek bi: sve svit resi i ljubav da tvore. Razmi vrh tve hie dolijeta iz gore Slavic ki biglie s veera do zore, Ter svudi razdili tuan glas pojui, Kako da tuj cvili tve ime zovui. Sa mnom se tim vrati, ka selu pomo van, Gdi nas e tovati kako sve na na stan. A ovdi nemo' mnit da ' iku stvar prudit, te vee bude cknit, hue e t' naudit. Svaka sih gospoja oholih je dila I lisih ner tvoja gortica taj vila. Nut kako sve tobom smijehom se potaju I hvale meu sobom tuj er te skonaju! Vidiv da te smami, njih gizda i pogled, Ter tuj stav jak kami topi se kako led. O tomu ne sumnjim, onej su tej udi, Rugat se bezumnim, besidiv o nj svudi. Nu sa mnom sad pridi a s tvojim Radmilom, Ter vee ne idi za vilom nemilom! S po puta prihuda dobro se vratiti, Ner zaav ta s luda diljke ga sliditi. Vi stado pridrago po gori i vodi, Jur nae sve blago kako se rashodi. Sve to je od stada udanije i bolje, Toj ti se pokrada, a njeto i kolje. Jer tko je pri stadu? a ti zna vukove, Da gredu na uvadu i pusto da love. Krave su steone, ne bud' im uroka, Mlijene su i pone, bit nam e obroka. Koze se jur koze i ovce jo janje, Nu t' mlado raznose, sve ti ide namanje! Jer nije pribitka gdi glave ne bude, Nije tuj dobitka, gdi ga tko ne bljude! Ljubmir Radmile, ni razlog ni nitor na sviti, Nego samo jedan Bog moe me vratiti. Ja pravi put scinim kim srce grem smirit, Ni u ja po inim, da znam taj as umrit. Ove sam odluke: i s duom i s tilom

24

Podnesi sve muke, ostat se s tom vilom, Za ku bih ja podal vas saj svit bivi moj, I sebe jo prodal, da sam rob uvik njoj. Jer pravo t' sad velim, pod nebom stvar inu Ne item ni elim, razmi nju jedinu. Ni pomnjim dravu na saj svit vladati, Ni drau ku slavu ter blago imati, Nere da uivam me srce ku obra, Vam ludim darivam zemaljska sva dobra! I er je sve blaenstvo, ni naprid ne iskati, I pravo kraljestvo kraljem se sam zvati. A da su sva tvoja ka sunce opsiva, A eli pokoja zloesti pun gnjiva, Kako ja bez vile u mukah kih stojim, Ke mi e bit mile ako ju posvojim. Tijem kamo gre, hodi, mene se ostani, Ter sobom ne vodi, ar ti je sve mani. Sliav te toj pravit, razdrobih sva lica, Hote se zadavit kakono sjenica. Primi, rec', razdrijei tuj s pasa uzicu Ter se po objesi o tvrdu granicu. Ner mi, rec', izvrzi kako trijeb iz ita Tuj vilu iz prsi, najljepu od svita. Ar mi e u tilu pr duha nestati, Ner budem tuj vilu igdare parjati. Ne hvalim prolitja ni koris ovara, Ni lipos od cvitja, ni vaih igara. Kratka je taj slados, sve asom toj mine, Ljetnja je sva rados do zimnje godine, Jere se dan skrati a sjever zli dune, Sve listje omlati i cvijetja otrune. Dubje se ogoli, sve sahne, sve vene, Da se svak uzboli tko lito spomene, Zato u sve strane pozebe travica Ter zemja ostane kako udovica. Polje se uzcarni, snijeg bijeli po gori, Ali mraz neharni sve ivo izmori, A ledom pomrzne studenac smueni, Da ivot omrzne od ljute studeni, Da seljke zamuknu, pjesni zaborave, Zurle se raspuknu i tanci ostave; Ter mimo prag ni mo da stupaj tko stupi, Ner domom dan i no stoji kako u rupi. A vile liposti, ku item ta vrue, Vjene su sladosti a nijesu bjegue. Pri kejzi lijeposti ne scijenim ovi vlas, Sve blage dragosti u kih je velja slas. Ah, da e gdi po srei da bi se vidila, Vidivi, ne' rei dai da bi, to bila. Lijepu stvar sliditi nije po zazora Nu grubo ljubiti dvoja su prikora.

A ove gospoje, ako i rug tvore, Srce t' mi njim goje, da i nijesu iz gore. Volim od sih vila da se mnom ke smiju, Neg sejke iz sela venac da mi viju. Tijem kamo gre, hodi, mene se ostani, Ter sobom ne vodi, er ti je sve mani. Radmio Srce mi od due boljezan podire Ci tebe, moj drue, ugodni Ljubmire! A toj se sad vidi, sam vi na moj obraz Gdi smrtno problidi, ostinuv kako mraz, Ter s ela utirem studen znoj ki tee, Od tuge umirem krozi rije ku ree. Nu pokle pri tebi moj se svjet ne primi I vrijedan jo ne bi moj nauk ljubimi, Daj da te umoli nejakos od strica Ter te njim poboli tva grena duica, Koji te podvie i runa i kruna, A sada ga odbie pod staros prituna. To i babu jo plati sve to te njegova I, kako tva mati, hraniv te pjestova. A ti nju studenu i slijepu i gluhu Ostavi zgrenu, staricu prisuhu! Da bi t' se ne zbilo, to te e kobiti, Za tvoje zlo dilo Bog te e smjeriti! Nu emu da toli dan trajem zaludu, Nije mi stat koli, stada mi ne bljudu. Izgubit pri volju ovi nos na licu, Ner moju arolju, pritilu junicu. Poao bi ivot moj da samo jareta Ne nae u vas broj maeha prokleta! Maeha srdita, ka mi sve posvoji, A zla me napita i tuge napoji! Zatoj u k stadu po, ostavaj s Bogome, Ali u srce o i misal s tobome. Ne mogu t' ne rei, ah, da bih bil laiv, S toga e smrt stei, domala ' biti iv. Ljubmir Bog s tobom i svudi dobra kob i srea, Drube se zle bljudi, brana t' puna vrea! Ja u po po svitu svudi se tukui Jak pela po cvitu slatki med itui. Jeda me gdi na nju dobra kob namiri, Za ivot ne haju, a da me samiri. Molim te toliko, pazi mi Milolju, A si, vas i mliko s stadom na tvu volju. Mjesec je sad travan, prolitja jur vrime, Skoro je urev dan, moje krsno ime. iva ti tva majka, zov' drubu mladia,

25

I ubij im Rajka, pritljega junia, Ter njom ga izblaguj u zdravlje sve moje, Lijepo se vesel tuj, svi da se opoje, S vincem pripijevaje trudnoga Ljubmira, Koji mir pitaje, primi rat bez mira. Pozdrav mi jo strica i da' mu od mene Trideset ovica tim da me spomene. Radmile, Radmile, kamo toj utee? Zdravo t' ovce bile, stan da t' se jo ree! Staru mi baburu pohodi na kui I tvu joj guburu daj da se savrui, I njome ostavi jo vepra Bakoja,

Da se o njem zabavi mila babka moja. Htijah ti darovat mijeh s bedre svjesivi, Nu ni mo putovat grla ne skvasivi. Putnici toj znaju, jezik se uzvee, A usta pucaju, ter se vas poee. Tijem obraz pouti a srce prismagne, Ter pikat okruti ovik se ne dvigne. Nije mo re slova, neg trpi ter vehni, Tu je smrt gotova, istom lez' ter zijehni. Priklon se k meni sad ljupko se raimo, Za ne znam igdar kad vee se vidimo. SVRHA

Marin Kaboga, Pjesan o dinaru uj me svak to u rit, od mlada do stara, Kako vas ovi svit dinar sad pohara. Paklena hudoba uini da dinar Sadanje jes doba na svitu gospodar; Pri njemu da se Bog i dua ostavi, I pravda i razlog pod noge postavi; Da razum i mudros u scijeni nij sada, Nego li da ludos gospodi i vlada; Da vjeru otjera i slatku dobru har Prokleta nevjera i huda zla nehar. I ljubav prislatka da se ve zabude, I dobra da svaka ele se i ude. emu je no i dan oviku trajati Da smudar i vrijedan, bez a pak se kajati? Razuma da si pun a da si ubog pak, I da si Salamun, scini te luda svak. Bud Gajo, Muci, za gradu posluit Jak slavni Decio, ubog ne astan bit, Jer tko je sad vrijedan, bez asti ostaje, A tko je nevrijedan tomu se as daje. Da hoe jo ljubit vee neg Palade,

Ubog ne ljubljen bit na svitu ti sade. Ubog se zlo gleda, i obraz odnosi Od njega svak, preda da mu to ne prosi. Prijatelja sada nijza ljubav ki ljubi, Svak raskoj svoj ini s tobom da ne gubi. Ve ljubav i vjera na svitu pogibe, A osta nevjera i hude zle himbe. Pogibe pravi sud, pogibe slatki mir, Ter sada oda svud uje se zli nemir. Za ljudi bogati sve sada vladaju, Koji ume sve znati jer dinar imaju. Budi lud i mahnit a imaj ki dinar Mudar e scijenjen bit i bit e gospodar. Tko je sad trgovac ter grabi i krade, I tko je lakomac vrijedan je taj sade. Taj sjedi u asti, taj sud svaki sud, A ubog bez asti ostaje, mudarlud. Ubogu mudar glas sada se ne uje, Ni ima koju vlas ni ga tko potuje. A zlatan osao da revi jo makar, Hvaljen je posao i mudra to je stvar. Dinar sad potlai sva dobra na saj svit, Zatoj sad svak plai jer ga ima svrha bit.

26

Nikola Vitov Gueti, DIALOGO DELLA BELLEZZA i DIALOGO D'AMORE. U Guetievim dijalozima se kao sugovornice pojavljuju i njegova ena Marija Gunduli i najslavnija ena onoga doba Cvijeta Zuzori pa eto kako se Marija obraa prijateljici Cvijeti: Sve Vam to vjerujem, prelijepa i ljubazna moja Cvijeto, jer vidim kako rijetkoj ljepoti Vaeg dobro oblikovanog tijela savreno odgovara ljepota Vae boanske due; tovie, dvije stvari vidim u Vama koje istini odgovaraju: jedna je, da Vaa ljepota jest u prirodi, protivno onim lanim filozofima koji su drugaije mislili; i takva je, da drevni slikar Zeuksis ili neki jo vjetiji od naih suvremenika nikad nee moi naslikati tako lijepu enu, kao to je Vas majka priroda izvrsno naslikala; jer u Vama se vidi sve najljepe to se moe poeljeti u nekoj eni na svijetu: najprije kosa, to poput najsjajnijeg zlata satkana je; elo, to ljepotu svoju mjeri s nebom kad je najvedrije; obrve, kao dva ljuvena luka; oi, tako sjajne i jasne da im zavide najljepe zvijezde na nebu; lice, tako ljupko i tako divne boje da nadaleko nadmauje svaku svjeu ruu u punome cvatu, a k tome takva oblika da ga ljepim nijedan vjet umjetnik ne bi mogao isklesati; nos, razmjeran s licem, takav, kakav upravo pristaje savrenstvu aneoske Vae ljepote, a usta, ini se da ih okruuju dva najfinija indijska koralja; kad se gdjekad nasmijeite, pokau se Vai zubi, tako bijeli i jednaki da se doista mogu zvati nizom istonih bisera, pa se s pravom moe rei da je tu skupljeno sve Amorovo blago. Tvrdi se da je u ljubavnom dopisivanju izmeu mukarca i ene najvanije dobro formulirati poetne i zavrne reenice, uitelji toga umijea nalau da je to obvezatno kako se njeno bie ne bi kinjilo iekivanjem. Evo kako jedan zadarski ljubavnik s kraja 16. stoljea stilizira ta udarna mjesta: Ja eljan od tebe mnogo eljne. Ne znam u srii od moje nesrie, ali u hotinju od moga nehtinstva... alju ti ovu knjigu, da kada postavi u nju oi tvoi, da mene postavi u tvoje srdace; I zavrava: Pisah ti dva od moih listov i na nijedan nimah odgovora. Ako je za nemoi, muim. Ako je za ne htit, tuih se. Ako si zabila, osujuju te. Ako za garditi me, ozivljen ti se... viruj mi da bih ti pisa na dulje, a ne mogu od Febra. Zato inju dospitak, sasfim da sarcem ne dospivam nigdir. Molim Boga da mene tebe dade, a tebe meni. Joe molim da bude vazda u tvoju strau i tebe i mene da razdili na daleko od sfake napasti nenadinje. Jaoh. Mnogo muen pie ti od svoje iste ruke. Ja N. mnogo muen, tebi N. nesaznanoj, da tvoja mala muka bi se obratila u me, a moje bolesti da bi dole sfarhu tebe, znala bi koliko bi mala osvada koju inim suprot muki koju tarpim... alju ti ovu knjigu, da u nju postavi oi, a u me ustvardi sardace. Molim Boga da sam tvoj, a ti moja. Hanibal Luci Kad najpri ja tvoje Kad najpri ja tvoje vidih zlate kose I oi, gospoje, ke sarca zanose I dike jo ine tvojega obraza Gdi narav naine sve lipe ukaza, Ne mogoh ne rei i sudit u sebi Da je dar najvei lipota u tebi. Nu kada procinih tvoj razum pak i ud, Tuj misal prominih, gospoje, i taj sud. I, evo, ne vim re, oda dva taj dobra: Ali si lipa ve, al umna i dobra?

27

Dinko Ranjina Ovdi pjesni slide, u kojih se zlim enam ruga U DZORU PROLITNJU Sad gre no mrkla van u tmine od gora, a dzora bijeli dan s neba zgar otvora ter ptice sve sili ljuveno na sviti, da uber njih mili poinju tvoriti, najlie tuj, koja u naem dvoru stan sama se dostoja initi no i dan, ka slatko ljuvezni ta spjeva medene, da i mene na pjesni probua ljuvene.

58.
O vilo ti, koja sve ive u mitu, za sve da t' mnogo ja darovah na svitu, ti, viu, nigdare ne hoe pristati iz nova sve dare opeta pitati. Velika skupos taj, uj, da plam ljuveni ne bi vas na svit saj zgasnula u meni, znajui er vele svi ti, kih lov zdri: tko otee luk vele, brzo ga prikri. 59. Ki razlog jes ovoj, neka mi sad reku, ja zgrijah pe, a u njoj sad drugi kruh peku? Svak to zna, er vele, a vjeruj mnogo uprav, vladalac gdi je vele, tuj zgine brzo plav. Vrh svega govore, da dvjema na sviti dobro se ne more nikako sluiti. Ni pravo, cvite moj, ma mila gospoje, u ruci u jednoj dva maa da stoje. 60. Gospoe estoka, ku ud ma ne znae, za sve er se visoka ti toli drae. Pipah ti zaisto rukami, gdi t' stae, stvar onu, ku isto ti toli drae. Usta tvih ka je slas, usta ma sad znaju, imah te pod mu vlas, vee se ne haju ljubavi, kom tva es mu pamet primisti, er tetna meni jes a tebi s koristi.

DOMINKO ZLATARI (1558-1613) U HVALU POKOJA I MIRNE PAMETI Sad pokle snig kopni i trsan cvit plodi i sunce ljepe dni umrlim privodi, o polja, o luzi, k vami grem oad toj to dre jur druzi u scjeni velikoj. Neka ini u trudu provode sva lita, da zlato ste budu i slavu od svita; jer moj duh uiva bez misli usnuti, gdi slavic tih spiva svoj poraz minuti, u pored ter s njime vil moju pripijevat, da drago nje ime naui gora zvat. Ne vidi puk ludi da ne ima nikada dobra ka on udi, toj srea im vlada. Ni ini carska vlas ni blaga zamirna estitijeh ovdi nas, neg istom svis mirna; jer nad im sunce sja, sve da ima ki lovik a eli pokoja, njegov je tuan vik.

28

IV. Mavro Vetranovi avi Remeta I., II., Pjesanca: Aurea aetas, Pjesanca muzam, Pjesanca u vrijeme od poljice, Moja plavca, Pisanca u pomo poetam, Svijet i moje pjesni, Pjesanca Marinu Driu u pomo Orfeo Nastavni vjesnik, XVII, 1909. ili u Vetranovi, M. Pjesme, Rije, biblioteka Croatica), Posvetilite (Abramovo (odlomci) Samostalno pripremiti za sat sljedee tekstove: Remeta I, II, Pjesanca: Aurea aetas, Pjesanca u vrijeme od poljice, Pjesanca Marinu Driu u pomo Orfeo Nastavni vjesnik, XVII, 1909. ili u Vetranovi, M. Pjesme, Rije, biblioteka Croatica), Posvetilite (Abramovo (odlomci) Pjesanca Marinu Driu u pomo (ulomak) Svijeh vas molim rad ljuvezni, plemeniti Dubrovane, ki pojete rajske pjesni i sijete po sve strane: tako da bi vaa mlados u vesel'ju segaj svijeta svako dobro i svaku rados uivala mnogo ljeta, vaeg starca namirite kriva suda ne inei, kijem Dria sad tvorite, svoga truda ne scijenei. Ki pjesance rajske poje prid polaom od gospode, meju vami tamo stoje, svi razumni gdi prihode; a nikoga ne podkrada, razmi svoju svijes lomei te gizdave pjesni sklada, bez pokojna sanka bdei. Tijem se sada sprav no spravi dubrovaka sva mladosti, ter Dria glasom slavi u vesel'ju i radosti, a ne grijete due vae, korei ga takoj prava; za to mue njemu dae, u pjesance toj vam sklada. Svijet i moje pjesni. Nije toli jaganjac na smrti umiljen, ni jelen od lovac strjelicom ustriljen; ni grlica plana, kojoj duh od jada ranica taj mana i srce propada, za drugom cvilei vrh svake granice, s duhom se dijelei od velje tuice; ni bil kuf kraj rijeke kad poje cvijelei, od smrti od prijeke svoj konac videi; ni tuna kouta, kada joj u gori strjelica priljuta lanece umori, ali nju kad lovac bez pasa od lova u himben tonotac uhvati iz krova, slobodu elei a tuna ne more na volju utei u svoj lug od gore; ni ivi sokol taj vrh jele stojei, ki uti plani vaj suzice ronei, kad mu gorska vila tunijemi jadovi oskube sva krila da vee ne lovi, ter cvijeli i tui na jeli vrh gore, da prijeku smrt zdrui a umrijeti ne more: kako ja umiljen, ki u tubi i u vaju vaj velmi rascvijeljen s boljezni dni traju, s boljezni dni traju ter toli boljeljiv, umrijeti ne haju, ni vee biti iv, gdi vajmeh intano svud kudi ja hodim, jadovno i plano moj ivot provodim, da ni u em na svijeti, o vinji boe moj, ne mogu ja rijeti: najdoh mir i pokoj; za mene svud slijede razlike alosti, i ivot moj vrijede truahnu za dosti. I gdi mnim ja blaen provodit ivot moj, tuj vee poraen nahodim nepokoj. Za mi es prisudi svaki hip i svak as, da ivot moj trudi do groba po vijek vas; da se svijet mnom ruga i da me pogrdi pun himbe i tuga svoj narav zlosrdi. A ja se rugam njim svaki hip i svak as jak orahom gnjilim, ranketan kad je vas; za vidim svoj narav vaj da nas u tuzi u uplju krca plav, da nas prije ponuzi. Lje nam da kad godi iman'je za slubu,

29

koje nas dovodi napokon na tubu; i to nam dariva, sve je to za ludu, za se sve priiva u muci i trudu. Ni milo ni drago, ni rado ni slatko, svjetovno za blago u vrijeme u kratko izlinja kako sjen i utee u mao as, ter kako ljuti hrjen uini suzit nas. Ter to nam sazdaje, kako je svoj zakon, sve pusto ostaje za nami napokon, jak zemlja to dava i zemlja to plodi, sve se to skonava i u zemlju pohodi. Smiljeno lje takoj i javi i spei taj trudni nepokoj podnosim vrh plei, doijem se prigodi, da pride vrijeme toj, da od truda slobodi rascvijeljen ivot moj vladalac vinji taj, ki sada i vazda nebesa i svijet saj kraljuje i vlada. A to me svijet zlijedi i rane sve moje ponavlja i vrijedi, nauan kako je: da mu je mala har, to mi je dosmrdio, za kako gnilu stvar ja ga sam pogrdio. Za milos tuj stekoh, kojom me bog plati ter ga se odrekoh i stlaih potplati; sa svom ga krijeposti stlaena pogrdih, u bojoj milosti za se vas potvrdih. I ako njim provodim ke tube u vaju, vesel se nahodim i vesel ostaju; vesel sam za dosti, za vrijeme prihodi od tmaste mrklosti da me bog slobodi; ter u mo tadaj rijet: poiva' ivot moj, dobil sam taman svijet, ki mi da trudan boj, dobil sam i zmaja, ki svojom gorkosti tuice i vaja zada mi za dosti; dobil sam i lava, zlosrda i nemila, pakljena dubrava koga je gojila; i zmiju priblijedu, punu svijeh otrova, ka mnokrat u grijedu pei me iz krova, ter emer svoj ljuti, pun gorscijeh otrovi, nepokoj minuti mnokrat mi ponovi; mnokrat mi trud zada i velju tuicu, da pojmit od jada ne mogoh duicu. Koji u nepokoj za sada parjati, dokli se ivot moj na svjetlos povrati, na oni drum, na oni put, gdje u ja boljezni i emer moj priljut probavit u pjesni. Tubu u zbrojiti, po malo po malo, ter u sve odkriti, to se je tajalo; lje neu raniti odkrovno nikoga, ner u as shraniti svakomu rad boga, da nitko na saj svijet, o vinji moj boe, s prikorom meni rijet bezono ne moe:

boden je odvee ter protiv zlotvoru crnilo razmee jak sipa po moru. O tomuj ne radim, niti u raditi, niti se tijem branim nit se u braniti; pripravan ner stoju, pravi drum ter slijedim, da shranim as moju, a druzijeh ne vrijedim. Tijem ako budu iv, jo se e na svijeti, tko je prav tko li kriv, napokon vidjeti. Za tko trud zadaje ne imavi razloga, sam duan ostaje, gdje dui svakoga. A pravdu skrio je svijet ter je sud za ludu, zato prav ne smije rijet razloga na sudu; za se sud prodava i sud se kupuje, i za krivca dava, vaj tko se prav uje. I tko je siromah ter ga svijet progoni, pase ga svoj uzdah i suze ke roni. Nu ne vijem, za ki sud razlog se skonava, nepravda tolik trud ter pravijem zadava; ter tko je plemenit taman svijet uiva, i ako je pozlobit6 Vaj svijete prituan, to se ta oholi, tko nije kriv ni duan, da ga ta progoni? Pravedna progoni, a tko je pun zloba, njeguje i goji i krili do groba! Ah, je li pravedno, hoe li vinji toj, da toli bezredno njeguje narav tvoj? Da dobri i sveti tobom su prognani, a ki su prokleti, zovu se izbrani! Ter mui i trudi mislei ivot moj, kad godi posudi, koji je razlog toj, da je zlobnijem estit put, svijeh strana kud hode, a dobri trud priljut svud putom nahode; ter dobri svud trude, svud slijede nevolju, a zlobni to ude, sve im je na volju. Tijem boe milos daj, molim te sluga tvoj, ter krmi i vladaj truahan ivot moj, dokli bil dan svane ter s tvojom milosti ivot se moj stane sunanom svjetlosti. Drugo dim sunce ja, ner onoj, ko sada vrhu nas vas dan sja, a veer zapada. Dim sunce vinje zgar, ko slavni moj boe pod zemlju nikadar zapasti ne moe. Tadaj u poznati, da od mene neboga trud se e rastati, o boe svijeh boga. Kad bude vrijeme do, da s tvojom milosti moja se tmasta no satvori svjetlosti: tadaj e svak uti, tadaj e svak vidjet, to srce me uti i ke u pjesni pjet. Pjesanca Orfeu.

30

Orfeo dragi moj, Orfeo gizdavi, ako si po pustoj gdje zaal dubravi, ali pak po lugu, skladaje u pjesni ku alos i tugu s velikom boljezni, ter gdi trud razbira i jade priljute suzami opira pojui sve pute, planinom hodei u tubi ter takoj u liru zvonei skonava ivot svoj; ter zvijeri ter ptice, gdje plano ta zvoni, s ljuvene tuice slijede te kud hodi; kamen te jo slijedi i dubak zeleni, gdje te tvoj pla vrijedi i nemir pakljeni; trava se podira jo vajmeh zemlje van, gdje tvoj pla razbira i gorku boljezan, u suzah plovui s gorutom ljubavi, druicu zovui, jeda t' se gdje objavi, s kojom te razlui pakljeni nepokoj, da trudi i mui do groba ivot tvoj, jaki sve lovjek taj ki cvijeli i tui s kojijem se plani vaj i tuba sadrui, dragu stvar elei ter pone jadati, vee se ne mnei nigdare njom stati, u plano dresel'je ter trudan od vaja minuto vesel'je suzami pobraja, kako ti rascvijeljen, komu es prisudi, s ljubavi razdijeljen da ivot tvoj trudi, obaad vas svijet saj s jadovnom tuicom, slijedei plani vaj razdruen s druicom; u toli plaan glas skladaje sve jade ter tvoj pla u propas pakljenu propade, pakljenu usilos ter doli privrati na ljubav i milos, da tvoj trud prikrati; ter ti se pod zakon od suda pakljena povrati napokon tva druga ljuvena, napokon ka osta u pakli da tui, jadavna za dosta, za zakon ne obslui, ter tebi povrijedi sve trude minute, da ivot tvoj slijedi jadove priljute: Orfeo, za taj trud, kojijem te prisudi od pakla plani sud, da ivot tvoj trudi, kako ja mnogo dan pustinjom plaui jakino crni vran pustinjom graui: za ljubav svijeh boga i za pla, ki sklada, putnika neboga tjei me, kako zna, ti tvoj pla ustavi i suze ke roni, a liru pripravi, da meni pozvoni, da trudnu es moju i plane me pjesni zavrim i spoju s razlikom boljezni, svaki stvor da uje, koli je trud jadan, tko stranom putuje s pravoga puta van.

Galiun. Dubrovaka je mrnarica don patrona i kraljica od svijeh plavi i od svijeh drijeva, to po slanoj vodi pliva. A tko li e ino rijeti, taj ne misli pravo umrijeti. Jer je kapetan sveti Vlasi, po svem svijeti koj se glasi, pod korunom suha zlata kojojzi se ne zna plata. Ter se dii ter se gizda jak jutrnja zorom zvizda, prouzorje kad se spravi, da bio danak svijetu objavi. Ter su plavi toli mile kako utve zlatokrile, koje se legu ali plode po jezeru bistre vode. A to ti su svoji mrnari, kako mladi tako stari: toj su vuci, toj su lavi, koji se hrane po dubravi; a levente scijene za nita, kako pomet od bunita. Ter s neprijatelji gdje se staju, za svijet nee da amajnaju, ner se sijeku svi na pee, dokli godi jedan tee; ter se hrabreno svi krvave, za ne izgubit vjene slave. To je slava, to je dika estitoga Dubrovnika, od istoka do zapada u slobodi koj se vlada. Ter su takoj Dubrovani po svem svijetu potovani, od svijeh kralja i gospode, i u slobodi svuda hode; ter su vjenu stekli slavu, podrei vjeru pravu. Ter po svijeti kud prohode, blaen ivot svoj provode, na sramotu od svijeh ljudi a najlie od susjedi. Pisanca u pomo poetam. Lonarom je gnjila dana, kada lonce pripravljaju,

31

da ruice pristavljaju, kako hoe sa svijeh strana; a pengatur vrhu svega ima volju i oblasti, da ne tedi nijedne masti, kako hoe da sve penga. A poetam es pogodi, neka slijede muu svoju, da na volju pjesni poju, kako hoe u slobodi. Pjesanca muzam. O muze, molim vas za ljubav svijeh boga, sliajte trudan glas od mene neboga, i suze i uzdah moj toliki na svijeti, trpei nepokoj ki nije mo izrijeti, gdje vajmeh trudei ne moe svijes moja ni javi ni spei prijati pokoja, razmi sam u tuzi druei tolik trud ter ni ja ni druzi uinit ne vijem sud, odkud bi uzrok taj, tko li me prisudi, trpei tolik vaj da ivot moj trudi, lugovi najlie stramputno hodei, gdje moj duh uzdie velmi se bolei. Lje takoj sam sudim, da ste vi uzrok vas, lugovi da trudim svaki hip i svak as, sam vajmeh hodei bez drube po sebi, sve boge molei, koji su na nebi, jeda se smiluju na mene ki trudim, ter mi dar daruju prijati ki udim. A druge ne elim milosti i ljubavi, ner da se naselim u vaoj dubravi, gdje vajmeh nitkore u vijeke nikadar tamo prit ne more, komu ni dano zgar od zvijezde od svoje, kad se tko porodi, da s vami tuj stoje svoj ivot provodi. Tijem kuam es moju, mogu li na slubi jedan bit u broju pri vaojzi drubi, od onijeh dim sluga, ke u vaoj dubravi svjetovnijeh svijeh tuga va razum izbavi, u slavi slovui vrh gore zelene, pjesance pojui kod vode studene s tolikom sladosti, ku nigdar na svijeti mojojzi slabosti nije dano izrijeti. Zatoj vas molim ja, ako mi bit more, za sunce koje sja nad nami vrh gore, izajdi jedna van ter milos ne krati ter moj mrak u bil dan i u svitlos obrati; ter mene provodi, slijedei pravi drum, po kom se dohodi, gdje stoji va razum,

u tojzi dubravi neka se nastanim, pri vaoj ljubavi da moju as shranim; da pravo mogu re: vesel sam za dosti, za milos mogoh ste pri vaoj radosti, pri vaoj prijazni, ka u gori zelenoj pjesancom priblazni i srce i duh moj, gdje iv plam dogara lje po bojem daru, Apollo gdje udara i zvoni u citaru, u lovornu vencu vrh gore zelene pri ivom studencu od vode studene; ter je tuj za dosti od pjesni najlie vjekute sladosti, ka nigdar ne lipe; i rajski razgovor, ki javi ni spei ne moe nijedan stvor jezikom izrei. Pijerske gospoje, zatoj vas sve molju, na molbe na moje da mi ste na volju; inte, da ivot moj rad boje ljubavi u gori zelenoj s vami se sastavi. Za trudim ja sada, kako no slijepac taj ki o tapu nabada ter uti velik vaj, ter trudi ter mui, za ne vije nikadar da od bijela razlui do crna nijednu stvar, ter mu je jednaka i javi i u san i svitlos i mraka, tmasta no i bil dan. Zatoj bih velmi rad, da vas ja sadruim, utei tolik jad da vee ne tuim. A same inte sud ter ete mo rei, da mi se teak trud navali vrh plei, gdje kako slijep hodim po gori zelenoj ter trudan provodim emeran ivot moj, vaj gdje se sam skitam bez drube hodei i milos tuj pitam sve boge molei, jeda ka od gospoj od vae te drube prikrati nepokoj i moje sve tube, da svojom ljuvezni, ijem sam iv na svijeti, ja budu sve pjesni zaglavit i spjeti, neka su od mene, ako se moe rijet, vjekute spomene, dokoli tee svijet. Osnova nije duga, ka jo nije dotkana, ter alos i tuga rve me svijeh strana; a sam se spoznavam, da je kratak ivot moj ter se vas skonavam utei nepokoj, gdje prijeka smrt prei, svijem ljudem nemila, da naglo razdrijei moj ivot od tijela; ter je trud i muka, gdi od velje slabosti trepti mi sva ruka i ostale sve kosti, ter perce vladati ne mogu od tuge ni pjesni skladati ni kratke ni duge. Spravan sam toga rad, da budem u saj as svijem bogom poslat sad s uzdahom plaan glas,

32

koje u moliti, da mi njih dobrota dopusti prodljiti tolikoj ivota, ijem ivot moj bude s vami se sastati, da moje sve trude vaa vlas prikrati, da tubu svu skratim u vaoj dubravi, i da se zdrav vratim s venacem na glavi, onogaj sit vira ivoga kladenca; ki tamo izvira, gdi je rajska zelenca. Za tko ga bude sit, vazda se moe rijet, da je blaen i estit, dokolu tee svijet: napokon i duh svoj gdje u vinjijeh pribiva, vjeni mir i pokoj s blaenstvom priiva. Moja plavca. Vrime jur prihodi, da s bojom ljubavi ivot moj pribrodi puinu u plavi, u krmu vjetra uh dokli mi sad pri, jeda moj trudan duh svu elju izvri, ter vjetric tihi taj i plavcu i mene u porat na on kraj blaeni priene, na zdravje da sada tamo se priplavim, minutijeh svijeh jada jeda se izbavim. Za velik nepokoj utio sam i utim, da prjee, boe moj, s plavcom se uputim, da gojno poinu, gdi bih rad poivat, kad morsku puinu ja budem priplivat. Trudei tijem prijeim, pun truda i vaja, da prjee odrijeim moju plav od kraja. Za kom bih ovi kraj ostavil, gdi trudim, mnim da bih dobil raj dobiti ki udim. A toj zna ivi bog, svakoja ki vlada, kolik trud ja nebog podnesoh do sada, elei plav moju s velikom ljuvezni nakrcat u goju, pojui u pjesni. Nu misal priljuta hini me i vara, za ne imam peduta, ni dobrijeh mrnara, ter sidro salpati ne mogu vajmeh sam, ni jedra gindati aliti da kalam, ne imam timunijera, timunom da vlada; ni vjeta naukijera, da u nain plav sklada. Jo nije mo imati peniza, moj boe, da trudnu tivati plavcu mi pomoe, da se plav ispravlja naredno stojei neka se ne valja, puinu brodei. Od barke paruna jo nije mo imati, ako gdje fortuna moju plav prikrati, da mene parun taj i sebe pribrodi u barci na suh kraj, ako se zlo zgodi. Mimo zla ostala, ka saj svijet sazdava, tuba me ne mala jo vajmeh skonava;

za nije mo sijeh dana na slubi imati pravedna krivana, ni u nj se ufati, da prida razlog prav, da duu sabljude, s trgovi kad se plav iskrcat sva bude, vaj neka divana, tuna i neboga, od faosa krivana ne gubi razloga. Nada sve lje tuu, za patrun ni mrnar ne haje za duu ni mari nijednu stvar, ne haje ni mari, ner s grijehom pribiva, duhovne za stvari pri blagu zabiva, pri blagu zabiva ter sisa do kosti krv, ka se dobiva s velikom gorkosti. Trgovac i krivan zlu dobit priklada, ki obno i obno divanu podkrada, divanu onuj dim, ku vajmeh svijeh strana odrtu sad vidim oda zlijeh krstjana, ka je prije vladala duhovna sva blaga, a sad je ostala i gola i naga; kradena i plijenjena a sad je za nita od svojijeh scijenjena u svoja godita, ter se sad skonava, ni u goju ni u miru od crkovnijeh glava, ke ju sad odiru, odiru nebogu, da naga zlopati, da svoj rod pomogu planijemi dukati. O vinji moj boe, ter ne vijem to rijeti, tva pravda gdi moe tolik trud podnijeti! Ah je li toj pravo, da li sad ne cvijeli teen'je krvavo, ko se zaman dijeli, potajom najlie, o vinji stvore moj, da eljno uzdie polaa i dom tvoj, gdi mnozi u drubi svijeta se ohaju, da tebi na slubi svoj ivot potraju. A sade, a sade, ne lipe tuj plaa, gdi se tvoj dom krade i tvoja polaa, i vajmeh odira bez boja i rati, pokoja ni mira da nije mo imati. Sinovi svi pravi ter vehni tuguju, gdi kruac krvavi tuini blaguju; ivui svaki duh ter to sad ne cvijeli, sinovi gdi tvoj kruh tudjijem se razdijeli; a ki se raaju i u redu njeguju, taj kruac straaju i velmi tuguju, i trudni i plani, vaj, gdi se bog moli, i edni i lani, odrti i goli, trpei tolik trud; a ne vijem, moj boe, tvoj vajmeh pravi sud gdi trpjet toj moe, ter nee poslati s nebesa krvav ma, da bude poklati svijeh, koji grijee ta, ni tvoju prisvetu desnicu prostrijeti, tuj ilu prokletu da bude podrijeti, neka se do traga pogubi taj ila,

33

ka u dom od vraga duice posila; sirote nejake neka se izbave od tube od take, gdi s plaem borave. Nu ako je, to u rijet, pravedno reen'je, da ne gre na on svijet nepravo teen'je, hotil bih znat sada, o vinji boe moj, kamo gre i pada steen'je krivo toj? Zato se meni mni i tako sudim ja, da u ponor pakljeni, pod zemljom koji zja, vue ga sto vraga u pakal ki gori s pjenezom jednaga, tko takuj zled tvori, i stoka ostala, to mu pak ostane, tee mu do mala kako vlas kad plane. I mimo sve ino ki tako sagrijee, stoto im kolino vinji bog pedijepe. Tijem recte za ljubav, emu se nadate, crkovnu koji plav lupeki vladate? gdi je pravda, gdi je razlog, ali ste sebe van, gdi je dua, gdi je bog i gdi je sudnji dan? Ako vi scijenite da ete umrijeti, to takoj plijenite boi stan na svijeti? Nee li plani vaj skoro prit i on as, kad vam e rasap taj vrh glave pasti vas? Koliko za sada, ovoj vam dosta bud', za ne vijem od jada pobrajat tolik trud. Lje ki ste u tomu, tuj zlobu parjajte, a pismu ovomu zabave ne dajte; za krivcem govorim, koji su uzrok vas a prave ne tvorim, da im se vazme as. Nu molim ja boga, jeda se kad zgodi, od raspa od toga da svoj dom slobodi. Ovdi ja prikratih te tube priljute i opet se povratih na pjesni minute. Nu pokli nije moi odmjene imati, s bojom u pomoi sam sidro salpati, i odrijeit gumine i ostalo sve spravit, sam morske puine da budem priplavit. Nu tebe Jesuse klikuju za svu mo, molei u suze da mi si na pomo. in' tvoja da ljubav nigdir me ne ostavi, doijem se moja plav na on kraj priplavi; ter ako milos na pri tebi ja mogu, ne daj mi s plavcom za stran puta nebogu, u trudno toj more ne daj mi tamo prit, gdi duh moj ne more bez tebe shranjen bit, meu seke i kolje i strane valove, gdi su sve nevolje i smrtni jadove. Za tko tuj zahodi, ni obno ni obno opeta ne ishodi iz toga mora van, za se tuj razbije o toli tuan kraj, gdi opeta ne isplije, opeta na svijet saj.

