You are on page 1of 29

HARTIJE OD VREDNOSTI (POJAM I VRSTE)

Predgovor
Berza vreva, galama, telefoni, kompjuteri, kotacije, akcije, obveznice, varanti... Opti haos scene i igre, kao vrh ledenog brega. Sve to medjutim, predstavlja samo pojavni oblik onoga to se zove finansijsko trite i finansijski instrumenti. Finansijski sistem svake zemlje je jedna od najvanijih podsistema ekonomskog i drutvenog sistema. On se sastoji iz najmanje tri bitna elementa: - finansijskih institucija - finansijskih trita, i - finansijskih instrumenata. Cilj ovog rada je upoznavanje sa finansijskim instrumentima ili kako se svuda u svetu pa i kod nas drugaije zovu Hartije od vrednosti. U okviru njega upoznaemo se sa osnovnim karakteristikama Hartija od vrednosti, pre svega vlasnikih hartija od vrednosti (akcijama), dunikim hartijama od vrednosti (obveznicama) i zbog ogranienosti rada pomenuu i kratko opisati izvedene hartije od vrednosti (fjuerse i opcije). Problemi kakvi se sreu u savremenoj literaturi iz ove oblasti vrlo esto nisu suvie aktuelni za nas. Zato? Odgovor je vrlo jednostavan razvoj finansijskog trita i instrumenata u Srbiji je jo uvek u poetnim fazama. Neke od tih dilema koje nas mue, muile su ljude na zapadu pre otplike 60-70 godina. Jedna od karakteristika ovog rada je ta da odgovori na neka aktuelna pitanja u vezi Hartija od vrednosti u Srbiji kao i sredstvo za borbu protiv neznanja iz ove oblasti.

Pojam akcije
Akcija je Hartija od vrednosti koja predstavlja deo osnovnog kapitala akcionarskog drutva. To je strogo formalna, novana dugorona i masivna, nedeljiva hartija od vrednosti sa promenljivim prihodom. Dakle ona predstavlja deo vlasnitva nekog preduzea koje je organizovano kao akcionarsko drutvo. Svom vlasniku akcija donosi i neka druga prava koje u spomenuti u daljem izlaganju. Za akcije i ostale hartije od vrednosti teko je dati jednu preciznu i univerzalnu definiciju. Najjednostavnije ih je mogue definisati kao pisani dokument ili ispravu koja svojim vlasnicima daje odredjena prava. Preciznija definicija bi mogla da glasi hartije od vrednosti su pisani dokument ili isprava koja svom draocu (imaocu) daje odredjena imovinska prava koje moe da iskoristi samo pod uslovima zakonitog vlasnitva nad tom hartijom. Ovakvo definisanje hartije od vrednosti zasluuje da se podvuku neki bitni momenti, a to su: hartije od vrednosti predstavljaju formalne dokumente, odnosno pisane izjave, sadre odredjena imovinska ili lina prava i korienje tih prava je povereno vlasnicima istih. Za vlasnike, hartije od vrednosti predstavljaju specifinu aktivu, kod koje fiziko dobro (sam papir) ima vrlo malu, ak zanemarljivu vrednost. Hartije od vrednosti se smatraju vrstom finansijske aktive, poto svojim vlasnicima daju odredjena prava. Za pravilno razumevanje sutine hartija od vrednosti je bitno imati na umu da ono to ih razlikuje od bezvrednih papira su upravo prava koja su data vlasnicima. Po nekim shvatanjima osnovne karakteristike hartija od vrednosti su: novani iznos anticipiranih (oekivanih) prihoda, vreme u budunosti, u kome e prihodi biti isplaeni, postojanje karakteristika rizika i mogunost dogovaranja ostalih karakteristika. Svaka hartija od vrednosti pa i akcija sadri odredjene elemente. Medju najvanijim moemo ukljuiti: Plat i kuponski tabak.

Plat je glavni deo akcije. Bez plata nema akcije. U njemu moraju
biti sadrani svi glavni delovi akcije. A to su: oznaka da je akcija, oznaka vrste akcija, ukupan obim emisije akcija i broj u komadima, firma i sedite emitenta, nominalna cena akcije, serijski i kontrolni broj akcije, prava iz akcija, faksimil potpisa ovlaenog lica emitenta. Kuponski tabak je drugi deo akcije koji sadri kupone za naplatu dividende. Kupon za naplatu dividende sadri: redni broj, oznaku serije i redni broj akcije, firmu i sedite emitenta, godinu za koju se dividenda isplauje,
faksimil potpisa ovlaenog lica emitenta.

Talon je isprava na osnovu koje imalac akcije ima pravo zahtevati


od akcionarskog drutva da mu, za akciju na koju se talon odnosi, izda nove kupone za naplatu dividende. Talon je dakle isprava za podizanje novog kuponskog tabaka kada je raniji iscrpljen. Talon nije hartija od vrednosti. Moe biti izdat ali i nemora. Ako se izdaje, onda se to ini zajedno sa kuponskim tabakom. On sadri: oznaku da je talon serijski i kontrolni broj akcija na koje se odnosi firmu i sedite emitenta izjavu emitenta da e donosiocu talona izdati novi kuponski tabak faksimil i potpis ovlaenog lica. Pre nego to u daljem izlaganju obradimo prava vlasnika obinih akcija, potrebno je bar na krakto osvrnuti se i rei par rei o gore pomenutim elementima akcija. Naime i na zapadu a i na naim prostorima pre drugog svetskog rata je postojala berza, gde su svi ovi elemnti bili tampani na posebnom papiru kod ovlasenih tampara i sticao se utisak da svaki emitent eli vizuelno da to lepe dekorie i uredi sam papir na kome su akcije tampane. To u novije vreme gubi na znaaju, pogotovu u
4

eri kompjuterizacije i sve savrenijih programa koji na malom prostoru mogu da sauvaju ogromnu koliinu podataka. Tako da na jednostavno pitanje, ta su akcije? Odgovor moe da glasi: elektronski zapis u Centralnom registru. Samim tim vlasniku vie nisu potrebni ni plat, kuponski tabak a ni talon, jer svi ti podaci se vode elektronski u Centralnom Registru Hartija od vrednosti. S tim u vezi na Zakon o tritu Hartija od Vrednosti i drugih finansijskih instrumenata u lanu 5. kae: Hartije od vrednosti su istovremeno izdati prenosivi elektronski dokumenti izdavaoca koji glase na ime, iz kojih za zakonite imaoce proizilaze jednaka prava i obaveze u skladu sa ovim zakonom i odlukom izdavaoca o distribuciji hartija od vrednosti.

Prava vlasnika obinih akcija

I Pravo glasa. Sastoji se u tome da obino jedna akcija ima jedan


glas u skuptini akcionarskog drutva. Ovo pravo najdirektnije odrava vlasnitvo. Njime se ostvaruje kontrola nad poslovanjem preduzea, na izbor direktora koji ulaze u sastav upravnog odbora i poslovodnih organa preduzea.

II

Pravo na deo dobiti. Ovo pravo je rezidualnog karaktera. To

konkretno znai da firma nema zakonsku obavezu da isplauje deo dobiti vlasnicima akcije. Ovo pravo se drugaije naziva i pravo na dividendu. Dividenda, kao prihod od posedovanja akcija se isplauje iz istog to jest iz neto dobitka firme. Za akcionare je vano da firma posluje dobro i da isplauje dividende, jer u tom sluaju e rasti i cena akcije na berzi. U tom sluaju akcionari e ostvarivati svoj prinos i po drugoj osnovi, razliku izmedju kupovne i vie prodajne cene akcija. Zakljuak je dakle da akcionari od posedovanja akcija neke kompanije tj. akcionarskog drutva mogu ostvariti dva prihoda. Jedan se zove redovni prihod on je iz dividende i drugi prihod od razlike u ceni akcija koji se naziva kapitalni dobitak ili kapitalni prihod. Pri definisanju politike dividende, preduzee mora voditi rauna i o osnovnim karakteristikama dividende, a one su:

Isplata dividende ne predstavlja prioritetnu obavezu preduzea. Njeno neplaanje ne povlai zakonske sankcije. 2) Plaanje dividende nije troak za firmu. Pre isplate dividende vlasnicima akcija firma mora da plati porez na dobit. 3) Za akcionare dividenda predstavlja prihod, koji takodje podlee oporezivanju. Ovde treba napomenuti da u naoj zakonskoj regulativi akcionarsko drutvo mora da obustavi iznos poreza za svakog akcionara i da izvri uplatu poreskoj upravi. Akcionari dakle dobijaju neto dividendu po akciji. Dividenda se moe isplaivati na razne naine: u gotovini,u naturi, u novim akcijama ili kombinacijom ovih naina. Plaanje u gotovini podrazumeva da se svakom vlasniku akcije alje ek na njegovo ime sa iznosom dividende za odreeni period vremena. Ili direktna isplata dividende na blagajni firme. (primer za to je Bambi iz Poarevca koji je dividende za 2003, 2004 i 2005 godinu isplaivao akcionarima na blagajni). Medjutim u poslednjih godinu dana na naim prostorima akcionarska drutva sve ee vre isplatu dividende svojim akcionarima preko Centralnog registra hartija od vrednosti, gde novac od dividende direktrno lee na namenski novani raun svakog akcionara. Plaanje dividende u naturi imovinom ili robom je redji sluaj. Primer za takvu isplatu je elektrodistribucija u Velikoj Britaniji koja je privatizovana tokom 1990 godine i koja je akcionarima dala mogunost da se dividenda isplauje u struji, tj da se umesto plaanja rauna za struju vri prebijanje sa dividendom koju akcije donose vlasnicima.
1)

Plaanje dividende u akcijama podrazumeva da svaka akcija svom vlasniku donosi nove akcije u odredjenom procentu. Na primer, 10% dividende u akcijama znai da se na svakih 10 akcija dobija po 1 nova akcija na ime dividende. Ovde treba napomenuti da nai zakonski propisi poznaju redovnu isplatu dividende koja je obino jednom godinje posle usvajanja zavrnog rauna, ali i instituciju isplate dividende koja moe biti cea i tada se zove medjudividenda.

III- Pravo pree kupovine akcija. Ovo pravo se dobija u sluaju da


rukovodstvo firme odlui da emituje novu emisiju akcija. Sutina prava je da omogui postojeim vlasnicima da odre svoj vlasniki udeo kupovinom novih akcija. Na primer predpostavimo da akcionarsko drutvo ima izdatih 100 akcija, jedan od vlasnika poseduje 10 akcija, on dakle ima 10% vlasnitva u preduzeu. Sada rukovodstvo donosi odluku da se emituje jo 100 akcija. Ako posmatrani akcionar ne iskoristi svoje pravo pree kupovine u novoj konstalaciji on e i dalje imati 10 akcija, ali poto akcionarsko drutvo posle nove emisije ima ukupno 200 emitovanih akcija posmatrani akcionar pada na 5% vlasnitva. na pregled poslovnih knjiga. Ovo pravo ima za cilj da obezbedi vlasnicima akcija relevantne informacije o poslovanju firme. Ovo pravo nije neogranieno. Ne sme se dozvoliti da zarad javnosti poslovanja strada konkurentska pozicija preduzea. U sluaju da akcionari sumnjaju u nepravilnosti u radu mogu zatraiti angaovanje suda.

IV- Pravo

V- pravo na aktivu u sluaju bankrotstva. U sluaju da firma loe


posluje i da nije u stanju da izvri obaveze po osnovu kamata kontrola nad njom prelazi u ruke kreditora, koji sprovode steaj i likvidacioni postupak. U tom postupku se prvo vri izmirivanje obaveza i isplata svih dugovanja, zatim isplata vlasnika obveznica, pa vlasnika preferencijalnih akcija, i tek na kraju u sluaju da je neto od vrednosti firme ostalo vlasnicima obinih akcija. Upravo ovakav sluaj se desio u Poarevcu u martu mesecu kada je bankrotiralo akcionarsko drutvo eba.

VI

Pravo na transfer akcija. Ovo pravo se ogleda u pravu na

slobodno raspolaganje u smislu njihove prodaje. Akcionar moe slobodno svoje akcije prodati kada to eli, za tako neto nije mu potrebna dozvola niti saglasnost menadmenta firme niti ostalih akcionara. Ovo pravo ine akcije vrlo likvidnim oblikom finansijskih instrumenata. Procedura prodaje na sekundarnom tritu tj na berzi je vrlo jednostavna, akcionar daje brokeru nalog za prodaju njegove akcije prelaze u vlasnitvo novog investitora koji momentom kupovine dobija i sva prava koja ta hartija nosi sa sobom, a novi akcionar e biti registrovan u knjizi akcionara u Centralnom registru hartija od vrednosti. Ovde moemo napomenuti
7

primer iz nae prakse kada se radi o nepoznavanju ovog prava. Naime menadment Bambija iz Poarevca je 2002 godine pozvao sve akcionare da u preduzeu donesu potvrde o akcijama kako bih na taj nain spreili akcionare da prodaju svoje akcije jer je to tada bila masovna pojava a pripremao se ugovor sa Salfordom, Englesko-holandskim investicionim fondom, kao stratekim partnerom. Medjutim, i pored deponovanih potvrda o akcijama u samom Bambiju akcionari su ko je to eleo prodavao svoje akcije preko brokera (potsetimo se akcije su elektronski zapis), i za njihovu prodaju nisu potrebne nikakve potvrde. U bivoj Jugoslaviji je tokom 90-ih godina, da bi se emisije akcije uinile to atraktivnije, vlasnicima akcija nudjen veliki broj razliitih prava koje teorija ne poznaje. U tome su posebno prednjaile banke koje su nudile pravo na kredit, akakreditiv ili garanciju kao vrhunska prava vlasnicima svojih akcija. Ova pojava je rezultat velikog nepoznavanja oblasti akcionarstva. Tako se deavalo da su najvei akcionari banaka ujedno bili i njihovi najvei dunici, pa se na kraju nije znalo ko je iji vlasnik firme banaka ili banke firmi. Zato nije ni udo to nova rukovodstva ovih firmi i ne znaju da poseduju akcije banaka kod kojih su tih 90-ih godina uzimale kredite. Kao na primer Preporod iz Zabele poseduje akcije Agrobanke, Zem. Zadruga Jedinstvo iz Poarevca takodje poseduje akcije Agrobanke, Zavod za zdravstvenu zatitu Poarevac poseduje akcije LHB Banke i td. Uglavnom veliki broj firmi, zemljoradnikih zadruga kao i fizika lica poseduju akcije banaka po osnovu podizanja kredita iz itave Srbije. A trenutno stanje na Beogradskoj berzi je takvo da cene akcija banaka su u stalnom porastu.