Nu ako je i muka toj velje more pro, lje moja odluka na manje nee do slijediti, to eli srdace i duh moj, da se pak veseli, kad najde mir i goj. Za ako pripliti na zdravje ja budu, nee moj trud biti ni muka zaludu; ar vee darove vinji mu bog spravlja, tko gore jadove strpeno probavlja; i taj e krunjen bit u svakoj jur dobi, tko bude k elu prit, kako se podobi. Poetak ar da tko prije svrhe prikrati, nije slino nikako da mu se trud plati; za mudri govore: nije koris ni dika platu vr u more ner ludos velika. Ali pak na svijeti vidjet je ludo jo, sve zvijere odrijeti a u repu slomit no; i togaj bog vema dariva i plaa, nazada tko plema putem se ne obraa, kako no taj ena, za pogled oholi koja bi stvorena u grumen od soli, koja se nazada obazre u neas i za grijeh pet grada propade u propas. A za toj, a za toj, pokoli ugrijeih, Jesuse slatki moj, ter plavcu odrijeih, i otvorih jedra sva, da sada i vazda jedina milos tva krmi me i vlada; ter ini, da sada ja steem tolik dar, vas da se nazada ne svrnu nikadar, ni k desnoj ni k lijevoj, ner s tvojom ljubavi in' slijedit ivot moj do konca drum pravi. Jo te u moliti, Jesuse jedini, ne daj me pokriti tmastojzi mrklini, mrkline ni mraka ne daj mi vidjeti, ni tmasta oblaka, ijem budu pripliti; ner nebo sve jasno in' da sad nahodim, da asno i lasno puinu pribrodim, da moja sva jedra bez plahe fortune tihim se iz vedra vjetricom napune. in' da se jo plata od vihar jo skrati, moja plav krcata neka se ne izvrati; za ako bez tebe, Jesuse prisveti, ja budem vrh sebe sva jedra vazeti, ja s plavcom nikako neu se shraniti, ner se u tutako dno mora staniti. Jote u moliti, kako sve tvoj sluga, ne daj se proliti valovom od juga, da mi jug ne smeta, o vinja ljubavi, sva jedra napeta i timun od plavi; od juga za naglos mogla bi u mao as svrnut mi svu rados u vele plaan glas. Za da se prigodi taj alos estoka,

34

gdi se duh moj brodi prik mora iroka, moglo bi razdrijeti sva jedra u pee, i mene zanijeti k neznancem dalee, ali mi skriti arbule i otijemne, ali plav raziti i razbit o stijene; ter bih ja bez tebe, Jesuse priblaen, i plavcu i sebe izgubil poraen. Zatoj te ja molju, Jesuse moj prisvet, uvaj mi na volju i plavcu i trinket i jedra ostala, o vjena ljubavi, velika i mala, ka nosim u plavi, gumine i ela, Jesuse prislavan, tanka i debela, shranit mi bud spravan; sartije sve moje do najmanje uze, potrjebno kako je, ti vlada' Jesuse, nada sve ankore uvaj mi za ljubav, bez kijeh se ne more sahranit nijedna plav.

uvaj ju od miline morskoga sapluna, gdi trudna plav gine, kada dme fortuna; in' mi jo tvoja vlas i velja tva ljubav, svaki hip i svak as busulo da je uprav, po zvijezdi nebeskoj, ka ne ima zapada, da s plavcom ivot moj krmi se i vlada; za sama zvijezda taj meu svijemi zvijezdami timuni vas svijet saj i nebo nad nami, anelski koju dvor i slavi i tuje i lovjek, boji stvor, na pomo klikuje. Za milos ne brani, ner milos sazdava, da togaj sahrani, koj joj se pridava; i u vrijeme u svako, ufan'je tko ima, ljuveno i slatko u kril ga svoj prima. esto se jo zgodi, da mrnar tonui smrti se slobodi, nje ime zovui.

Samostalno pripremiti Pelegrin ulomak iz PSHK Orfeo - Nastavni vjesnik, XVII, 1909. ili u Vetranovi, M. Pjesme, Rije, biblioteka Croatica Posvetilite Abramovo (odlomci)

35

Nikola Naljekovi Komedija III. (ulomak za analizu na satu) STARAC: Koja vas huda es, koje li nezgode dovela odi jes, gdi guse ne hode? to je taj rogobor u ovoj dubravi? to mnite, u obor da ste tuj doli vi? Sad mue svak stani, gdi vam se ini toj, nu mue svak k strani, tuj stati sad nemoj. Odkoli bog ovoj dao nam jes mjesto, godi je velik broj, vee neg stokrat sto, i viku18 do danas nije se vidjela taj smea, kao od vas, ni zla rije re smjela; najmanja dosada nikomur ni sila nije se do sada i u em vidila. Za sebe, mogu rit, bog ovu dubravu na svijetu htje stvorit i dat joj tuj slavu, da izvan ostalijeh dubrava i luga velicijeh i malijeh ne pozna vik tuga; neg nam d u ovoj dubravi slavni bog vesel'je, mir, pokoj, pravdu, sud i razlog, da odi ne ini nitkore dosadu, odovle jedini ukloni bog svadu; rajske se mladosti ovdije nahode ke mirno zadosti ivot svoj provode, a ne ta kako vi, a ne znam od kude doadi dubravi, ku vinji bog bljude, ter odi tej smee inite i boje; toga vam bit nee za moi za moje; er mene bog stavi da odi ja vladam u ovoj dubravi i nemir da ne dam. SATIR II: Prem te bog, stare na, donese od njekud; kad odi ti vlada, molim te, primi trud19 da uje na razlog pak tezijeh junaka, kako te ui bog, ter uin' sud paka. MLADI I: Pokli si, mogu re, u mjesto od boga, neemo mi ute od suda od tvoga; zatoj se potrudi, toj ti je boga dil, tere nam osudi komu e ova vil. VILA: Vinji bog, k vlada sva na svijet stvoren'ja, donije te tuj sada rad moga smiren'ja; pokli ti vinji bog zamjerno toli da um, pamet i razlog, nu izvi ti sada: da sam ja neboga alosna i tuna bez moga uzroka ovako njim suna, je li toj ugodno vinjemu bogu aj? reci djer slobodno, nikoga ne gledaj. STARAC: Nu rec'te vi prvi kako je stvar bila, pak ete rei vi; a pak e rijet vila; kad vas svih razumijem, tada u sud stvorit najbolje to umijem; ponite govorit. SATIR I: Mi emo u malo vas razlog na rei, er znamo ostalo da e ti dosei. Kako zna, satiri obiaj imaju po lugu da zviri i vile hitaju; danas mi lovei po lugu tuj zvijeri, njeto nas po srei na tuj vil namjeri, gdi sama leae pod sjeni na cvijetju, od drube od nae svak ree uzet ju; i tu ju uzesmo, kako e re sama; nu joj rije ne smjesmo grubu rijet od srama, neg kako sve vili sluge se mi dasmo, kako smo vik bili vilam, ke hitasmo. U toj ti svi ovi napadi vrhu nas, kakono vukovi na stado, gdi nije pas, ter udri tko moe, toj da nam dadu strah, nosei tej noe na tezijeh palicah. Molimo sada vas, osudi, vila taj komu e bit od nas, neka smo mirni, taj. STARAC mladiem govori: to vi sad velite? pravedno je li toj da vi sad inite u mirnu mjestu boj? MLADI I: Majde ne, nikako, ni dao tega bog! nu e na inako, kad uje na razlog. Mi ti smo u ovi jo juer doli lug; tuj ovu gdi lovi zamjeri jedan drug;

36

dokli on k nam doe da nam tuj stvar ree, njekuda taj poe i vee utee; tuj svaki odlui, dokli se ivotom na poli razlui, iskat ju; i po tom kad tuj ve nikuda ne more bjeati, tada se od truda postavi leati; tuj oni slidei ne vilu neg zvijeri, njeto ih po srei na ovu namjeri uzmu t' ju tuj pake kako sve20 stvar nau; ovoj ti do dlake pravedno sve kau.21 Eto smo sada te za sudca svi htjeli, in' da nam vil vrate, ku nam su uzeli. STARAC: A sada gospoje potiho reci ti razloge sve tvoje, nemoj te sram biti. VILA: Ako me vinji bog slobodnu na svit d, hoe li ki razlog da sam ja njim sada robinja i sluga? reci mi sude moj. Jaoh je li vil druga nesrena ovakoj? STARAC: Ukratko gospoje rekla si dovolje, i scijenim ja tvoje razloge najbolje; ali bog i narav zamani ne stvori najmanji jedan mrav, ni travu u gori; ne bi li dake grijeh u tvomu vi' sudu taj ljepos izvan svijeh da stoji zaludu? VILA: Pokoli nikoga ne imam to elju, ne mislim neg boga sluiti, ja t' velju. STARAC: Kako toj moe bit, reci mi zaboga, da ti ne' obljubit od ovih jednoga?

Odi e ti sjesti uza me jedan as, a t e izvesti svi tanac tuj prid nas; ako ti ugodan ki bude od ovijeh, taj da ti bude dan; tim dobro gleda' svijeh. A sada vam draga ako je imati, svi prid njom jednaga ponite igrati.

Ovdi se uhvate igrat i satiri i mlaci, pak svrivi tanac, vili govori STARAC: Oto si vilo svijeh vidjela najbolje; oberi, kako t' rijeh, koji ti je od volje; itom rec' sada ti: ja hou onoga. VILA: Jesam li rekla ti: na svijetu nikoga? STARAC videi gdi vila ite slobodu govori: Pokli ju vinji bog slobodnu satvori, nije put ni razlog da ona vam dvori, najlie u ovoj prislavnoj dubravi, zamjerno bog u koj slobodu postavi; odi se nije sila nikomu do danas najmanja zgodila, nego li svaka s; odi bog dao jes po svojoj milosti mir, pokoj, zdravje, es, vesel'ja, radosti. Cje toga ja sada molim vas, nemojte initi tijeh svada, neg mirno svi stojte i po'te lovei, ter ete more bit na vil po srei, ke vas e obljubit, jeda vam svijem bog d u ovoj dubravi ivjeti od sada veselo u slavi.

37

Nikola Naljekovi KOMEDIJA V. (ulomak za analizu na satu) Prolog. Poteno molim vas, velici i mali, da biste jedan as mirno me sliali; er vam u rijet od nas to ete vidjeti i uti vi danas; muite vi djeti.1 Dvije su ostale u kui godulje, koje su pokrale soivo i ulje, tere e besjed razlicijeh initi; utoj e s posjeda2 gospoa iziti, tu ih e karati i bre poet bit, one e plakati; pak zatim to e bit? doi e gospodar, koji e s ulice zauti vas taj kar i pla od Milice, ter ju e tjeiti; tuj se e gospoja na njega sriti da e bit do boja. Gospoa jo vee alei sramote gdi ljubit nju nee neg ljubi ogote, pak se e od toga ukloniv otiti, tere e po boga u kantun moliti. Tu ih e od rodjk djevojka zvat doi, s kojom e oba pak veerat k njim poi. Cje tega molim vas od strane oda svijeh, muite jedan as, ter ete imat smijeh GOSPOA: Plitica kamo ona? MILICA: Maka ju obori. GOSPOA: Maka ju obori! nut k e bit smea, da ve me umori ogota smrdea. Juer je dva lonca velika razbila; sve ti sam do konca na razlog18 stavila; bogme u t' jo ulje nabiti i leu, ku sprca;19 godulje, to mnite da neu? Koje se soivo i ulje istrati, ja neu, nu Divo toj vas e pitati. Bogme u puknuti da vam se do dlake bude kont dvignuti20 od stvari od svake. () MILICA: Nemoj nas psovati, neg poni prvi dan djevojke iskati, er emo i mi stan.24 GOSPOA:

Prikuke smrdee, juer ste iz vlaha,25 a u vas nije vee ni srama ni straha. Jedva vas od ui mogla sam otrijebit, a sad nam od mui hoete druge bit. MARUA: Ako smo uive zaisto kad bile, bile smo i ive, mi se smo trijebile i isto drale; nego nam ne da ti da kako ostale budemo initi. Djevojke jo sade sajune sve nose a lijepo zaglade u prodio kose; a da toj koja nas26 uini, tuj vee uee, da grad vas ugasit pak nee. () MARUA: Ni petke ni svetke ne znamo mi u vas; kad je po u tetke, ne da nam jedan as. GOSPOA: Sramotne i njima! a odkud koja vas tuj tetku sad ima? to mnite, ne znam vas? da k meni vi paka s trbuhom doete od tezijeh tetaka? bogme k njim neete. Juer ste, kako rijeh, iz vlaha, a sada da tako svaki grijeh, zloeste, vas vlada! MILICA: ti ja, vi s' duom naom ne brinite; inako vi s muom do podne leite. to ne bih umjela onakoj kako ti? i mi smo od tijela, ako bi t' smjet rijeti. GOSPOA: Ajmeh ja! nut rijei koje su sloile. MILICA: Eto tuj ne krijei, plat' to smo t' sluile. MARUA: Boe, zbilj ja ne znam to nas si snala toj, bre27 mni da je sam jedan stan ovi tvoj? GOSPOA: Nu se jo podboi; bogme u t' takoj dat; idi mi tja s oi, da mi te nije gledat. I kako bjestija njimi se sve karam; bolje bi, mi ja, da cijepcem udaram; al bogme kad ponu, bit vam e u zao as; ujem vas dobro; nu prostrite vee glas.

38

KOMEDIJA VI. (ulomak za analizu na satu) VESELA: Prolog. Vele bih tvrdo rad1 da pamet stavi2 svak, er vam u rijeti sad to ete vidjet pak; zato je smijena stvar, ja ne znam jeste li smjeniju ikadar do danas vidjeli. Njeki je gospodar imao u gradu budui sijed i star jednu enu mladu; i toj mu nije dosti, neg li se svud skita, ne gleda starosti, gdi moe, svud pita. Nu ga e njegov grijeh do groba dovesti, kakono vodi svijeh koji su bez svijesti; ter to je krijui inio pas jedan s eljadi u kui, znat se e ovi dan. Svoju slubenicu s babome jednaga i tovjernaricu nabrea, nut vraga. Al mu e njegov grijeh sve eni otkriti, tere ete imat smijeh; to e tuj pak biti? er mu e ena taj davati razumjet da tuj mre cje togaj, tere e popa htjet. Neboga taj ena init e tuj vike, er e bit smetena od muke tolike, tere e pop ovi u eni cijeniti da su tri vragovi, ke e htjet goniti. Poslije pop kad pozna zato je taj ena toliko alosna i toli smetena, svijeh e smiriti; pak e po zasjesti tere e svi piti po svu no i jesti. I ako mnite vi da ovo ja lau, sjedite mue svi da vam toj ukau. GOSPOA: Nu sjemo da njeto spovijem ja sve pravo; bogme mi nije nito, dosta sam ja zdravo; al nemoj njemu rijet, neg mi daj ti viru da mu ' dat razumjet er vee umiru;35 sve tej tri oslov pas er je nabreao; uzaznah sve danas; toj mi je na nj ao. Zatoj se u odar postavih ovakoj. HONDRICA: Ne brin' se za tuj stvar, upsi se ti takoj. Ako mi to reku, ja se u zakleti da nee mo vijeku do sjutra ivjeti. Rije ne progovori, nu dihaj najvema, a oi zatvori, obrat' se ti plema. GOSPAR: to ti je od gospoe? Vjeruj mi, ne znamo. HONDRICA: Para mi da doe, ujem ga onamo. GOSPOA: Nu ve ih posluaj, jeda e to rijeti. BABA: Hoe li do pop taj? bogme e umrijeti. GOSPAR: Sada e i pop do; zbilj, je li tvrdo zla?37 TOVJERNARICA: Priskoit nee no, vee je otila. GOSPODAR: Nut gdi nas bog u as svijeh od nje slobodi; mimo to svaka vas slobodno dohodi. Ma zato nijeste vi mogle mi bolji glas dohranit neg ovi, celun' me svaka vas. HONDRICA: Bogme on uiva, da prije umre tja, njimi se celiva. GOSPOA: ujem ga sve i ja. Ne mogu mirna bit, sada u po ustat ter ih u svijeh izbit; ja im u kukam dat. Ogote smrdee, zli vam ti celovi! bjehote sve vee posjele stan ovi; sve mi tri sad na dvor, er u raskosana ovako po u dvor, a iti ti stana, vlasteli da vide to patim neboga. GOSPAR: Hod' s vragom, pop ide; umukni, evo ga. GOSPOA: Makar svi popovi da dou i fratri vidjeti rug ovi, ki ini s ove tri. POP: Mu'te per carita! to je tako skoila? ima li spirita? jeda li vaela? Ah neboge ene, molitvu znam njeku;

39

daj vode krtene, doim ju ja reku, ter joj e nemo ta dohodit urjee. GOSPOA: Ne imam spirita, neg su tej njim bree. POP: Izljezi iz nje ti, bogme te zaklinam. GOSPOA: Ideni ove tri. POP: Nut tri su, nije sam. GOSPAR: Ali je mahnita? ali ti vaela? al ima spirita? GOSPOA: Nije, neg tva zla djela. Mariju pitajte; nije mi nita, ne. HONDRICA: Zaisto, dumo, te tri ovo sve ine. POP: Ja vas ne razumijem; govori sebi svak, ter evo ne umijem40 ni to u init pak. HONDRICA: Ako me ' sluati, sve ti u rijeti ja; bree su njim tej tri, ter se ona rabija. Ako mo' togodi, u to ju smiri njim, a vee ne hodi za grijehe ni u Rim. POP: Miri se ne ine negli u trpezi, rabija tuj mine. Djevojko, ti gdje si? kuha li to tamo? slobodno sve reci. GOSPAR: Kapuna imamo; plee jo ispeci. GOSPOA: Jes, dumo, i jaja, kada ti ja pravlju, sad vam u ljepu ja isprigat fritalju. POP: Poi ti Marica, ter vina dobra daj.

TOVJERNARICA: Kamo bokarica od osam kutal taj? Bogme u donesti tono se sad pije prije neg bude sjesti. POP: Da' sim mavasije. KOMEDIJA VII. (ulomak za analizu na satu) PETAR: Svak svoje alosti najposlije razumije, er zao glas donesti nikomu lasno nije. U tebe sin jedan i drugo ne ima, koji t' je namuran19, a bre20 ti ne zna; ter kako dezvijan da od nje ne umije21 ni u no ni u dan, u nje spi, u nje ije. DIVO: Ne more biti toj, er ja znam, jednu no na mjesec Maro moj iz kue nee po; ja kortu zaklapam, nee on rijei re, neg vazda mirno sm otide onas le. PETAR: Affe te inganni. DIVO: Affe non m' inganno. PETAR: Affe ser Giovanni, altri meglio sanno. A nut ga jednu no poprei ti sada, ter e na da e po i kud se pokrada. DIVO: Po njekijeh senjalijeh obraz mu toj kae. PETAR: Ovo t' ja itom rijeh ljubavi cje nae. DIVO: Da to bih sada ja? to me ti svjetuje? PETAR: Eto ga vjeri tja, ako ' da miruje. DIVO: Bogme to j' najbolje, inako er vijeku ne pusti sve volje, neg poe niz rijeku.

40

PETAR: Jo ako bi htio. DIVO: Ako bi htio a? PETAR: Da bih ti re smio; njegda mu rekoh ja ter za ker za moju, i rijeh dat kuu, u kojoj ja stoju; i dukt tisuu; ali mi najprije on ree udnu stvar, odluka da ga nije vjerit se ikadar. DIVO: I osta na tomuj? Ah sad me svak ali. PETAR: Miser no;26 nut me uj na em smo ostali. Kue mi te nee, neg hoe sve dukt, i prosi dva vee neg mu ja mogu dat; na puno hoe tri tisue imati, jo ako bude ti kontenat i mati. DIVO: Ja vee nego rad, a mati radija, ter ako more sad, po' svr'te, ti ja. PETAR: Ali ja ne imam neg dvije tisue, kad nee da mu dam u ovi kont kue.

DIVO: ti ja, ne gledaj, prilo' mu jo trista, a ti mu konvit taj ne ini pak nita. PETAR: Ne imam jednu ker; dvije su za njom jo. DIVO: Da gdi ti je manastijer? lasno tej smirit mo'. Dosta je od sve tri tu jednu da uda, a dvije spravi ti u dumne da ih da. PETAR: Da me pak proklinju u kami tukue. DIVO: Da bogme ne mo' nju udat s dvije tisue. PETAR: Znam, Divo, er ti mo' u sina sve to ho. DIVO: Nut mu ti toj prilo', a ja u pak pomo; toj ve zna er sade dinari varaju i stare i mlade, svi dinar gledaju.

41

Pjesni od maskerate (ulomak za analizu na satu)

to ste blijedi s malom snagom? nemojte se vi pripasti; njetko zove mene vragom, njetko avlom i napasti. Koliko smo zla imena, nijesmo toli zlobne udi; od nas nije strah ni en, a neg da se strae ljudi. to se smjeje svaki od vas, pokli nije nijednoga pri kom nije jedan od nas, od velika do maloga. to li mi se svak zaudi videi me ovdi naga, pokli nije od svijeh ljudi ki ne ima svoga vraga. Tko e rijeti bez nas da je, slagati e svaki od vas; zasve ljudi da nas taje, svaki ima svoju napas. Ne dooh vam kazat mene, er svak od vas vraga ima; imaju ih po sto ene, neg ne stoje vazda s njima. Vidite me sad velika, a sad mala, gruba dosti; promjenjujem sto prilika, jer u meni nije kosti. Svi priliku znate nau, tim ne dooh kazat mene, nego narav da vam kau od opine od pakljene. Mi smo enam vik inili i inimo rodit s mukom, er smo prvu privarili ne dinarim neg jabukom. Ter od taj as mi imamo nada svjema kripos taku, mnogo lasno da varamo takoj mudru kako svaku. Sve nas zatoj nenavide, zato im je na nas ao, ter da mogu, kad nas vide, vrgle bi nas u pakao; da nas vide posred pakla gdi no i dan mi stojimo,

ne bi odtle nas izmakla dokle duu ne pustimo. Zasve zatoj da nam ine, svaka nam je od njih draga, er nam taj trud brzo mine a doe nam opet snaga. Kada vidi da se koji od nas tvre njoj oholi, ona ga se manje boji, ter slomiti togaj voli. Lje se ena ne nahodi jaka slomit vragu silu, neg s njom ki oholo hodi u pakljenu pade spilu. Zasve da se od tej spile ne budemo mi bojati, tuj se krate nae sile, ter ponemo mi plakati. Tko bi mogo vjerovati da plaemo tada milo, da se tuj pla ne obrati, ... er bi gore bilo.1 Tuj u paklu nam usteku bijele pjene iz eljusti, ter uine kako rijeku, od tuge se dua pusti. Svi smo udne mi naravi, kako uste sad od mene; ma da pamet tko postavi, udnije su stokrat ene. Vesele se, u pakao kad letimo strmoglavi, a poslije im bude ao, kad nas pak taj izdavi. Tko bi volju ispunio od prokletijeh ovijeh ena, mogu rei da bi bio taj satvoren od kamena. to imati ele tvrdo, kad imaju toj u ruku, sve izmee same grdo, pak imaju zatoj muku. Kad bi s njome vazda bila kako s ljudim vrag i napas, svaki bi ju as morila, da zna umrijet s njome taj as.

Prem bog ene ci pokore zaci nae na svit stvori, da nas tunijeh vazda more, da svak za nje vazda gori. Vjerujte mi to vam kau, rijei ke se vam govore, sve vam za smijeh istom lau, ene avle er ne more. Neg smo svi mi vraje udi, er u paklu svaki voli i dan i no da se trudi za grijeh oni na oholi. Ter ki tvre glavu die cje proklete oholasti, onas bude pasti nie doli glavom u propasti. Kad nas narav na svijet stvori, ne uini oi u nas, da nas strahos ne umori gledajui tamnu propas. Zasve da tuj nije zrake, neg tamnosti njeke udne, mi umijemo pute svake bolje neg vi ovdi u dne. Proskaemo gori-doli sjemo-tamo udaraje, i nitor nas ne zaboli; tuj nam narav kripos daje. Ter jo dublje tuj upasti sa svom snagom nastojimo, ma u naoj nije vlasti da mi dugo tuj stojimo. Er pakljene tej vruine, kako uste vi od mene, bljuvati nam onas ine iz eljusti bijele pjene. Oholas je naa taka da nam ini dvizat glave, pak smo mehi od bumbaka, er nas pakli ti izdave. Kad nas pak taj izmori i kad vidi od nas vee da ne ima to da gori,

42

opeta nas nadvor mee. Prostite mi, drage ene, zato slagah ovoj od vas; ja ne tajim, mnokrat mene da smiriste i svijeh od nas. Vi ste mile, vi ste blage mnogo vee nego ljudi, ne mrzite vi na vrage, prem ste njeke nae udi. Vi studena ogrijete, obuete mnokrat gola, vi nemona podvignete, a slomite vi ohola.

Ovi svjet moj sada ujte: kako dosad tako i naprijed u ljubavi napredujte, er je mnogo dobar taj red. Ovo meni oholasti govorei s vama doe, trjebuje mi u propasti u pakljene da se poe. Ci toga vas smirno molju, za zlo meni ne imajte, er od pakla imam volju; to je narav naa, znajte. Evo ujem drubu moju,

gdi se spravlja doi sada, da vam svire i da poju ovijeh svetac od poklada. Svaki ima surlu glatku, mnogo ljepu neg pastiri, svaka uti rados slatku, kad joj surla taj zasviri. Nut ih mirno posluajte, i mue se svak namjesti, od njih straha ne imajte, er e oto sad izljesti.

43

V. Mika Pelegrinovi Jeupka (kraa verzija i tri ''sree'' due verzije. U PSHK br. 5) JEUPKA Vinji gospod, gospodine, estitijem vas vencem kruni, i elin'je vae izpuni, er ste suncu sve priline. Od onih smo, gospo, strana, od kud arko sunce iztie, kletva hoe1, svit protie, da ne imamo nigdir stana. Niti smijemo na 'ednom mjesti bojom kletvom da stanemo, gdi noimo, ne svanemo, er nas prinu crvi jesti. Jur dva dela segaj svita izvili smo od tej strane radi nae brine hrane jak ci medna pela cvita. i primili, gospo, u putih probijui strane i luge, mnoge brige, jade i tuge cia zviri tuj priljutih, i ci guse, od ke riti ne dadu mi grozne suze, misle tuni to mi uze, spomena me ini mriti. Imah sinke do etiri, svaki bie kako rusa, Danula mi odni gusa, ka me u san jote tari. Prid kom bigu, planin hvojke bile mi su brano hode, i poskupo hladne vode, ja trim daju edom dojke. S kima k moru pripadosmo za pribrodit' sinje more, pri' ner gusa dojde s gore, brodaru se svi dadosmo. I brodei Alivera itom ne bi, vaj, na broju, iz korablje ljubi moju zani vihar od sjevera. A Elesa moju diku za brodidbu podah tuna, lele lele! veomi runa, da ne osuu lica viku. Samo meni moj Danio od etiri jes ostao, kako vidi, ubah mao, ali majci veomi mio. Koga sa mnom, gospo, obdari i ljubavi tve nadili, tako ti Bog ne uhili od najdrae tvoje hari! ne im stan'je me dostoja, da velikos tvoje slave, er dostoji vrhu glave krunu nosit' svih gospoja. A hou ti bez varice es i sriu kazivati, tako mi se majkom zvati, moja gospo i carice! PRVOJ GOSPOI Ali hvala gospod bogu, moja kito od ruice, jur e parjat' sve tuice i ekati sriu mnogu; koju veomi vee udi, nego da si caru lada, i kojoj si vee rada, nego svitom svim da sudi. Er bez toga carstvo svita ni' nijedna ina rados, ne veseli tvoju mlados, moja kruno zlatom svita. Dim ti od plodi2, moja slavo, koje nijesi vik imila, skori ' imit', gospo mila, tako meni Danio zdravo! Dvi e rodit' muke glave mnoge srie, mnoge esti, od kojih e ime resti po svem sviti vjene slave. Prvi e imit' tuj besidu prid gospodom i to ime, da e biti blago njime kumu, drugu i susidu. Drugoga e vidit' banom od jezika od svih naju,3 gdi stoluje na Dunaju po milosti s goru danom. Od blaga ti neu riti, er e imit' dosti blaga, ni od zdravja, gospo draga, er ' grbava stara umriti. Da ovo t' svjeta slubenoga, ki u t' dati na rastanci, ne in', da ti prou danci bez trajan'ja ljuvenoga. Er gospoja bez ljubavi to je ino, boga cia, ner ugasla jedna svia, ilit' suh panj u dubravi? DRUGOJ GOSPOI Ima vojna uzovita, kae s tobom lijepo i dvorno, misli rotno i rogoborno, srdaca je, znaj, skrovita. Vuhovite ima oi, i prihvata tue lade, od tebe se nono krade, kad se s kojom drugom roi; ter nut' gledaj njega udi, ne e dvi, tri ni etiri, ner ako ih sto zamiri, on sve hoe, on sve udi. Koliko pak na toj trati, ne trebuje, da t' spovime, er ci toga dobro vime, da se svak dan s tobom rati. Ni' mu dosti, da te nee ljubit' verno, kako ima, neg jo ruha tva vazima, ter po bludih svud razmee, jeda bre koj gospoji, ka polipa jes od tebe il ka moe bit' uz tebe, il ku ruho tve dostoji;4 ne, ne, ne, ne, na mo'u vjeru! nego jednim zlicam, koje

44

bez pristanka sve nastoje, da ga gule, da ga deru. S kima, gospo, o kolike noi traje, a kad lei uz te doe, dav ti plei nee vidit' tve prilike. Dostoji li tvoja mlados, tvoja vera, tva lipota tuj gorinu od ivota, nu procini tvoja rados? ter vi, er se ne povraa naa mlados, ni nje slave, a huda je ena, prave, s vrhom zajma ka ne vraa. TRETJOJ GOSPOI Ti razliko travje i cvitje, hou, da zna, ke je moi, i kijem moe to pomoi, moje drago primalitje. Ako eli, moja kruno, vojnu biti draga ljuba, nosi cvitja dragoljuba zanjedarje vazda puno; ter do vika nee inu gospodinu veseliti, ni dragovat', ni eliti, razmi lipos tvu jedinu. To li te je vratit' elja ljubovnika s duga puta, nosi bil'ja oko skuta, ko'e se zove vratielja. Priletie strilovito, da bi bio na kraj svita, svim brodarom daju mita, moje, gospo, tiho lito. Jeda li si jo pomrla biti, duo, zlatih vlasa, pomivaj se zlatovlasa5 ter tom eljom bud' neumrla. Ako pomnju stavi na to i pomanju, neg se prosi, veruj mi, e tvoje kosi prisivati isto zlato. Nu ako li, ruso, u belu, kopni, lice da t' se lati, i tom eljom vik ne iztati,6 savija' ga u rusu belu. Ter tako mi dobre staje,7 ako bude toj tvoriti,

nee ti se vik koriti, ni e znati, staros a je. Od inoga to u t' riti, moja tiha pitomino, ner da na svit sve znam ino, razmi samo kad u umriti. ETVRTOJ GOSPOI Truhava si iz srdaca, i jeziva i male moi, kad zamrkne koje noi, ne mni svanut' do sunaca; er ti napre boles nika i utrobu t' svu obsine, tim ti snaga i mo gine, da moem ti dati lika. Koga ako pramit' bude u ljubavi, ma ljuvezni, initi u sve boljezni tej srane da zabude. Vazmi poni devesinja bil'ja, gospo, i kalopera, rute i maka do dva pera, i jo k tomu rubazinja. Vazmi rue i ljubice, i s jasenkom iindari, ter toj skupa sve obari a u krvi golubice; ka, tako mi tvoga lica! ako k srcu da priviti, taj as hoe zdrava biti, kako jedna pastrvica. Ja ti velju, ako obslui, kako t' rekoh tvoja suna, ne budijem viku runa, vee nigda ne potui. Pae, gdi s' sad mrtva, brina i svenula u toj boli, voziti te nee koli, toli ' doi veomi nina. Itom, gospo, da oporui naj ljubemu sve tej stvari, za ke ako on ne uzmari, in' po mene da porui. Ja u najti sve tej rii, ja te tovit' i bluditi, ja dragovat' i ljubiti, ve neg trsan drobne nii. PETOJ GOSPOI

uj me, gospo mila i ljupka, tako t' sriu vinji uzvii! ter u srce zlatom pii, to u t' riti sad Jeupka. Ako eli koga i udi priko srca prihvatati, nauk ti u, duo, dati, da dil toga ve ne trudi. Poiniti hou tebi, er ste, gospo, bez poini, kako zelje bez zaini, a to svaka zna po sebi, da tko godi tebe vidi, svud tve lice da prizira, i za njime da umira, i jak osin da te slidi. Tim Jeupci davi viru, rec' ovako, komu s' rada biti ljubi ali lada, da t' sam doad ree: umiru. Kako zoru sunca svitlos, a sve ivo osin drui, tako dvori vik i slui tvoje srce moju lipos, kako lipir uz plam svie veseli se, vrti i vije, tako ti vik uz elije vi' se moje mene cie. Kako uzpuca kris obliti, a na ognju javor stoje, tako puca' srce tvoje, sve elei mene imiti. Ter ako mu ni ovime ledno srce ne radee, trikrat ovo, kada lee, rec', ter vee ne brin' time: Kako iz nutra kremen kami vazda gori a iz van stine, tako srce tve od stine bud' ci mene led i plami. ESTOJ GOSPOI Blagodari, gospo, boga, i raduj se, ma radosti, er pod suncem ni' mladosti, ku es gledi toli mnoga, koli tebe, moja slavo duga zdravja i duge moi, ne' bo viku znat' nemoi, tako meni Danuo zdravo!

45

da vazda e kako riba sve dni zdravo pribivati, ti e, gospo, uivati vee, neg je enam triba. Srebro, zlato, blago svako, koje uzmo' poeliti, istom ti e u stan pliti, a ne' znat' od kud, ni kako; tako da e mnogi puci skupno i skladno govoriti: "pravo joj je svim dvoriti, er je sria njoj u ruci." Od razuma to u t' rei na taj lita, koja ima, ner da druge ovdi nima, i da elit' ni' mo' vei? Da samo ga; gospo, grubi jednom vele malom stvari, reu t', bi' me, ali kari, tko te ljubi, er ne ljubi. Da se u to ne upada tvoja pamet samodilo ne bi umn'je od tebe bilo od iztoi do zapada. Kroz toj neka s' u svem svrsna i mudrija, neg sve ostale, i tve da su u sve hvale, ne bud' ljubit' vee srna,8 kuaj, kuaj, er tko kua samo jednom, ljubav a je, ree, meda slaa da je, i draija nego dua. Jote ti bjeh, moja kruno, potajnula ja od tebe stvar, od koje sama u sebe ne uzdah se, znaj, na puno. Da vjera me tva primaga, kom se gospoj svaka dii, da ne' pronit' ovej rii, ke u t' riti, gospo draga. Jo ako me koja srea ini u to zabluditi, da me nee osuditi, er je milos griha vea. Tim od sunja tebi tvoga s voljom tvojom hou rei, da prid tobom znam smrt stei, cesarice srca moga. Jes u misti u ovomu

jedan, za te ki umire ci gorute ljubi i vire, ku t' u srcu nosi svomu, a ne smije bez prigodi objaviti tej ljubezni, gorke trpe vik boljezni smrtju ivot, znaj, provodi. Vene, ezne, gasne, blidi, sahne, gine, kopni, taje, i trudei vik ne staje, da svudi te slidom slidi, ter ukradom svodi oi na te, moja rajska vilo, da ga vidit' nije milo, gdi ti licem smrt svidoi. U mu bi rek tvoja milos ne vjeruje, er ne tui, dugo vrijeme ko ti slui, ku ljuvenu trpi silos. Ter ta rotno i gorue na nj se tvoje lice gnjivi, kako ne kte ve, da ivi, ki te ljubi toli vrue. Ne umi, gospo, iz dalee tugovati svoje boli, er umriti prije voli, ner da se uzna, to ti ree. Tisukrat je ktil, da izusti putem tebi svoje rane, a netom te s drubom 'stane, ri mu umre u sred usti; ter se stvori vas od mraza, i zamukne mramorkome, kad je tuit' mukom kome prid svitlosti tvoga obraza; a to neka ne objavi, tebi hote, svim poreda ljubav, s ke smrt sve pogleda koliko ga ljuto davi. Za to daj red, moja diko, kako bi mu biti moi otaj s tobom dne, al noi za tve rajne majke mliko. Neka t' smino tuj odkrije bez predan'ja na svu volju tuge, ke mu srce kolju, i jad, ki mu duu rije; i pak neka ljubav vaa skrovna bude der do vika,

a ne da ju zlob jezika po ulicah svud razglaa. Meuto vidit' li ne brani tve mu lice na prozoru, er o slatkom tvom pozoru srdace se njega hrani. Pae bahtom vazda uzteci, kad god moe, da ga vidi, ili lei, ili sidi, ter mu sunce goru izteci; a ne tako, kako ini, bigajui svud pred njime, er e skori odkrit' vrime, koliko se u tom hini. Nu mi reci tvoja rados: u emu ti vik zagrubi, ali er te vee ljubi nego tuan svoju mlados, da si tako ti pripravna, u neharstvo sve da obrati, tere gorkom smrtju plati tvoga slugu toli slavna? Ako sluba smrt dostoja, ivota ga, gospo, izbavi, to l' podoba ke ljubavi, skai mu ju milos tvoja. On je od vika dan od zgara, da tvoj bude, moje zlato, i roen je, nu vi, na to, da ljubavi tvom izgara. Protiviti ri je luda, to godi se goru odlui, er komu se to zarui, vik ne ubigne togaj suda. Zato jur prim' ljuven plami, moje sunce, ma gospoje, i omekaj srce tvoje tvre, neg je gvozdje i kami. Er od koli tebe gleda, jur bi ugal sinje more, a srdace tve ne more studenije mraza i leda; jur bi ganul tisu krati jednu stinu stanovitu, a ne moe jadovitu volju tvoju da privrati; jur bi sunce, misec, zvizde mogal s visin prite dolu, a ne moe vaj oholu nemiloscu tvoje gizde.

46

to u ino jur ve riti, ner ako mu u kratko reda ne da, da ga ' vele ureda ut' priudnom smrti umriti? Med mu sladak ni' bez tebe, cvitice mu ne mirie, svaka rados njega uzdie, er mni biti sam bez sebe;

taa kako magla idui prid obrazom svitle zore, al kako snig vrhu gore, kad ga arko sunce svrui; san je sgubil tebe cia, ni p'je, ni ije, ni miruje, neg' vik saze utiruje, tere gasne, kako svia. njegda stane u zabiti,

podnami se nim, uhiljen, njegda pae grozno ucviljen prine glasit' i vapiti: "to je vidit' zrak danice sjaju goru sa prozora ()

47

VI. Hanibal Luci Robinja, (ulomak za analizu na satu) Skazan'je treto MARA, PERA, ANICA, VLASTELIN, DERENIN, KNEZ MARA Dobro pola Pera, Pera, sestro naa, Nuti, od uera k se jur ponaa. PERA Hvala, jer ovacih dopadoh dvorova Gdino mi jest svacih u Boga darova. MARA Da to li, kako li? Kai nam na pravu.97 PERA Nije mi stat koli jer imam opravu. Dosta okol ove posla me jo eka Virenice nove k 'vo je ovdeka. A ke sam jur dosle okol nje spravljala, Jedva bih ja posle sve vam ispravljala,98 To peru, to miju, to pletu, to zatim Ruhom ju odiju istim ter bogatim. Kada ju, Anica, vidi, i ti Mara, Rit ete: Danica pala je odzgara, I sudit: taj ovik toj vili k je drag, Po sve dni, po vas vik da e bit vazda blag. Da znate jo koli nje lipi nje mladi Hrabar se rakoli ljubavi nje radi, Svaka bi vs99 rekla: na svitu n ena Bolju sriu stekla n vee blaena. A da vam tko pravi po koji on se put Oiti i stavi dopokom u nje skut, Vi biste, ovik ov, ne mogle ne rei Da je razumnikov oda svih najvei.100 MARA O, tako svih dara potenih doteci, Milost gospodara tako ti ne uteci, Hotij nam brez lai taj nain kazati Kim joj se udrai, kim joj se d znati. PERA Bud' da me poslae pospihom da idu Zvati na pir nae vladike da pridu, Li vam u za ljubav koju mi nosite, Jo malo pokarsmav rit to me prosite. Sinoke sutonom jur bivi tarpeza Napravna zakonom onacih viteza I bivi pokoja za tada jur sita Onajzi gospoja lipa, plemenita, Prid njom podviv ruke bihomo tuj stale Dvorkinje brez buke ja i sve ostale, Pripravne sve tvorit to god nam zaveli I nju razgovorit da se obeseli. I stei tako stvar malo, pak po tome Ieta gospodar i stavi prid njome Klobuca pomae hte se pokloniti, Ovako ter zae besidom zvoniti: Kruno zlate ice, vilo varh svih vila, Jesi li tuice na stranu stavila? Jes' li pokojila vrimena koji dil? Jes' li pogojila lica i obraz bil? Jer, cvite gizdavi, kon tebe n sada Ni vukov ni lavi primarlih od glada Nego viran sluga k o tom sve radi, Bolizan i tuga da ti se osladi I da te ne s hinom neg virno poslui I da s Dereninom tvojim te sadrui Komu obeala ti se si bit lada I viru podala miste mi zaklada, Ku, budi da znaju nee da pogardi, Li te molim da ju opet mi potvardi. Pak zatim, vilo, vij, ako e stvar koju Tere mi zapovij101, sve e bit na tvoju. Mnoge joe ine prida nju prosipa Beside ke ine sarce da se cipa. I ri bi m htila sve da vam povida Kako su taj dila izala naprida, Kako ci besida ke joj govorae, Rumeno od stida lice joj gorae, A simo ni tamo oi ne sterie, Uima neg samo rii mu berie, Kako pak nadili tihim ga pogledom I rii s njim dili miane sa medom: Da ja k bih rada vam jih ne tajati, Evo niman kada sad jih pobrajati. ANICA Tako ti toj stan'je rai Bog utvardit, Na nae pitan'je nemoj se rasardit. Toj nam umoli se, pravi nam, k mu d Odgovor? to li se zatime dogoda? Tim nee uckniti od posla kim hodi, A nam (meni mniti) pravo je da zgodi.

48

PERA Anica, ja vidim ndna vas ne gleda im s vami besidim, da se dan iskreda, Da ja k se boju vaine i psosti, S Bogom, vas ohoju, joe je dn dosti. MARA to spii toliko, Pera? K t' je pria? Sunce jedva priko poldne se nadvia. More nam dorei to to si poela I jo grad optei od ela do ela102 I doma prispiti premda bi zdaleka, I posal dospiti ako te k eka. Vira oca moga, nee nas ostavit Pr neg nam od toga sve bude dopravit. PERA Sve na vau volju, druge moje mile, Budi za nevolju, li kad je do sile. Rih vam da pribila nje lica, prid njim stav, Bie zarudila nice se zagledav Tako da dobar hip ne more uzviit Od srama pozor lip, ni rii odriit. Pak ga se li hiti svitlijim pozorom Nego kad posviti sunace za zorom. I k bistre oi pram njemu podvie, Rii mu potoi, jak perle da nie: Moj, ree, ti da bi zvati se htil sluga, Prosti mi, bila bi meni stvar od ruga, Jer tebe estita sva slava dostoja, A ja kupovita raba sam li tvoja. Ako li ikadar slobodna se najti Ja budu, taki dar tobom e izajti. ivot mi s' dal i ast i slobod ako da, Li hou da t' je vlast, da mi zapovida. Jer pravda i razlog svaki e dobri toj, Gospodin pae Bog, pod Bogom da si moj, Kojino sam ganu dobrotom se tvojom Nastojat da stanu s majkom se ja mojom I s muem k meni ljubav tku nosi, Koga na svit eni bolji se ne prosi, Koga bih iskala, koga najvolila, Ako bih pristala k odaji kad bila, Jer se u alosti u ovoj (dam ti znat) Zarekoh slatkosti od svita ne poznat Nego u istoi moj vik priminuti: Da k tvojoj se n moi volji ne prignuti. Za oi ni za vid, viruj mi, ne haju, Ako e zapovid tvoja da jih vaju. Zato od takova dila se ve ne dvoj, Ja u bit njegova i on e biti moj, Istom da iz volje budu mu ne ispala Zaradi nevolje ke 'vo sam dopala.

Jer taka i vea obeza ljubavi Vare se za plea kad sria ostavi. Toj reki106 prigizdav poklon mu prikaza Prijazan i ljubav daju iz obraza. On se otpokloni i kipom i glavom Pak opet zazvoni riju joj gizdavom: Nu, ree, reci mi: da bi se s njim stala Gdi roci kojimi107, deklice pristala, Bi li ga poznala? Jer sudim da ini Nieta tva zala vas da se promini.108 I udo, znaj, ne bi, staralo da bi ga, Vilo, svej o tebi miljen'je i briga. I moja bi o me majka se varala, Taj briga tako me jure je starala, K bare prilian bio sam ka njemu, Ajme, neobian sada sam u svemu. Uz toj pozirati poa ga iznova Tere promirati oblija njegova. I eto niz lice rumeno i bilo Jae110 joj suzice dajiti u krilo. Vrata jim otprii i uzdu napusti, A vee ni rii ne hti da izusti. O, da bih dotekla pameti tolike Po koj bih izrekla rii svekolike Kimi ju on tolit poa,111 i kojima Mogal bi umolit siver da ne dima. Toliko ju toli, i moli, i umi, Da mu se umoli, i boli razumi. I jutrom vesela s odra se podvie Sa cvita jak pela gdino med uzlie. ANICA Pera, da liije ima li tuj dosta K bilig odmije na odru k osta? PERA Ruga se? Do volje; po Boga, smim rei: Da brva zakolje, ne bi ostal vei. MARA Bar e bo Turci ti brez zubi svi bihu, Ci toga tariti sitan kruh ne htihu. PERA A Mara zlouda i ti e rit tvoju? Da ja sam priluda, na viru na moju, K s vami ovdike vie stah veati, Brina, a vladike kada u sazvati? Vidite li k se kupe k nam gospoda I dare jur nose opina ke poda.

49

VII.

Petar Hektorovi

Potovanomu gospodinu Miki Pelegrinoviu, vlastelinu hvarskomu, kaniliru zadarskomu Prigoda mi se po ovomu napokonjem Uskarsen'ju, Pelegrinoviu mili, pojti do onoga slavnoga grada (kojim se svi diimo) Dubrovnika s nikimi rodjaci i s prijatelji mojimi u ormanu brigentinu, s jednom mriaricom pod zapovid nau, gdi nas bie dvadeset po broju meju onimi koji sluahu i ki slueni bihu, lie prisidac, namirnikov i prijatelj; na ki put vele me potaknu elja da vidim i stare prijatelje i nove, navlastito nike nigdar parvo nevidine, i doadi tamo prijati bismo i zdrueni s velikom ljubavju koju ti ne umim izpisati ni mogu, (...) U kom gradu meju stvari ine najdoh se vesel nemalo kada vidih da je i ondi poznano ime tvoje, jere izpitovan bih dosti za tebe i vele mi pohvaljena bi ljupka tvoja kakono stvar zamirita i izvarsna, kojuno ti nikad u pridnja vrimena sloi naredno i upisa. S koga puta nakon dvadeset i pet dan vrativi se domom, povidan mi bi jedan glas vele drag i ugodan, a to da se je tvoja vridnost zdruila s gospojom Livijom (...) I za zlamen'je od toga alju ti s ovom knjigom pripisano (izvan onoga Ribanja moga i ribarskoga prigovaran'ja) ono im mene u reenomu gradu Dubrovniku i potom u naemu na zavraenju nadilie, hotei tebe od svih stvari kojimi mene darivaju dilnika uiniti. Toj ti e biti namisto onih darov koji se budu prijateljem na pir posilati. I povidae mi do nikoliko vrimena potom da si se pozlovoljil, jere ti je parvi plod pomanjkao. Nemoj, molin te, da na svem daj hvalu Bogu koji sam i jedini zna a nam je za bolje i ki nam daje mnoge pute po kih moremo kriposti od uztarpin'ja pokazati, koji nam dili milosti i daje ono a je drago njemu i vazima opet (kakono stvar svoju) kada je njemu ugodno. Budi ti dosti poznati da ima virenicu plodnu, a si (tako se meni mni) vele elio. Neu da se poudi da ti se nisam prija radoval nego sada, jedno, za i pozno radovan'je nije nigdar pohujeno, drugo, zato i ne mogoh, jere sjutradan kako se varnuh s puta onoga, dojde mi jedna udnovata nemo koju ti ne umim izrei i koja mi omrazi ivot moj, za tom druga koja me dovede do smartnoga mejaa tako da mi jedva u staru kipu nevoljnu duu ostavi, za njimi treta i etvarta (koje mi ne tribuje pobrajati) tako da ovo esti misec tee da me mue i nevolje i malo je dan da sam se poel dvizati s odra i pomalo postupati. U komu stanju najparvi trud prijah tebi ovo pisati, ufajui, kada izazna istinu od mene, da mi e sve prijati za dobro. A za to imam sumnju nemalu da ti e u onomu ribarskomu prigovaran'ju jedna stvar biti neugodna dokle joj uzrok ne pozna, a to jere si (moebiti) i od druzih slial bugarice one koje su moji ribari bugarili i onu istu pisan koju obadva zajedno pripivae, i mni mi se da mi e rei u sebi: zato nisi sam od tvoga uma kojegodi bugarine i pisan izmislio i sloio nego si poal one stvari ke i druzi umiju povidati? Zato ti dam znati da sam ja veliku pomnju stavil izpisati izvarstnomu vitezu onomu i dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onako kakov je bio, ne priloiv jednu ri najmanju, jer se inako nije pristojalo ni onomu komu pisah ni meni koji sam pisal, budui mi draga bila vasda istina u svemu, i toliko vee, zato tko godi bi tei poznal da su rii novo sloene i izmiljene, mogal bi po tom verovati i darati da je i sve ostalo ono s laom sloeno i izmiljeno. Zatim joe vim da zna tvoja milost kakono Latini dare (pravo i dostojno) historiju za ri istinu, jere joj stavljeno jest ime od one rii koja se zove histor, a zlamenjuje vidin'je ali poznan'je, a to za nitkor ini ne pie tej stvari nego tko jih je vidio i poznao. Tako ti i mi i sve strane naega jezika (koji se meju svimi ostalimi na svitu najvei broj i nahodi) dare i scine bugarice za stvari istine, brez sumnje svake, a ne za lane kako su pripovisti nike i pisni mnoge. Zato ovo budi odgovor moj i tebi i svim inim koji sam sa svom moju (kako sam umil najbolje) izpisal sve ono a je Paskoj i Nikola bugaril i spival; koje stvari ali su se oni od druzih nauili ali druzi od njih, toj meni nitore ni daje ni odnosi i ako e da ti povim ono a se meni mni, dim ti da je vee prilino k istini da su se oni od druzih nauili nego druzi od njih, a to jere su oni ribari i ljudi od mora koji, brodei se nigda s ovim a nigda s onim, nito su od ovoga a nito od onoga sliali i s pomnjom sliajui nauili. Ino mi ne ostaje da reku za sada nego da ti se u svemu priporuujem i da elim svaki tvoj napridak i poten'je i ast kako sam elio vasdakrat. U Starom Hvaru na dvadeset dan miseca oktobra, sedmoga godia od spasen'ja varhu tisua pet sat i pedeset.

50

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE (ulomak za analizu na satu) Vitee naredni Bartueviu moj, () Odluih toga rad minutih ovih dan, Puavi sve nazad, kudgodi pojti van, Zide ostavivi, metre i teake, Brano* pripravivi i potribe svake. () Premda se slab uju*, odluih za tri dni Da kudgod putuju, neka me doma n. Ter za spunit elju najdoh dva ribara (Istinu ti velju) najbolja od Hvara, Paskoja jednoga, dobra mua i prava, Nikolu drugoga, mlada i gizdava. Jedan se Debelja, drugi Zet naziva, Kim je plav postelja kad litnji lov biva,* I uho blazina, a kad je ei znoj, Pitje dobra vina sarcu mir i pokoj. inih da plav sprave i arbor i jidro I vesla da stave i timun i sidro*, I mrie tankoga tega ke padaju Der do dna* morskoga i putom plivaju, I na to ubranu travu gorske pae Liminom vezanu da se ribe strae, Kopitnjak* i osti i lua zametaj* S kim e ribe bosti veer voze uz kraj. Jo Paskoj dovede sina za potribe Koji njim prisede da buca na ribe*. () Pojdosmo k Neujmu* za kuati sriu Gdi je bil Don Dujmu stan Banitriliu* Koji Split ostavi i tamo se zavi* Ci boje ljubavi da ga bolje slavi, Luku tuj obravi za njemu* sluiti, U svemu poznavi da e zgodna biti. Luka je velika, vridna za ivljen'je U koj su razlika mista za lovljen'je. K u njoj plavi veu liti dohodei, Na est mist poteu tratu* tuj lovei. Dugo vrime Marul Marko je tuj njim bil*, Koga, mnim, da si ul i knjige njega til*, Ke su raznesene po sve svita kraje, udno nareene, svake slasti slaje, K cia umin'ja koje on imie I ista ivin'ja svude poznan bie, K svojom dobrotom kud godi je hodil I svetim ivotom svim je bil drag i mil, Svu nau okruni stranu* mnogom dikom I astju napuni i hvalom velikom; Kim je ureen bil i jezik slovinski* I kim se je diil tokoje latinski*. Ja mnim, ona dila k vidih od toga Da ti nisu bila brez Duha Svetoga, K mu d nauk taj i razum u nj stavi Da ga zna svaki kraj, da ga vas svit slavi. Marko Marul oni komu se svi ude, Koga glas svud zvoni i cvate od svude! Znali su, njegova pisma* k su tili, Razuma takova jesu l' gdi vidili. O Splite estiti, ku si sriu imil Da s' vasda njizdo t razumnim ljudem bil! U tebi knjinici* mnozi se rodie, Veli razumnici, koji slavni bie. Ljudi vridna broja kojih glas mukal n*, Vasda druba tvoja bili su po sve dni, K kriposti bie svake napunjeni, Kako sami htie, i vele hvaljeni. Li Marul nad svima, za rei ri pravu, Najveu ast ima i diku i slavu. Zvizdami meu svimi kako sja Danica Tako t' meu mudrimi ime mu protica*. () Izajde galija*, stasmo se udei, Kako vesli svija put od nas* vozei. I k nam dovozivi, odkud smo, pitae, Mi jim povidivi, ino ne iskae*. Pozna me gospodar, vesel da me je sril, Jere u Stari Hvar* u mene bie bil. Taj as progovori i zva me da viju*, Uzaadi gori, njegovu galiju. Ondi me pozdravi za ljubav ne novu*, Kon sebe postavi za milost* njegovu, Poljubi, potova vele milo zvana*, Kako je njegova ud vasda poznana. Gostu k njim bie povida od svega Sve a god umie zidan'ja mojega*. Pohvali perivoj, zide svekolike, I ribe* kim n broj i sve njih konike*, I stupe kamene k su pod lozami I voke sajene viimi rukami*, I koji dviu se eprisi najvie I bazde i buse, njimi tamarie. Kapare, afrane od njih ne odklada*, Smokve indijane* s listjem k obada*, Zatim jelsamine po stupih povite,

51

ilje, ruzmarine, oleandra cvite. (Tko mi ga dobavi i ini saditi, Bog mu daj u slavi nebeskoj iviti! Meni potovani dom Mavar* posla toj, S eprisi ke hrani* gizdavi perivoj.) Jednu ivu vodu, i drugu, i tretu,* njimi Dragovodu, dajevicu petu, I vodu mu ree sladku k odzgora Jednim dribom tee u ribnjak do mora, Kroz on sud kameni k teku minuje Gdi druzim i meni peru to tribuje. I pisma* mu zbroji u kami dilana* I koje gdi stoji na mista zidana*. Sva mu hti pobrojit, jedno muat nee, A jest jih moe bit dvadeset i vee. Tarpezu kamenu, grozde u njoj dilane,* Meu sda* stavljenu k su sa tri strane, I poetke* nike od jedne tvardine* Jur dosti velike i stvari jo ine Ke mi se ne vidi ovdi sad pisati, Neka svaka sidi gdi se e pak znati*. Nad ribnjakom odzgar golubinjak oni, Vie njega rebar hvalom vie poni. Ne hti ostaviti najmanju shranicu* Ku ne hti praviti*: pe* ni darvaricu*, Gdi se vino vari pod pokrovom isto I za svimi stvari kokoinje misto*. inih ja doniti iznam iz plavi van Od rib ke loviti trudie oni dan a najbolje bie i liplje izabrav; Oni uinie a rekoh ne postav. Toj mu prikazavi ispitah proenje, K moru pogledavi da nam je jidren'je. A on sud napuni ke nosi iz Splita Narana, limuni, ter meni poskita*. Tuj se razdilismo ne htei praznovat*. Vee ne sidismo, pojdosmo putovat. I vrativ se na plav s galije as oni Paskoj se ne postav tuj k meni prikloni, Tere me uprosi* ne reki ri drugu: Tko je on k nosi od zlata verugu I svilnu kavadu kom se je odio? Mni mi se* u gradu da sam ga vidio. Kolici parsteni na rukah mu stahu S dragimi kameni u njih k se sjahu! Zlatom pas pokriven i biak gizdavi I svilom odiven, lipo t' ga sve slavi. Kad mu povidae gospodar* po broju* Sve a godi znae u tvom perivoju,

On njega sliiti vele t' vesel bie, Re bi da viditi sve ono elie. Rih ja: a t' se ini od toga lovika? Ree: meni se mni od broja velika*. I meni, ja mu rih, jer k prid njim stahu Dobro zamirah svih da mu ast injahu. I al mi e biti, kad smislim (dobro znaj) Da jih uprositi ne mogoh: tko je taj? () Poa se podivat misec iza gore, Svu zemlju obsivat i toj sinje more. Zato se ja poah totu razpravljati*, Vee asa ne stah, pojdoh poivati. Samo jim ovo rih: volju mi spunite, Imam potrib mnozih, ujte, ne zaspite. Bugarite i pojte, li da smo po hladu, Veselo nastojte, u Staromu Gradu. Paskoj ri izusti, pria* govoriti: I nam ti se grusti* vee dni gubiti. Vrime upuasmo ci ove lovine, Vele* se zastasmo od naju druine*. Lu nam je cipati i karpiti mriu, A pak putovati k Visu na Komiu*. Kako jim rekoh ja tako uinie I pr ner sunce sja na Tvardalj doprie. a veer lovismo po moru svitei Za nestvu* dilismo gdi moe dotei*. Bil bih ti poslal rib, vitee svim pravi, Ne to cia potrib neg zarad ljubavi. Ve a si dalee, meu nami je gora*, A zna a se ree: jij ribu iz mora, A meso iz koe, jer jedno i drugo (kako zna) ne moe liti stat nadugo. Li ne' brez lovine ni t moje biti, Jere gospodine, muu plemeniti, Jer ju e imiti u knjiici ovoj U koj e viditi i vas lov i put moj, Kojom e iviti pun slavna imena, Skonan'ja* ne imiti do duga vrimena, Dokle strana ova (der do togaj vika) Bude titi slova naega jezika. Toj ti e drae bit ner moja lovina, (Ke bi bil barzo sit), al koja stvar ina. Ja u elit meni, rodjae primili, Da bi mi taki dni esto dohodili. () Petrus Hectoreus MCCCCCLVI, die XIIII. Januarii

52

VIII. Petar Zorani

Planine - ulomak za analizu na satu

Planine ke zdre u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvore junakov i diklic i mnoge ostale stvari sloene po Petru Zoraniu Ninjaninu Reverendo ac venerabili domino Mattheo de Mattheis* canonico nonensi Petrus de Albis* Nonensis patricius praeceptori integerrimo salutem* Misal moju razbludnu u razlika razmiljenja vekrat ljubav zanese. I budui miseca cvitnja blie mimonoga* po obiaju narav zemlju razlikim procvatom naresila i, kako ree se, rane ljubvene u razbludnih mladih srdacih pojavila, a ne budu ja tih ran prost, paeli jadovno izranjen, misalju dake* po deeljah naih prohajajui susritih iz prikla vilu jednu ka po obiaju hrvackom gizdavo dali poteno nareena bie. Non ponas lucernam I ree mi tada: - Za tako preskorisno i presprudno misalju turvita*, budui sub modio, sed super sva misal tva krozi ljubveni poraz u petje uznita i nukana? Ne pristoji se da candelabrum, ut luceat svia pod sudom skrivena stoji, da da ljudem sviti. Nisi li vekrat til i ti omnibus. Evangelium.* svaki dan razlike pisce ki deelje svoje razlikim i nareenim govorenjem a ve mogu hvale? Vidi da po grkoj zemlji ni gore, ni vrha, ni rike, ni vrulje, ni kolja, ni duba, ni napokom grma, od koga, bui da vei dil laui, pisci njeje u razlike pritvore kriposti piui ree, a nae ove vele vee gizdave i prudne prez hvale i asti krozi nepomnju vau zagluhle stoje. I to reki ieznu. Te rii dake razmislivi i vide stanovito da prave bihu, pisati odluih. I pod koprinom* lik iui za beteg ljubveni uliiti, na planine i k vilenici projdoh, u kom prohodu mnoga pastirska petja i pripovisti od pritvora junakov i devojak u dube, vrulje i vode iz deelj naih poitajui sliih i po vilenici pake oproen bih i u bainu drugim putom zavrnuh*. Ta dake put moj piui, PLANINE natpisah, a pod koprinu toga elizijska polja razume se; im ako ne u svem, dali* u kigodi dil mnju, da sam tube nikuko vile gore reene utiija uzdajui se da, ako se jinim kako meni prikae, nareenije i hitrije utoliti ju hote. Sermo rudis usque ad Ne s malim zaisto stidom pisah, jer kako znate da u jinih mnozih skrbljivih cor penetrat politus pealah jesam ke sasvima od takova tega otklanjaju, i jer ,jazik kim opimo autem aures popuren jest latinskim*; i da bi me tumaenje blaenoga Hieronima ne pascit.Hieronymus.* uvibalo*, s prirokom* bih pisal, boju se. Nitar manje takov i ta put moj po neuvibanu konjicu po stazi netlaeni* proad, Hrvatom i Vaoj milosti, ki znam da dobar bainac* i Hrvatin potovan jeste, poklanjam ufaju se da pod kreljuti kriposnimi Vaimi* od svakoga zlorina jazika zaklonjen biti u. U Ninu gradu na 20. zrilvoa miseca* 1536

53

Uzrok puta na planine Kap. I Svaki po sebi priroan beteg* koliko godi vee more lovik se usiluje* skrovito i potajno drati. Nitar manje opena ri ova jest da sila pravdu ne udi i nevolja zakon nima. Dim* dake ja da prem treti vik itka moga* svrujui dumboku i nesmernu ranu ljubvenu u srdacu mojem outih, koju za varovati se svitovnoga priroka* - dugo vrime velik trud patei u sebi potajah; da uzmoan i nesmeran oganj dan i no gore me, ni hip ni as pokoj prijimajui, i budui vekrat zlameni razlikimi i s gorkim plaem i uzdasi jadovnimi poznanu onu uinil*, s ke toko britku muku paah, nitar manj ni riem mojim ni muci ni trugom smili se, da od dne do dne vazda vee gnivna i vee nemila kazae se. I budui sasvima uzvran plami* ki moje srdace gorae, ni uzmono budui plaem ugasit ga jer ga esti zdasi snievahu*, i budui beteg ta kriposno muenje i strpljenje Nota.* primogal, smisliv u se da od dvojega zla manje obrat se jima, i tako dugo vrime tajanu ranu mnozim otkrih od kih razlici sviti pojah*, laglji i lazniji govoriti negli ispuniti. Nota. Mnozi njih matora svita* razlozi tvrdimi i prilikami stranimi od starih mimonih ljubvenikov kih je ljubav na strasi, na pogibili i napokom na britke smrti dovela od ljubavi odvratit silovaju se; niki pak drugu ljubovcu obljubiti svitovahu me govorei da kljin kljina izbija, i nova ljubav prvu odrinuti hoe; mnozi pak mladi i moje vrste Clavus ljubav poalu nukahu me naslidovati razlaei da s molbami i asti po vrimenu svako clavo tvrdo srce mladih deklic lasno se da dobiti, najkoli po nastoju rionosnih en*. extruditur.* Prvi svit malu mo u meni jimi*, jer vele velik uzrok bie ki izvojae da vazda ne samo kipom trujah* da gore bie, da i misalju s pametju udilj vrh toga ne stanih misliti i razlike stvari iziskujui, kako bih mogal do konca, ki nadasve eljah, ljubvenoga dojti. Drugi svit uzmono ne bie da mi u srce ulize, jer toliko dumboko zlata ljubvena stril prola bie, da druga toliko projti ne mogae. Utalj* mladih svita po razlicih porucih aljui, ne samo nju da i posle astei od kih mnoge rii da meni napokom malo, paeli nie korisne izlovih. A za jest po naravi u nas ovo stvoreno, stvari branjene vema eliti; za to sa svom pametju mojom i vlastju razuma moga za usilnu hot ispuniti kladoh se nastojati. Razlici puti i razlici naini naslidovah za ukrotiti ju moi, da sve poznah da mi bi zaman, i nigdar nje mramorno srdace omehat mogoh da bi mi kolikogod smiljena Nota. bila. I tako u neprestaloj peali ivui vas moj prvanji vik prominih, tako da i slast od itka izgubih. Jur nijedan, budi da raskoan i plemenit smok slajae me*; i tihi sanah, ki svakoga tii*, izgubih; i ako kada koliko godi malo usnih, strane, udne i pealne tinje* naskoahu me. Tako tudihtaj trapen i predljiv srcem trepei zbujah se, i kako pravo da me smrt estoka naskoi vijae mi se*. I na to jure pridoh, da ne on glumljivi i blagoviti da tuni i jadovni svakomu vidit bih*. Jur oblije moje samo po sebi nutrnju emernu i tugarljivu bol oito skazovae, i svak razmi ona nemila milovae me*. Ni me ve slajae gracka plemenita razbluda, ni u niemur utihe najti mogah, samo lipost ona i mlajahna srdaca tvrdost i pram meni nemilost vazda mi srdace grizie pravo i ne jinako neg kako sam po sebi u drivu Prilika.* stvoren rvak vlastito drivo grize i ji*, tako nesmerna elja sama po sebi u misli mojoj stvorena sama sebe prez pristanka grizie.

54

Nijedan razgovor jure prujae mi* negoli ranu privijajui bol ponavljae. Zato svaki razgovor biah ter vani ljuckoga obiaja trujah* za nalazno moi usilnoj elji ljubvenoj i Sedam lit u jadovnim zdahom i emernim suzam misto dati. I takov red itku momu dre, i jur ljubavi. sunce svi nebeski zlameni obaadi sedmo juncu zlate roge tepljae*, a zemlja ono a u sebi zaala bie vanka rigae* i rno lice razlikimi zlameni od zeljaj i cvitov pokrivi naresi. U toga vrimena dobo* i ptiice i zviri sa svim nastojem iu i ele zadruenje. Sam ja samo drubu biei po kraju u ki od gor more gredui busa, mislei vrh moga trudnoga itka, sunce jur na zapad budui gredih*. I tako zamiljen gredui pri vrulji ka se Vodica* narica najdoh se. Pri njoj na zeleni i drobni travici sedoh.

55

IX. Brne Karnaruti Samostalno pripremiti tekst: Vazetje Sigeta grada Ljubav i smrt Pirama i Tibe (ulomak za analizu na satu) Tuguju vi toga poe razmiljati Kako bi odloga mogal tugum dati; I ja zazivati metri ki indraju Ki znaju spivati, ki lipo diplaju I kino gustaju da idu prid zore Ter da spoitaju plau ki ga dvore... ... ovo zainjaju jae govoriti: Hoti nam sliaju prozor otvoriti Jer te podvoriti on lovik nas alje Koga ' umoriti, ki ne more dalje...