VRSTE HARTIJA OD VREDNOSTI


Najoptija podela hartija od vrednosti je na: 1) Akcije vlasnike hartije, 2) Obveznice dunike hartije, 3) Fjuersi i opcije kao derivati ili izvedene HoV.

AKCIJE
Akcije ili deonice predstavljaju najznaajnije hartije od vrednosti i osnovne instrumente akcijskog kapitala. Oni su vrlo esto sinonimi. Osnovni razlog za to lei u injenici to medju njima i ne postoje sutinske razlike poto se oba pojma odnose na nain prikupljanja kapita korporativnog oblika preduzea prodajom dela vlasnitva. Pojmovi akcije i deonice se izvode iz engleske rei stock i shares (misli se na deo, deliti, udeo-deonica, odnosi se na deobu vlasnitva izmedju vie subjekata). Izmedju akcije i deonica postoje tri osnovne razlike: 1) Akcije su deljive i mogu se transformisati u nepravilne i razliite iznose, dok se deonice izraavaju u konanim iznosimo i nisu deljive. Sutinska razlika je u nainu izraunavanja (deljivost). 2) Akcije se obino registruju i upisuju u poslovne knjige, odnosno glase na ime i vodi se precizna evidencija svih vlasnika. Kod deonica to ne mora biti sluaj. Drugim reima one mogu glastiti i na donosioca. 3) Nain prikupljana sredstava predstavlja treu razliku izmedju akcija i deonica. Prikupljanje sredstava prodajom deonica se obino moe vriti uplatama u vie rata. Jedan deo se obino uplauje prilikom najave prijave, drugi deo kada se obavi prijava, a ostatak do fiksnog datuma kada su firmi neophodna sredstva. Kod akcija uplata sredstava se vri odjednom i u celokupnim iznosima. Ovde treba napomenuti da po naem vaeem zakonu o tritu hartija od vrednosti i drugih finansijksih instrumenata, kao i zakona o privrednim drutvima, deoniarsko drutvo je ono koje ima maksimalno 50 deoniara ili akcionara, od 51- 100 akcionara moe biti zatvoreno akcionarsko drutvo, dakle to ve nije deoniarsko drutvo i od 101 akcionara i na vie to je otvoreno akcionarsko drutvo. Treba jo napomenuti da zakoni reguliu materiju hartija od vrednosti za deoniarska drutva i zatvorena akcionarska drutva na taj nain to njihove deonice i akcije ne moraju biti registrovane u Centralnom registru hartija od vrednosti i njima se ne trguje na beogradskoj berzi, ve se vode u internim knjigama ovih drutava i promet ovih hartija se vri preko klasinih kupoprodajnih ugovora koji se overavaju u nadlenom sudu.
9

Ne postoji jedinstvena i univerzalno prihvaena definicija obinih akcija. Na primer, obine akcije se tako nazivaju poto vlasnici nemaju posebnih preferencija u pogledu na dividendu ili bankotstvo. Ili, obine akcije predstavljaju element akcionarskog kapitala i odraavaju vlasniku poziciju u preduzeu. Prava vlasnika obinih akcija na ostatak imovine su mladja od prava vlasnika obveznica i preferecijalnih akcija. Akcionarstvo je osnova korporativne organizacije firme, gde umesto jednog ili nekoliko, postoje jako veliki broj vlasnika.Prednost ovog tipa firme je ograniena odgovornost. Vlasnici akcija mogu izgubiti samo iznose svojih investicija u akciji, ali ne i vie od toga, kao kod privatnih preduzea ili partnerskih vlasnikih oblika preduzea. Korporativni vlasniki oblik preduzea (akcionarsko drutvo ili deoniarko drutvo) se utvrdjuje posebnim dokumentom osnivakim aktom. U tom dokumentu su sadrana prava i obaveze vlasnika akcija. Oni moraju biti upoznati sa njima kako bi mogli da upravljaju. Posmatrano u ovom kontekstu akcije i deonice se mogu definisati i kao osnovne jedinice vlasnitva korporacije.

PREFERENCIJALNE (POVLAENE) AKCIJE


Prerefencijalne akcije su uz obine akcije drugi najvaniji instrument akcionarskog kapitala. Po svojim karakteristikama one predstavljaju hibrid izmedju obveznica (dunikih hartija od vrednosti) i obinih akcija. Smatra se da su kreirane da bi investitorima donosile vei prinos od obveznica i veu sigurnost od obinih akcija. Nazivaju se preferencijalnim, povlaenim, ili akcija bez prava glasa poto svojim vlasnicima obezbedjuju preferencijalnu poziciju, povlaeni tretman u pogledu isplate prihoda (dividende), prava na aktivu u sluaju likvidacije firme ili obe stvari istovremeno. Jedini nedostatak je u tome to ove akcije svojim vlasnicima ne daju pravo glasa u skuptini akcionara. Jedna od osnovnih karakteristika preferencijalnih akcija se odnosi na plaanje dividende. Sam njihov naziv preferencijalne povlaene govori da su vlasnici povlaeni u pogledu isplate dividende u odnosu na vlasnike obinih akcija. Drugim reima, ovo znai da firma ne sme

10

isplatiti ni jedan dinar dividende vlasnicima obinih akcija sve dok ne izmiri obavezu prema vlasnicima preferencijalnih akcija. U pogledu plaanja dividende, moemo razlikovati dva tipa preferencijalnih akcija kumulativne, nekumulativne, konvertibilne. Kumulativne preferencijalne akcije tite interese svojih vlasnika. Ove akcije sadre u sebi pravo isplate svih ne isplaenih dividendi iz prethodnih godina. Drugim reima, ako preduzee ne isplauje dividende u odredjenom periodu one se kumuliraju i moraju se isplatiti pre isplate bilo kakve dividende vlasnicima obinih akcija. Nekumulativne preferencijalne akcije ne sadre ovo pravo, tj. neisplaenu dividendu ne kumuliraju. Preferencijalne akcije, takodje svojim vlasnicima daju povlastice na aktivu firme. Prava vlasnika preferencijalnih akcija su mladja od prava vlasnika instrumenta duga (obveznica), a starija od prava vlasnika obinih akcija. To znai da se u sluaju likvidacije prvo vri isplata vlasnika obveznica (odnosno poverilaca i kreditora), pa vlasnika preferencijalnih akcija i tek na kraju, ukoliko neto preostane vlasnicima obinih akcija. Povlaene akcije nemaju fiksan rok dospea. Medjutim, u odredjenim sluajevima firma ima pravo da ih odkupi. To se moe regulisati ugovorom o emisiji takvih akcija ili postojanjem odredbe o reotkupu. Odredba o reotkupu daje pravo firmi da odkupi preferencijalne akcije od vlasnika, posle odredjenog perioda koji je utvrdjen ugovorom. Taj otkup se mora vriti uz premiju, tj. po veoj ceni od trine. Otkup se moe vrini i na drugi nain plaanjem u hartijama od vrednosti. Ukoliko se plaanje vri drugim hartijama od vrednosti govorimo o Konvertibilnim prefere-ncijalnim akcijama. Konverzija se moe vrina na razliine naine. Na primer, vlasnicima se daje pravo da jednu preferencijalnu akciju zamene za dve obine akcije. Na kraju analize preferencijalnih akcija pokuaemo da sumiramo prednosti i nedostakte njihovog emitovanja za firmu. Prednosti:

11

Preferencijalne akcije su povoljniji oblik finansiranja od obveznica, poto neisplaivanje dividendi vlasnicima ovih akcija firmu ne vodi u bankrotstvo. 2) Preferencijalne akcije imaju povoljnosti i u odnosu na obine akcije, poto je dividenda koja se isplauje fiksna i ograniena, pa sav ekstra profit ostaje preduzeu, odnosno vlasnicima obinih akcija. 3) Njihova emisija ne ugroava kontrolu nad poslovanjem firme, poto nemaju pravo glasa u skuptini akciona. 4) Za razliku od obveznica, preferencijalne akcije ne moraju biti osigurane realnom aktivom. Nedostaci: 1) Vii trokovi kapitala u odnosu na finansiranje dugom (obveznicama), poto stopa dividende mora biti vea od kamatne stope na obveznice. 2) Plaanje dividende podlee oporezivanju i 3) Manja atratkivnost u odnosu na druge finansiske instrumente.
1)

ELEMENTI AKCIJSKOG KAPITALA


Da bi u potpunosti shvatili sutinu akcionarstva i razumeli akcije kao hartija od vrednosti jedno od najvanih pitanja se tie sagledavanja najvanijih elemenata koji sainjavaju akcijski kapital. Osnovni elementi akcijskog kapitala su: 1) Nominalna vrednost emitovanih akcija. 2) Kapitalni viak emisiona premija (ili aio). 3) Zadrani profit (akumulacija) tj. nerasporedjena dobit. 1) Prvi element akciskog kapitala se dobija mnoenjem ukupnog broja emitovanih akcija sa njihovom nominalnom vrednou po jednoj akciji. Ovde treba napomenuti da knjigovodstvena vrednost akcija koja se vodi u bilansima preduzea je raunovodstvena kategorija i skoro se uvek razlikuje od nominalne vrednosti akcija. Primer: pretpostavimo da je preduzee emitovalo 162.000 akcija nominalne vrednosti 3.000,00 dinara. Pasiva bilansa stanja bi izgledala ovako:
1. Nominalna vr.akcija knjigovodstvena vr.1akcije 3.000 x 162.000 = 486.000.000:162.000 = 486.000.000 3.000 din
12

Samo u ovom sluaju je knjigovodstvena vrednost jednaka nominalnoj vrednosti. 2. Preduzee e retko prodavati svoje akcije po nominalnoj ceni. To e initi samo u poetku svog razvoja. Kasnije kada stekne reputaciju na tritu trudie se da svoje akcije proda po veoj ceni od nominalne. Ta razlika izmedju nominalne i trine cene je drugi element akciskog kapitala i zove se kapitalni viak, emisiona premija ili aio. U koliko nastavimo predhodni primer i predpostavimo da se preduzee odluilo da emituje jo 30.000 akcija i proda ih po 4.000,00 dinara u tom sluaju pasiva bilansa stanja bi izgleda ovako:
1. Nominalna vrednost akcija 3.000x162.000 2. Kapitalni viak (4.000-3.000=1.000) 1.000x30.000 Ukupna vrednost akciskog kapitala Knjigovodstvena vr. 1 akcije (516.000.000:192.000) = 486.000.000 = 30.000.000 = 516.000.000 din = 2.687,5

3. Konano trei element akciskog kapitala je zadrani profit ili

nerasporedjena dobit. Ovaj element je interno generisan za razliku od predhodna dva koja su eksternog karaktera i on ustvari predstavlja akomulaciju. U naem primeru predpostavimo da je firma dobro poslovala i ostvarila neto dobitak od 61.807.000 dinara. Za bruto dividende je izdvojila 18.445.000 dinara. Ostatak ili nerasporedjena dobit 43.362.000 dinara. U ovom sluaju pasiva bilansa stanja bi bila:
_____________________________________________________________________

1.Nominalna vr. akcija 3.000x162.000 = 486.000.000 2.Kapitalni viak 1.000x30.000 = 30.000.000 3.Zadrana dobit = 43.362.000 ________________________________________________________________ Ukupna vrednost akciskog kapitala = 559.362.000 Knjigovodstvena vr.1 ak. (559.362.000:192.000) = 2.913 din

NAPOMENA. Ovaj primer se odnosi na akcijski kapital Bambija iz


Poarevca u momentu kada je ovo akcionarsko drutvo imalo emitovanih 192.000 akcija.

13

Iz ovog primera moemo da putem formule za NETO SADANJU VREDNOST AKCIJSKOG KAPITALA za emitenta Bambi A.D. vidimo konkurentsku poziciju sa drugim proizvodjaima u istoj industrijskog grani. A izraunava se na sledei nain: (Akcijski kapital plus gotovina u blagajni)minus (ukupne obaveze plus porez) podeljeno sa ukupnim brojem emitovanih akcija. Ako je akcionarsko drutvo u ranijim godinama zavrilo sa emitovanjem akcija onda ova formula moe da glasi: (Ukupan broj akcija x trina cena + gotovina)-dnevne obaveze, i sve to podeljeno sa ukupnim brojem akcija. Dobijeni rezultat predstavlja NETO SADANJU VREDNOST AKCIJSKOG KAPITALA. I ovu veliinu moemo svaki dan da izraunavamo.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE AKCIJA


Svi vlasnici akcija akcionari imaju pravo da od strane akcionarskog drutva dobiju certifikat ili potvrdu o posedovanju akcija. Nekada su se akcije fiziki tampale. Danas je to medjutim redji sluaj. U mnogim zemljama, posebno onim u tranziciji, ak se sve vie ide na dematerijalizaciju hartija od vrednosti, pri emu elektronski zapisi i potvrde preuzimaju najvaniju ulogu. Potvrda je dokument koji predstavlja dokaz o vlasnitvu nad akcijama, obino se tapa na A4 papiru. U njoj je upisan broj akcija koje vlasnik poseduje, pri emu se moe odnositi na jednu ili vie akcija, to je ei sluaj. Treba napomenuti da postoje preduzea koja ne vode registar svojih akcionara, tj. ne vre upisivanje vlasnika u knjige akcionara. U tom sluaju govorimo o akcijama koje ne glase na ime ve na donosioca. Umesto imena akcionara u knjigu akcija se upisuje kontrolni brojevi akcija. Medjutim, u zadnjih desetak godina na zapadu a i u naem zakonodavstvu zabranjeno je izdavanje akcija na donosioca radi spreavanja pranja novca. S tim u vezi moemo napomenuti kakve posledice mogu izazvati, izdavanje takvih hartija od vrednosti. Naime, u
14

Poarevcu je otkrivena grupa ljudi koja je falsifikovala obveznice na donosioca kojima je Vlada republike Srbije pokuala da rei socijalna davanja i godinama zaostale neisplaene deije dodatke. Dovoljno je rei da se radi o sumi 8.500.000,00 EUR-a. Jedna od karakteristika akcija vezana je i za njihovu primarnu emisiju, tj. izdavanje. Ovde neemo detaljno ulaziti u to pitanje ve ga dotiemo kako bi ukazali na dva stanja u kojima se akcije mogu nai: autorizovane, odnosno akcije odobrene za emisiju, i emitovane, odnosno stvarno izdate akcije Autorizovane (odobrene) akcije predstavljaju maksimalan broj akcije koje preduzee moe da emituje. Prilikom donoenja odluka o ekspanziji preduzea esto se odobrava vei broj akcija nego to je to stvarno potrebno (npr. Upravni odbor i akcionari autorizuju 500.000 novih akcija, a emituje se samo 350.000). Ostatak tj razlika od 150.000 akcija iz ovog primera predstavljaju odobrene, a ne emitovane akcije. Preduzee moe njih kasnije emitovati (prodati) po veoj ceni i koristiti za svoju dalju ekspanziju i rast preduzea. Do neemitovanih akcija preduzee moe doi i njihovim otkupom na sekundarnom tritu akcija tj na berzi od svojih akcionara. Tada kaemo da preduzee tezaurie svoje akcije. U domaoj praksi, zakonom o preduzeima je ogranieno pravo A.D. da maksimalno u toku godine moe da otkupi do 10% svojih akcija uz obavezu da ih u roku jedne godine ponovo proda, podeli svojim akcionarima po nekom kljuu ili ponititi. Emitovane (izdate) akcije su akcije koje poseduju akcionari (investitori), tj. one koje se nalaze izvan drutva. Na ovom mestu moramo se osvrnuti na domau praksu koja 90-ih godina nije prepoznavala razlike izmedju dva navedena stanja u kojima se akcije mogu nai. Naime, tada Savezna komisija za hartije od vrednosti i finansijska trita nije dozvoljavala A.D. da imaju autorizovane, a neemiatovane akcije ve je morala sve akcije odmah da stavi u promet. Time im je indirektno nanoena teta, poto su kasnije mogli da ih prodaju moda po povoljnim uslovima i sakupe vei iznos kapitala. Ovaj propust je ispravljen sadanjim zakonom o tristu hartija od vrednosti. Jedna od vrlo znaajnih karakteristika akcija je i ve pominjana ograniena odgovornost vlasnika. Vlasnik dela korporacije (A.D.) poseduje odredjen broj akcija, odnosno procenat vlasnitva. U sluaju

15

gubitka ili poslovnog neuspeha A.D. on ne moe izgubiti vie od onoga to je uloio u kupovini akcija.

PORESKI TRETMAN HARTIJA OD VREDNOSTI

U ovom delu izlaganja samo emo se ukratko osvrnuti na poreski tretman hartija od vrednosti akcija. Ovu materiju reguliu Zakon o porezu na dohodak gradjana, Zakon o porezima na imovinu i Zakon o porezu na dobit preduzea. Po zakonu o porezu na dohodak gradjana, u delu gde se tretira porez na kapitalni dobitak od hartija od vrednosti, zakon propisuje stopu od 20%. Praktino prilikom kupovine akcija svaki investitor je oslobodjen poreza za ceo iznos kupovine. Kada se akcije prodaju, Centralni registar harija od vrednosti automatski odbija porez na prenos apsolutnih prava u iznosu od 0,3% na vrednost transakcije. Dobrovoljno se ostavlja svakom akcionaru da posle prodaje hartija od vrednosti akcija prijavi poreskoj upravi u mesto stanovanja porez na kapitalni dobitak koji iznosi 20%. Postavlja se pitanje ta je kapitalni dobitak. To je razlika izmedju prodajne cene akcija i njene nabavne revalorizovane nominale ili cene. Ako akcionar proda akcije po manjoj ceni nego to je iste kupio ili nabavio on ostvaruje kapitalni gubitak. Od poreske uprave dobija reenje o iznosu kapitalnog gubitka, i to akcionaru slui kao poreski kredit u narednih 5 godina ako u nekoj narednoj transakciji ostvari kapitalni dobitak. Treba rei da su preduzea u obavezi da za svaki iznos isplaene dividende obustavljaju iznos od 10% za fizicka lica i uplauju poreskoj upravi. Da bi se izbeglo trostruko oporezivanje akcionara iznos za koji su prodate akcije ne ulazi u godinju prijavu poreza na dohodak gradjana.

16

OBVEZNICEINSTRUMENTI DUGA
Obveznica je instrument kojim se emitent dunik (zajmoprimac) obavezuje da e vratiti zajmodavcu (investitoru) pozajmljeni novac i platiti kamatu za odredjeni vremenski period. Dakle obveznica je instrument duga. Obveznica se formalno sastoji od plata i kamatnih kupona.

Plat sadri kljune podatke o obveznici. Na njemu je upisana


oznaka da je hartija obveznica i o kojoj se vrsti obveznice radi. Takodje, tu se nalaze podaci o: a) emitentu, b) kupcu ili c) oznaka da je obveznica na donosioca. Na platu se navodi nominalna vrednost obveznice. Kamatna stopa, koja se dobija na obveznicu, obavezno je naznaena na platu. Datum i mesto isplate kamata se takodje nalazi na platu. U zemljama kod kojih je razvijeno trite obveznica, kamata se naplauje dva puta godinje (15.6 i 15.12.), iako se, naravno, moe isplaivati i jedanput godinje, ili jednom o roku dospea. Ove obveznice imaju pored plata i

Kamatne kupone. Kada treba da se isplati kamata imaocu


obveznica, kuponi se podnose emitentu. Kamatni kupon sadri bitne informacije za isplatu kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospea, esto i nain plaanja kamate i faksimil potpisa ovlaenog lica i peat emitenta. Emitent ne mora da tampa obveznice u navedenoj formi, ve se moe izdati tzv dematerijalizivana obveznica koja sadri sve elemente kao i plat obveznica.

17

VRSTE OBVEZNICA
Uobiajeni prisput klasifikacije jeste prema tipu emitenta. Prema ovom kriterijumu mogua je sledea podela dugoronih obveznica: - Dravne obveznice su najstarije vrste obveznica. Danas je ova vrsta iroko rasprostranjena. Kao to sama re kae njih emituju drave. Samim tim prinos na njih je manji, ali one spadaju u bezrizine hartije od vrednosti, poto drava svojim budetom garantuje isplatu glavnice i kamate. - Municipalne obveznice (obveznice lokalnih organa vlasti) su sledea znaajna vrsta obveznica. I one se emituju na podlozi poreske snage izdavaoca. Emituju se u cilju finansiranja pojedinih projekata, iz ijih prihoda se otplauju. - Korporativne obveznice (obveznice preduzea) su poslednje nastale i zavisno o vrste preduzea, uobiajeno se klasifikuju na obveznice javnih preduzea, transportnih i industrijskih preduzea, obveznice banaka i td. Drugi mogui kriterijum klasifikacije je metod otplate. Prema njemu imamo kamatne, diskontne i dohodovne. Trei mogui kriterijum je prema nainu obezbedjivanja otplate. Po ovom kriterijumu dele se na hipotekarne (kod kojih emitent zalae imovinu kao kolateral pri isplati), obine, neosigurane (gde je garancija opta kreditna sposobnost emitenta) i garantovane (gde je isplata garantovana od strane nekog drugog subjekta, najee banke). etvrta mogua i esto koriena klasifikacija je na kratkorone obveznice, iji je rok dospea do jedne godine, i dugorone obveznice, koje imaju rok dospea preko jedne godine. U ovu grupu se mogu nai i perpetualne obveznice (koje nemaju rok dospea, vae neogranieno i mogu se prenositi u nasledje i donose vlasniku stalni godinji prihod). Najee vrste obveznica, koje e se ubudue sretati na naim tritima su sledei:

18

Obveznice na ime imaju na platu naznaeno ime poverioca


odnosno vlasnika. Kamata se prisvaja tako to se podnosi kamatni kupon emitentu, a glavnica se isplauje tako to se podnosi plat. Obveznice na donosioca su na odgovarajui nain oznaene. Prenosi se prostom predajom. Ako se obveznica na donosioca izgubi, nova se ne izdaje. Devizne obveznice su obveznice denominirane u inostranoj konvertibilnoj valuti. Tradicionalne norme su nalagale da se ove obveznice mogu primarno prodavati samo na stranom tritu. Tako je nastala velika grupa euro obveznica. Garantovane obveznice su obveznice koje slue radi obezbedjenja sredstava za finansiranje potreba od javnog interesa, i za koje garantuje drava. Mogui emitenti garantovanih obveznica su: federalna drava, republika, pokrajine, optine, gradovi. Hipotekarna zalonica je obveznica obezbedjena hipotekom. Ove obveznice emituju banke radi refinansiranja hipotekarnih kredita. Dakle, preduzea ne mogu sama da emituju hipotekarne zalonice. Jednokratna obveznica je obveznica kod koje se glavnica isplauje u celini u roku dospea, zajedno sa pripadajuom kamatom. Ako se pak glavnica otplauje periodino tada se oznaava kao anuitetna obveznica. Participativne obveznice daju pravo imaocima, pored fiksne kamate, da uestvuju u podeli neto dobiti preduzea. Upravo zbog uea investitora u dobiti preduzea ove obveznice nude veu potencijalnu dobit, i stoga su one veoma atraktivne. Participativnim obveznicama se najee kompezira veliki kreditni rizik emitenta. Ova vrsta obveznica pogodna je za mlade, novoosnovane firme koje imaju visoku efikasnost, ali i visok rizik. Zamenljive ili konvertibilne obveznice daju pravo investitorima da ih zamene za odredjeni broj obinih akcija. Koeficijent zamene je kljuni indikator kod ove vrste obveznica i pokazuje koliko se dobija akcija za jednu obveznicu. Mogunost ostvarivanja kapitalne dobiti po osnovu rasta cena akcija je glavni motiv investitora da ulau u ove obveznice. Opozive (otkupljive) obveznice daju pravo emitentu da ih pre roka dospea, odkupi po unapred utvrdjenoj ceni. Investitor u ovom sluaju gubi potencijalnu kapitalnu dobit, koja regularno nastaje sa rastom cene obveznice na berzi.
19

Neopozive (otkupljive) obveznice su obveznice koje emitentu ne


daju pravo otkupa obveznice.

RIZICI ULAGANJA U OBVEZNICE

Iako su po definicije najmanje rizine hartije od vrednosti obveznice su optereene sledeim vrstama rizika:

Kreditni rizik se definie kao verovatnoa da emitent ne izvri svoje


obaveze. to je vei kreditni rizik to je vea kamatna stopa obveznica i nia je cena. Kod dravnih obveznica ovaj rizik po definiciji jednak je nuli. Kreditni rizik, dakle, predstavlja lokalni rizik svakog emitenta.

Kamatni rizik jeste verovatnoa promene trine kamatne stope


koja determinie cenu obveznica u sekundarnom prometu. Promena trinih kamatnih stopa inverzno utie na promenu trine cene obveznica. Za investitora koji planira da obveznicu dri do roka dospea, promene kamatnih stopa u okviru perioda ne izazivaju gubitke. Problem nastaje kada se obveznica mora prodati pre roka dospea. Poveanje trine kamatne stope nakon prodaje znaio bi kapitalni gubitak.

Rizik inflacije predstavlja verovatnou da e doi do neoekivane


inflacije koja nije uzeta u obzir prilikom formiranja nominalne kamatne stope obveznica.

Rizik likvidnosti jeste verovatnoa da se ne ostvari sekundarni


promet obveznica. Ovaj rizik postoji kod svih hartija koje nemaju dovoljno trite i kod obveznica niskog rejtinga, zbog ega se ne mogu u svakom trenutku prodati na sekudarnom tritu, tj. berzi.

Rizik reinvestiranja. On se registruje samo kod dugoronih


obveznica u sluaju znaajnog osciliranja kamatnih stopa. Dakle, rizik
20

reinvestiranja jeste rizik da e predhodni novani tok biti investiran po kamatnoj stopi koja je nia od utvrdjenog prinosa.

Rizik opoziva se javlja samo kod obveznica koje imaju ugradjenu


klauzulu opoziva pre roka dospea. Nie trine kamatne stope e omoguiti novu emisiju obveznica po niim kamatnim stopama emitentu. Dakle, emitent e biti stimulisan da opozove predhodnu emisiju obveznica (odkupi ih pre roka dospea) i izda novu seriju po manjim kuponskim kamatnim stopama. Na taj nain on e svoj dug finansirati jeftinije, ali e zato investitori biti izloeni ovom riziku opoziva i nee ostvariti eljeni prinos na svoje ulaganje.

Rizik promene deviznog kursa se javlja u situaciji kada investitor


ne moe sa sigurnou znati kakav e biti izraen novani tok u drugoj valuti. Visina ovog rizika zavisi od deviznog kursa prve valute u odnosno na drugu valutu na dan primanja novanog toka. Drugaije ovaj rizik se moe nazvati i rizikom devalvacije.

21

DERIVATNE ILI IZVEDENE HoV


Varanti
Varatni se najee emituju zajedno sa obveznicama i preferencijalnim akcijama i omoguuju njihovom imaocu da kupe odredjeni broj akcija u unapred odredjenom roku, koji e tek uslediti, ali po pravilu, po nioj ceni od trenutne trine cene akcija ili obveznica. Varatni dakle vie spadaju u prava nego li u derivatne hartije. Po pravilima poslovanja Beogradske berze u lanu 133 se kae: varant je pravo koje ima kupac varanta u odnosu na izdavaoca varanta da 1) zahteva od izdavaoca varanta da mu proda budue emisije akcija po unapred utvrdjenoj ceni (varant sa upisom) ili 2) zahteva od izdavaoca isplatu na utvrdjeni datum razlike izmedju trine cene predmeta varanta osnovnog predmeta i izvrne cene varanta. Cena varanta naziva se izvrna cena varanta.