56

X. Marin Dri* Pjesni; Tirena; Novela od Stanca; Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena; Dundo Maroje; Skup; Griula; Hekuba Prema: M. Dri, Djela Marin Dri, Svojim prijateljem. 1 Drazi prijatelji, ne mojte scijenit, da sam ove ne dobro sloene pjesni inio dat na svitlos za ukazat ljepotu od moje poezije i dobrotu od moga uma, od ta se u istinu ne varam; ma za slobodit se, vjerujte mi, truda vazdanjega i omraze vas prijatelja, koji, ljubei i scijenei mene za vau dobrotu, ljubite i scijenite moje pjesni, od kojih svaki vas hoe da mu dar uinim; a ja ni vam mogu ne ugodit, ni sam dobar pisalac, ni mogu pismom svim u jedno zadovoljno uinit ovako kako stampom. I ako ne uzbude stvar, koja bi knievne ui kojom godi vridnosti pasla, za to ne imam bit ja kriv nego vi, koji, to ste pitali, ja vam sam dao; i dao ono, to sam umio i imao. Ni vi ne imate bit krivi, za to ste ovi dar pitali za vas, a ne za druzih, kojim ja dobrovoljno davam to umijem i imam; a druzi neka itu to za njih ini. Znam, er ova moja pisma ne mogu neg koris uinit: ako su krjepka sona i vrijedna, plod e uinit; ako li nijesu, nauk e dat svakomu, da tko se na ovo stavlja, da razmilja, hoe li s asti izit; er mnozi ovim putom scijene potit, a osramote se. Ja u samo ovo rit, er za ugodit prijateljem mnokrat sam dao neprijateljem o meni govorit; ma sam u meni razmiljao, er se prije ima stavit naprijed pogoaj od prijatelja neg pomrnjen'je od neprijatelja, prid kim to si vee pravi to si vee krivi, kojijem da ja reem, kako sam komediole, koje su ovdi u nutra, u dva sjedanja sklopio, er me je tako brijeme silovalo i potrjeba od prijatelja, komu u ovi nain za posluit mnokrat sam obeao, to izvrivi sm se sam pak od sebe udio, kako se moe uinit ne bi mi vjerovali kako i ne mogu vjerovat, da ja umijem veras uinit, a ne za ino neg, er su tri mudri kau se eskrat ludi. Sada, drazi prijatelji, neu drugo rit; neg vas u molit, da uz ovi dar moj mali primite veliko srce, koje stoji vazda pripravno za posluit vam. 1 Ovo se nalazi u izdanju: Pjesni Marina Dria, u jedno stavljene s mnozim druzim liepim stvarmi. U Bnecieh 1607. Polak Frana Bariletta.

57

24. SVITLOMU I VRIDNOMU VLASTELINU SABU NIKULINOVU MARIN DRI. O ki si svitla as izbrane mladosti, od grada ures vas pun svake milosti, plemiu, mudrosti ki slijedi drum pravi, a put od ludosti svim ludim ostavi, posluaj s ljubavi Dria, pri vodi u slavnoj dubravi ki s vilam dan vodi, s kim opi i hodi njekada i Gjore i iko izvodi tanace kraj gore s veera do zore spjevaje tej pjesni, zemlja lijes i more od slasti ter bjesni. Mnozi su nesvijesni i udi nemile ki vele: Dri sni da ope njim vile, ke ljube i mile mladie ljuvene i kim pjesni dile kraj rike studene; lupeom i mene jo ine prid tobom kako oni, ki scijene i sude svih sobom. Putnici, ki gorom vrh rike putuju, to spivam ja zorom s vilama sve uju; ma koji vuhuju diiv se tuime, dugo se ne tuju, odkriva sve vrime. Lupetvom ah! time ne tvor me nitkore, neznano er ime jo slavno bit more: slavici od gore jur pjesni me znaju, od zore do zore na ke mi odpivaju; boi dar poznaju i gluhe dubrave, komu hvalu daju, koga sa mnom slave; i cvitja i trave asti se vesele od ove drave, kojoj dobro ele; a zli se dresele kako sve, kim vlada nenavis. Tim vele: toj ni as od grada i ako 'e, ni sada pjesnivac neg jedan, zemaljska ki sklada i rajska u pjesan, od boga ki bi dan ovojzi dravi za ures prislavan, kim da se proslavi. U pjesan taj stavi: sve Dri to poje, toj avi ne pravi, istina ni to je. Vridne asti svoje dosta je aviu, bolji dio od koje za e dat Driu? Moe se, rjeti u, darovat zlatan pas,

razumni plemiu, ma nigdar vridna as; razumnu sva je slas blaenstva od svita meu ljudmi astan glas; toga se svak hita. avia nu pita, to e rit na ovoj? asti se svak ita svojome, rijet e toj. Plemiu, mir i goj u srcu tvom budi; ja u rit razlog moj, a razum tvoj sudi: poteno tko trudi ima li, rad bih znat, od boga i od ljudi potenu platu imat. Lupe se ne mao zvat moe svak ovdi i svud tko bude platu iskat za tuu muku i trud; istine ma je ud: to ju ve sakriva, od kud ne mni, o(d) tud kae vema dva. Plemiu, svaka la na lai ostaje, a zemlji svaki da nije hranu da daje; razuma plata je, ka ne mre nikadar, vridna as, nam ka je od boga ljepi dar. as je ona vridna stvar, ku glavom titie Lexandro i Caesar i ci ke umrie, i koju slidie pjesnivci svi njekad, koji osvitlie pjesnima svak svoj grad; a tko zna, ako i sad i Dri itui stei as ovi grad prosvijetli pojui. Vide se ivui i vea udesa, sve moe mogui uinit s nebesa. Nika vil uresa prislavna, ka mene lipotom zaveza, ter mlados ma vene, kraj rike studene uie na svak as na pjesni ljuvene, da se dam svasma vas, u pjesneh da svu as od svita postavim, nje gizde u vas glas i lipos da slavim, u meni ter pravim, uinit tko e toj, da ikad ostavim sej pjesni, boe moj! Besjedi ve ovoj stavit u svrhu ja; sad reci razum tvoj, je li pravda moja? Istina suncem sja, s ljubavi ci toga ti dobrota tvoja lis Dria tvoga.

58

Marin Dri: DUNDO MAROJE [prvi prolog Dugoga Nosa] DUGI NOS, negromant, govori: DUGI NOS: Ja Dugi Nos1, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu no i pritilo godite svitlijem, uzmnonijem dubrovakijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi-ene, stare-mlade, velike i male2, puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi. Ja to jesu tri godine3, ako se spomenujete, putujui po svijetu srjea me dovede u ovi va estiti grad, i od moje negromancije ukazah vam to umjeh. Scijenim da nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u as glavom ovamo obrnuh i ukazah prid oima, a na njoj bijehote; i opet ju stvorih u zelenu dubravu4, od ta plakijer imaste; i zahvaliste mi, i platu imah, to katance5 stavih na njeke zle jezike koji za zlo imaju ono to im se za dobro ini. Sad, budui me vjetar opeta k vami dognao srjeom vaom u ovo brijeme od poklad6, odluio sam ne pro tako da vas kojomgodi lijepom stvari ne obeselim. Ma prije neg vam to moje negromancije ukaem, hou vam odkrit jedan sekret koji dosle od ovizijeh strana nijedan ovjek ni mudar ni tri mudar nije znao, od ta se su skule od mudaraca7 vazda veoma udile i veoma napastovale, - sekret dostojan da ga vi znate, plemeniti i vrijedni Dubrovani. Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, onas su uputih put Indija Velicijeh8, gdje osli, aplje, abe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija9, gdje pigmaleoni, ovuljici mali, s dralovi boj biju. Otole otegnuh nog k Novijem Indijama10, gdje vele da se psi kobasami veu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od aba kant u scjeni bijee kako meu nami od slavica. U Stare Indije11 otole htjeh naprijeda pro, ma mi bi reeno er se ve naprijeda ne more pro. Rekoe mi da su tamo Stare Indije, i da u Stare Indije nitko ne more po, govorei: "Uprijeilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrla vjena zima, koja galatinu od ivijeh ljudi ini"; a s drugu stranu veljahu da gorute sunce i paljevito ljeto dan bez noi ne da ne taam ivu ovjeku pristupit, ma12 zemlji od vruine plod plodit. I rekoe mi: "Po negromanciji samo u te strane moe se pro". Kako ja to uh, otvorih moja libra od negromancije, - to ete ino? U hip, u as ugledah se u Indijah Starijeh! Tuj naoh pravi ivot, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje rui i razlikomu cvitju ne dogara gorute ljeto, i gdje sunce s istoi vodi tihi dan13 samo od dzore do istoi i od istoi do dzore; a svitla zvizda danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak as kae; a dzora, koja rumenimi i bijelim ruami cafti, i ne dijelja se s oiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki uber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vjeno veselje ine. A ostavljam vode bistre, studene ke, odasvud tekui, vjenu hranu zelenim travam i gustomu dubju daju; a bogata polja ne zatvaraju draom slatko, lijepo, zrjelo voe, ni ga lakomos brani ljudem, ma otvoreno sve svakomu stoji. Tuj ne ima imena "moje" i "tvoje", ma je sve openo svijeh, i svak je gospodar od svega. A ljudi koji te strane uivaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresila pameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi openo uzrasta su uinjena; njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njih oi uprav gledaju, a srce im se ne makarava; srce nose prid oima, da svak vidi njih dobre misli; i, za dugijem mojijem besjeenjem ne domorit vam, ljudi su koji se zovu ljudi nazbilj. I za rijet vam sve to sam vidio, i da me bolje razumijete, vidjeh u tjezijeh stranah, u jednomu zgradu veliku, visoku i vele ureenu, jedna pisma i od kamena ovuljica, vele uinjeno, obraza od mojemue, od papagala, od virata, od barbaepa; ljudi s nogami od aplje, stasa od abe; tamae, izjee, glumci, feca od ljuckoga naroda. Upitah koji su ovo obrazi, to li hoe tolika gruboa, tolik nesmirna od lica ovjeanskijeh rijet. Rekoe mi da negromanti u stara brjemena,

59

kako to bud' ja, po negromanciji dohodei u njih strane i donosei diverse trgovine za otuda zlato odnosit, er se u rijekah tamo veliko zlato nahodi, donoahu meu ine virata, ovuljica, barbaepa od drva, obraza od papagala, od mojemua, od aba, oslastijeh, kozjijeh i na svaki nain. I ene od tizijeh strana, - kako i nae, koje polaku pamet imaju od ljudi, - gledajui te obraze, poee se smijejat kako od stvari ku prije ne bijehu vidjeli, i rekoe: "Smijeno ti bi bilo da ovi ljudi mogu hodit i govorit!" I rekoe negromantom: "Vi ste negromanti; ako hoete da od ovizijeh strana zlata odnesete, uinite po vaoj negromanciji da ovi ovuljici oive, i da ponu hodit i govorit, er bi tada na pravi nain smijeni bili, a taki mrtvi ne valjaju nita". Negromanti, za lakomos od zlata, dae duh viratom, barbaepom, ovuljicom, obrazom od papagala, od mojemua, od aba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh naina14. Ti ljudici, kako imae duh, poee hodit, govorit i smijenice init po taki nain, er se nigdje gozba ni pir ne injae gdje oni ne bi dozvani bili. Mislite je li smijena stvar bila gledat te obraze u to prvo brijeme15 gdje tamae! I, za dovrit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemua, od aba, virati, barbaepi i s koze udreni16 i, za u krae rijet, ljudi nahvao17, poee se plodit i mijeat s enami nazbilj po taki nain, er se ljudi nahvao toliko poee umnaat, er poe vee broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj. I ti ljudi nahvao od ruke im ide uinit jednu konjuru18, da iz gospoctva izagnu ljudi nazbilj. Ljudi nazbilj to uzaznavi skoie, uzee oruje, izagnae sve te ljudi nahvao i ne ktjee da jedan cigloviti za lijek u tjezijeh stranah ostane. Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, prioe u ove nae strane, i to prokleto sjeme, - ovuljici, virati, barbaepi, obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao - uselie se u ovi na svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme19 kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manje razumni kraljevi primie ljudi nahvao, i smijeae se meu dobre i razumne i lijepe. Tako ovuljici, virati, barbaepi, obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze udreni naplodie to gadljivo sjeme: nasta vee ljudi nahvao neg ljudi nazbilj. Minu vrime od zlata, za gvozdje20 se svak uhiti, poee ljudi nahvao bit boj s ljudmi nazbilj za gospoctvo. Njegda ljudi nahvao dobivahu a njegda nazbilj. Ma, za rijet istinu, ljudi nazbilj u duga vrjemena napokon su otezali i jo otezaju, ma s mukom i s trudom; i dananji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit e potitenjaci vazda. Sada, moji uzmnoni vlastele, svitla krvi, stari pue, mislim, kako i prije, ukazat vam od moje negromancije kugodi lijepu stvar, i zato u prenu votu tri mudrijem21 stavih katance na usta, sada im katance dviem, neka govore, neka se govorenjem punijem nenavidosti ukau i odkriju ljudi od trimjed, ljudi od nita i ljudi nahvao. Ovi sekret nitko dosle nije znao! Ljudem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit e do suda22. Sada ja mislim, sada u ovi as, ovdi prid vami ukazat Rim, i u Rimu uinit da se tu prid vami, kako sjedite, jedna lijepa komedija prikae; i zato prije na eni23 Dundo Maroje, Pomet i Grubia ugodni vam bie, zato i sada hou da vam se s ovom komedijom ukau. I, za duzijema rijemi ne domorit vam, izie prolog, koji vam e dekjarat to e bit. Ma rijet vam u jednu stvar: budi vam drae to ste uzaznali odkud su izili i koji su poetak imali ljudi od nita i nahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ete vidjet. A komedija vam e odkrit koji su to sjeme tugljivo od mojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed, nahvao, koji li su ljudi tihi i dobri i razumni, ljudi nazbilj. Tihi i dobri uzeti e za dobro to im se za dobro dobrovoljno ini, a obrazi od barbaepa, kojijeh nenavidos vlada i nerazum vodi, mojemue, virati, barbaepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao, sjeme prokleto, po negromanciji uinjeni, hulit e sve, od svega e zlo govorit, er iz zlijeh usta ne more nego zla rije izit.24 I ne drugo! Na vau sam zapovijed, stav'te pamet na komediju!

60

PROLOG Plemeniti i dobrostivi skupe, pue stari i mudri, vidim er s uima priklonitijema i s oima smagljivijemi25 stojite za ut i vidjet veeras kugodi lijepu stvar, i sumnjim, ako se ne varam, da vi scijenite i elite vidjet kugodi izvrsnu stvar, a izvrsne stvari u ovizijeh stranah nijesu se dosle inile! Ni mi, koji se zovemo Pomet-druina26, ako se i mogu init, nijesmo toga umjetjeonstva da umijemo init stvari dostojne od ovakoga toli lijepa i plemenita skupa. Ma ovo brijeme od poklada budui od starijeh naijeh odlueno na tance, igre i veselja, i videi se naoj druini od Pometa ne putat pro poklade bez kojegodi feste ili lijepe ili grube, stavili se su za prikazat27 vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove ene lijepe koje ju e gledat, i vi dobri koji ju ete sluat. U njoj e biti jedna stvar koja scijenim da vam e draga bit, er e bit nova i stara, - nova, er slijedi onu prvu komediju od Pometa, kako da je ona i ova sve jedna komedija, i u tu smo svojevolju oto mi sami upali, - stara, er ete vidjet u njoj one iste prve prikazaoce, a to jes: Dundo Maroje, Pavo Novobranin, Pomet i ostali. I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova e bit u Rimu, a vi ete iz Dubrovnika gledat. ene, para li vam ovo malo mirakulo Rim iz Dubrovnika gledat? Neka znate er Pomet-druina, kako ovo to je muno umije dobro uinit, toliko bi bolje uinili drugu kugodi stvar koja je lanja. I ako ne uzbude ena lijepa kako i prva28, tuimo se na brijeme koje nam je arkitete29 odvelo; i ako komedija, od ta se ne varamo, ne uzbude vam toliko draga, ali vam e Dundo Maroje, Pomet, Grubia i ostali drazi bit. I ne scijen'te da se je vele truda, ulja, knjige i ingvasta oko ove komedije stratilo: es Pometnika30 u es dana ju su zeli31 i sklopili. Mi ni vam obeavamo velike stvari, ni moemo: nismo tolici da moemo tolike stvari obeat i init; krci32 ljudi visoko ne dohitaju. Ma oto vam ja bre i dotrudnih33 duzijem rijemi! U dvije rijei ujte argument34 od komedije "Dundo Maroje". Ako nijeste zaboravili35 kako mu bie ukradeni dukati i vraeni s patom36 da se sinu spodesta od svega po smrti; po tomu znajte er su novi pat37 uinili da se sinu Maru za onada ne spodestava, ma da mu da pet tisu dukata, da otide u Jakin38, a iz Jakina u Fjerencu za uinit svta i s tjezijem svitami pak da otide na Sofiju39 s patom, ako se dobro ponese i da mu s dobitkom doe, da mu skrituru od spodestacijoni onas uini, i da ga oeni i da mu da vladat svijem ostalijem dinarmi. Ma prije neg vam ostalo izreem, uzmite nauk od Pomet-druine veeras, i nigda ni sinu ni drugomu ne da'te dinare do ruke, dokle mladia nijeste u vele stvari druzijeh prvali; er je mlados po svojoj naravi nesvijesna i puna vjetra i prignutija je na zlo neg na dobro; i pamet nje40 ne rairuje se dalje neg koliko joj se oi prostiru, i nju vee volje vladaju neg razlog. Da vam ne intravenja kako e i Dundu Maroju veeras intravenjat, koji, davi sinu Maru pet tisu dukata u ruke, odpravi ga put Jakina, a on iz Jakina ne otide u Fjerencu neg u Rim s dukatmi, i tu spenda dukate. A Dundo Maroje uvi toj, kako mahnit otide starac u Rim s Bokilom, svojijem tovijernarom41. to e segvitat, komedija vam e sama rijet, koja e svrit u veselje. Ma vi na tomu nemojte stat! Od lude djece uvajte dinar, er se je ovjezijeh komedija njekoliko arecitalo nazbilj u vaem gradu, koje su svrile u tradediju! er nije svak srjee Dunda Maroja. Drugo e intravenjat: vjerenica Marova, uvi zlo vladanje Marovo, kako ona koja ga srcem ljubi, i bojei se da ju ne bi desperanu ostavio, s svojijem prvijem bratuedom, izami iz teina haholjka trista dukata, otide put Rima, i putem obue se na muku, uinivi se djeti Diva svoga bratueda; to e naprijed bit, komedija vam e spovidjet. I drugo neu rijet, neg vas u molit - s ljubljeivijem srcem ujte i vidite, er ako nas uzljubite, i mi i nae stvari drage vam e bit; ako li inako uinite, i lijepa komedija kazat vam se e gruba, to e va grijeh bit a ne od komedije. Ma vi dobri neete mo neg dobro i misliti i rijet; a u zle se mi ne impaamo, - tizajem ne hajemo da smo drazi. A poslaemo naega negromanta da njima rasplijeta; a nas daleko kua

61

od tjezijeh obraza od mrarije42. Ma oto vam Dunda Maroja, stav'te pamet na komediju i zbogom!

KOMENTARI
Dri: Dundo Maroje 1. Dugi Nos - "lik Negromanta, poznat u Drievu stoljeu pa i u komedijama, po ovakvoj je kazalinoj funkciji znaio novost u teatru onog doba. Njegovo izvanredno znaenje shvaamo otkad je Jelii smisao njegova prologa povezao s pievim urotnikim pismima nastalim petnaestak godina poslije, i otkad je Kouta prouio izvore koji su osvijetlili mnoge prije nerazumljive pojedinosti njegova teksta..." (F. ale) 2. velike i male - "to znai velike i male? Zar moda po stasu? Sigurno ne! Dakle tu pod velikima misli na vii puk ('popolo grasso'), a pod malima na nii puk ('popalo minuto')" (V. Foreti). Negromant se ne obraa samo plemstvu, jer je Dri zamiljao da e se komedija prikazivati na trgu Prid Dvorom, dakle pred veim mnotvom. Ipak se prikazba odrala u zatvorenome, u Vijenici, jer su neke nepogode, vjerojatno runo vrijeme kao i na praizvedbi Tirene, omele izvedbu na otvorenome pa su ipak osim vlastele u ogranienu prostoru mogli prisustvovati neki puani, o pokladama 1551." (F. ale) 3. jesu tri godine - 1548. godine Prid Dvorom je prikazana izgubljena predstava Pomet, u kojoj se takoer Dugi Nos obraao publici 4. dubravu - "misli na neku, izgubljenu, pastirsku komediju, ili moda na prvu prikazbu Tirene, ukoliko ne eli podsjetiti na neki pastoralni dodatak nakon predstave Pometa, u istoj prigodi." (F. ale) 5. katance - "vjerojatno je rije o protivnicima u platonistiko-petrarkistikoj i knjievnoj sredini, i u idejnom i u klasnom pogledu bliskoj vlasti..."; Dria su optuivali za plagijat (F. ale) 6. brijeme od poklad - komedije su se prikazivale u vrijeme poklada, karnevala 7. skule od mudaraca - "nisu kole filozofa, nego bratovtine, udruenja raznih 'prosvijetljenih' sljedbi... Najavljujui svoju novu komediju, ali i otkrivanje neke 'tajne' koju Dubrovani, ni naobraeni ni najpametniji, ne znaju, Dri oito ponovno ironizira svoje protivnike, dok druge koji se dobrim dijelom smatraju 'prosvijetljenima', posebno apostrofira aluzijom na skule od mudraca" (Kouta) 8. Indija Velicijeh - "Prema srednjovjekovnim kartama to je otprilike dananji Hindustan. Vladala je legenda da je to zemlja magije." (F. ale) 9. Malijeh Indija - "zemlje koja je dotad obuhvaala ili Abesiniju, ili Indiju preko Gangesa, ili Pakistan. Prikazivali su kao zemlju gdje su u klasinoj starini ivjeli patuljci i borili se sa dralovima." (F. ale) 10. Novijem Indijama - novootkrivenim zemljama Amerike, o ijem su bogatstvu u puku bile rairene brojne legende 11. Stare Indije - "bajoslovnu zemlju Dalekog istoka, na kraju svijeta, gdje je prema srednjovjekovnim kartama trebao biti raj zemaljski; tamo je Toma Mor smjestio svoj otok Utopiju. Temu slinog putovanja negdje je u to doba obraivao i Rabelais." (F. ale) 12. ne taam ... ma - ne samo ... nego 13. tihi dan - "umjesto blag dan, dies festus, u starom religioznom shvaanju" (Kouta); 14. Negromanti, za lakomos od zlata ... - Negromanti su dakle oivjeli te lutke zbog pohlepe za zlatom 15. u to prvo brijeme - "in illo tempore, prvotno mitsko i sakralno vrijeme" (Kouta) 16. s koze udreni - "radi se moda o eufemizmu; usp. mletaki 'cavron futudo'" (Kouta); dakle, rije je o psovci 17. ljudi nahvao - "Ljudi nahvao, koje komediograf ne moe spomenuti bez slapa najpogrdnijih naziva, u svakom su sluaju oni 'monstrumi' u pismima Cosimu Medici. Ljudi nahvao smetaju svijet, a zasigurno i onih 'petnaest monstruma, ludih i nesposobnih koji nas unesreuju, da bi nam bog u tome pomogao!'. Rije je o dubrovakim gosparima, o tome nema vie sumnje!... Nitko se u naoj literaturi nije otrije i nesmiljenije narugao s plavom krvi!..." (Jelii) 18. konjuru - urotu 19. zlatno vrijeme - mitsko zlatno doba (aurea aetas) iz rimske mitologije (Ovidije, Metamorfoze), kada je vladao Saturn 20. gvozdje - eljezno doba, koje je prema mitologiji nastupilo nakon zlatnog 21. tri mudrijem - "tri mudri" a "eskrat ludi" bili su, u posveti izdanju Drievih djela (Svojim prijateljem), kritiari protiv kojih je, ini se, pjesnik bio trajno u polemici" (F. ale); te protivnike komedije i pristae konvencionalnog petrarkizma Dri spominje i u Duhi Kerpeti, "a sad e im prikazbom komedije omoguiti da se zavidnim govorenjem otkriju kao ljudi nahvao, koji su istovjetni s onima koje Dri osuuje na drutveno-politikom planu" (F. ale) 22. do suda - do sudnjeg dana 23. prije na eni - ti su likovi ve bili na sceni u izgubljenoj komediji Pomet 24. "Spoznaje do kojih su doli Jelii i Kouta ne iscrpljuju znaenja komedije, ali utiru put prama tumaenju Drieve filozofije i njezina europskog konteksta, posebice smisla koji u granicama onodobnih doktrina valja pripisati kljunoj antitezi ljudi nazbilj i ljudi nahvao, to oni znae kae u pravim povijesnim razmjerima protumaeno zbivanje komedije, u kojoj se afirmiraju sposobni, pametni, jaki, vrli, a gube nesposobni, opaki, neznalice, u kojoj mudrost pobjeuje ludost, u svijetu gdje gospodari promjenljiva Fortuna, koju samo oni prvi svladavaju." (F. ale)

62

25. smagljivijemi - poudnim, znatieljnim 26. Pomet-druina - glumaka druina koja je prikazala i komediju Pomet, odnosno 1548. godine; za razliku od vlasteoske druine Gardzarija koja se spominje u komediji Tripe de Utole, Pomet druinu inili su mladi puani 27. stavili se su za prikazat - potrudili su se da vam prikau 28. ena lijepa kako i prva - to moda znai da je scenografija komedije Pomet bila bogatija od ove 29. arkiteto (tal.) - scenski majstor 30. es Pometnika - "tu "est" samo openito oznaava kratko vrijeme i malo glumaca koji su prepisivali tekst ili s piscem na neki nain suraivali u pripravljanju komedije..." (F. ale) 31. zeli - sloili; moda: prepisali 32. krci - kratki, mali rastom (poslovica) 33. dotrudnih - dosadih 34. argument (tal.) - kratak sadraj 35. Ako nijeste zaboravili ... - prepriava sadraj komedije Pomet; prema navedenom i prema onome to se spominje u 6. prizoru II. ina, Maro je u Pometu sa svojim slugom Pometom ukrao ocu dvije tisue dukata, a vratio mu ih je tek onda kad je od oca dobio pismenu izjavu da e mu ostaviti sav imetak 36. pat (tal. patto) - pogodba, dogovor 37. pat (tal. patto) - pogodba, sporazum, ugovor 38. Jakin - stariji na naziv za grad Anconu u Italiji 39. Sofija - glavni grad dananje Bugarske, u to vrijeme u Turskoj carevini; Dubrovani su i tamo intenzivno trgovali 40. nje - njezina 41. tovijernarom - Bokilo je prodavao vino u tovijerni (krmi) Dunda Maroja 42. a nas daleko kua od tjezijeh obraza od mrarije - a nama daleko kua od tih nitkova

63

M. Dri: TIRENA, prolog prvi VUETA i OBRAD prolog govore: VUETA Ti li s' toj, Obrade, zla kozokraice?8 Zna kad mi ukrade dvije jalovice9, tere tova10 njima lupee druinu, etr dni pak s kima izlea u vinu?11 OBRAD Drubu sam ja gostio i jo u gostiti, er nisam ra bio ni veda kako ti. Promijeni vuk dlaku, ali ud nikada: prikladan si k raku ki ide nazada. VUETA Komu se kae12, haj? Ali te ne znamo? Ruku mi sjemo daj; nu odkle te imamo13? OBRAD Iz doma, brate moj; masaoca ovi mijeh u lijepo mjesto ovoj, da prodam, donijeh. VUETA Ostavi maslo sad, nu istom obidi oima ovi grad. Kakav ti se vidi?14 OBRAD Gizdav si naime15, Dubrovnie slavni, danu si ti svime na vidjenje spravni.16 Dii se tve bitje nebeskim dari svim kakono prolitje cvijetjem razlicim; viu17 te u goju pokojno18 gdi stoji, i jak bubreg u loju gdi se lijepo tovi. VUETA Besjede ostavi! Gdi je mir, tu je Bog, a ivot je pravi gdi je pravda i razlog.19 Ovdi, brate, putnik ima mirno stanje, ne sumnji zao lovik da mu uzme imanje; lupeom lova ni, n krvnikom stana; zlo se ovdi i ne sni, milos je zgor dana. OBRAD Nut lijepe mladosti, to milo etaju, njekme20 radosti sunanom svi sjaju. Do pasa u bradah21 starce vidim etat, da ih je, brate, strah u obraz zagledat. VUETA A nuti vladik! Ne vidi nita ti? ljeposti njih slika je li gdi na sviti?22 OBRAD Svijetle se njih lica meu lipim grakami23 jak zvizda danica meu svitlim zvjezdami. VUETA Nut to se milo sad ljepotom gizdaju, grimizom jak zapad a svite njih sjaju.24 OBRAD Ljepi Bog ki stvori ljeposti tolike, meu vilam u gori nije njima prilike. VUETA Vidi li ovi grad i vlastele ove? Po svemu svitu sad dobro ime njih slove. Istona gospoda po bojoj milosti otmanskoga ploda miluju ih dosti;25 i tamo od zapada uzmnona gospoda ljube ih sva sada, - milos im tuj Bog da; razmirja ne imaju na svitu s nikime, korablje plivaju njih vitrom svakime. OBRAD Boji su dari toj, svakoja ki vlada,26 najvei, brate moj, ovjeku ke on da. Mogu se oni zvat blaeni i estiti, ako budu poznat njih dobro na sviti, i ako hvaliti Vinjega budu ki moe umnoiti i uzet dar svaki. Ka je ovoj dubrava?27 Ali su i ovdi gore? K li se gizdava uvre meu dvore?28 VUETA Ah, ah, ah, bogme smijeh! Obrade, ovdi se ' nagledat uda tijeh kijeh vijeku29 vidjet ne': iz vode e ispliti jedna vil ku Ljubmir njeki e ljubiti, vele uzmnoan pastir, koga e jedan dan lijepa vil gledati gdi hoe alostan sam sebi smrt dati, pokli ga ne ljubi (tako e tuan mnit) draga svoja ljubi30, ka se e na nj smilit, ka ga e svojome ljubavi darovat, uvijeke kojome mo se e blaen zvat. Ma huda nesrea, od slatkoga mira koja je zla smea, donijet e satira, ki ih e tuj smesti31 i ki e njih rados divjome obijesti svrnuti u alos.

64

Satir e u taj as u udan bijes udrit, kad bude na obraz prilijepe vil pozrit; Ljubmiru dragu vil hotjee ugrabit, vila e kako stril iz luka prid njim bit; satir e ma zaman it za njom po gorah,32 slidiv ju no i dan trajat e u suzah. Vila e pak iskat dragoga Ljubmira; Ljubmir e vilu zvat a kleti satira, koji njih veselje veliku i rados u gorko dreselje obrnu i alos. Sumnit e tuj Ljubmir da svoju33 dragu vil ne bude zli satir po nesrei osvojil; svud ga e tim iskat, da mu se osveti, njim se e pak sastat i njim e boj biti: satir e udarit stijenom sa svu mo Ljubmira, - i nee umrit, ma se e prinemo. Vila e tuj priti; od gorke tuice hotjee umriti, razdrijee sve34 lice. Bozi se e smilit, duu e toj vili od tijela odilit, da vee ne cvili; pak ju e vratiti na slatki goj i mir, kad se oporaviti bude tuni Ljubmir. Mnogo e jo tuit i gorcijeh dana pro, doim ih sadruit ljuvena bude m; er mnozi lijepu vil ki budu viditi za njom e ljuven stril u srcu utiti, koji e smetati ljuvenu njih rados, im budu iskati sadruit nje mlados. I sve se e to t' rijeh govorit u pjesan! OBRAD Ah, boe, ud kijeh nasluah se u ovi dan! Sve li se e ovdi toj to kae zgoditi? VUETA Sve, mili brate moj, sve e sad viditi! U bolji as nikad nijesi mogao do neg danas u ovi grad, iz koga ' veseo po. OBRAD Tko toli razuman nae se ter takoj postavi u pjesan taj uda, brate moj? VUETA Tko doma ne sidi i ne haje truda, po svijetu taj vidi i naui svih uda. Hladenac jes jedan tuj blizu kraj gore, izvire mora van, a tee u more; "Rijeka"35 se taj zove hladenac medeni, vrhu svih ki slove u gori zeleni. Vilinji tu je stan i s vencom na glavi prolitje ljepi dan tuj vodi u slavi;

a zemlja na lice ljuveno gledaje36 razliko cvijetjice iz skuta mu daje. Tuj jedna dubrava37, Obrade, jes koja zlate dunje dava, - toj udo vidjeh ja; uju se i pjesni tuj, brate, anelske, da dua uzbijesni od slasti tej rajske Sad jedan mlad djeti38 s tim vilam pri vodi stare kue Dr svu39 mlados provodi, koga su tej vile od bistra hladenca dostojna uinile od lovorna venca, ki mu su na glavu stavili za ures, da ovu dravu proslavi do nebes. Otajna naravi sva40 mu odkrivaju, ki im bog objavi u vodah da znaju.41 Taj mladac sad pjesni tej spijeva kraj rike, da ljudem duh bijesni od slasti42 tolike. Taj stavi u pjesan nesree Ljubmira i vile ljuvezan i divja43 satira; taj sloi im e sad izabrana mlados proslavit ovi grad i puku dat rados. I stari njegovi vodu su tuj pili44 odkle je grad ovi i s vilam opili; svud Dore Dria slove svitlo ime, uresna mladia Bojim dari svime. Kad mladac spijevae, jak Orfeo45 zvirenje za sobom voae i dubja i kamenje. Mnozi su jo bili pri vodah ki takoj s vilam su opili u vrime staro toj. Gdje iko Vlahovi ne slove mudrosti, toli slavan plemi, meu svitlom mladosti? Pune su planine, pune su i gore, polja i ravnine i iroko more imena puno je ika Vlahovia vridna as koji je izbranih mladia. S tolikom radosti taj mladac spijevae, er svakoj mladosti srca podirae; gizdave sve vile lugove ohoahu, stanove svo'e mile, a za njim hoahu. OBRAD Je li tko drugi sad u ovoj dravi da takoj ovi grad pjesnima tim slavi? VUETA Mnozi su46, Obrade! Meu ine jes jedan remeta svet47 sade na kolju bogom dan, priiste tej vile od voda48 studenih koga su obljubile vrh mladac svih inih. Na kolju tuj stoje aneoski u vas glas pripijeva i poje Vinjega slavu i as,

65

u kom se veseli, liposti koga i mo svakas ve znat eli za ve ga slavit mo. Kad pjesni ljuvene taj spijeva kraj mora, zamuknu sirene i vile od gora; a ribe, ke more iroko plivaju, i zviri od gore sve ga uzsluaju.49 OBRAD Blaen se rit moe, Dubrovnie, svime, pokoli ta slove pjesnivci takime. Kako te liposti vrh mnozih gradova,

ta svakom milosti vinji Bog darova;50 Vinji te i shrani u svojoj milosti rata i glada ubrani i svake gorkosti. VUETA Stan'mo ovdi gdigodi, ter emo sve vidit. OBRAD Makar tuj pri vodi. VUETA Ne, tudi e oni it.

66

Marin Dri Pjesan 27. Prolog drugi komedije prikazane u Dri na piru.

OBRAD I PRIBAT. OBRAD Maj, tko e bit ovoj? PRIBAT OBRAD Pribate, ti li s' toj? PRIBAT

Nut uda udnijeh!14

Nut stvari uljudnijeh!15

OBRAD to su te besjede? Ovamo pogledaj! Tko li te dovede, zla naplato16, ovdi? PRIBAT Haj! OBRAD Ali me ne pozna17, vuhvino?! PRIBAT Ne, brate! OBRAD Vlatkovia ne zna Obrada, Pribate?! PRIBAT Ti li s' toj, Obrade, ueni tolikoj? Ma tko da te sade tuj pozna, brate moj? Kakono knez jedan u svitlih haljinah bani se18; ja, bijedan, da s' ti, nikad ne mnjah. OBRAD Gdi su dobri ljudi, dobro je tuj svako, meu ljudmi zle udi n asti nikako; a razum svakoja19 i uiva i vlada, be njega n goja ni sree nikada. Tko opi20 s dobrima, blizu je dobra taj, a tko opi sa zlima, slijedi ga pla i vaj. Ma nu mi kai sad: kako si uljezao? Jeda si koje mlad21 za ovi pir donesao? PRIBAT Nijesam, nego sad zgodi mi se upazit urvom22 mnogu eljad u ovi dvor ulazit;23

i takoj njima ktjeh zajedno uljesti;24 ali ve ne umjeh, moj brate, izljesti.25 Njeke godinice26 k sebi me zovljahu, ovake rilice nadute27 noahu; svaka njih veljae: "Jes' li se oenio, Vlae kukuljae?28 Brian se okamenio!" Tisknue mnom gori29, gdje kad se ugledah, raj mi se otvori, ter uda gledat stah. Sad, brate, Obrade, kako oni ki sve zna, gdje smo ovo mi sade, molju30 te, sve mi ka'. OBRAD Ah, ah, ah, Pribate, srea te je danas dovela ovdi, brate, gdi ' imat svaku s; odkle e pjan i sit i s punim bisaci s blagosovom izit s mnozima junaci. Svitli je stan ovoj Dula Pjorovia,31 u Gradu tolikoj potena plemia, ki srebro mjerae, Pribate, starii32, i srebrom pijae33 s druinom plemii. Unuci njegovi, junaci primili, kakono knezovi etaju u svili, a Nika Dria34 sinovi gizdavi, svijetla mladia u ovoj dravi od roda staroga Dria vridnijeh, ki su mjesta ovoga kruna i s vrh inijeh. Star'ji se sad35 eni, komu je Vlaho ime, ah, vitez hrabreni, pravi plemi svime! Djevojku je danas doveo u svoj dvor, koje sja lip obraz jak36 sunce iza gor, svijetla plemena Siniev kue,37 od davnjih vrjemena vridne i mogue. PRIBAT Ljepot s nebesa ja se ovdi nagledah, ma svasma udesa od tebe nasluah. OBRAD Jo nijesi tretji dio38, to u ti spovidit, ni uo ni vidio, - uda e jo vidit! PRIBAT 67

Nut mile eljadi, nut boje milosti!39 I stari i mladi puni su radosti! OBRAD Svojta je estita sve ovo enika, sve krv plemenita, ures Dubrovnika, svijem dobrom ki sada od istoka deri40 slove41 do zapada i odkud dmu sjeveri42. PRIBAT Odzgor je taj milos, ku, Boe, jedina umnoi43 tva kripos s nebescijeh visina! Nut lijepih vladika44, nut rajske milosti! Je li njim prilika45 u vinjoj svitlosti? OBRAD Rumena njih lica svitlosti ve gore46 neg zvizda danica u jutro vrh gore. PRIBAT Ljepi Bog ki stvori ljeposti tolike, meu vilam u gori nije njima prilike. OBRAD Nevjestu pogledaj! Ne vidi nita ti, gdi je sva kako raj u zlatu viditi? PRIBAT Svitli se nje lice meu lipim plemkami kakono sunace meu svitlim zvjezdami. OBRAD Ljuvena i mila vidjet je u biseru u gori jak vila pri bistru jedzeru. PRIBAT to je nad zvjezdami u vinjoj svitlosti, kad su ovdi meu nami tolike liposti? OBRAD Vidi li ovu eljad, toliko gizdavu? Vridnosti aste grad i svu ovu dravu.47 PRIBAT Da ih Bog sahrani u svojoj milosti i da ih ubrani48 svakoje alosti! Ma, nu mi kai sad: po em si ovdi ti?49 Odkad li s' u ovi grad doao estiti50? Ke li su svitle toj na tebi haljine? Haljinam, brate moj, a i obraz prosine; drugi si viditi, mi51 ljubav tvoja! OBRAD Nemoj se uditi, - sve ti u kazat ja. U vrime od poklad onomlani52 dooh u lijepi ovi grad i Vuetu53 naoh, -

ako zna Vukia, - odavna ja ga znah, od koga mladia uda se nasluah a nagledah veih. Pribate, odtada dijelit se ne umih54 iz ovoga grada.55 Kaza mi56, brate moj, u rijeci kraj gore57 od vila udo toj, ko'e se izrit ne more, ko'e vidjet otidoh, ma ja ne vjerovah. Ali tuj kad pridoh, u raju se ugledah! Tuj vidjeh prolitje gdi vodi tihi dan i gdi blazni cvitje da ide zemlje van;58 a ptice razlike odsvud uberahu, regbi tuj kraj rike lito pripijevahu; sva narav veselje odasvud kazae59, a gorko dreselje nadalek stojae. Tuj vidjeh njeku vil prisvitla uresa ke60 sjae obraz bil jak sunce s nebesa, gdi dipli izbrane61 dariva Driu od rijekih vil strane62 velei mladiu: "Tebi se hranie dipli ove samomu ke mnozi elie u lugu ovomu; uzmi ih, ter odsad kraj rike na travi Dubrovnik slavni grad svirei63 proslavi, Apolo64 da se i njim odsada pogizda gradovi jak inim ki slovu vrh zvizda". Vazam ih65 mladi t nae66 t' mi, brate moj, tuj u nje67 sviriti u njeki tolikoj, Obrade, medan glas, da moju duu tad obujmi vea slas, ner se izrit moe ikad; tuj tiho prolitje od slasti bijesnijee,68 komu lipo cvitje zlati pram resijee. Vrativ se ja gradu, taj uda spovijedah i staru i mladu i koga susrijetah; ali se, brate moj, mnozi mnom rugahu; "Istina nije toj, Vlaiu!" veljahu, "Dria svi znamo pobolje nego ti, priko mora tamo69 ki u sviriti, komu se raspuknu sviraoca uei, a grlo zamuknu, u Gradu hotei s spjevaoci boljima glasom se natjecat, visok glas tko ne ima, s kojim ga n spijevat!" Ma kad on doe70, pak i poe sviriti, tuj, kako manen, svak ide ga sliditi.71 A mene darivat poee vlastele72 i na njih73 slubu zvat i ljubiti vele; 68

istini74 er taj glas donio bijeh iz rike, od Grada ki je s i bit e uvike. Kljue mi onas da od krme Bojkovi, ke drim i sada, i Martin umii75, komu ovdi sad sluim na piru urinu76 kruh, larad77, - vladam svim, a kuplju78 se u vinu; er toga Dria ljube ti vlastele kako sve mladia ljubeljiva vele. Onomlani79 u pjesni pripijeva Ljubmira80 i vile ljubezni i divja81 satira; ma vjetri ne dae nita ut82, brate moj! Sjever odtud dmae usiono tolikoj, da srca pucahu od studeni i mraza, ter ljudi bjeahu smrtnoga poraza83. Tim hoe Ljubmira pripijevat i danas sega slavna pira na potenje i na s. PRIBAT Ah, uda, Boe moj, kojih se nasluah! Ovdi li 'e dubje84 ovoj uzraslo? OBRAD Ah, ah, ah! Nu hodi sa mnome! Sada e sve znati. PRIBAT Ne mogu s tobome neg dobro imati. OBRAD Jesti e tijeh slasti kijeh vijeku85 nijesi io86, plovae87 u masti. PRIBAT Vinji Bog hvaljen bio!

69

XI. Poeci kajkavske knjievnosti, izbor pjesama iz Prekomurske pjesmarice (Oenil se je jeden mlad junak, alosno vidim grlico, Tuim vnogo Bogu, Zorja moja, zorja); Antun Vramec, Ivan Pergoi izbor iz djela Prema: Hrvatski kajkavski pisci I., PSHK 15, Zora & Matica hrvatska, Zagreb, 1977. XII. Matija Vlai Ilirik XIII. Juraj Barakovi Katalog svjedoka istine (vidjeti u vjebenici) Vila Slovinka

70

M. Benetovi, Hvarkinja (ulomak za analizu na satu) AT DRUGI. ENA ESTA IZABELA, ena Nikolina, i GOJA, nje divojka IZABELA: Goje, ti zna najbolje, otkada si u naoj kui, da sam te ja vazda drala ne za slubenicu nego za drugu i za sestru moju; i svaka moja82 oita i skrovita ti zna najbolje, a navlastito koliko sam malo vesela u ovom stanu. Da evo malo vrimena sam doekala, grem se isplakati majci mojoj ka mi 'e kriva od svega raspa moga. GOJA: O draga gospe, jur vas ni a viditi. Od plaa a ete dobiti? Dajte se dobru vrimenu. Da bi tako meni bilo od sto dili u mom ubotvu! Eto vam ne utie za gospodinom, bogu hvala, da ete ptiega mlika, niki je rekal, a odivena kako kneginja. Samo ovo znam, draga gospe, da vam je neugodno, jer se nigdar mlad starim ne pogaja, kako ni vi s gospodinom. To mi vas je navee milo; da a ete! Stvar je uinjena; ne bihote rei: hou! IZABELA: Mui, Goje, silom me dae i pod pritnjom; zato ne mogu nego kleti onoga ko je uzrok od ove moje nesrie ka me je dopala u najliplji cvit od mladosti moje da grem dramatna i neplodna kako suho stablo. GOJA: Na moju veru, kako zlo ine ovi oci i matere ki ovako silom here odaju. Sagriuju smrtno nahodei zete napamet, ne gljedajui je li zal ni dobar, nego samo da ni here u kui. Namor kad k od nas en vreteno kupuje, gljeda, tie i privraa je li upravno, da ne perduca; do pastira ako surlu kupi, kua ju; a tast vazme zeta kako maku u mihu i pr nego ga pozna. Ah, ako se kada htih odati, mi dua, ga u pr svega gola vidit, manjka l' mu a; kuat ga dva ali tri miseca pr dobro. Da a ete vee, vi gospe? Vee ste u tancu, tribuje se obraati kako se moe; a mi, ja vas drah u brimenu!83 IZABELA: Da bi tako on zdrav! Gdi e, draga, da dice moe jimat? Ima sedamdeset godi, star, nunav, gdi mi kalje, hree, sipa84 kako da bi pilom trl. A jo je juiljuz toliko u me; kad se probudi obno ter me najde studenu, govori mi: "Jeda s' kamo hodila?" A ako sam vrua: "a s' rabila?". Ako se smiju komgod: "Ki su dobri glasi?" Ako sam zlovoljna: "O komu misli?" Ako se uresim: "Komu ite lipa biti?" Ako sam zloruna: "Ja t' nisam drag?" Da sve bi to nie bilo, da bi za drugo dobar bil. GOJA: Br je oparan. Neka se upia kroz prsten.85 IZABELA: Ee, sedamdeset godi oparan! Hodmo tja, da nas ko ne slia. GOJA: Bog zna, bih vas volila udovicom peljat; hrlo biste ga dotekli ki bi refal etu, ih, ih, ih! IZABELA: Na moju veru u se osvetit dobro. GOJA: Znate a, gospe? Provrste se kroz obru. AT TRETI. ENA TRETA MIKLETA i BOGDAN

71

MIKLETA: Penso sam i pripenso, i to ve pensam; to mi 'e vei pensir98 od ove moje udoviice. BOGDAN: I pokle mi e tako dobra, a ja njoj, neto dobudu a da se mogu projt, prvo lito oenih se. MIKLETA: I pokle mi 'e tako velma u pensiru ili u dotei njeje graciju, da bih vidio spenat quanto iman al mondo99, ili u se veriti njom. E, la! BOGDAN: O, la! MIKLETA: Kuda ide? BOGDAN: Gredih te najt. Ho' mi a zapovidat? MIKLETA: Nigda doo bolje a tempo100 kao sad, er bih otiao s mojim ervelom toliko perspicace, da debotto101 ne znadih gdje sam, a da t' reem, brae, kao vernom sluzi, tribuje da me pomoe u jednoj radosti to mo'. BOGDAN: Dragi gospodaru, rad bih da me kua u svaku stvar, kako ' me toliko verna najt koliko najpoten'jega trgovca srid galije. MIKLETA: Brae, da t' spovijem, uzo sam jedan skiribiz u glavu102, er sam zamirio jednu entijelu personu, jednu udovicu ka me toliko deleta da o njom pensam giorno e notte103, ter te ovo molim, ako mi se kae fideo104, kao ima bit, da bi me postavio na ki godi put, da bih mogo togodi konkluati s njom; a ja ti promeavan toliko haran biti da bude kuntenat sve dni tvoje. BOGDAN: Prosti mi gospodine, rec' opet, za ti105 ne razumih; nikako vlastelski govori smino. MIKLETA: Ma to u pasalirski. In breve106 u t' rijet: namurao sam se u jednu udovicu. Postavi me na dobar put dotei nje graciju. BOGDAN: Ja u te stavit na put ako ' tei Oraciju107, da u Stari Grad. MIKLETA: to pravi: tei k Oraciju! Salvatico!108 Naui me, da mi e dobra, da me ljubi. BOGDAN: E, bogme, ja to ne znam. MIKLETA: Bi li ti bastalo animo109 ponit joj jednu knjigu od moje strane? BOGDAN: A bolje neg da jednu knjigu mogu ponit. Prem ti me nejaka dri! MIKLETA: Znam da je e mo ponit; para piza trista litara110. Valja vidit ho' li 'e umit pridat u ruke s ceremonijami kao se pristoji, s jednom lijepom reverencijom profumatom111; zdruiti 'e s jednim lipim govorenjem ciceronijanim112, neka se znade da od ovaka sueta ie. BOGDAN: Vira t' i dua, gospodine, ne zamir' mi, ni pol ne razumim nikako a govori. MIKLETA: In effetto, ja viu113 da si ti kao i ostali servituri, da tribuje nama druzim bekat cervello114 da vas nauimo togodi civilo, a poslija kad nauite, pravite: me recomando115, ne vikne mi se. Orsuso, u dvije beside, da ti konkluam rabotu. Ovu sam knjigu upisao u veras da tu nijemaju to initi spjevaoci dubrovaki ni hvarski. Hou da joj ju ponese i da ree ovako, nu pameti dobro: "Gospoe, vrh svih gospoja ljepa, vridnija i uzvienija! Ovo ti alje moj gospodar Mikleta de Giorgi koji rad tvoje

72

ljepote uzdie, sahne, blijedi, ne ji, ne spi, ne hodi, ne sidi, ne stoji, ne lei, da o tebi ne misli!" Nu, kako e rijet? BOGDAN: Do moje due, si toliko napatral da bi triba jimat glavu koliko badanj ako u to pametiti. Nuko opet, da pomanje. MIKLETA: Ovako, vilane grosolani116, ne valja etr mjed, ako ' taki bit. Nu opet za mnom, ponavolju, da te instrujim; tribuje mi taku fatigu init: "Gospoje vrh svih gospoja, imperatrie srca moga gospara Miklete de Giorgi aliti Juraevia!" Nu reci! BOGDAN: Gospoje vrh svih Goja, ni pera strie jarca; moga gospodara Miklete de Rozzi aliti Jarevia. MIKLETA: Ah, ah, ah, kurvin pjane, uvjeti se bolje! - "Koj rad tvoje ljepote jaoh gori, da je ve kao klas konkvasan na suncu". BOGDAN: Ki rad tvoje pote a gori, da je pe kao kvas uskvaen na suncu. MIKLETA: Aj, kurvin salvatico,117 tako li bi me servao! Naopako, iura vegia118, bi me ruinao. BOGDAN: Daj govor', jeda se nauim ono: ne ji, ne spi, ne sije, ne kopa, ne ore, ne kuha, ne misi, ne tke, ne prede, jo ono pu, u, u. MIKLETA: Idi otole, animalu bestijalski! ija sam ena da predem? Orsuso, da ju finimo119, poi mi nai jednu enu da je gospodski platim da mi to opravi. BOGDAN: Ja, gospodine, znam ovdi jednu enu vlahinju, moju prijateljicu k je u ovomu gradu vele vrimena i gre po dovolje ku poslujui, ka bi za dobru plau svako zlo uinila a navlastito nagovorit jednu ludu enu nima protive. MIKLETA: Da, da, Bogde, da ju introdukamo da me serva u ovu rabotu, kao se ima, jeda bi 'e voltala na moj nain120; in vero121 joj u uinit toliko dobro da e se vijeku mentovati. Nu vee poi po nju. BOGDAN: Ja u pojt, da bolje bi s otima kako i k avokatu. MIKLETA: Namora l'avarizia!122 Eto tu pet kuda nepromijenjenih, a na oto dvije perpere, golja' ih za me, i hodi colla buona ventura.123 BOGDAN: Ioh, gospodaru! Ne bih rad prominjevati ovo a mi da. Jeda ima jedan osmak, dal bih jednoj siromaici za duu. MIKLETA: Na, evo ti libra neprominjena, spedikaj se. BOGDAN: Dobro, kako vam drago; li ako imahote daj jedan groi, za neprominjevat ni ovu libru. MIKLETA: Spenao sam svu munitu; n to to iman. Hodi ve, biti u ovdi blizu. BOGDAN: Dobro, dobro, idoh. O, ne htijae se jino za me, po jedinoga mene! Dolo je maki salo u zube. Ako ne budu umit ovu stvar vodit, moja koda. Potta de mio, nisam nigdar bil gospodar od toliko pinez. ek', dat joj u jedan, a ostalo meni. Idoh, prem u se poitat s njom malo.

73

AT ETVRTI. ENA OSMA MIKLETA i BOGDAN MIKLETA: Ja bih reko, Bogdane, doim dou etire ure, da uinimo jednu stvar sinjorilu. BOGDAN: Uinimo a ti drago, ja sam ovo. MIKLETA: Ja hou da idemo uiniti jednu serenatu pod fonistru udovici. BOGDAN: Nemoj gospodaru! Sramota je tooooo! MIKLETA: A to ti zna, pastirino, to civili ljudi ine. Ja hou da svakako to opravimo. Da ovo mi reci, bi l' bolje pod leut ali pod to drugo? BOGDAN: Namor, kad to misli uiniti, bolje je pojt pod leut183 na kver neg njoj pod ponistru. MIKLETA: to u na kvar, ser bestija, i ne njoj pod fonistru? to u kalafatom serenate init? BOGDAN: Ja ne znam, gospodaru, jes' ovde pratik, za u nas ni sramotnije stvari neg se komu usrat pod ponistru. Prosti mi! MIKLETA: Aj, kurvin injoranti animalaku184, sve li mi naopako privraa! Ja pravlju: serenatu aliti matinatu, da joj versamo kao se u nas ree, a serenata je ljepe rijet, er se ini de sera.185 BOGDAN: O, tako mi govori, za ja te vae sere ni sesere ne razumin neg na na nain. Da hodmo kad ti drago. MIKLETA: Da hodmo vazet u kuu instrumenat i da te oruan. BOGDAN: Hodi, sad joj u pojt instrumente tit.186

74

VJEBENICA HUMANISTIKA KNJIEVNOST HRVATSKI LATINIZAM Uz ime pisca nadopiite naziv humanistikoga kruga gdje je djelovao: 1. Juraj igori (Georgius Sisgoreus) 2. Ivan esmiki (Ianus Pannonius) 3. Marko Maruli (Marcus Marulus) 4. Ilija Crijevi (Aelius Lampridius Cervinus) 5. Antun Vrani (Antonius Verantius) Elegijski distih, safika strofa, faleki jedanaesterac

Elegiae et carmina libri Elegije tres Epilij

Poemata, elegiae et Panegirici, Heksametar, elegijski epigrammata (Pjesme, epigrami, elegije, distih, hendekasilabo, elegije i epigrami) prijevodi s grkoga jampski senar, holijamb, jambski epod, asklepijadski stih, safika strofa Davidias Ep, lirske pjesme, elegije, epigrami, proza Heksametar, elegijski distih, hendekasilabo, safika strofa, prva arhioloka strofa Heksametar, elegijski distih, hendekasilabo, jampski senar, holijamb, glikonej, safika i jampsko-glikonejska strofa

Ecce theatrales

Otia

Proza: filologija, epistolografija, govori; poezija: elegije (osobito ljubavne), poslanice, epigrami, ode, himne. Epilij Proza Elegijski distih epistolografija, epigrami, pjesme

75

Antika, srednjovjekovlje i novi vijek nazivi su triju epoha europske povijesti nazivi koji su znanstveno ''nezgrapni'', ali za praktino razumijevanje prijeko potrebni. Najbesmisleniji je pojam srednjovjekovlja kovanica talijanskoga humanizma, protumaiva samo iz njegove perspektive. Nain postojanja antike u srednjemu vijeku je PREUZIMANJE i PREOBRAZBA. Ta preobrazba moe se oitovati u vrlo razliitim oblicima. Ona moe znaiti osiromaenje, zaputenost, gubljenje izraajnosti, neispravno shvaanje, ali i ueno sakupljanje (enciklopedije Izidora i Hrabana Maura), poetniko sricanje, revno oponaanje likovnih uzoraka, usvajanje likovnih sadraja, ushieno uivljavanje. Zastupljeni su svi oblici i stupnjevi svladavanja. U novome dobu tj. u tzv. novovjekovlju dogaa se NE otkrivanje antike ve jedan poseban odnos koji vie valja shvatiti kao kontinuitet, logian slijed, afilijacija! Naime ne moemo govoriti u pojmovima kao to su 'ponovno roenje', 'obnova', 'otkrie' antike jer je najbitnija spoznaja da antika kultura NIKADA nije propala, ona je samo opala u jednom trenutku svoje manifestacije i izraajnosti da bi sada ponovno procvala. Sada je ponovno buknula strast za njom. 1. Gdje se humanizam prvo javio i zato ba tamo? podsjeanje na vlastitu veliinu, spoznaja prolosti ar za starinama i iskapanjima

Budi se antika u Italiji. im tu prestaje barbarstvo, javlja se u tom jo napola antikom narodu spoznaja njegove prolosti; on je slavi i eli da je oponaa. Izvan Italije radi se o uenoj, promiljenoj uporabi pojedinih elemenata antike, a u Italiji o uenom i ujedno pukom stvarnom pristajanju uz stari svijet uope stoga to on podsjea na vlastitu veliinu. Lako razumijevanje latintine, mnoina jo postojeih uspomena i spomenika potiu snano taj razvoj. Tako za nacionalni osjeaj uspomena na stari Rim nipoto nije bila bezvrijedni oslonac. Nanovo opremljen njegovom kulturom, talijanski se narod ubrzo osjeao uistinu najnaprednijim narodom na svijetu. Budi se ar za rimske starine. Historije su pojedinih gradova od davnine upuivale na istinitu ili tobonju vezu s Rimom, na to da ih je Rim osnovao ili kolonizirao, odavna su usluni genealozi izvodili pojedine porodice od znamenitih rimskih rodova. to je bilo toliko privlano da se odralo i u kritici koja se poela razvijati u 15.st. Stanovnici koji se tada nazivahu Rimljanima poudno su prihvatili potovanje kojim ih je susretala ostala Italija. Meutim iskapanjima je raslo istinsko upoznavanje staroga Rima. Osim arheoloke revnosti i sveanog patriotskog nastrojenja, probudie ruevine u Rimu i izvan njega i elegijsko-sentimentalne ugoaje. Uz takvo ope raspoloenje dogodilo se 19. travnja 1485. da se rairio glas kako se naao izvanredno lijep, dobro sauvan le mlade Rimljanke iz staroga vijeka. Lombardski zidari koji su na zemljitu samostana S. Maria nuova, na Via Appia, dalje od Caecilije Metelle iskopali antiki grob naoe mramorni sarkofag navodno s natpisom: Julia, Klaudijeva ker. Ostalo pripada carstvu mate: Lombarani su smjesta nestali zajedno s blagom i dragim kamenjem to se nalazilo u grobnici uz le, a

76

sam le bio je presvuen nekom esencijom koja konzervira i bio tako svje i tako pokretan, kao tek preminule djevojke od petnaest godina. Zatim se, tovie, prialo da je tijelo imalo boju kao da je ivo, s poluotvorenim oima i usnama. Le su donijeli u konzervatorsku palau na Kapitol, i onamo krenue itava hodoaa da je vide. Vjerojatno je preko glave lea bila modelirana obojena idealizirana votana maska ili neto slino, emu posve odgovaraju pozlaene kose o kojima se govori. U svemu tom nije ganutljivo samo injenino stanje, nego vrsta predrasuda da antiko tijelo, za koje su vjerovali da ga napokon imaju stvarno pred sobom, nuno mora biti divnije od svega to sada ivi. 2. to je omoguilo i na emu se temeljio taj novi duh? Otkrie pomorskih putova, trgovina, razvijanje graanstva posebice trgovakog sloja. U 15. st. Italija je najbogatija zemlja Europe toga doba. Iako se razjedinila ona je trgovaki i pomorski ivahna, djelatnost graanstva. Renesansa je graanska kultura, gradske elite (Medici u Firenci). Nisu nositelji kulture vie plemii ve graani, bogati trgovci. Jedina i prava je talijanska renesansa, dok su ostale samo nacionalna varijanta. Italija je drutveno najnaprednija. U Italiji je feudalizam poeo sam od sebe odumirati. Vitez prestaje postojati i zamjenjuje ga trgovac. Ratniko drutvo je zamijenjeno trgovakim drutvom. Renesansa slijedi graanski, realistiki ukus. 3. Kako biste vi opisali renesansu? Danas o renesansi postoji niz predrasuda postaje izrazito dopadljiva pa privlai. Naime u 19. st. je dana idealistika slika o renesansi to je zapravo u suprotnosti s istinom. Ona je prije svega realna, praktina u svojoj biti, bogata sukobima, ratovima, a samo izvana bljetava. 4. to je ona pruila ovjeku u naslijee? Dala mu je racionalizaciju, praktinost. Naelo geometrinosti, krug, kvadrat idealan oblik naelo racionalnosti. Ona eli odmah biti shvatljiva, pokazuje odbojnost prema neemu to nije proraunato = trgovaki duh. Psiholoki razvitak: novina je ideja genija iri potencijal, umjetniko djelo je produkt pojedinca, individualnost, takvo to e stvoriti netko tko je nadaren, genij, dok individualnost u srednjem vijeku nije postojala. Umjetnik mora biti slobodan, nezavisan, nema zadanog kanona. Zbog fenomena individualnosti javlja se pojam konkurencije, takmienja. Duh se prilagouje graanskom ukusu (bogatima), prikaz je realan, ali su scene pomalo izdvojene iz svakodnevnoga ivota = psiholoke crte u umjetnosti.

77

HUMANISTIKA KNJIEVNOST OBILJEJA: - novi humanistiki model se oslanja na elju za ponovnim otkriem antike kulture i njezinih izvornih vrijednosti potpunije poznavanje jezika klasika i pisanja na latinskom koji je blii antikim piscima termin humanist oznaava svakog ovjeka kulture koji se sada posveuje knjievnom stvaranju na latinskom, polazei stalno od antikih klasika iz djela humanista vue podrijetlo iroki humanistiki pokret koji predlae i ostvaruje nova naela obrazovanja i ponaanja pokret se razvija i jaa krajem XIV. stoljea

HUMANISTIKO GLEDITE - pripisuje potpuno novu vrijednost pojedincu i svjetovnom ivotu, ali stavlja u prvi plan knjievnost i knjievno obrazovanje - knjievna svijest se tumai kao povijesna svijest koja ovjeka povezuje s prolou i budunou - prema modelu klasika knjievnost poprima formalno savrenstvo: elegancija rijei, traganje za dostojanstvom, harmonijom i ravnoteom pjesnitvo saima sveukupnu vrijednost samoga ovjeka

- poeziju smatraju plemenitijom od ostalih praktinih disciplina, kao to su pravo i medicina, ali njezini ciljevi su u potpunosti retoriki jer se na nju gleda kao na ukras, uznoenje vrline i snage, ona donosi ast i slavu - humanistiki intelektualac je u sreditu svijeta, oni ele biti shvaeni kao nosioci univerzalnih ljudskih vrijednosti, vaei za itavo obrazovano ovjeanstvo Razlikujemo vie vrsta humanizma 1. republikanski: Venecija, Firenca. Nastoji povezati knjievnost i djelatnost graana 2. dvorski: shvaa knjievnost kao ukras i podrku moi vladara Kneevski dvorovi pruaju najveu podrku kulturi jer kneevi i vladari primaju humaniste u svoju slubu kako bi irili njihov ugled. 3. laiki i svjetovni: nastoji proslaviti ovozemaljski ivot, slobodnu prirodnost i fiziku stranu ovjeka, njegovu tenju za slavom i vlau 4. kranski: eli produbiti religiozno iskustvo, vraa se na izvorne vrijednosti kranstva i izraava privrenost izvornim vrijednostima klasine kulture i kranskih vrlina 5. filoloki humanizam: nastoji rekonstruirati antike tekstove, zasniva se na povijesnim, knjievnim i retorikim metodama, a sasvim zanemaruje teoretiziranje

78

6. filozofski: razvija novu viziju svijeta, polazei od novog odnosa prema antioj filozofiji, izvan primjene i tumaenja srednjovjekovne skolastike. F. Petrarca je prvi humanist. Bavio se starinama, arheologijom, analizom teksta filologijom. Trebalo je objasniti to je smisao svetog teksta (hermeneutika) ali da filoloka analiza obuhvaa i knjievne tekstove. Bio je razvijen sistem naobrazbe kolstva, tzv. humanistike kole. Dale su se osnove putem 7 glavnih umjetnosti, ne samo gramatika ve i umjetnost, glazba, i sl. KULTURNE INSTITUCIJE Raskid sa srednjovjekovnom tradicijom vodi ih ka traganju za institucijama kadrim da prenose nove kulturne modele. Obrazovanje dobiva sredinje mjesto, posebice knjievno obrazovanje koje je trebalo pojedincu uliti dostojanstvo ili svijest o sebi, da od svakoga uenika stvori osobu sposobnu da se kree kroz svijet i da u potpunosti vlada svojim ljudskim kvalitetama.

79

TEMATSKO-IDEJNI KOMPLEKS HRVATSKE RENESANSNE KNJIEVNOSTI petrarkizam kao knjievni pokret povezanost uz vlastitu zemlju i rodoljublje priroda i smisao za ladanje poklade kao tema i izazov drutveni odnosi kao tema (pojedinci, obitelji, stalei, komune, ire drutvo, ljudi openito, svijet, drave) egzistencijalni problemi, sklonost refleksiji tematiziranje ina pjevanja, skladanja

LJUBAVNA LIRIKA XV. I XVI. STOLJEA LJUBAVNI (AMOROZNI) DISKURSI a) Petrarkizam b) Srednjovjekovna semantika dvorske ljubavi c) hedonistiki erotski diskurs antikoga podrijetla d) ostali hedonistiki diskursi razliita podrijetla e) neoplatonizam f) pastoralna ljubavna lirika g) koncepcije RZ] kulture) ljubavnoga odnosa karakteristine za folklornu/popularnu knjievnost

(podrazumijeva pojmove popularne [komunalno podrijetlo - FKF]/folklorne [ruralno podrijetlo

80

Mavro Vetranovi avi Istorija od Dijane - izrazito razvedena i razvijena drama, u analizi valja obratiti panju na sljedee scene i objasniti ih: nailazak Dijanine drube vilina ''nezgoda'' susret vile i Kupida pojava satira koji vilu oslobaaju i dovode Dijani odnos satira i vila finalne scene pjesme i plesa zarobljavanje Kupida kanjavanje Kupida

Obiljeja zarobljena vila : zarobljeni Kupido lug : Dubrovnik apoteoza ljubavi - apoteoza slobodi - apoteoza svjetovnom ivotu mitoloki likovi: Dijana, Merkurio, vile, satiri suvremeni ivot u Dubrovniku problem prodaje roblja na trgovima didaskalije, prisutni svi elementi dramske kompozicije, paralelizam radnje, sceninost, naglaena peripetija (teatar u teatru?), obraanje gledateljima (Dubrovanima), metamorfoza, simetrinost kompozicije (razgovor satira : razgovor vila) motiv pjesme i plesa u lugu pastorala uporaba razliite vrste stihova za narativne i za pjevane dijelove Dramski rad Mavra Vetranovia avia - pet crkvenih prikazanja: graa iz Staroga zavjeta 1. Posvetilite Abramovo (5 verzija koje se razlikuju po veliini ali i po sadraju) 2. Suzana ista 3. Prikazanje kako bratja prodae Jozefa (Prikazanje po nain od komedije kako bratja prodae Jozefa) graa iz Novoga zavjeta 4. Uskrsnutje Isukrstovo (Komedija od uskrsnutja Isukrstova) 5. Od poroda Jezusova (Prikazan'je od poroda Jezusova) Tri svjetovna (dramska) teksta: 1. Istorija od Dijane (mitoloka drama) 2. Pastirski prizor 3. Orfeo (mitoloka drama)

81

U anr crkvenih prikazanja Vetranovi unosi odreene nove elemente. brojni pastirski / pastoralni motivi obilna zastupljenost petrarkistikih pasaa neki rudimenti renesansne komike stilski postupci i izrazna tehnika narodne pjesme neke zgode iz ivotne svakodnevice

Posvetilite Abramovo Problematizira se: - Abrahamov bunt i njegov odnos spram Boje zapovijedi - retorika njegova odgovora i njegov ''posluh'' - Maffeo Belcari - udio Abrahamove ene, majke Izakove u radnji - psiholoki moment, dramatizacija Sarine muke, Sara sluti

Orfeo Problematizira se: - orfejska tematika (npr. mit o Orfeju; Vergilije, Georgike; Ovidije, Metamorfoze; Vetranovieva Pjesanca Orfeu) - Angelo Poliziano, Favola d'Orfeo, 1471. - okretanje Orfeja/Euridike - Orfej kao prefiguracija Krista

82

HANIBAL LUCI, ROBINJA Objasnite suodnos Robinje i 1. 2. 3. 4. 5. crkvenih prikazanja domae svjetovne tradicije antike drame kao izvora renesansne dramske produkcije u Italiji Aristotelove Poetike dostignua renesansne knjievne teorije

Priruna literatura: Divna Mrdea: Lucieva Robinja kao renesansna drama (Mogunosti 1-2/1987, str. 107-113) OPE ODREDNICE RENESANSNE DRAME Objasnite navedene pojmove: humanistika akademija Pomponija Leta u Rimu oko 1500. g. Ilija Crijevi plautistike zasade donosi u rodni Dubrovnik? Uena komedija Commedia erudita Renesansna pozornica, rjeenje perspektive, scena pastorala, mitoloka alegorija, tragedija, drastina farsa o seljaku u gradskim ivotnim prilikama, Angelo Beolco Ruzzante. Prve kazaline zgrade? Commedia dell' arte Harlekin, Brighella, Pulcinella, Pantalone, Dottore, Colombina

83

SMJERNICE ZA INTERPRETACIJU HVARKINJE MARTINA BENETOVIA Hvarkinja smjenica eruditna komedija komedija del'arte Premda ima dosta zajednikih karakteristika s Driem i "uenom" komedijom (komedija erudita), Hvarkinja se svrstava meu ridiculose, hrvatski smjenice, uline komedije popularne u Italiji u to doba. S Hvarkinjom u nas zapoinje niz smjenica, kojih iz 17. stoljea poznajemo desetak, po miljenju S. P. Novaka, Hvarkinja je, premda prva, ostala najuspjelija smjenica. Likovi i jezik Hvarani, graani razliitih slojeva i hvarski seljaci, ali i Mleani, Dubrovani i stanovnici Makarskog primorja. Vjerno su preneseni jezini idiomi i mentalitet, na emu se i grade brojni komini efekti. Sadraj komedije u potpunosti je renesansni: prate se sloene ljubavne zgode razliitih likova i razliitih tipova, dok je u pozadini svega novac. Hvarkinja je vjerojatno igrana na otvorenom prostoru, a iz teksta i scenskih naznaka Batui zakljuuje da je "Benetovi u tanine poznavao serlijevsku koncepciju scenskog prostora", odnosno pozornicu uene komedije, s jedinstvenim prizoritem, te "s perspektivnim prospektom ili kutnim portalnim kulisama". Bila je dobro poznata u Dalmaciji i nakon autorove smrti. Briljiva razgranatost Hvarkinje, uz glavne tokove i nekoliko sporednih rukavaca fabule, ujedinjuje u sebi vie shematiziranih ljubavnih modela, ne proputajui ak ni dramu izgubljene djece i ponovnog prepoznavanja. Koliko Benetovi doista nasljeduje Dria? Tekst Hvarkinje otkriva prilinu obinost renesansne komedije bez Drieva angairanja i obraunavanja sa politikom zbiljom, premda se jedna kritika linija drutvenih odnosa takoer provlai. Usporedbom s Driem uoeno je Benetovievo otvaranje vrata od komedije seljacima (slugama). Sudbine Benetovievih ruralnih likova postavljene su gotovo paralelno s ostalima na scenu, tako da gledatelj oekuje rasplet i tih ljubavi. Drievi sluge, bilo da su odani, bilo da djeluju protiv gospodara, u njihovoj su sjeni. Funkciju eha, lojalnog gospodaru i kad ima podsmjeljiv stav, nadrast e dosjetljiviji tip Drieva sluge Pomet. On vodi akcije vukui konce iz pozadine, vjeto drei gospodare u uvjerenju da su oni uvijek i jedini na potezu. A konani gospodarov dobitak i slugin je uspjeh: nadoknaen materijalno, sitou i udobnou ili samo poveanom naklonou gospodarovom. Benetovievi su sluge lieni svojstava vrhunskih intrigala: oni ne kreiraju zbivanja ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, izuzev vlahinje Barbare, koja u uem smislu i ne pripada posve tom krugu, ve stepenicu nie, kao osoba za sve nedozvoljene poslove, bez korijena i identiteta; nesimpatino bie, sklono laima i prijevari zbog vlastita dobitka [D.M.A] Komedija ima nekoliko ljubavnih parova i dva trokuta: Gospodari: a) Karlo + Perina, mladi zaljubljeni par, b) Mikleta Dubrovanin, stariji udovac + udovica Polonija, Perina majka, c) stari advokat Nikola, Karlov otac + Izabela, njegova mlada ena + Fabricio, izgubljen Mikletin sin. Sluge: Bogda + Goja + Radoj, kasnije finaliziran kao Bogdan + Goja i Radoj + Dobra. Benetovi je ovu komediju zaogrnuo hvarskom zbiljom ali i dubrovakom ime je osigurao zanimanje publike: - zaljubljenici se izraavaju u duhu trubadursko-petrarkistikih klieja, bez ironiziranja galantne lirike, - ostarjelog udvaraa Mikletu Dubrovanina Benetovi nije zaodjenuo Dottoreovim ni Pantaloneovim ogrtaem (iako ima osobine i jednoga i drugoga) ve gosparskim velutom,

84

sluge se razlikuju od svojih gospodara oni smiju sve to njihovim gospodarima nije doputeno, izvrgava ruglu neprirodne zajednice mladih i starih mueva i ena.