Karakteristike varanta kao hartije od vrednosti


Varante za raliku od opcija, emituju same korporacije, i to na svoj akcionarski kapital ili na akcionarski kapital preduzea iz njihove svojine tj holding grupe. Dakle korporacije su te koje ostvaruju prihode od njihove prodaje, kada se radi o primarnoj emisiji. Varanti po pravilu imaju dui rok dospea od nekoliko godina pa ak i neogranieno. To je instrument za ouvanje postojee strukture vlasnitva preduzea. Pri realizaciji varanta, njegov imaoc plaa korporaciji (kupovinom akcija ili obveznica iz nove emisije). Akcionar koji ve poseduje varante za buduu emisiju akcija ili obveznica ako nema dovoljno novanih sredstava on moe samo svoje varante da proda na berzi. O emitovanju dodatnih varanta ekskluzivno odluuje korporacija tako da moe doi i u situaciju da se izvrenjem svih varanta njihov broj
22

svede na nulu. Varatni se u prometu nalaze na berzama i na vanberzaskom tritu i njihova kotacija se nalazi medju kotacijama akcija.

FJUERSI
Po pravilima Beogradske berze u lanu 129 se kae: fjuers je ugovor zakljuen na berzi izmedju prodavca fjuersa i kupca fjuersa, po uslovima koja je berza utvrdila u standardima fjuersa, u kojem ugovorne strane utvrdjuju vrednost predmeta ugovora, ili cenu fjuers ugovora. Isporuka predmeta fjuersa vri se u govotini, osim ukoliko standardima derivata nije drugaije utvrdjeno. Fjuers ugovor spada u red najznaajnih izvedenih hartija od vrednosti. Po sutini su pravi ugovori o kupoprodaji odredjene aktive u budunosti. Kod fjuersa generalna ideja kod kupca i prodavca a radi sigurnosti plaanja i isporuke u budunosti, obavezni su da poloe odredjeni depozit u klirinku kuu u vreme potpisivanja ugovora. Klirinka kua garantuje sigurnost isporuke i plaanja. Za nju se esto kae da je prodavev kupac i kupev prodavac sve do momenta konanog izmirenje obaveza po osnovu fjuer ugovora. Postoje robni i finasijski fjuers ugovori. Robni fjuers ugovori su vezani za penicu, kukuruz, zlato, aluminijum itd., a finansijski fjuers ugovori su vezani za isporuku finansijske aktive i oni mogu biti: devizini, kamatni tj fjuersi na kamatnu stopu, fjuersi na hartije od vrednosti i fjuersi na trine indekse. Jedna od bitnih karakteristika fjuersa je visoka standardizacija ugovora. Ona podrazumeva postojanje razliitih standardnih uslova u ugovorima koji od fjuersa ine vrlo likvidnu hartiju od vrednosti. Neki od tih uslova su: uslovi o koliinama, nainu isporuke, mesto isporuke, uslovima isporuke, cene i sl. Za robne fjuerse postojanje ovih standarda je posebno znaajno, kako se ne bi deavale pojave isporuke roba neodgovarajueg kvaliteta. Osnovni smisao standarda je u podizanju likvidnosti fjuersa i razvoja sekundarne trgovine njima.
23

MEHANIZAM FUNKIONISANJA FJUERSA U PRAKSI


Pored klirinke kue i standardizacije, postoje jo najmanje dva elementa koji su vani za funkcionisanje fjuersa. To su sistem margina i mehanizam dnevnog prilagodjavanja. Margine ili mare nisu nita drugo do depoziti koje kupci i prodavci moraju poloiti na svojim raunima kod klirinke kue. Postoje dve osnovne vrste margina: a) inicijalne, b) margije za dnevno odravanje rauna. Inicijalne margine se obino kreu od 5-15% od visine vrednosti kupoprodajnog ugovora. Margine odravanja su minimalni iznos sredstava koji uesnici moraju da imaju na svojim raunima. One se kreu u visini 75-80% od inicijalnih margina. Ukoliko se iznos sredstava smanji ispod te granice, klirinka kua alje obavetenje subjektima da uplate dodatne iznose i obezbede margine odravanja. Uslovno reeno, dnevno prilagodjavanje znai da se trgovina nastavlja i posle potpisivanja ugovora i uplate sredstava na ime margine. U zavisnosti od toga kako se kreu cene takodje se vri prilagodjavanje kupca i prodavca. Klirinka kua svakog dana vri obraune i prilagodjava pozicije kupca i prodavca, u zavisnosti od promena cena, na gore ili dole. Na primer, ukoliko je ugovorena cena fjuersa bila 10, a sledeeg dana porasla na 10,5 klirinka kua e iznos od 0,5 prebaciti na raun kupca sa inicijalnih margina prodavca. Razlog za to je injenica da rast cena odgovara kupcu, odnosno to predstavlja njegov dobitak. Obrnuto, ako narednog dana cena padne na 9,8 klirinka kua e transferisati 0,2 sa margine kupca na raun prodavca. Na ovaj nain se obezbedjuje sigurnost i kupaca i prodavaca. Na kraju, na dan dospea ugovora, kada dodje vreme da se izvri isporuka, kupci i prodavci zatvaraju svoje pozicije samo isplatom razlike. Ovde treba napomenuti da kod finansijskih fjuersa, ustvari i ne dolazi do fizike isporuke osnovnih finansijskih instrumenata koje se nalaze u osnovi fjuersa ve

24

samo isplate razlika u visini sredstava. Iz ovoga se moe zakljuiti da svaki uesnik na fjuers tritu ne mora da fiziki poseduje neke akcije ili obveznice, ve po svojoj intuiciji kako e se kretati cena na berzi te aktive mogu nuditi na prodaju ili se pojavljivati kao kupci tih fjuersa, u ijoj su osnovi pomenuti finansijski instrumenti. Iz svega predhodno reenog vidi se da je osnovna karakteristika fjuersa likvidnost, odnosno njima se moe trgovani na berzama. Postoji veliki broj subjekta koji se ukljuuju u tu trgovinu. Sve njih je mogue grupisati u dve velike grupe uesnika: hedere pekulante. Hederi su subjekti koji obavljanjem terminskih poslova sa fjuerisima ele da se zatite od rizika i gubitka usled promena cena osnovne aktive. Ako cene nekih akcija padaju na berzi, cene fjuers ugovora gde je u osnovi taj finansijski intrument, su u porastu. Na ovaj nain hederi se tite od rizika gubitka. pekulanti su uesnici u terminskim poslovima sa osnovnim motivom, ne da se tite od rizika promena cena osnovne aktive, ve da trgovinom fjuersima ostvare profit. Oni kupuju i prodaju fjuerse ne da bi koristili osnovnu aktivu, ve da bi zaradili na osnovu razlika u ceni. Oni e vrlo esto vriti kupovinu i prodaju istog fjuersa u toku kraeg perioda vremena (dana, nedelja) kako bi pravili profit. U ulozi pekulana, slino, kao i u ulozi hedera mogu se pojaviti finansijske institucije i posrednici, privredni subjekti, ali i fizika lica .