Hvarkinju moemo osim kroz takvu krialjku odnosa sagledavati i na druge dvije razine: kroz ozbiljnu - Benetoviev stav o nekim pojavama ili vrijednostima, i komiku kojim se definira vlastita vrsta. Ozbiljna mjesta kroz koja se pokazuje Benetoviev stav: - Karlov monolog s jadikovkama o moi ljubavi nad smrtnicima, - tihi Perinin protest protiv pretjeranih stega koje ne dozvoljavaju djevojci da razmjeni makar pogled s kavalirom, - advokat Nikola se ali na lijenost i krau pamet njegove mlade ene, - Gojino miljenje o brakovima starih mueva i mladih ena te glavnim krivcima za njih, - Dobrino podrugivanje gospoama i njihovim druenjima koja se ''oplemenjuju'' jedino ogovaranjima, - Bogdanovo kritiziranje odnosa selo grad i obaranje na advokate koji materijalno upropauju seljake. Zanimljivo je da su ti monolozi uglavnom ozbiljno intonirani. Komika razina Hvarkinje je usmjerena u dva pravca: 1. obrazovanom gledatelju a) Mikletin zaaren verbalni ispad u uputama sluzi tj. parodija leutako-petrarkistikoga diskursa, b) Makarontina, c) Bogdanovo iskrivljavanje galantnog sadraja. 2. priprostom gledatelju a) komika situacije: stavljanje u vreu namuranog Miklete; guva oko zaticanja Izabele in flagranti (s Perinom preodjevenom kao Fabricio), uz smijene gronje tobo prevarena mua, b) Bogdanovo nadmetanje s Radojem, c) pijanstvo, gastrolatrijski humor.

85

Pokladna lirika (maskerate) M. Vetranovi (npr. Orlaa rianka; Lanci Alemani, trumbetari i pifari), M. Pelegrinovi (Jeupka), S. Bobaljevi Gluac (Jeupka), H. Maibradi (Jeupka zahorica), N. Naljekovi (Pjesni od maskerate, 12), A. Sasin (Muika od crevljara; Vrtari). Maskerate Mavra Vetranovia avia. Smatra se da je napisao najmanje 4 maskerate: Trgovci Armeni i Indijani. Sloeni su u osmercima. Trgovci su doli iz dalekih istonih krajeva. Oni s Indijanima hvale Dubrovnik i Dubrovane zbog gostoljubivosti, a onda i zbog toga to su ih hvale i ljudi 'od Istoka slavno carstvo' (istoni car), a milostivo ih prima i 'esar od Zapada'. Trgovci zatim opisuju tegobe koje su proli na putu: tu su zmaji ljuti, troglave zmije, grifoni, s krunom orli, arpije, pantere, entauri, satiri, divji voli i himere, neposkoki, tiri (otrovnice), blavori i bazilisci opirniji 'katalog strahota'. Vetranovi ovim detaljem kataloga fantastinih zvijeri povezuje maskeratu s pjesmom posveenom jednom od sedam smrtnih grijehova (lakomosti). Drugi katalog koji se javlja pred kraj pjesme je nabrajanje razne robe koju su trgovci donijeli da je prodaju u Dubrovniku. Srebro i zlato, 'veriice zlate', 'u prstenku dragi kami', od 'biserka kolarine', 'biser pribijeli'. Trgovci dalje nude 'orace i kaniele, i mirisne jote vode, sve tamjane i kandiele'. Armeni i Indijani izlau, dakle, robu koja orijentalnim trgovcima i odgovara, i nema niti jedne lane robe: rije je o realistinom detalju trgovini u Dubrovniku 16. st. No, dva su kataloga povezana i stvaraju posebnu napetost u tkivu pjesme. Fantastinim katalogom maskerata je povezana s pjesmom o lakomosti: realistini popis robe dolazi kao smirenje i sama lakomost se mijenja u Dubrovniku susretom izmeu Istoka i Zapada poteno trgovanje: njeto emo trgovati, / a po trgu rad prijazni / njeto emo na dar dati, / pokoli ste toli asni. 1. Dvije robinjice 2. Pastiri 3. Lanci Alemani, trumbetari i pifari. Sve su Vetranovieve maskerate u osmerakim etverostisima. Sve su krajnje 'pristojne', tek u Lancima moemo pomiljati na aluziju. U svima besjednici dolaze iz nekoga tuinskoga kraja u Dubrovnik. Prva strofa u pojedinoj maskerati ponavlja se kroz itavu pjesmu kao pripjev poslije svakoga para strofa: moda se radilo o zbornoj recitaciji ili pjevanju toga pripjeva. Maskerate su odreenim svojstvima povezane s Vetranovievim ostalim pjesmama; zajedniko je svima apostrofiranje itaoca (sluaoca). Neki autori pretpostavljaju da bi se jo neke pjesme Vetranovieve mogle odrediti kao maskerate: Orlaa, rianka, reeno u Blatu ribarom, Orlaa rianka Peratu govori, Pjesanca spurjanom (tzv. pseudomaskerate). Remeta I (Stante zvijeri, stante ptice) i II (Razmiljaje smrtnu silu). Prvi se naziva heroikominom pjesmom, a drugi semimaskeratom/pseudomaskeratom. Remeta, pustinjak, est je besjednik talijanskih maskerata, a nastupa i u sijenskim kontrastima i komedijama 16. st., npr. Lorenzo Velianstveni ima Canto de' romiti. Remeta na kolju i Remeta u gradu ne daju se razdvojiti, predstavljaju cjelinu. U prvoj se opisuje neobini kraj gdje boravi po onome to jest, pustinjak, a onda dolazi u gradsku sredinu da se, ovlaten svojim iskustvom u askezi, obrati Dubrovanima. Vetranovi je uvelike bio svjestan knjievnikoga poziva. On pokazuje srodnost maskerate s tubom, s monolokim razmatranjem i s pounom besjedom. Dva ambijenta i dvije modulacije u kojima govori Remeta osamostaljenje su elemenata koji ve postoje u maskerati. Opis 'kolja' uzet je iz prirode, ali je to istovremeno preobrazba onoga bajnoga kraja iz kojega dooe trgovci, robinjice, pastiri. Sveti Andrija otok nadomak Dubrovniku tako se povezuje s dalekom Alamanjom i Armenijom. Remeta jest dvodijelna maskerata, a Vetranovi nam svojim zahvatom demonstrira posebnost ove vrste pjesme, kojoj puka zabava nije iskljuiva namjena, ve moe biti ozbiljna i dostojanstvena.

86

Problem autorstva Jeupke u: Franievi, Marin: O autorstvu Jeupke i Miki Pelegrinoviu. U: akavski pjesnici renesanse, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 183-228. 1599. g. u Veneciji je objavljena Jeupka gospodina Andrije ubranovia Dubrovanina sastavljena od 6 maskerata Antun Sasin, U pohvalu pjesnika dubrovakijeh (napisana izmeu 1591. i 1598. g.) jedini je pjesnik koji na Andriju ubranovia ukazuje kao na autora Jeupke i to u navedenoj pjesmi: Andrija tuj zlatar, / ki zae i ree u njeki slavan glas / Jeupku s ke stee po smrti slavu i as. Petar Hektorovi: 1528. g. posveuje svoj prijevod Ovidija Pelegrinoviu istiui: otkle vau toliku slatku i naredno sloenu Jupku od vas sliah. 1557. g. nakon povratka iz Dubrovnika alje mu pjesme u Zadar i kae: i vele mi pohvaljena bi Jupka tvoja kakono stvar zamirita i izvrsna prema Hektorovievim zapisima Jeupka je nastala prije 1528. g. a zna se prema jednom zapisu iz 1599. (Ignjat Gradi je posjedovao stari rukopis Jeupke s tom biljekom) da je ve 1527. g. bila recitirana u Dubrovniku Jeupka: sauvana je u dvije verzije: kraoj (dubrovakoj; izdanje iz 1599.g. koje potpisuje ubranovi) i duoj (zadarskoj; koju potpisuje Pelegrinovi i koja pored ostalog sadri i 4 pjesme i uvod krae verzije) oko 1530.g. Pelegrinovi je prvo napisao krau verziju Jeupke: uvod + 6 maskerata; uvodna pjesma: 60 stihova tj. 15 etverostihovnih strofa; svaka maskerata: 40 stihova tj. 10 strofa = 300 stihova 1556. g. kako bi zaustavio kvarenje i dodavanje stihova u svoje popularno djelo, autor zaokruuje zbirku: uvod + 20 srea u rukopisima je sauvano samo 18 srea u trogirskom rukopisu pak kao 2 srea nalazi se posebna pjesma koja bi mogla biti ustvari 19 srea 20 srea bi trebala pak biti pjesma etvrtoj gospoi iz krae verzije koje nema u rukopisima opirnije varijante ipak, u opirnoj, konanoj verziji nema este pjesme to se objanjava time da je sam autor prvotnu estu pjesmu, koja je takoer kao i ostale imala 10 strofa, znatno proirio, i to za neku sasvim odreenu situaciju.

87

Ovako proirena pjesma ispala je iz okvira poklada pa je autor i nije uvrstio u svoj definitivni izbor namijenjen objavljivanju i posveen Dubrovanima. Ipak i ovako proirena esta pjesma dola je u Dubrovnik, uklopljena je u prvotnu Jeupku, pa se nala tamo u izdanju Nadal-Battitore ubranovi iz 1599. g. Izdanja Jeupke Jeupka gospodina Andrije ubranovia Dubrovanina. Svijetlomu i plemenitomu gospodinu

Tomu Budislavu, izvrsnom nauitelju i mudracu dubrovakomu, vitezu i kanoniku kraljevstva poljakoga. In Vinegia presso Altobello Sallicato, 1599. Jeupka gospodina Andrije ubranovia Dubrovanina. U Bnecije presso Francesco Barilletti, 1618. (*nalazi se u Spomenikoj zbirci i knjinici Maurani Brli Rui) Jeupka gospara Andrije ubranovia. Izdava A. Martecchini, Dubrovnik, 1838. (Prir. A. Kaznai) Pjesme Andrije ubranovia, Mike Pelegrinovia, Saba Mietia Bobaljevia i Jeupka neznana pjesnika. Stari pisci hrvatski, knj. VIII. Zagreb 1876. (Prir. F. Raki i M. epi). Jeupka. (Andrije ubranovia) Zagreb, 1949. Zora. (Prir. M. Kombol. Ilustr. F. Vai) *Toma Nadal Budislavi A. Kolendi u raspravi Jeupka i njen autor (Republika, 1962). On je ustvrdio da o Andriji ubranoviu kao dubrovakom pjesniku nije pronaen niti jedan dokumentirani podatak iako su se njime bavili mnogi historiari knjievnosti. Kolendi je poeo od osnovnog dokumenta o autorstvu jeupke, od njezina izdanja iz 1599. godine. Prouivi linost Tome Nadala Budislavia, njegov ivot i beskrupuloznu borbu za linu afirmaciju te njegov odnos prema izdavau Jeupke Maru Battitorri, Kolendi je prije svega pokuao objasniti kako je dolo do izdanja od 1599., smatrajui ba to kljunim problemom. Ambiciozni sin brijaa Vicka Lunardovia, Toma, koji je i sam poeo kao brija, poslije smrti svoga oca poao je u Padovu, a zatim u Bolognu gdje je, dodavi uz svoje ime i ime nekadanjeg mecene svog oca i prozvavi se Natalis odnosno Nadal, 1572. zavrio medicinu. Kao lijenik krenuo je najprije u Bosnu, da bi se uskoro naao na dvoru Murata III gdje se osim medicine, koristei se vezom s Mehmedom Sokoloviem, bavio i drugim poslovima u korist Rimske kurije i Dubrovake Republike. Poslije povratka u Dubrovnik, kojemu kao puanin nije uspio da se nametne, kree u Poljsku gdje je ovaj bivi sultanov lijenik, pijun i posrednik izmeu pape Grgura XIII i patrijarha Jeremije II postao tienik i lini lijenik krakovskog biskupa, potkancelara kraljevine Poljske i kanonik a uskoro i poljski plemi. Iznosei podatak da se Budislavi, koji se u Poljskoj potpisivao Thomas Natalis Rhacusanus, prikazivao kao dubrovaki plemi, Kolendi iznosi njegove pothvate koji su prethodili izdavanju Jeupke. Poelo je s izdavanjem drugog izdanja stihova onda uvenog portugalskog latiniste Didaka Pira koji je dosta vremena proveo u Dubrovniku. Naravno, to izdanje ne bi imalo nikakve veze s problemom jeupke kad bi se naprosto radilo o nekim Budislavievim mecenatskim sklonostima. Ali u knjiici su dodani i neki stihovi i epigrami posveeni samom Budislaviu. Tako je i on, barem u ovom izdanju, uao meu plemie.

88

Ve sljedee godine Budislavi izdaje i drugu knjiicu stihova s jo bunijom posvetom u naslovu u kojem je ''unaprijeen'' za doktora filozofije i medicine. Uskoro se pojavilo i drugo izdanje u kojem je dodano i pohvalno pismo Didaka Pira. etvrta knjiica koju je Budislavi objavio iz istih pobuda bila je poslanica poljskog teolokog pisca Stanislava Sokolovskog. Uskoro su njegovi napori u kojima su ove pohvalne tampane knjiice imale posebno mjesto, krunisani uspjehom i on je 1585. g. dobio kraljev indigenat o dodjeljivanju poljskog plemstva. Poslije toga Budislavi je ponovno pripremio petu, a zatim estu knjiicu stihova koja je bila prepuna pohvala i ponio je sa sobom u Dubrovnik u koji se potkraj iste godine vratio da bi dobio slubu gradskog lijenika. Ali ga Dubrovnik ni tada nije primio kako je oekivao, plemii zato to je, postavi plemiem izvan njihove republike, uao meu njih na drugi ulaz, a puani zato to se, stidei se svoga puanskog porijekla, toliko borio da ue meu plemie. O tome svjedoe i rugalice odnosno satire Dominika Zlataria, Vale Sorkoevia Valovia i Paskoja Primovia. Ali se Nadali nije predavao. On je naruivao nove pjesme u svoju pohvalu, a i sam je pokuao odgovarati Primoviu. Kako je porodica Natalis Budislavi izumrla, dodao je svom imenu jo i prezime Budislavi. Da bi mogao legalizirati svoju plemiku titulu, morao se i opet latiti nedoputene akcije. Kako je u kraljevskom indigentu stajalo za njega da je dubrovaki plemi (nobilis Raguseus), a to su Dubrovani mogli iskoristiti protiv njega, jer su znali da se u pohvalnim knjiicama koje je donio iz Poljske slavi kao dvostruki plemi (dubrovaki i poljski), Budislavi se odluio i na falsifikat, pa je registrirao prijepis diplome u kojem je vjerojatno, potplativi pisare, naprosto ispustio ilegalno prisvojenu titulu (dubrovakog plemia) A kad je sgradivi sebi grobnicu u klaustru crkve Male Brae na nadgrobnoj ploi dao urezati veliko E, plemiki znak, jedne je noi grupa mladia razbila taj znak, a Valovi, koji to spominje i u poznatoj rugalici (''Jedno >E< veljae da je on kavaljer, / toj ti mu kae, budui on barbijer.''), doao je zbog toga pred sud i bio suen. Kakvo je, dakle, udo to je astoljubivi Nadal, naavi valjda kod svojih roaka ubranovia rukopis Jeupke koja je u Dubrovniku bila veoma popularna, doao na ideju da je da tampati i sebi posvetiti da bi ga ve samom tom posvetom a sastavom te posvete jo vie, proslavila i populariziral. Budui da je ve otprije imao veze s trgovcem i humanistom Marom Battitorrom, koji mu je bio i dalji roak, i koji je u to vrijeme pripremio i izdavanje Monaldijevih Rima, nije mu to bilo teko provesti. Moda je to bio neki stari zabaeni rukopisni prijepis za koga se u familiji ubranovia vjerojatno znalo da je pripadao nekom od ranijih lanova, nekom Andriji. Moda je i na samim koricama sveske sa ovim rukopisom bilo zapisano njegovo ime i prezime kao vlasnika. Svakako ideja je niknula i uskoro (1599) bila ostvarena ba po zamisli Budislavievoj. '' 1557. postoji mogunost o tome da je Pelegrinovieva prva verzija tada bila tiskana u Padovi, no to nije jo dokazano. Battitorrino izdanje: Jeghiupka

89

Saetak/shema 1599. g. u Veneciji je objavljena Jeupka gospodina Andrije ubranovia Dubrovanina sastavljena od 6 maskerata. Jeupka: - sauvana je u dvije verzije: kraoj (dubrovakoj; izdanje iz 1599.g. koje potpisuje ubranovi) i duoj (zadarskoj; koju potpisuje Pelegrinovi i koja pored ostalog sadri i 4 pjesme, i uvod krae verzije) - oko 1530.g. Pelegrinovi je prvo napisao krau verziju Jeupke: uvod + 6 maskerata uvodna pjesma: 60 stihova tj. 15 etverostihovnih strofa; svaka maskerata: 40 stihova tj. 10 strofa = 300 stihova - 1556. g. kako bi zaustavio kvarenje i dodavanje stihova u svoje popularno djelo, autor zaokruuje zbirku: uvod + 20 srea (dua verzija) - u rukopisima je sauvano samo 18 srea - u trogirskom rukopisu se kao 2. srea nalazi posebna pjesma koja bi mogla biti ustvari 19. srea - 20. srea bi trebala pak biti pjesma etvrtoj gospoi iz krae verzije koje nema u rukopisima opirnije varijante - ipak u opirnoj, konanoj verziji nema este pjesme to se objanjava time da je sam autor prvotnu estu pjesmu, koja je takoer kao i ostale imala 10 strofa, znatno proirio, i to za neku sasvim odreenu situaciju - ovako proirena pjesma ispala je iz okvira poklada pa je autor i nije uvrstio u svoj definitivni izbor namijenjen objavljivanju i posveen Dubrovanima. - ipak i ovako proirena esta pjesma dola je u Dubrovnik, uklopljena je u prvotnu Jeupku, pa se nala tamo u izdanju Nadal-Battitore ubranovi iz 1599. g. DVIJE VERZIJE: 1. KRAA DUBROVAKA ANDRIJA UBRANOVI Uvodna maskerata 15 katrena, osmerci; prvoj (drugoj, treoj) gospoi 10 katrena, ukupno ima est maskerata i uvodna maskerata = 15 + 60 = 75 katrena tj 75 x 4 = 300 osmeraca Ali pjesma 6 gospoi nema 40 stihova, iako se pretpostavlja da je prvotno imala, ali ju je autor radi praktinih ili dramatskih potreba proirio, te je taj esti dio mogao moda funkcionirati samostalno. Znai ta 6 maskerata ima 361 stih, tj. 89 katrena i jednu kiticu od 5 stihova. 2. DUA ZADARSKA MIKA PELEGRINOVI (U duoj verziji su sree) isti uvod (15 katrena) + 20 srea (10 katrena + uzdar od 4 stiha na kraju svake sree) = 15 + 220 = 235 katrena = 235 x 4 = 940 osmeraca puno osmerakih stihova.

90

upe, spravljenice, godinice Pojava i poloaj slukinja Famula, serva, fantesca, godinica, raba, djevojka, upica, upe, spravljenica, godulja, ogota itd. sve su to nazivi za dubrovaku slukinju. Nazivi imaju male razlike u znaenjima, a to ovisi o ulozi slukinje u kui, njezinoj starosti te odnosu gospodara prema enskoj posluzi. Dolazile su iz okolnih sela, a roditelji su za njih sklapali ugovore na jednu ili vie godina. Neke su radile samo za hranu i odjeu, druge za plau od 4 do 7 perpera, da bi im svake sljedee godine povisivali plau za jedan do dva perpera. One spadaju u gotovo potpuno obespravljeni dio stanovnitva, ali tada u Gradu ine gotovo treinu ukupnog broja stanovnika. Njihova zadaa je bila pomagati svojim gospoama u voenju kuanstva. Broj slukinja u kuanstvu je ovisio o veliini i materijalnoj moi obitelji. Aristokratska ena se zvala vladika i ona je i mala glavnu rije u organizaciji ivota u kui, kunim poslovima (iako je sve fizike poslove preputala slukinjama i sama nije radila gotovo nita), nadzorom nad poslugom pa su iz toga glavne ivotne nedae dubrovakih slukinja proizlazile iz njihovih meusobnih odnosa. Postoje dva kljuna momenta kojima se stupanjem u slubu mijenja dotadanji ivot tih djevojaka, prvi je susret s obiljem hrane i pia (koje nije njima namijenjeno, ali ga se one na sve mogue naine pokuavaju domoi), a drugi je seksualno izrabljivanje u kui gospodara. Vrlo je esta pojava bila zloraba slukinja od strane gospodara i njihovih mladih sinova u svrhu seksualnog zlostavljanja, a nekima su sluile i za stjecanje prvih seksualnih iskustava. Neobina imena koja su imale su esto dobivale po nekom karakteristinom obiljeju u gospodarevoj kui: Omakala (prema omakati odnosno kriom uzimati od jela pripravljenog za gospodare), Variva (prema variti), Gruba (prema izraavanju grubosti u ponaanju), Drpa (prema glagolu drpati). Drieve slukinje su svojom retorikom i psiholokom odreenou kreirane prema ivim modelima. Naziva ih hudim putenicama i objeenjakinjama, koristi augmentativne i pejorativne oblike za opis njihovog karaktera. One su prodrljive, promiskuitetne, pijanice, sklone kraama, glupe, zaputene itd. Istovremeno su one ene koje, prema Drievim rijeima, posao ine u hodu, sjedei, leei, po danu i u noi. Jer dubrovaka slukinja sve umije uinit, a i ono to se ne umije nastoji se umjeti. Dri kae da esto rade vie poslova istovremeno: gospi se, gospodaru i susjedi odjednom ozvat, pe varit, oko trpeze sluit i mestrat sve u jedan as. Sluba i posao Neke od djevojaka koje su due vrijeme provele u kui mogle su birati hoe li ostati raditi u kui ili e otii. One koje su ostajale dobivale su povlastice od svojih gospodarica. Njihov novi status ukljuivao je odreenu dozu potovanja, ne samo lanova obitelji u kojoj je sluila, ve i ljudi sa strane. Neke su ostajale cijeli ivot u obitelji, pa su ih se gospodari sjeali u svojim oporukama ostavljajui im odjeu, namjetaj i novac. Za razliku od ropskog poloaja upe, spravljenica je esto bila dio obitelji, osoba od povjerenja i imala je, uz gospodaricu, ulogu domaice koja je esto drala kljueve od zaliha hrane i pia. esto su znale i kune tajne. Naljekovieva slukinja je otkrila svojoj gospodarici tajne none izlaske njezina sina jednoj gradskoj kurtizani, a to nije znao ni otac, gospodar kue: Izgled upa upe su esto u kuu svojih gospodara dolazile pune uiju i prljave, a njihove gospoe su ulagale puno truda da ih naue osobnoj higijeni i pristojnom ponaanju, tihom govoru, odvikavajui ih od primitivnih i prostakih gesta ak i navadama zaunica i povlaenjem za kosu. Zbog mnogih tekih

91

poslova koje su morale obavljati, uvijek su izgledale neuredno i prljavo, kreui se izmeu ognjita i kokoinjca. Okruene neugodnim mirisima i same su smrdjele. Dugo je trebalo dok bi stekle gradske navike pranja i eljanja, pa im je kosa bila raupana. Razlog tome je bio to su ih gospodarica i starije slukinje esto vukle za kosu, a nisu ih tedjele ni batina. Ni petke ni svetke ne znamo mi u vas; kad je po u tetke, ne da nam jedan as 3 tuile su se Naljekovieve slukinje dok su njihove gospodarice izleavale s muem u postelji ak i do podneva. Prema nekim obiljejima odjee moglo se raspoznati koja slukinja slui i ijoj kui. Tako su slukinje u vlasteoskim kuama nosile u kosi iroku bijelu vrpcu. iroku crvenu vrpcu su nosile djevojke koje su sluile u graanskim kuama. Teaki odjevene bile su posve mlade djevojke, tek dovedene sa sela koje jo nisu navikle na gradski nain ivota. Slukinje kradljivice Dvije su ostale u kui godulje, koje su pokrale soivo i ulje, tere e besjed razlicijeh initi4 U vjeitom strahu od gladovanja, slukinje su potkradale svoje gospodare. Dri spominje i krau ukrasnih i kozmetikih predmeta kojima slukinje nisu mogle odoljeti. To se najee dogaalo dok su gospodari bili odsutni te su one mogle bez smetnje otuiti neku kunu potreptinu, komad odjee, pa ak i novac ili zlatni nakit. Poslovi koje su slukinje obavljale Pri dolasku u kuu su ih ekali najtei poslovi jer je starija slukinja preuzimala ulogu domaice, koja je ila u nabavu, kuhala i organizirala posao u kui zajedno s gospodaricom. upe su donosile vodu, na leima su teglile naramke drva za kuno ognjite, prale robu i radile sve ostale teke poslove. Teki rad ih nije zaobilazio ni blagdanima, a osim poslova vezanih uz kuanstvo esto su morale obavljati razne tee poslove izvan kue kao branje i skupljanje maslina koje su nosile u mlin na tijenjenje kako bi se gospodar opskrbio uljem. Veze gospodara s poslugom su obino nastajale u vrijeme gospodarova boravka na ladanjskom imanju dok je nadzirao poljodjelske radove svojih kmetova ili pak u vrijeme kad se ubirala ljetina. Drieva godinica Omakala, primjerice, oblai gospou u haljine od kojih je suknja samo dvadeset i osam lakata iroka, a ona je nesretnica dva puta dnevno vadi iz kofana, ujutro i popodne. Metlicom je dugo etka prije nego je gospodarica obue. Gospodar kue vie joj da to prije poe na komardu kupiti mesa. Ona se uri da to prije skuha objed, ali joj uspijeva tek da ga pristavi u vrijeme kad se gospoa ve vraa s mise. Dok otkopava haljinu na gospoi, upravo je vrijeme da skine pjenu s juhe. Dok svlai gospou, ve joj iz lonca kipi. Dok dodaje gospodarici koulju da se promijeni, ve joj je sve iskipjelo. Gospodar joj istodobno izdaje naredbe, da kupi vina, namjesti stol i da djeci jesti, a potom da donese svjee vode iz bunara. A gospodarica, ljutita to gospodar toliko s njom govori, baca na nesretnu slukinju cokulu. Posao slukinje izvan prostora kue podrazumijevao je pranje robe na nekoj od gradskih fontana ili pak odlazak u kupnju, najee mesa, ribe, te drugih namirnica za obitelj gospodara. Pri gradskim fontanama smjetenima na istonom i zapadnom ulazu u Grad, te na Pilama (predio pred
3 4

www.bulaja.com, n. dj. (Nikola Naljekovi, Peta komedija) www.bulaja.com, n. dj. (Nikola Naljekovi, Peta komedija (Prolog))

92

zapadnim ulazom), gdje su prale robu bez obzira na vrijeme, studen i vjetar i vraale se uvijek doma s vjedricom vode na glavi, zimi najee promrzlih ruku i nogu, susretale su se izmjenjujui novosti o rodbini na selu, uz alu i pjesmu, koketirajui sa soldatima 5 koji su u neposrednoj blizini drali strau. Na tim mjestima su si davale oduka nalazei utjehu i razumijevanje od onih koje su dijelile istu sudbinu, a meusobno su se nazivale druevnicama. Kupovina kunih potreptina Kupovina mesa, po koje su gospodari redovito slali svoje slukinje, bila je esto dramatina, jer mesa, koje su svi eljeli, nije bilo dovoljno za sve. Kad je i bilo mesa za sve, trebalo se izboriti za bolji komad jer je uvijek postojala mogunost da meso koje se donese kui ne zadovolji gospodara i da kosti zavre na leima slukinja. Pri kupnji je vladao princip jaega pa su nesretne djevojke esto zaraivale udarce i posjekotine sudjelujui u tui s ostalim kupcima, preteito mukarcima, a nerijetko ih je mlatnuo i sam mesar. Doi kui bez mesa ponekad je bilo jo tee: Idem i ja bez niesa U komardi er nije mesa Kad se vratim doma ovako Uzavret e cijeli pako. Al komardar meso nee Na ovu cijenu davat vee; A njihova, zna da sila Puk je sveer ugnjila 6 Sline neprilike su doivljavale slukinje i prilikom kupnje ribe Pod zvonikom i na dubrovakim ulicama. Kad im nije uspjelo kupiti eljenu ribu kod kue ih je ekala nevolja jer je nezadovoljna gospodarica zbog neizvjesnog ruka redovito ispsovala slukinju, a nerijetko ju i istukla. U neto manjoj mjeri su stradavale pri kupnji drugih kunih potreptina. Bijeg iz slube Veliki dio dubrovakih slukinja je oajniki bjeao iz kua svojih gospodara. To se dogaalo iz razloga to na nijedan mogui nain nisu mogle udovoljiti potrebama svojih zahtjevnih gospodara i udobrovoljiti ih da se s njima postupa ljudskije. Oajniki su bjeale iz njihovih kua vraajui se rodnim kuama na selo u dubrovakoj okolici. Neke su ak bjeale stranim brodovima u Mletke. Nerijetko su pri tome opljakale gospodarevu kuu odnijevi sa sobom neke vrijedne predmete. U sluajevima bijega gospodari su pokretali potragu za odbjeglim slukinjama i organizatorima njihova bijega. Odbjegla slukinja je za kaznu bila izloena na stup srama, provedena po Gradu na magarcu, a potom iibana ili igosana usijanim eljezom po elu i obrazima, odsijecao joj se nos i usne koljke, a na kraju je doivotno bila prognana iz Republike 7. Gospodari, mlade ljubavnice i trudnoa

Soldat - onaj koji vri vojniku slubu (Ani, n. dj.) A. Kaznai, Pjesme razlike 7 Dubrovaka Republika
5 6

93

Traenje ljubavnica u inferiornoj 8 klasi bilo je istaknuto obiljeje dubrovakog meuklasnog ivota, dakako, samo kad su posrijedi bili plemii i mukarci iz bogatijih graanskih obitelji i najee njihove slukinje, dok je po istom pitanju vladao duboki muk, kad su posrijedi bile ene iz viih drutvenih krugova i njihovi puteni prohtjevi zadovoljeni s klasno inferiornim mukarcima. 9 Konzumiranje legitimne i nelegitimne seksualnosti je najee dovodilo do brojnih neeljenih sluajeva trudnoe meu slukinjama. I sam Nikola Naljekovi nas u prologu svoje este komedije izvjetava o praksi seksualnog iskoritavanja slukinja koja nije bila skandaloznog karaktera ili manje drutveno prihvatljiva. Stari i sijedi gospodin je pored svoje mlade ene jo obilazio oko tuih ena i svojih slukinja tako da su dvije slukinje istovremeno bile trudne s njim. esto su bile metom seksualnog izrabljivanja i gospodskih sinova, a ne samo starijih gospodara. Problem trudnoe se nije mogao dugo skrivati, poglavito kad su u pitanju bile mlade i neiskusne slukinje. Iskusnije i starije slukinje znale su to sakriti na nain da su se izvlaile na pretjeranu pretilost ili su stezale trbuhe do krajnjih granica. Nakon tajnog poroda, rjeavale su se djeteta. Najee edomorke u Dubrovniku su bile upravo slukinje. Iza ina edomorke stajala je dugo i pomno pripremana akcija. Novoroenad je ostavljana na osamljenim mjestima da umru od hladnoe, a esto su postajali i plijenom divljih pasa. Bogobojaznije slukinje su djecu po porodu odnosile u nahodite ili ih davale kao ropsku radnu silu na selo. Ostajui i dalje u kui svojih gospodara, postojao je rizik od ponovne trudnoe, a mnoge od njih su imale i vie uzastopnih takvih izvanbranih trudnoa. Neke su odgovorniji gospodari udavali za svoje kmetove ili soldate (najee ucjenom istih). Nikola Naljekovi opisuje kako gospodarica ne eli slukinju u svojoj kui jer je trudna.

8 9

Inferioran - onaj koji je slabiji u poeljnim svojstvima prema drugome; nii u nekoj klasifikaciji, hijerarhiji (Ani, n. dj.) Slavica Stojan, Vjerenice i nevjernice, Prometej, Zagreb-Dubrovnik, 2003.

94

J. Torbarina: Hektorovievo Ribanje u kontekstu europske knjievne tradicije Ribanje i ribarsko prigovaranje je prilino ravnomjerno podijeljeno u tri pjevanja, odnosno u tri ''dana'': Prvi dan (1-508), Drugi dan (509-1078) i Treti dan (1079-1684). Svako pjevanje ima izmeu 500 i 600 stihova. Drugo je neto dulje od prvoga, a tree je najdulje. I umeci ''prigovaranja'' podjednako su rasporeeni u okvir pojedinoga dana. Cijelo je djelo opis plovidbe, na vesla i na jedra, a usput i ribarenja, od Staroga Grada na Hvaru (sa zaustavljanjem u Zavali, Kablu i Luiu, takoer na otoku Hvaru) kroz Splitska vrata izmeu Braa i Suleta (s iskrcavanjem na otoku Brau) do neujamske luke na Suletu (danas olti) i otprilike istim putem natrag u Stari Grad. Djelo poinje moralizatorskom apostrofom Jerolimu Bartueviu (1-16), ''vitezu potovanomu, vlastelinu hvarskomu''... Kako se nastavlja Ribanje i ribarsko prigovaranje? Odrediti sve dijelove Ribanja, strukturalne i kompozicijske! Npr. to je Hektorovi sve umetnuo u svoje djelo, to su po vrsti odreeni umetci (npr. bugarice, zagonetke...), vrste stihova... Josip Torbarina nalazi u Ribanju 9 umetnutih ekloga. to je to ekloga? 1. ekloga sadri stihove 116-162: budui da su bez posla, jer su digli jedro, ribari zabavljaju gospodara i sebe, a _________ zadaje ________ zagonetku i obeaje mu _______________ ako odrii njegovu ''gatku''. Rjeenje pitalice, zagonetke je _______________. 2. ekloga sadri stihove 229-238 gdje ribari pjevaju svome gospodaru ____________ poznatu po stihovima Na gospodin poljem jizdi,/ _______________________________________________ ________________________________________________________________________________ 3. ''ekloga'': Paskoja iznenada stanu muiti neki problemi i on eli da bi sada mogao biti s njima Bartuevi koji bi mu sve objasnio. Zatim slijedi duga njegova pripovijest, koja se takoer moe smatrati umetnutom ''eklogom''. Slijedi opis gozbe redovnika odnosno pria o biloj skupini dominikanaca na Solinskoj rici, prie o pilozopiji i postanku voda 5. i 6. ''ekloga'' su bugarice _________________________________ i ________________________ _________________________________te pisan ____________________ (od 507. do 718.); 7. kroz ''ekloga'' od 875. do 1064. stiha, u kojoj vino raspoloi Paskoja i Nikolu i oni se poee nadmudrivati i 180 stihova postavljati jedan drugome ''uena pitanja'' poput sljedeih:

95

______________________________________________________________________________________ ______________________________________________________________________________. 8. ''ekloga'' od 1233. do 1467. je najsuhoparnija, a sastoji se od mnogih _________ izreka sloenih u stihove koje su srodne s Priicama Hektorovieva znanca, Dubrovanina Nikole Dimitrovia; 9. ''ekloga'' od 1547. do 1618. u kojoj pjesnik u lirskom raspoloenju sjetno meditira o vitezovima, vojvodama i knezovima o kojima su ribari pjevali. To ga odvodi na razmiljanje o prolaznosti ivota, o smrti i o zagrobnom ivotu, i ponuka ga da ribarima odri propisnu propovijed. To je suhoparna parafraza katekizma. Tu su i 10 zapovijedi bojih i lani svete vire, i milosra dila tjelesnoga i duhovnoga i, na kraju, Amen! Slijedi opis ______________________ (vrsta ribolova) to je jedna od najivopisnijih partija u Ribanju. Istina je da Hektorovievo djelo nema izravnoga prauzora ni neposrednoga prototipa u talijanskoj ili bilo kojoj drugoj knjievnosti. Ipak su neki nai kritici pretjerali kad su suvie naglaavali jedinstvenost Ribanja, odnosno da je ono bez primjera, unikum. (R. Bujas). Hektorovievo Ribanje ipak ima dodirnih toaka s renesansnim latinskim i talijanskim ribarskim eklogama koje su mu morale biti poznate. to je to ribarska ekloga (ecloga pescatoria)? Ribarska ekloga je zapravo ogranak bukolike ekloge, a javlja se, istina dosta rijetko, kao podvrsta propisne pastoralne idile jo do Teokritovih vremena. No pravi zaetnik te knjievne vrste je Jacopo Sannazaro (1456.-1530.) koji je svojom Arkadijom udario temelje i pastirskome romanu. Njegove latinske Eclogae Pescatoriae slijede ukorak vergilijanske oblike, a njihove teme su poznate tradicionalne teme: tubalica, zaljubljenikova jadikovka, natjecanje u pjevanju, itd. Ali vergilijevska konvencija je toliko modificirana, da pastirska ekloga postaje ribarska ekloga ili ribarska idila, a pozadina joj nije vie Sicilija ni Arkadija ve Napuljski zaljev. Umjesto pastirskoga ivota u njoj se prikazuje ivot ribara, umske nimfe pretvaraju se u morske nimfe, a rustikalna boanstva u bogove mora. Mjesto da razgovaraju o stadima stoke i ovaca, govornici priaju o amcima, mreama i vrama; umjesto cvijea i voa, ljubavniki su darovi kamenice i koljke, biser i koralji. Kad su se Sannazarove pastirske ekloge pojavile na samom poetku 16. st., to je bila novost koja se onda inila udesnom. Mala promjena u pastirskoj konvenciji izgledala je kao otkrie Amerike. ak je i Ariosto pronalazaa nove knjievne vrste za to pohvalio u Orlandu, a i sam Sannazaro u svojoj drugoj ribarskoj eklogi ponosno kae da je prvi u poeziji otisnuo amac u morske valove i da se usudio izvri neznanim opasnostima. Ali ni taj novi knjievni rod nije bio sasvim nov, jer ve jedna od grkih idila koje se pripisuju Teokriti (21.), ima naslov Ribari i govori o ribolovu. ini se da ju je Sannazzaro poznavao i da je iz nje preuzeo neke sitne pojedinosti, a moda i konvenciju da se ribarska

96

ekloga obino odvija nou, a zavrava izlaskom sunca, obrnuto od pastirske ekloge, koja se po pravilu zakljuuje o zalasku sunca. Kod Sannazzarovih sljedbenika noni ribolov postaje pravilo i tako nastaje noni krajolik, koji zamjenjuje podnevni i predveernji pejza pastirske ekloge. Sauvano je svega 5 Sannazzarovih ribarskih ekloga. 1. dijalog izmeu dvaju ribara koji oplakuju smrt Filide. Ribari su, kao i Hektorovievi, ueni i dobro poznaju pogansku mitologiju; 2. konvencionalna pastoralna tualjka mladia zbog okrutnosti ljubljene djevojke. Mjesto kozlia dragi joj poklanja kamenice; 3. ekloga o dva ribara koji se pred olujom sklanjaju u neku morsku spilju te naizmenino pjevaju i hvale pjesnikove drage. I ovdje su pjesniki darovi arolika koljka i svinuta grana koralja 4. tubalica koja zavrava romantinom evokacijom mjeseine na moru; 5. posljednja obrauje motiv aranja koji se javlja i u Sannazzarovoj Arkadiji, samo su ovdje umjesto lovora i orha a instrumenti aranja alge i druge morske trave, a umjesto zemaljskih utvara dozivaju se nemani morske. Ima nekih pojedinosti u Sannazzarovu djelu koje su mogle posluiti Hektoroviu kao poticaj. Npr. mudrovanje Paskoja i Nikole kao u prvoj Sannazzarovoj eklogi. U Ribanju se prva dva pjevanja odvijaju po danu i zavravaju zalazom sunca, ali Treti dan, prema tradiciji Sannazzarove ribarske ekloge zavrava nonim ribolovom (1619 1648). Ne razlikuju se mnogo od Sannazarovih ribarskih ekloga ni ecloghe pescatorie pisane na talijanskom jeziku to su ih ostavili njegovi sljedbenici: Bernardo Tasso (1492.-1569.), otac slavnijega Torquata; mleanin Andrea Calmo (1509. 1561.), slavniji kao pisac komedija; Bernardino Rota (1509.-1575.); Matte Conte di San Martino i osobito Luigi Tansillo (1510. 1568.). Razlike izmeu njih i Hektorovieva djela oite su. Hektorovievo je djelo due i ambicioznije od bilo koje talijanske ribarske ekloge. Ima 1684 stiha, i stoji prema ribarskim eklogama svih naroda u istom odnosu kao to Sannazzarova Arkadija stoji prema pastirskoj eklogi. I sam tematski materijal Hektorovieva Ribanja razlikuje se od sadraja ribarskih ekloga talijanskih pisaca. Ljubav, koja ima tako vidnu ulogu u talijanskim sastavima te vrste, uope nije naznaena u Hektorovievu djelu. U Ribanju nema ni jedne tubalice, ni jedne jadovanke nesretno zaljubljena ribara. I Hektoroviev nain prikazivanja posve je drugaiji. Za razliku od talijanskih djela Hektorovi gotovo nema klasinih aluzija, a pogotovo nema grotesknih nemani ili fantastinih pustolovina. Njegovo more nastanjuju poznate domae ribe; nema u njemu ni kitova ni tuljana ni Titana.

97

anrovsko odreenje Ribanja i ribarskoga prigovaranja. Kojem anru pripada Ribanje i ribarsko prigovaranje? Objasnite zato. 1. pjesnika poslanica ______________________________________________________________

___________________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 2. ribarska ekloga _________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________ _________________________________________________________________________________ 3. putopis ________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________ _________________________________________________________________________________ 4. pohvalnica _____________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________ _________________________________________________________________________________ 5. autobiografski spjev _____________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________ _________________________________________________________________________________ 6. moralno-didaktiki sastav ________________________________________________________ __________________________________________________________________________________ 7. prva reportaa __________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________ _________________________________________________________________________________

98

PETAR ZORANI, PLANINE Tiskane su 1569. godine, napisane su 1536. i posveene su Mateju Matijeviu. Vanjska okosnica (osnovni narativni tijek radnje) Planina Petra Zorania konvencionalni okvir Sedam je godina Zoran patio od nesretne ljubavi i stojei jednom oajan pokraj jednog potoka u blizini Nina, izae iz vode vila Napea, povede ga u podvodnu pilju, ispria mu svoju nesretnu ljubav za umrlim iljbilom te mu predloi da poe u planine gdje e nai lijek. Vila Milost prebaci ga preko mora na drugu stranu do Podgorja pod Velebitom. Idui prema planinama naiao je pred otvorom Vrajih vrata (Paklenica) na semoglavu neman, zatim na otvor iz kojeg izlazi Burin bijes. Doavi u planine Zoran provede s pastirima tri dana, sluajui njihove pjesme o ljubavi, njihove pripovijesti o ''pritvorima'', zatim pjesme ''na promin'', ljubavne i nabone te pjesme koje se pjevaju ''u zuk'' narodne popijevke. Tu se i on izjada o uzrocima svoga putovanja, ispria o svom podrijetlu i o postanku Nina, sluajui zatim od pastira prie o podrijetlu mnogih naziva domaih lokaliteta. Dobivi od starca Sidmoja upute, Zoran poe prema Dinari. Na tom putu naiao je na pastire ugroene od napada vukova i oni mu pjevahu pjesme o ''rasutoj baini''. Idui dalje susretne Zoran vilu Svist, a na vrhu nae vilenicu Dinaru koja ga arima oslobodi od ljubavne patnje. U snu mu se prikae ''perivoj od Slave'' s vilom Hrvaticom koja se tui zbog slabe knjievne produkcije na narodnom jeziku. Dinara mu pokae kako e doi do kue i on poe rijekom kuda ga vodi vila Krka, promatrajui s tugom u oima ruevine Knina i Skradina, ponosan na ''sminojaki'' ibenik. Vila ga vodi dalje prema Zadru i iskrca ga jo zapadnije, kraj Zatona. Sedmodnevno Zoranovo putovanje zavrava u Ninu. Tu on posjeti grob tune Jele i prisustvuje godinjici smrti pastira Divnia. Kao privienje javlja mu se sv. Jerolim, prema glagoljakoj predaji izumitelj slavenskoga pisma, te biskup Divni, kojemu Zoran pred vilom Istinom obeaje da e odsada slijediti pravi put boanske ljubavi i ostaviti se svjetovnih tatina.

U Gozbi Dante ovako kae: Valja znati da se spisi mogu shvaati i objanjavati prema etirima njihovim glavnim smislovima. Prvi se zove doslovni, a to je onaj koji se ne protee dalje od slova praznih rijei, kao u pjesnikim priama. Drugi se zove alegorijski, a to je onaj smisao koji se skriva pod platom tih pria, i to je istina skrivena iza lijepe lai.

99

KNJIEVNOST REFORMACIJE Knjievnou reformacije nazivamo pismenost to se razvila sredinom 16. st. oko tiskare koja je uz pomo baruna Ungnada, podignuta u Urachu kraj Tbingena. Protestantski je pokret preko Slovenije ve bio stigao u sjevernu Hrvatsku i Istru. Rije je o pismenosti koja je prvenstveno nastala iz vjerskih razloga, ona je povezana uz obred i dogmu, i trebala je posluiti odreenoj svrsi. Ipak reformacija je bila krupan ne samo vjerski ve i drutveno-politiki pokret, uperen protiv prevlasti i hijerarhijskoga ureenja katolike crkve. Crkva je tijekom stoljea drala monopol u oblasti teologije, filozofije i nauke, tako da je ona i drutvenim institucijama kao to je feudalni poredak pridavala boansko podrijetlo i pravo. Procvat znanosti u 15. i 16. st. oduzeo je Crkvi primat u znanosti i filozofiji, a reformacija je donijela i nova vjerska uenja da za spas due nisu potrebna dobra djela nego unutranja vjera u iskupiteljsku rtvu Kristovu. Odbacujui sve spoljane obrede i ceremonijal, reformacija je negirala crkvenu hijerarhiju, organizaciju i materijalno bogatstvo. Protestantske ideje znatno su utjecale na razvitak racionalizma u Europi, na vjeru u snagu ljudskoga uma. Sloboda ljudske misli i jednakost ljudi po prirodnom pravu dovele su do revolucionarnih shvaanja o mogunosti osloboenja od klasnih razlika. Osporivi katolikoj crkvi svjetovno gospodstvo, reformacija je omoguila stvaranje, od rimske kurije nezavisnih, nacionalnih crkava. Katolika crkva vie nema monopol to je dovelo i do njezina ekonomskoga slabljenja. Reformacija je na europskom sjeveru crpila svoju snagu primarno iz povoljnih ekonomskih i drutvenih prilika to u Hrvatskoj gdje je postojala stalna opasnost od Turaka nije bilo mogue. Stoga su odjeci reformacije zahvatili samo pojedine krajeve: Hrvatsko primorje, donekle Istru, Karlovac, Metliku, Varadin, Meimurje. Protestantski su pisci bili svjesni da je glavna snaga protestantizma govorna ili tiskana rije propovijedi, javne disputacije, poslanice, rasprave, prijevodi Biblije stoga su se i okrenuli takvom djelovanju. Ako pogledamo paralelno nastajanje renesansnih i protestantskih tekstova uoit emo da je iste godine kada je P. Hektorovi dovrio svoje Ribanje i ribarsko prigovaranje (1555.) tiskana prva hrvatska protestantska knjiga Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom. Osobita je znaajka te 'pismenosti' vezana i uz jezik zgusnuti puki jezik obogaivao je hrvatsku knjievnost i pismenost i izvan renesansnih tokova. Kontinuitet protestantske knjievnosti je nasilno prekinut, a vei dio tekstova je spaljen, no najvema su utjecali upravo na prozni izraz koji e se u posebnom obliku javiti u 17. st. Reformatorske ideje u raskomadanoj Hrvatskoj, pritisnute sve eim turskim provalama i nasilnim migracijama stanovnitva nisu mogle uhvatiti korijena u veim seljakim masama, stoga su protestantizam kao vjerski pokret ili kao reformatorske ideje prihvatili uglavnom crkveni ljudi, ueni svjetovnjaci i pojedini velikai poput bana Petra Erddija i Jurja Zrinskoga. Najznaajniji predstavnici: PETAR PAVAO VERGERIJE MLAI P. P. Vergerije je doao na ideju da Sveto pismo prevede i tiska na slovenskom jeziku. Pisao je polemine knjige protiv katolika, a najvie ih je napisao protiv Tridentskoga koncila i indeksa zabranjenih knjiga gdje su se nalazile i knjige M. Vlaia, P. Skalia... Njemu se pripisivala i polemina knjiica Razgovor meju papistom i jednim luteranom. S njim je veze odravao M. Vlai jer je P. P. Vergerije nastojao oko izdavanja slovenskih, hrvatskih i talijanskih luteranskih knjiga. Zanosio se idejom opega slavenskoga jezika na kojemu bi bila i Biblija koju bi mogli itati svi Slaveni. MATIJA VLAI ILIRIK (izdvojeno) PRIMO TRUBAR Slovenski reformator, sastavio je Abecedarij i Katekizam, udesio za slovenski jezik njemaka slova (goticu) i tako potpuno anonimno zapoeo knjievnost na slovenskom jeziku. Slovencima je dao

100

prijevod Novoga zavjeta, Crkveni red, Lutherovu Postilu, pjesmaricu crkvenih pjesama... Bio je od znatne koristi prevodiocima Stjepanu Konzulu i Antunu Dalmatinu STJEPAN KONZUL ISTRANIN Roen je u Buzetu u Istri. U djetinjstvu je nauio glagoljicu. Na preporuku Primoa Trubara stupio je u Ungnadovu slubu kao prevodilac i korektor hrvatskoga jezika. Po njegovoj uputi izlivena su u Nurnbergu glagoljska slova (vjerojatno prema nekom glagoljskom misalu). Djelovao je i meu gradianskim Hrvatima. ANTUN DALMATIN Takoer pop glagolja koji je priao protestantima. Poinje prevoditi Novi zavjet. U tiskari su prema njegovoj uputi rezana irilska slova pa je on priredio i pokusni irilski list, Tablu za dicu irilicom i irilsko izdanje Katekizma koje je glagoljicom izdao sam Stjepan Konzul Istranin. Skoro sva izdanja protestantske tiskare u Urachu potpisana su zajedniki tek je uz neke dodano ime Jurja Juriia. PAVAO SKALI u ijem je djelu Encyclopaedia iz 1559. godine prvi put u svjetskim razmjerima upotrijebio rije enciklopedija u njenom dananjem znaenju. BALDO LUPETINA, utjecao je na mladoga M. Vlaia. ANDRIJA JAMOMETI, kada je Luther imao godinu dana A. Jamometi je zbog reformatorskih ideja i suprotstavljanja raskalaenosti papinske kurije bio objeen o reetke baselskoga zatvora, a njegovi posmrtni ostatci baeni u jednoj bavi u Rajnu. Prvo ime od kojega protestantizam u Banskoj Hrvatskoj poinje jest tajerski barun Hans Ungnad (1493.-1564.) dok je glavna iniciajativa za izdavanje knjiga dola od P. P. Vergerija ml. Pretpostavlja se da je njegovim zauzimanjem dolo do izdavanja Razgovaranja meju papistom i jednim luteranom. U to vrijeme u Sloveniji djeluje Primo Trubar koji je u Tbingenu tiskao svoje prve spise, a uskoro e u suradnji s Vergerijem objaviti 4 knjige. Napokon se ostvaruje Trubarova suradnja sa Stjepanom Konzulom i zamisao o osnivanju centra za prevoenje protestantskih knjiga na hrvatski. Uz Ungnadovu pomo podignuta je u Urachu kraj Tbingena tiskara u kojoj je od 1561. do 1565. tiskano 30 knjiga: 13 glagoljicom, 9 latinicom i 8 irilicom u nakladi od oko 25000 tisua primjeraka, od kojih je sauvano njih 300. Uskoro je angairan i Antun Dalmatin. Bilo je dosta problema, prvenstveno oko prijevoda jer je trebalo prevoditi s njemakoga i slovenskoga, a uz to je bilo potrebno dobro poznavati i materinski tj. hrvatski jezik. Osim toga i pismo je bilo problem. Knjige su tiskane na tri pisma to je oteavalo samo tiskanje i raspaavanje. Pop glagolja Konzul nastojao je zadovoljiti najprije potrebe onih krajeva u kojima su glagoljica i glagoljske knjige imale svoju tradiciju, tj. Istru, Hrvatsko primorje, otoke i Dalmaciju. Raspaavanje irilskih knjiga ilo je tee, a raunalo se uglavnom na dijelove pod Turcima. Jezik hrvatskih protestantskih knjiga je akavsko narjeje 16. st. Knjige su donekle prijevodi slovenskih Trubarovih tekstova, ali i s njemakoga originala. Vjerska podloga jesu Lutherovi i Erazmovi tekstovi. Iako su uloeni veliki napori, iako su velike i plemenite zamisli vodile izdavae, prevodioce i sve uesnike, plodovi toga rada nisu bili takvi kakve su oni eljeli. U prvom redu zato to knjige najee nisu dolazile do onih kojima su bile namijenjene. Tiskara je zavrila tako to je poslije Ungnadove smrti preveena prvo u Graz, gdje ju je nadvojvoda Karlo zatvorio u tvravu s preostalim rukopisima kako ne bi kodili katolicizmu. Kasnije je Istranin fra Franjo Glavini dobio dozvolu da je preko Ljubljane preveze u Rijeku, gdje je htio osnovati hrvatsku glagoljsku tampariju. Ali je fra Rafael Levakovi odnio tampariju u Rim da Hrvatskoj ne bude vie nikada na tetu. Najvanije knjige tiskare u Urachu:

101

Tabla za dicu (Abecedarium); Katekizam; Edni razumni nauci; Artikuli ili deli prave stare krstianske vere; Proroci (iz Staroga zavjeta); Postila; Prvi del novoga testamenta; Drugi del novoga tetamenta; Razgovor meju papistu i jednim luteranom. MATIJA VLAI ILIRIK, KATALOG SVJEDOKA ISTINE Rodio se u Labinu u obitelji koja je uz prezime Vlai imala i drugo: Frankovi. kolovao se u Mlecima gdje je nauio latinski, neto grki i stekao smisao za povijesno promatranje pojedinih problema. U to vrijeme ivio je u Mlecima brat njegove ujne fra Baldo Lupetina kao gvardijan samostana Male brae. Nakon trogodinjega boravka u tom gradu, Vlai zamoli fra Balda da mu pomogne da se zaredi i stupi u njegov samostan ili u koji drugi u Bologni ili Padovi. Fra Baldo koji je bio potajni pristaa Lutherove nauke svjetova Vlaiu ako se eli posvetiti studiju teologije neka ne ue ni u koji samostan, nego neka otputuje u Njemaku, gdje je Luther vratio u ivot uenje Evanelja. Kad je Vlai na to pristao fra Baldo mu otkrije da je u dui protestant i dade mu na itanje luteranske spise, te je na taj nain izvrio presudan utjecaj na put mladoga Vlaia. U 19. godini Vlai odlazi u karavani s trgovcima protestantima iz Mletaka u Augsburg, pa u Basel, pa u Tbingen, gdje je njegov zemljak Matija Grbac predavao grki na protestantskom sveuilitu. On ga uputi u Wittenberg k Martinu Lutheru. U 21. godini ivota Vlai se upozna s Lutherom s kojim je ostao povezan do njegove smrti. Vlai u Wittenbergu postaje magister artium i profesor hebrejskoga jezika na sveuilitu ali po vlastitoj odluci naputa to mjesto da bi kao nezavisna linost mogao odlunije voditi borbu protiv svih onih koji su nakon Lutherove smrti bili skloni kompromisu s Rimom. Kada su njegove teze iznijele pobjedu, on je neko vrijeme bio glavni autoritet u protestantskim redovima. Iz Wittenberga prelazi u Magdeburg. U tom je protestantskom gradu razvio veliku djelatnost. Izradio je plan za djelo Catalogus testium veritatis (Katalog svjedoka istine) i pokrenuo izdavanje opsenog djela Eccelesiastica historia (Povijest crkve) tzv. Magdeburkih centurija. Ipak zamreni odnosi meu protestantima nisu ili u Vlaievu korist kojega poinju protjerivati iz raznih gradova, te se njegova struja u protestantizmu, flacijanizam, s vremenom gasila. Kada je morao napustiti Jenu pomiljao je na osnivanje nove kole ili Akademije u Regensburgu, kamo bi mogli dolaziti studenti iz oblinjih zemalja: Austrije, Bavarske, Koruke i eke, i na osnivanje maloga sveuilita u Celovcu za Slovence i Hrvate. Iako nije dolo do ostvarenja tih planova Regensburg je postao sredite za veze izmeu njemakih i slovenskih i hrvatskih protestanata. Vlai se brinuo i za tiskanje potrebne vjerske literature na hrvatskom i slovenskom jeziku, pa je i sam napisao nekoliko takvih knjiga, odnosno broura. Zanimljivosti: Iz drugoga braka imao je estero djece, a iz prvoga osmero. Umro je 1575. godine u krugu svoje brojne obitelji, ne zna se gdje mu je grob. Njegov opsean opus (preko 300 knjiga i broura), ne pripada samo u podruje teologije, nego i filozofije, historiografije i filologije. Najvanija djela: Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis) za koji je iz tiskanih knjiga i rukopisa sakupio 650 svjedoka to su se u proteklim vjekovima suprotstavljali papinstvu Povijest crkve (Ecclesiastica historia) u 13 svezaka, tiskano u Baselu od 1559. do 1574. Kako je prvi dio izraen u Magdeburgu, a graa rasporeena po centurijama, tj. po stoljeima od 1. do 13., to se djelo obino naziva Magdeburke centurije. Cilj je djelu bio obnoviti kranstvo u protestantskom duhu. Klju Svetoga pisma (Clavis scripturae sacrae) golemo je djelo lingvistikoga sadraja. Glavni mu je dio tumaenje hebraizama. U drugome dijelu objavljene su Vlaieve samostalne lingvistike rasprave: O dijelovima govora, O tropima i figurama, O stilu hermeneutika. Obrana (Apologia) iz mlaih dana. Smatraju ga jednim od najljeoih Vlaievih radova.

102

Analiza teksta Proitajte tekst i obratite pozornost na dijelove koji se mogu izdvojiti slijedei postavljena pitanja i biljeke na marginama. Kome se obraa M. Vlai u Katalog svjedoka istine predgovoru Kataloga svjedoka (...) No pristupimo blie svojem zadatku. Upravo sam zato u ovom djelu istine? sabrao, koliko mi je bilo mogue, sve one koji su prije Luthera na bilo koji nain posvjedoili Kristovu istinu protiv zabluda i bijesa Kako obrazlae postupak pisanja Antikristova i koji su govorili protiv protivnikih zabluda, djela? zanemarivanja dunosti i raskalaena ivota, da bih samim injenicama i iskustvom pokazao kako je uvijek bilo mnogo tisua pravih vjernika to navodi kao razlog pisanja koji su zazirali ili od svih ili od veine zabluda rimskoga Baala, (...) Iako ovoga djela, koja mu je namjera? navodim brojne svjedoke takvoga istinitijeg miljenja i citiram njihova svjedoanstva, ipak nije teko nagaati da je ondje gdje je bio jedan Koje svjedoke istine navodi M. Vlai? uitelj, koji je ispravnije mislio, bilo i vrlo mnogo slualaca kojih imena i izjave nisu zapisane. (...) Tako se u mnogim knjigama koje su jo Zato su npr. sv. Jeronim, basne, sauvane ita da su nai protivnici s najveom revnou nastojali Magarev ispovjednik... uope potpuno unititi sva djela napisana protiv njihovih zabluda, tiranije i svjedoci istine? neista ivota. (...) Naslovi pojedinih poglavlja se odnose na svjedoke istine.
Oni su svjedoci koje istine? to to znai?

Basne U biblioteci u Fuldi, a i u drugima, nalazi se neki stari primjerak basana Ezopa i slinih pisaca s lijepim slikama. Mnoge slike u tom primjerku odlino napadaju na papinske prelate. Tu se na vie mjesta moe vidjeti kako propovijedaju vukovi u ogrtau s kukuljicom. Meu ostalim ima jedna slika gdje vuk odjeven u fratarski habit s kukuljicom i obrijana tjemena dri propovijed ovcama oko sebe. Dodano je i tumaenje koje glasi: ''Vuk u platu s kukuljicom, to je licemjerac''. Zato se i kae u Evanelju: ''uvaj se lanih proroka!'' Prva od ovih basni prikazuje vuka u habitu s kukuljicom i poduprtog o tap kako dri propovijed guskama i govori: ''Bog mi je svjedok kako vas sve elim u svojoj utrobi''. Druga je basna o maku s mitrom i s biskupskim tapom u ruci, koji propovijeda mievima da bi ih obratio. Najstariji mi odgovara mu ovim rijeima: ''Milije mi je da umrem kao poganin nego da od tvoje ruke postanem kranin.'' Svi se mievi nato daju u bijeg. Zacjelo je onaj, tko god to bio, koji je neko izradio te slike, elio oznaiti da farizeji i licemjerci Anikristovi obilaze morem i kopnom (kako kae Krist) da bi pridobili jednog novoobraenika, kojega kasnije ine vrijednim paklenih muka dvostruko vie nego je prije bio. Nadalje je oznaio da su oni pravi vukovi zavodnici koji prodiru stado Gospodnje. (...) O emu govori u odjeljku u basnama? O ijim se basnama radi? to se nalazi na jednoj slici koju izdvaja Vlai? Opiite. Kako Vlai tumai ovu poredbu? Vuk u habitu... to progovara iz ove prie? Drutvena kritika! Magarev ispovjednik Naiao sam na vrlo elegantnu pjesmicu pod naslovom Magarev ispovjednik (Asini poenitentiarius), stariju od dvjesta godina. Uz nju je naime bilo zapisano: Dovreno godine Gospodnje 1343., samo ne znam da li se to odnosi na prepisivanje ili na prvo sastavljanje. U toj se pjesmi pokazuju vuk, lisica i magarac kao pokajnici. Najprije se vuk ispovijeda lisici, koja ga lako odrjeuje i jo ga ispriava. Zatim vuk pokazuje slinu blagost prema lisici kad se ona njemu ispovijeda. No kad je doao na red magarac, koji je bio pun pouzdanja (jer je znao da su njegovi grijesi laki od vukovih i lisiinih), tada

103

se istom pokazala sva strogost discipline. Magarac nije pronaen vrijednim ba nikakva oprosta, pa su ga tada ti njegovi duhovnici poderali. Tko god bio taj koji je sastavio tu basnu, svakako je htio pokazati kako lako klerici i prelati gledaju jedni drugima kroz prste kad se radi o njihovim vlastitim zloinima, a kako tlae i gue samo svjetovnjake. Jedino njih optereuju pokorom, jedino njima nameu nepodnoljive terete, koje sami nee da dirnu ni vrkom prsta. Vuk je bez sumnje sam papa, glavni majstor najgorih nedjela. Lije, to su prelati, dvorjanici, sveenici i itava ona kaljua duhovnika. Te lisice lako odrjeuju od grijeha papu vuka, a i on njih. No kad doe do ispitivanja krivnje jadnih svjetovnjaka, koje u toj basni predstavlja magarac, a osobito kad presveta cenzura ispituje djela njemakih careva, tada se, kako to dosta i podosta potvruju svi povijesni dogaaji, pronalaze kod njih neoprostivi grijesi. to se pokazuje u ovom dijelu? Meutim na koji nain i u jednom i u drugom tekstu Vlai kritizira papinstvo? Kroz likove ljudi ili ivotinja? to ove ivotinje prvenstveno izazivaju u nama? Smijeh? Znai kritika odnosno istina kroz usta ivotinja. ivotinje prikazuju pseudosvijest ljudi. Istina se razotkriva kroz smijeh! Karakteristino novovjekovno naelo. U kojem djelu je to izrazito dobro ostvareno? Pohvala Ludosti. Zanimljivosti Knjige na dnu mora S morskog dna u Drevinama arheolozi su prije nekoliko godina izronili, otkrili i djelomino restaurirali dio inventara i tereta s potonuloga trgovakoga broda. U teretu, koji je sigurno vie od tri stoljea leao na morskom dnu, pronaena je, uz drugi materijal, i znatna koliina ouvanih i danas potpuno itljivih listova vrijednih knjiga iz 16. st. ovo je prvo svjetsko otkrie knjiga s morskoga dna, a uz to je rije o izdanjima kojih nije bilo ni u jednoj naoj biblioteci. Na morskom je dnu lealo, meu ostalim, i nekoliko stranica iz djela M. V. Ilirika. Ti su listovi dospjeli na potonuli trgovaki brod jer su trgovcima sluili kao ambalaa. Njima su oni umatali noeve to su ih svojim brodom otpremali najvjerojatnije na Bliski istok.

104

POETCI KAJKAVSKE KNJIEVNOSTI U djelima tiskanima u 16. st. kajkavski su pisci progovorili jezikom koji je ve tada bio bogat i gibak, razvijen i prikladan za knjievno izraavanje, za obraivanje nabonih i svjetovnih tema. Od polovice 16. st. pa otprilike do polovice 19. st. koliko je ivjela ta knjievnost, kajkavski su pisci svoj jezik brino unapreivali. Jezik kajkavske intelektualne sredine zaista je dokazao svoju sposobnost u starim znanstvenim i knjievnim djelima: u sva tri stoljea na tom se jeziku tiskaju knjige u kojima se oituje duhovni i materijalni ivot toga podruja. Stara kajkavska knjievnost traje od polovice 16. do polovice 19. st., ostvarena je na kajkavskom knjievnom jeziku, te je pisana ili tiskana kajkavskom grafijom. Ta grafija temelji se na maarskoj, a glavna joj je znaajka da nema dijakritikih znakova. Uz neka manja odstupanja ona se kroz tri stoljea nije mijenjala. Intelektualna razina kajkavskih knjievnih radnika bila je najee na zamjernoj visini jer su se oni kolovali na gimnazijama i visokim uilitima u domovini i inozemstvu. Kajkavski su pisci duboko bili zainteresirani za kulturna, politika i ekonomska zbivanja u svojoj zemlji. Teme su najee nabone. To ne iznenauje kada se uzme u obzir da su se kajkavski pisci regrutirali uglavnom iz sveenikoga stalea: prvenstveno iz isusovakoga reda, zatim iz pavlinskoga, pa iz franjevakoga. U manjoj mjeri, knjievnou su se bavili i pripadnici plemikoga i graanskoga, vojnikoga stalea, a bilo je i ena. Bez obzira na to to su ta djela uglavnom nabona karaktera ona nas obavjeuju o mnogim vanim i zanimljivim pojedinostima iz ivota sjeverne Hrvatske. Najstariji dosad utvreni tragovi kajkavskoga govora zabiljeeni su latinskim jezikom pisanim spomenicima iz 12., 13. i 14. st., ali to su samo osobna imena, toponimi, nazivi voda, drvea i sl. Kajkavizmi su dijelom prisutni i u glagoljakim rukopisnim tekstovima kao dio hibrida, npr. u Petrisovu zborniku. Takav snaan prodor u glagoljaku (primarno akavsku) knjievnost dokazuje da je oito i prije 16. st. bio razvijen kajkavski jezik. Osim toga i protestantski su pisci u svoje tekstove unosili kajkavske jezine elemente. Ve vrlo rano na kajkavskom su se jeziku izmjenjivala privatna pisma, sastavljali su se razni zapisnici, kupoprodajni ugovori, oporuke i druge isprave. Jo prije 16. st. postojao je veliki broj stihovanih ostvarenja to potvruju kakjkavske rukopisne pjesmarice. U takve su se zbornike pjesme obino upisivale kroz due vremensko razdoblje i one su prelazile iz ruke u ruku. PREKOMURSKA PJESMARICA CANTIO DE MATRIMONIO (ulomci) Dobri hinici, vi posluajte, svega se reda leipo navite, i zroka ktomu vi se navite, vu istoi se kroto zdrite. () Gda Bog Adama na zemlo stvoril, k svemu ga keipo primerna stvori, vu paradiom njega postavi i itek njemu ondi ostavi. Ar vsake stvari tuvaru bee, lepraj kaj Adam pres njega bee, k njemu primerna tuvarua nei be. Na to Otec Bog tak govorjae: Nei dobro loveku samomu biti, potrebno mu je tuvaruu biti, k njemu primerjen tuvaru biti, zato mo pomo imeimo stvoriti. Bog vu Adama sen velik pusti, v paradiomi njega zavuspi i v njega rebro sv roko pusti, rebro mu vun vze i Eivo stvori. () Vre posluatje, dobro razmejte, svoje esti se vi ne zabite, trebe je navkup da se lubite i polgi pravde isto ivite.

105

Moke je glave to est, da se skrbi i svojo eno da kroto lubi i s pravom mokom on da jo rani, kako sm sebi, ar ti jo lubi. I svojo eno na dobro vui, ne opota jo, neg jo pokara, ne oduri jo, nego jo lubi, i druino sv na dobro vui. enske je glave tou nje potenje, da svega moa krotu potuje i da ga lubi, gospodinom zove, njemu pokorna vu vsem da bode. Svemu gospodinu hio da uva, na njega marho pasko da nosi, preje ni tkanja neima zabiti, druino sv na dobro vuiti.

Na sv deico pasko da nosi, z velikom radostjom gori oshrani, zmonoga Boga arti se boji i na vse dobro arti se vui. Hitvo Gospon Bog sam blagoslovi i njima itek ondi potrdi, dugo ivlenje med nje postavi i vu orsagi svetom koroni. () To pesen spravil, leipo jo zvril, Andreas ajti vu dobroj voli, po Krituevom na sveit roenjei jezero pet stou trideset v trtom. Ocu Boguvi vsegdar bod hvala, i sinu njega Jeu Krituu, lih ravno takaj Duho Svetomu, Svetomu Trojstvo, jednomo Bogu. Amen. Amen.