25

OPCIJE
POJAM OPCIJE I OPCIJALNI SPORAZUM

Opcije predstavljaju drugu znaajnu grupu izvedenih hartija od vrednosti. Organizovana trgovina ovim derivatima je poela u SAD 1973.god. kada je u ikagu formirana prva berza opcija. Za opcije neki autori kau da predstavljaju jednu od najuspenijih pria u savremenim finansijama, aludirajui na njihov veliki znaaj i popularnost. Opcija je tip izvedene hartije od vrednosti koja po svojoj sutini predstavlja odredjeno pravo. Odnosi prilikom emisije opcija se reguliu specifinim sporazumom u kome se kupcu opcije (njenom vlasniku) daje pravo da kupi ili proda odredjenu aktivu po fiksnoj unapred ugovorenoj ceni u okviru odredjenog vremenskog perioda. Prodavac opcije (emitent) ima obavezu po istom sporazumu da uradi ono to vlasnik opcije od njega trai, dakle da proda ili kupi odredjenu aktivu u odredjenom periodu vremena i po ugovorenoj ceni. Opcioni sporazum nema atribute klasinog ugovora. Naime, svaki ugovor podrazumeva postojanje saglasnosti volja dve strane, pri emu i jedna i druga strana imaju, kako prava, tako i obaveza. Kod opcija je medjutim sluaj da one u sebi sadre pravnu mo , koja se sastoji u pravu da se neto uradi, ali ne i u obavezi da to mora da se uini. Prema tome, kupac opcije (vlasnik) ima pravnu mo da kupi ili proda odredjenu aktivu. To je ujedno i osnovna razlika izmedju opcije i fjuersa, kod koga kupac ima fiksu obavezu da kupi odgovarajuu aktivu. Sa druge strane, prodavac opcije (nosilac obaveze), je duan da izvri ugovornu obavezu ukoliko to kupac zahteva. Logino pitanje koje se ovde namee je: Zato
26

je prodavac nosilac obaveze, tj. zato mora da potuje volju kupca? Razlog za to je injenica da kupac za opciono pravo plaa prodavcu odredjeni iznost koji se naziva premijom. Dakle, premija predstavlja ustvari cenu opcije. Opcioni sporazumi su danas visoko standardizovani dokumenti koji najee sadre sledee elemente: Tip aktive na koju se opcije odnose. Najei tip finansijske aktive su hartije od vrednosti, pre svih obine akcije. U sluaju da se opcije odnose na akcije u sporazumu moraju biti specificirana jo najmanje dva elementa naziv firme na ije akcije se odnosi opcija koliina, tj broj akcija koje se mogu kupiti, tj prodati 2) Kupo-prodajna ugovorna cena. To je cena po kojoj kupac moe da kupi ili proda odredjenu aktivu. Ovde treba istai da to nije cena opcije. Kao to smo rekli cena opcije se zove premija. 3) Rok dospea opcije. Dan kada ugovor prestaje da vai.
1)

Kupac (vlasnik) opcije ima tri mogunosti na raspolaganju: moe iskoristiti opciju. To se postie inom kupovine ili prodaje osnovne aktive na koju se opcija odnosi, b) moe opciju prodati nekom drugom subjektu ili c) ne mora iskoristiti opciju, tj moe pustiti da protekne rok dospea bez korienja opcionog prava. Kakva e biti odluka valsnika opcije zavisie u najveom meri od odnosa tekue trine cene osnovne aktive i njene ugovorene cene.
a)

Prodavac opcije nosilac obaveze mora da izvri obavezu po osnovu opcije koju je prodao. Medjutim, ukoliko se nosilac obaveze predomisli i ne eli obavezu da izvri, na raspolaganju mu stoje samo dve mogunosti: a) da se nagodi sa valnikom opcije (kupcem) o raskidu sporazuma, uz vraanje premije i plaanje odredjene provizije ili b) da nadje drugog subjekta koji e preuzeti ugovorenu obavezu umesto njega.

27

U skladu sa pravilima poslovanja Beogradske berze A.D. Beograd u anu 131 se kae. U skladu da ovim pravilima, opcijski ugovor (u daljem tekstu: opcija) je pravo kupca opcije naspram prodavca opcije da: a) zahteva od prodavca opcije da na utvrdjeni datum isporui (proda) predmet opcije (osnovni predmet) po izvrnoj ceni opcije ili b) zahteva od prodavca opcije da na utvrdjeni datum primi isporuku (kupi) predmeta opcija (osnovnog predmeta) po izvrnoj ceni opcije c) zahteva od prodavca opcije da na utvrdjeni datum isplati (prema uslovima trgovine) razliku izmedju trine cene predmeta opcije osnovnog predmeta i izvrne cene opcije. d) zahteva od prodavca opcije da na utvrdjeni datum isplati (prema uslovima trgovine) razliku izmedju izvrne cene opcije i trine cene predmeta opcije osnovog predmeta.

VRSTE OPCIJA
Postoje dva osnovna tipa opcija i to: kupovne (call) i prodajne (put) opcije.

Kupovna (call) opcije je takav tip opcija koja svojim vlasnicima daje pravo da kupe odredjenu koliinu osnovnog instrumenta po fiksnoj, unapred ugovorenoj ceni, u toku odredjenog perioda vremena. Za to pravo vlasnik plaa premiju kao specifinu cenu opcija. Za vlasnika opcija, tj kupca se kae da ima dugu poziciju (long position). Za prodavca kupovene opcije se kae da se nalazi u kratkoj poziciji (short position). Prodajna (put) opcije su po prirodi prava dijametralno suprotan tip opcija u odnosu na kupovne. One svojim vlasnicima daju pravo da prodaju odredjenu koliinu osnovnih instrumenata po unapred ugovorenoj fiksnoj ceni, u odredjenom periodu vremena.
28

Sledei kriterijum za podelu opcija je sa aspekta njihovih iskoriavanja. U tom smislu mogue je razlikovati tri tipa opcije: Evropski tip predstavljaju opciju koju vlasnik moe da iskoristi samo i iskljuivo na dan dospea. Evropski tip opcije je jednostavniji i vie odgovara zemljama sa niim stepenom razvoja finansijskih trita. Ameriki tip predstavlja opciju koju vlasnik moe da iskoristi bilo kog dana od momenta kupovine pa do roka dospea. Egzotini tip predstavlja grupu opcija koje su novijeg datuma. One su po svojoj strukturi znatno konpleksnije i od evropskih i od amerikih. U sebi sadre odredjene specijalne elemente ugovora ili restrikcije.
-

Umesto zakljuka
Na kraju ovog izlaganja o hartijama od vrednosti citiraemo savet velikog amerikog finansijera Bernara Barua (Bernar Baruch) koji moe biti dragocen, a posebno za one koji od trgovine hartijama od vrednosti oekuju brzu i veliku zaradu: Ako ste spremni da se odreknete svega ostalog da biste prouili ceo istorijat i pozadinu trita i sve glavne konpanije ije su akcije na listingu, tako paljivo kao to student medicine prouava anatomiju ako moete da uradite sve to i, pored toga, imate dobre ivce kao veliki kockar, esto ulo poput vidovnjaka i hrabrost lava imate male anse.

29

LITERATURA
1. Dr. Dejan Eri Finansiska trita i instrumenti 2. Srpsko numizmatiko drutvo Katalog akcija Zakon o tritu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata (Slubeni glasnik RS br. 47/2006).
3.

4. Zakon o privrednim drutvima (Slubeni glasnik RS br. 125/2004). 5. Zakon o porezu na dohodak gradjana (Slubeni glasnik RS br. 24/2001, 80/2002,135/2004, 62/2006, 65/2006).
6.

Sajt komisije za HoV (www.sec.sr.gov.yu) Sajt Beogradske berze (www.belex.co.yu)

7.

30

You might also like