Najstariji datirani stihovi nalaze se u tzv. Prekomurskoj pjesmarici I. (postoji i Prekomurska pjesmarica II. neto mlaega postanja). Naime u pjesmi Cantio de matrimonio pretposljednja kvartina nosi autorovo ime i godinu nastanka: Andrija ajti, 1534. g. Sam rukopis zbornika obiljeen je na poetku godinom 1593. U njemu su stihovi od vie autora i uglavnom su nabona sadraja, ali ima i nekoliko svjetovnih pjesama. Spomenimo jo i pjesme Oenil se je jeden mlad junak, zatim poema o Sigetu, alosno vidim grlico, Tuim vnogo Bogu koja je uperena protiv pijanstva. Iz 17. st. poznata nam je tzv. Pavlinska pjesmarica, a iz kasnijega vremena osobito se izdvajaju pjesme Katarine Patai. Kao prvo tiskano djelo kajkavske knjievnosti esto se spominju Molitvene knjiice Katarine Frankopan iz 1560. godine. Na to djelo se osvre Baltazar Milovec u Dvojem dunom kinu. Odnosno Molitvene knjiice se odnose na tzv. Raj due to ga je sastavio i preradio/preveo Nikola Dei, kapelan na dvoru Katarine Frankopan i njezina mua Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Taj je molitvenik zaista tiskan 1560. g. pod Katarininim pokroviteljstvom, ali kako je pisan akavsko-tokavsko-kajkavskom mjeavinom u kojoj znatno preteu akavski elementi on se ne moe smatrati za prvo tiskano djelo kajkavske knjievnosti. Mihalj Bui i njegova rasprava o sakramentu euharistije nastala je prije 1574. g., a li je djelo spaljeno zbog tzv. Buieve kalvinistike rasprave u tom djelu. Stoga kao prvo tiskano i sauvano djelo kajkavske knjievnosti smatramo Decretum zbornik pravnih propisa to ga je Ivan(u) Pergoi preveo/preradio prema maarskom izvorniku I. Verboczyja i objavio ga 1574. 1578. nakon Decretuma objavljuje Antun Vramec ljetopis Kroniku, a 1586. g. tiskana je njegova Postilla. IVANU PERGOI Roen je u Varadinu i svojim je ivotom i djelovanjem bio vezan uz sjevernu Hrvatsku. Pravni spis Decretum je prijevod s latinskoga Verboczyjevoga Tripartituma. Objavio ga je 1574. godine u Nedeliu. Pergoi se sluio i maarskim prijevodom, ali je ipak prevodio i slobodno. njegov spis

106

karakterizira traenje odgovarajuega jezika kao i kolebanje izmeu kajkavskoga i tokavskoga, tako da niti jedina dva potpuno sauvana primjerka istoga izdanja Decretuma nisu po jeziku posve jednaki. Osim toga Pergoi je 1587. u Varadinu tiskao i knjigu na latinskom Praefationes et epistole posveeno Erazmu Roterdamskom naalost nije se sauvao niti jedan primjerak. Svoj Decretum je posvetio Jurju Zrinskome, onome istome kome je i Brne Karnaruti posvetio svoje Vazetje Sigeta grada. Decretum je djelo pravnoga sadraja. To je feudalno, plemiko pravo, zakonom se utvruju privilegije i prava plemstva, koje je tu meu sobom izravnato pred zakonom su jednaki magnati, prelati i sitno plemstvo. O pravima graana i seljaka govori se samo uzgred, kmetovi nisu subjekt prava. Do danas je pronaeno 6 to potpunih to nepotpunih primjeraka Decretuma. Iz injenice da je djelo tiskao kod Rudolfa Hoffhaltera (putujuega tiskara) koji je pristajao uz reformaciju i to je djelom Praefationes et epistolae pokazao zanimanje za Erazma Roterdamskoga neki povjesniari smatraju da da je i Pergoi bio pristaa vjerske reformacije, te da su se zbog toga primjerci Decretuma sustavno unitavali. No to je bez osnove, vjerojatno su se zbog este uporabe brzo istroili, nestali iz uporabe i unitili se od starosti. ANTUN VRAMEC Svoje prvo djelo Kroniku tiskao je u Ljubljani 1578. godine. U istoj tiskari u kojoj je tiskan Pergoiev Decretum Vramec je tiskao svoje drugo djelo Postille (u 2 knjige) duobriniko tivo. Kronika je povijesno djelo, kratka kronika u kojoj iznosi povijesna zbivanja dajui najveu prednost onima koja su se dogodila za njegova ivota. Zanimljivo je to povezuje domaa zbivanja sa opom povijesti. Pisana je kajkavskim dijalektom i pretpostavlja se da je posveena Jurju Drakoviu. Ispada da je Vramec na prvi hrvatski kroniar. Osobito priznanje e mu odati Pavao Ritter Vitezovi i sam izrijekom navodei: naslidovah veim delom Vramca popa te samom naslovom svoga djela Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov (Vitezovi, 1696.). Kasnije e ga na nekoliko mjesta spomenuti i Adam Baltazar Kreli u djelu Anuae, a Vramec je uao i kao lik u roman Zlatarovo zlato.

107

BIBLIJA 1. Je li Biblija knjievni tekst? Iz novije vizure (20.st.) poela se motriti kao knjievni tekst- struktura sastavnica, anrovska obiljeja, pripovjedna struktura. Pojam knjievnosti koji primjenjujemo na Bibliju nije moderni pojam, pojam koji imamo danas, taj pojam knjievnosti i funkcija knjievnosti mijenjala se kroz povijest. Biblija danas je zbirka, skup raznorodnih tekstova: 1) jer im je razliito podrijetlo, datacija- oblikovala se tijekom 10 stoljea- razdoblje nastanka varira 2) jer se radi o puno razliitih anrova koji su onomad funkcionirali razliito od onoga kako funkcioniraju danas (gnomi, poslovice, mitovi, bajke, itd.) 3) razliiti su autori i publika kojoj se obraa i kao 4 iz sljedeeg pitanja. 2. Na koji sve nain moemo itati Bibliju? 4) moe se itati kao povijesni dokument (svjedoanstvo o vremenu i okolnostima u kojima je nastala), religijski dokument (Sveta knjiga) i knjievni dokument. Ona je PALIMPSEST razliitih stilova, tehnika kompozicije, itd. 4. Biblija se nastojala protumaiti kroz povijest na razliite naine, ali su se izdiferencirala dva karakteristina. Stoga razlikujemo dva smjera tumaenja i razumijevanja Biblije: a) Patristika egzegeza b) Filoloka egzegeza 1. PATRISTIKA EGZEGEZA (TUMAENJE) Vezana za povijest nastanka Crkve kao institucije, tumaenje iz pera crkvenih otaca od kasne antike naovamo. * Koja imena vezujemo uz velike crkvene oce?* Slubeno se utemeljuje sa sv. Augustinom (354.- 430.) tj. na prijelazu iz etvrtog u peto stoljee koji je razvio tehnike tumaenja koje su kasnije doivjele bogatu recepciju. Augustin pokuava ukloniti neskladnosti unutar biblijskog teksta. On iz perspektive Novog zavjeta mora protumaiti tekst Starog zavjeta. Podudarnost nije potpuna i ona se mora stvoriti tj. oblikovati. Stari zavjet inzistira na Bogu kao nalogodavcu. Stari Bog je Bog koji zapovijeda, a od vjernika se oekuje bespogovorna poslunost, oko zapovijedi nema pregovaranja. Preispisivanje Novog zavjeta jest da Bog vie nije zakonodavac (zapovijed), nego daje obeanja- eshatoloko obeanje iskupljenja, otkupljenja, obeanje okrenuto budunosti. Ako je Krist preispisao Novi zavjet u odnosu na Stari zavjet

108

onda kontinuitet meu njima ne postoji, ali patristika egzegeneza mora taj kontinuitet stvoriti, podvrgnuti objedinjujuoj doktrini, treba stvoriti harmoniju. Patristika egzegeza radi s gotovim tekstom, zavrenim kanonskim tekstom, ne ide k promjeni teksta nego promjeni razumijevanja teksta. Tehnike patristike egzegeneze su se sofisticirale u odnosu na Augustina, stvorila se odreena HERMENEUTIKA, umijee komentiranja teksta koja je u srednjem vijeku razvila doktrinu o etiri tumaenja Biblije: 1) 2) 3) 4) povijesno ili doslovno alegorijsko ili alegorijsko-mistino tropoloko, tj. moralno, udoredno anagogiko ili eshatoloko

Svaki segment Biblije, a i Biblija u cjelini moe se podvrgnuti etverostrukom tumaenju, npr. Dante, psalam 114: Kad izae Izrael iz Egipta I kua Jakovljeva iz naroda barbarskog Judeja mu posta svetite A Izrael kraljevstvo njegovo Danteovo tumaenje: - doslovno: izlazak idova iz Egipta - alegorijsko: nae izbavljenje po Kristu - tropoloko: preobraaj due od grijeha u stanje milosti - anagogiko: izlazak svete due iz ropstva ovoga svijeta u slobodu vjenoga blaenstva Tuma napreduje dok ne postigne sklad doktrine i teksta. U 17. st. javljaju se prve kritike ovakvog tumaenja iz pera filozofa Spinoze. To je stoljee skepse, empirizma. 1670. izlazi njegov Teoloko-politiki traktat, inaugurira se novi pristup kasnije nazvan 2. FILOLOKA EGZEGEZA Istina nije predmet interesa svakog ovjeka, za nju se zanimaju samo iznimni ljudi, elita. Ako bi Biblija bila okrenuta prema istini, ona ne bi bila knjiga za svakog ovjeka. Budui da je Biblija knjiga za obinog ovjeka ona se ne slui diskursom istine nego diskursom VJERE koji mora pridobiti, fascinirati, impresionirati adresate. Cilj je postizanje pobonosti i vjere. Filoloka egzegeza istrauje gramatike, anrovske, stilske strukture, itd. Cilj je doprijeti do znaenja teksta, a ne njegove istine (kao kod patristike egzegeze).

109

Filoloka egzegeza nastojala je iz Biblije itati povijesne tragove, Biblija shvaena kao skup naputaka o okolnostima u kojima su tekstovi nastali, a ne sadraja o kojima govore. Ona zakljuuje da je biblijski tekst dokument o previranjima u vremenu u kojem su tekstovi nastajali - od 13.st pr. Krista. 13. st. pr. Krista - 12 nomadskih plemena nastanjuje Kanan (Mezopotamija) te dolazi do sraza dva tipa kulture, patrijarhalne; nomadske, ratnike i matrijarhalne; sjedilake. U tom srazu dolo je do konflikta izmeu dva tipa boga (jednoboakog i mnogoboakog): Bog ratniki, patrijarhalni- JAHVE i Bog matrijarhalni- ELOHIM koji je milostiviji, nije okrutan. Oko 1000.g. ustanovljava se drava Izrael. Utemeljuje je 932.g. aul koji odvaja na sjeveru Izrael od Judeje koja je na jugu. Izrael traje do 722. g. dok Judeja traje due. 586.g. Nabukodonozor rui hram u Jeruzalemu i odvodi Izraelce u ropstvo. 537. obnavlja se hram i Izraelci se vraaju. Oko 400. g dolazi do kanonizacije Starog zavjeta, on dobiva dananji oblik. 66. g. Jeruzalem pada pod Rimljane (drugo razaranje hrama), ukida se ime Judeja i uvodi Palestina. Svi ti podaci su plod filoloke analize. 4. Kojem vremenskom periodu je nastajala Biblija? Od 13. st. prije Krista do 1. st. poslije Krista 5. Kada nastaju prvi prijevodi Biblije s hebrejskoga jezika? I to su to Septuaginta i Vulgata? U 4. st. prije Krista nastaje prvi grki prijevod Starog zavjeta sa hebrejskog nazvan Septuaginta (prijevod 72 uenjaka po Ptolemejevoj narudbi, pod pokroviteljstvom aleksandrijske biblioteke). Prvi latinski prijevod Biblije s grkog oko 400. godine poslije Krista nazvan VULGATA. Preveo ju je sv. Jeronim. 1831. godine Matija Petar Katani prevodi Bibliju na hrvatski jezik. 6. Razlika izmeu deuterokanonskih i kanonskih knjiga Poznato je da se knjige Svetoga pisma nazivaju kanonskim knjigama, tj. pripadaju kanonu, odnosno popisu ili katalogu, ine zbir od Boga nadahnutih spisa, te sainjavaju pravilo kranske vjere (kanon traka za mjerenje, mjera, pravilo). U tom zbiru nadahnutih spisa jedna mala skupina, njih sedam u Starom i isto toliko u Novom zavjetu, nazivaju se deuterokanonskima (gr. deuteros drugi), kao da bi pripadale jednom drugom kanonu, kasnijem od prvoga. Hebrejski kanon starozavjetnih knjiga drugaiji je i krai od aleksandrijskoga. U drugome se nalazi sedam knjiga i dijelovi iz druge dvije knjige kojih nema u hebrejskom kanonu. Sv. Jeronim, kojega je papa Damas poslao u Palestinu da probudi svoje poznavanje Biblije i biblijskih jezika, u susretu s hebrejskim uenjacima svojim je ugledom potvrdio hebrejski kanon. Tako je tih sedam i dijelovi iz druge dvije kojih nije bilo u tom kanonu ostale izvan prvotnoga kanona, no uskoro su prihvaene u sklopu aleksandrijskoga kanona.

110

Hebrejski kanon je sastavljen u novoj eri i plod je dugih rasprava koje su se protegle do 2. st. n. ere. Hebrejski uenjaci su postavljali dvostruki uvjet pri odreenju svetosti odreene knjige: ovisno o tome je li napisana u Svetoj zemlji (Palestina) i na svetom jeziku (hebrejskom). Postoje naznake po kojima su idovi odbijali u 1. st. n. ere prihvatiti u svoj kanon neke knjige u kojima nije bio spomenut neki prorok koji bi tako jamio svetost nekoga spisa. Crkveni oci su takoer pravili razliku izmeu kanonskih i deuterokanonskih knjiga Staroga zavjeta. Katolika Crkva prihvaa knjige Staroga zavjeta prema aleksandrijskom kanonu. Priznaje, dakle, za nadahnute sve knjige i sve njihove dijelove, a isto je i sa svim knjigama Novoga zavjeta. Tridentski sabor (1546.) konano je utvrdio kanon Svetoga pisma, koji bez razlike ukljuuje sve nadahnute knjige bilo proto bilo deuterokanonske. DEUTEROKANONSKE KNJIGE STARI ZAVJET Tobija, Judita, Knjige Mudrosti i Sirah, Knjiga prva i druga o Makaejcima, Baruh i Jeremijino pismo. Dijelovi Estere i Daniela. NOVI ZAVJET Poslanica Hebrejima, Druga Petrova, Druga i Trea Ivanova, Jakovljeva, Judina i Otkrivenje. Kao primjer navodimo Knjigu o Juditi koja je nastala vjerojatno u 1. st. pr. nove ere na temelju starijih predloaka. Kako je sauvana samo u grkom prijevodu to znai da ne pripada hebrejskom kanonu (nije pisana svetim jezikom hebrejskim), idovi i protestanti ju ne ubrajaju u biblijski kanon. Protestanti ak deuterokanonske starozavjetne knjige koje nisu u hebrejskom kanonu nego su izvorno pisane grkim jezikom nazivaju i apokrifnim knjigama. Odnosno evangelici tim izrazom oznauju one starozavjetne knjige koje katolici nazivaju deuterokanonskima, dok niti jednu knjigu Novoga zavjeta ne smatraju apokrifnom bez obzira jesu li deuterokanonske ili kanonske.

111

Pitanja za ponavljanje i vjebu Primjer A: 1. Poveite latiniste s knjievno-kulturnim sreditem u kojem su djelovali: Zadar Dubrovnik Split ibenik. Trogir Kotor Hvar Labin __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ __________________________________________ Fran Trankvil Andreis, Vinko Pribojevi, Nikola Modruki, Jakov Buni, Matija Vlai Ilirik, Marko Maruli, Jerolim Viduli, Ludovik Crijevi Tuberon, Juraj igori, Petar Zorani, Karlo Puci, Koriolan Cipiko, imun Koii Benja, Damjan Benei 2. to je epilij? Navedite autora i djelo. 3. to je paskvil? Navedite autora i djelo te misao koju je izrazio paskvilom. 4. Epitaf navedite autora i djelo te misao koju je izrazio epitafskom formom teksta. 5. Struktura i odreenje knjievne vrste: Davidijada 6. Struktura i odreenje knjievne vrste: U smrt majke Barbare 7. Dominantan stih hrvatske latinistike epike 8. Dominantan stih hrvatske latinistike elegije 9. Odredite pripadnost knjievnoj vrsti: 1. Opustoena Hrvatska 2. O podrijetlu i zgodama Slavena 3. Samome sebi 4. Putovanje iz Budima u Drinopolje 10. Amplifikacijom biblijskoga teksta neki su humanistiki pisci likove Herkula i Davida prefigurirali u lik Krista. Navedite djela i autore te pripadnost tih djela knjievnoj vrsti hrvatskoga latinizma.

112

11. Knjievni opus i najznaajnije odrednice knjievnog stvaralatva JURAJ IGORI 1. U kojem proznom djelu Juraj igori uzdie narodne pjesme i poslovice iznad najboljih antikih umotvorina? (O smjetaju Ilirije i o gradu ibeniku) 2. Koja je najstarija tiskana pjesnika zbirka hrvatskog latinizma (naziv, autor i godina tiskanja)? (Elegiae et carmina; Elegiarum et carminum libri tres; Tri knjige elegija i lirskih pjesma, 1477.) 3. Navedite koji su jo latinisti djelovali unutar igorieva knjievnoga kruga? (Ivan Naplavi, Petar Taveli, Juraj i imun Divni, Martin ibenanin, Franjo Mui) 4. Navesti najmanje tri elegije hrvatskoga latinizma i njihove autore te im odrediti temu. 5. Odnos Jurja igoria i Ludovika Crijevia Tuberona: kojom knjievnom temom su povezani i to je razliito u njihovoj obradi takve tematike? Obrazloiti MARKO MARULI 6. Nabrojite latinska djela Marka Marulia 7. Tko je prvi biograf Marka Marulia? 8. Razmatranje o smrti (Jao, kako velik dio moga ivota iz dana u dan nestaje, kako se brzo moj ivot primie svom svretku!) je napisao ______________ i uklopio ga u svoje djelo _________________________________________ . 9. Odnos Jurja igoria i Marka Marulia: kako su i ime bili povezani? Obrazloiti 10. U kojem Marulievu tekstu nailazimo na istu temu kao i u govoru imuna Koiia Benje? 11. Razlikuje li se igoriev stav koji je iznio u elegiji o Pustoenju ibenskoga polja od stava prema turskoj problematici imuna Koiia Benje i Marka Marulia? Obrazloite s navoenjem konkretnih tekstova. 12. Obrazloite Marulievo poimanje fenomena lai. 13. Koja je novina u Glasgowskim stihovima? LUDOVIK CRIJEVI TUBERON 14. Osnovna obiljeja Crijevieve historiografske proze (djelo i znaajke toga djela) IVAN ESMIKI 15. Navedite najmanje tri epigrama Ivana esmikoga i obrazloite po emu se razlikuje njegovo epigramatsko stvaralatvo od Glasgowskih stihova Marka Marulia. ILIJA CRIJEVI 16. Koji Crijeviev knjievni tekst moemo povezati s poecima utjecaja plautovske komedije u hrvatskoj knjievnosti?

113

1. Epigramatsko pjesnitvo ope karakteristike, pisci i djela, izdvojiti jedan primjer i istaknuti njegova obiljeja 2. Elegije ljubavne tematike ope karakteristike, pisci i djela, izdvojiti jedan primjer i istaknuti njegova obiljeja 3. Govornitvo ope karakteristike, pisci i djela, izdvojiti jedan primjer i istaknuti njegova obiljeja 4. Epistolografija ope karakteristike, pisci i djela, izdvojiti jedan primjer i istaknuti njegova obiljeja 5. Koji hrvatski latinist je preveo na latinski jezik 1. pjevanje Danteova Pakla? 6. Koje se naelo iskazuje u enigmoformama Dva odvitnika / Nepoten odvitnik? 7. Koja se dva filozofska stava iskazuju u Marulievim enigmoformama? 8. Koje su literarne znaajke Marulieva Evanelistara? 9. to se podrazumijeva pod sintagmom studia humanitatis? Objasnite. 10. Koja je uloga latinskoga jezika u Hrvata? Objasnite. 11. Kakav je odnos latinskoga i hrvatskoga jezika u razdoblju hrvatskoga humanizma? Objasnite. 12. Koja je tema govora Opustoena Hrvatska imuna Koiia Benje? 13. Koja je tema pisma Antuna Vrania bratu Mihovilu Vraniu? 14. Navedite koji pisci i u kojim djelima obrauju sljedee teme: polemiki odnos prema crkvenim vlastima poziv u pomo stranim vladarima pusto to ju ostavljaju zavojevai

15. djelo i autor: Bio je kao ovjek koji se sjea da su ga nasred morske puine valovi bacali u krhkoj lai, pa se jo uvijek boji valova kojima je jedva izbjegao te ne moe mirno na njih misliti. ILI Nepoznat piem ti pismo, premda te nikada nisam vidio, a volio sam te i prije nego sam te upoznao. To je, doista, uinila veliina tvoga duha, jer nam postaju dragi ne samo oni koje nismo nikada sreli nego takoer i oni koji su ivjeli daleko prije nas. as pokriva trai, a as ga sa sebe zbaci, I uzalud sebi blage zaziva snove. Svejedno, ija je tea, tvoja il' moja sudbina, elim da se ja tebi, ti meni vrati trajno, I zdrav da ti natoim pehar mladoga vina: Vremena e ova proslavit pero sjajno. ILI

114

Primjer B: 1. Najznaajnija hrvatska renesansna kulturna sredita i njihovi predstavnici: Marko Maruli, Mika Pelegrinovi, Marin Dri, Martin Benetovi, Nikola Naljekovi, Mavro Vetranovi, Dore Dri, Dominko Zlatari, Dinko Ranjina, Petar Hektorovi, Jerolim Viduli, Hanibal Luci a) Split b) Dubrovnik c) Hvar d) Zadar 2. Koji su pisci pripadnici hvarskoga renesansnoga knjievnoga kruga pisali drame? 3. Kojim stihom je pisana Robinja? 4. Kojim stihom je pisana Jeupka? 5. Kako su nazvane pjesme maskerate u duoj verziji Pelegrinovieve Jeupke? 6. Koje djelo Marina Dria ima dva prologa? 7. aljivo-satirina poezija Marka Marulia navedite naslove djela. 8. Gdje se odvija radnja Lucieve Robinje? 9. U kojim sve djelima hrvatske renesansne knjievnosti je jedan od osnovnih motiva putovanje? 10. Koja je prva hrvatska ekloga? 11. U kojem djelu i kojega renesansnoga knjievnika je tezoro kljuna rije? 12. Koje se vile pojavljuju u Planinama? 13. U kojem libru se prvi put pojavljuje Judita? 14. to pie na jabukama najmlae vile u Perivoju od Slave? 15. Kako su nazvane pjesme maskerate u kraoj verziji Pelegrinovieve Jeupke? 16. Od koliko libara se sastoji Judita? 17. Koliko je Derenin platio Robinju? 18. Koji lik i u kojem djelu Marina Dria zastupa elemete makjavelistike filozofije? 19. Koliko traje Zoranovo fiktivno putovanje u Planinama? 20. Koji je pjesnik zasluan za 'zasade' Plauta u Dubrovniku? 21. Koje sve hrvatske knjievnike Hektorovi uklapa u svoje djelo? Primjer C: 22. Povezati djela s autorima te odrediti pripadnost vrsti: a) Blaeni as i hip b) Skladanja izvarsnih pisan razlicih c) Lanci Alemani, trumbetari i pifari d) Hvarkinja e) Istorija od Dijane f) udan san g) Suzana ista h) Vazetje Sigeta grada i) Arkulin j) Jeupka

115

k) Tirena l) Ljubav i smrt Pirama i Tibe 23. Zaokruite djela koja moemo itati kao alegorije? a) Hvarkinja b) Ribanje i ribarsko prigovaranje c) Pelegrin d) Robinja e) Judita f) Radmio i Ljubmir g) Planine 24. Poveite likove s djelima u kojima se javljaju: 25. Isklad 26. Bogdan Plamjanin 27. baba Rada 28. Mande Krkarka 29. Sara 30. svodilja Barbara 31. Sadi 32. Omakala 33. Likovima/tipovima pridruite djelo i autora a) Pomet b) Goja c) Griula d) svodilja Barbara e) baba Rada i Anka f) Mojemue (Majmune) g) pastir Marul h) Pera i) Kupido pravim imenom Rade j) Mande Krkarka k) Remeta 34. Poblie odredite sljedee pojmove: a) pastorala b) cariteanski petrarkizam c) lyonski petrarkizam d) teatar u teatru e) pritvori f) arkadija/Arkadija

116

g) h) i) j)

flacijanizam alegorijsko-peregrinacijski ep Toma Nadal Budislavi Cingareska

Primjer D: 35. Ozbiljno i smijeno u Hvarkinji. Obrazloite. 36. Orfejska tematika hrvatske knjievnosti. Obraloite. 37. Zato su rue u Istoriji od Dijane postale crvene? Obrazloite. 38. Odredite vrstu Ribanju i ribarskom prigovaranju. Odabir svakoga anra obrazloite. 39. Glasgowski stihovi. 40. Struktura Robinje. Objasnite. 41. Usporedite epske 'junake': Judita Piligrin Primjer E: Poveite pisce i djela a) Antun Vramec Kronika ___ b) Nikola Dimitrovi ___ c) Nikola Naljekovi ___ d) Ivan Pergoi ___ e) Juraj Barakovi ___ f) Brne Karnaruti ___ g) Ivan esmiki ___ h) Dore Dri ___ i) iko Meneti ___ j) Marin Dri ___ k) Martin Benetovi ___ l) Petar Zorani ___ m) Mika Pelegrinovi ___ n) Hanibal Luci ___ o) Petar Hektorovi ___ p) Mavro Vetranovi avi ___ q) Marko Maruli ___ a) Decretum b) Priice izete iz Svetoga pisma i filozofa c) Komedija VII. d) Draga, rapska pastirica e) Izvarsita ljubav i napokon nemila i nesrina smart Pirama i Tibe f) Arkulin g) Ljubveni lov; Vilenica h) Hvarkinja i) Pelegrin Sabu Mietiu j) Skladanja izvarsnih pisan razlicih k) Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga (Remedia amoris) l) Prikazan'je na nain od komedije kako bratja prodae Jozefa m) Blaeni as i hip n) Radmio i Ljubmir o) Poklad i Korizma p) Vojniku Blau

117

1. O emu se radi u Marulievoj aljivo-satirinoj pjesmi Anka satira? 2. Kako je Anka satira oblikovana? 3. Odredite strukturu (dijaloke pjesme) Anka satira, od kojih kompozicijskih dijelova se sastoji? 4. Kako su portretirani mukarci u Anki satiri? 5. Kako je Maruli prikazao ensku prirodu u Anki satiri? 6. to je to rollengedicht? 7. Izdvojite prozopografski opis koludrica u Spovid koludric od sedam smrtnih grihov. 8. U kojem knjievnom tekstu i kojega autora su dati prvi portreti i karakterizacija enskih likova u hrvatskoj knjievnosti izvan petrarkistikoga konteksta? 9. Navedite neke od likova Marulieva Poklada i Korizme te objasnite kako su postavljeni jedni u odnosu na druge? 10. Koji je prvi komino-groteskni opis u hrvatskoj knjievnosti? Tko ga je napisao? 11. Kako u Pokladu i Korizmi zavrava Poklad, to joj je Korizma uinila? 12. Usporedite Poklad i Korizmu s Vetranovievim Pelegrinom, slinosti i razlike. 13. Navedite Marulieva hrvatska djela prema rodovskom odreenju (lirika, epika, drama) 14. U kojoj pjesmi M. V. avi iskazuje enju za zlatnim vremenima odnosno za boljim svijetom? 15. Kojoj pjesnikoj vrsti pripada Remeta? 16. Kome se Remeta obraa? 17. Moe li se monoloki iskaz u Remeti povezati sa pjesnikovim ivotom? Obrazloite na koji nain. 18. Autor i djelo navedenih stihova: Trudna toga plova ovdi jidra kala plavca moja nova. Bogu budi hvala Ki nebesa skova i svaka ostala. Amen. 19. U kojoj pjesmi je pjesnik Mavro Vetranovi avi progovorio o tekoama i nemoi pjesnikoga stvaranja, o potrazi za nadahnuem? 20. Pisanca u pomo poetam interpretacija 21. to povezuje Mavra Vetranovia avia i Marina Dria? Obrazloite.

118

22. Iz koje pjesme saznajemo da je Vetranovi prvo pisao i ljubavne stihove? to ga je navelo da promjeni svoj pjesniki uzus? Obrazloite. 23. Navedite ambijente Vetranovieva pjesnikoga stvaranja. 24. Navedite koja su razdoblja Vetranovieva pjesnikoga stvaranja. 25. Navedite u kojim se knjievnim rodovima i vrstama okuao Mavro Vetranovi avi. Potkrijepite naslovima. 26. Raspodijelite Vetranovievo dramsko stvaralatvo prema opoziciji sveto profano, te kojim ciklusima pripadaju drame sakralnoga karaktera? 27. U kojem odnosu stoje Vetranovieva crkvena prikazanja prema srednjovjekovnim crkvenim prikazanjima (anonimnih pisaca)? 28. U Vetranovievim prikazanjima uoena je prisutnost elemenata novih, renesansnih anrova. Izdvojite te elemente. (u prvom redu brojni pastirski / pastoralni motivi, obilna zastupljenost petrarkistikih pasaa, neki rudimenti renesansne komike, stilski postupci i izrazna tehnika narodne pjesme, pa i neke zgode iz ivotne svakodnevice.) 29. to Vetranovievo Posvetilite Abrahamovo razlikuje od srednjovjekovnih crkvenih prikazanja? 30. Koji je i kakav udio Abrahamove ene, majke Izakove u radnji Posvetilita Abramova? 31. Moete li navesti jo kojeg pisca koji je na slian nain kao i Vetranovi prikazivanju Abrahamova bunta? postupio u

32. Objasnite orfejsku tematiku i po emu se Vetranovi razlikuje od slinih tekstova europske knjievnosti? 33. Koja je prva hrvatska drama svjetovne tematike? 34. Zato se lik Vetranovieva epa nazivlje Piligrin i kako ga taj naziv odreuje? 35. Poznajete li koji srednjovjekovni tekst u kojem prepoznajete elemente pelegrinate? 36. Kako zapoinje Pelegrin? 37. Kako je opisan Piligrin? Zato ga je sram zbog izgleda? 38. Koje fantastine i groteskne motive u Pelegrinu u cijelosti moete izdvojiti? 39. Kakav je Piligrinov svijet puta? 40. Usporedite lik Judite i lik Pelegrina. Kako se Judita kao karakteristina renesansna junakinja suoava sa svijetom kojim je okruena, a kako to ini Piligrin?

119

41. Ako je renesansa shvaala ivot kao harmoninu cjelinu kako se u takvom naelu snalazi Piligrin? 42. Poveite Pelegrina s Pisancom u pomo poetam. Obrazloite. 43. anrovska slika hrvatske renesansne knjievnosti: Navesti djelo i autora kao reprezentanta odreenog anra. 1. biblijsko-vergilijanski ep 2. prikazanje 3. biblijska drama 4. mitoloka drama 5. alegorijsko-peregrinacijski ep 6. religiozno-refleksivna lirika

120

RASPORED SEMINARSKOGA RADA U seminarskom radu student moe ostvariti 45 ocjenskih bodova10 u sljedeoj distribuciji: a) 10 itaih predloaka (lektira) = najvie 20 ocjenskih bodova. b) 3 uratka (problemski postavljen domai zadatak) = najvie 15 ocjenskih bodova. c) 2 seminarske vjebe uz pomo literature (zadatci objektivnoga tipa, krai esejski zadatci) = najvie 10 ocjenskih bodova. Datum itai predloak prethodna priprema predaje/izrade 2.03./1. Analiza na satu (vrijedi za sve seminarske satove prema ulomcima koji su studentima priloeni u Priruniku za seminare i radionice) 9.03./2. Analiza na satu 16.03./3. p 1.: izbor iz djela M. Marulia Proitan ep Judita 23.03./4. 30.03./5. 6.04./6. 13.04./7. 20.04./8. 27.04./9. 4.05./10. p 6.: P. Hektorovi, Ribanje i ribarsko prigovaranje p 8.: M. Benetovi, Hvarkinja (in/scena po izboru) p 9. i 10.: P. Zorani Planine URADAK 3 Vjeba 2 Ispitni rokovi p 2.: hrvatska ljubavna lirika 15. i 16. stoljea izbor iz pjesnitva p 3.: izbor iz djela M. Vetranovia p 4.: N. Naljekovi Komedija VII. p 7.: H. Luci, Robinja p 5.: M. Pelegrinovi, Jeupka 1. meuispit URADAK 1 Uradak Vjeba

Vjeba 1

Proitana Tirena

pastorala

Proitana komedija Dundo Maroje Proitana komedija URADAK Skup i Novela od 2 Stanca 2. meuispit

11.05./11. 18.05./12. 25.05./13. 1.06./14. 8.06./15.

Preostalih 25 bodova od 70 predvienih tijekom semestra, a prije izlaska na zavrni ispit, student ostvaruje na pisanim meuispitima.
10

121

Hrvatska renesansna knjievnost Ak. god. 2009./2010. DODATNA POJANJENJA ZA IZRADU ITAIH PREDLOAKA I URADAKA (https://www.ffri.hr/index.php?&option=com_classes&Itemid=40&task=displayclass&id=1288) Upute za pripremu itaih predloaka: Svaki seminarski sat ukljuuje prethodnu pripremu studenta koja podrazumijeva filoloku analizu primjernog teksta hrvatske renesansne knjievnosti. Zadatak je studenta pismeno za predvieni termin seminarske nastave pripremiti itai predloak to znai da treba: I. samostalno komentirati zadano knjievno djelo ili ulomak nekoga djela (cjeloviti komentar teksta se nastavlja na satu seminara) II. samostalno parafrazirati tekst na suvremeni hrvatski jezik i III. samostalno izraditi rjenik manje poznatih rijei te pojmovnik zadanih pojmova. Pri izradi zadataka studenti se uz upute nastavnika upuuju na prirunu literaturu. Upute za izradu uradaka Tijekom semestra su predviena tri uratka koja studenti izrauju izvan nastave samostalno i uz pomo literature. Teme uradaka su postavljene problemski te pretpostavljaju analitiki pristup iitanom/im tekstu/tekstovima koji ulaze u korpus odabrane teme. Uradak je krai seminarski rad i sastoji se od sljedeih komponenti: Zaglavlje: ime i prezime studenta, naslov uratka, podnaslov sadri zadanu temu Uvod: povijest istraivanja, zastupljeni tekstovi u analizi Sredinji dio: analiza teksta/ova s obzirom na problemski postavljenu temu Zakljuak: sinteza prethodno napisanoga Formalni elementi: font - Times New Roman, 12, margine 2,5, citiranim ili preuzetim dijelovima se u fusnotama navode izvori, obratiti pozornost na pravopisnu i stilsku ispravnost. Upute o nainu pisanja seminarskih radova studenti mogu pogledati na: www.hrstud.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=79&Itemid=138 Podrazumijeva se modificiranje podataka na naslovnoj stranici kao i ostalih podataka koji nisu relevantni za na Fakultet. Uratci i itai predloci se nakon evaluacije vraaju studentima kako bi se njima mogli sluiti za uenje.

122