Biblioteka Jutarnjeg lista XX.

STOLJEE 3

HEMINGWAY
Starac i more

ERNEST

STARAC I MORE Ernest Hemingway Naslov originala: The Old'Man andthe Sea Prijevod: Zlatko Crnkovi Hemigway Foreign Rights Trust Zlatko Crnkovi 2004 MDS BOOKS/ International Rights Organization (I.R.O.) KFT. za ovo izdanje

Tisak Liberdiiplex, Barcelona, Spain

Prijevod Zlatko Crnkovi

ISBN 953-7160-02-5 D.L. B. 15934-2004 Globus Media d.o.o. - JUTARNJI LIST Odranska 1/1, Zagreb Knjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.

BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA

Posveeno
Charlesu Scribnem iMaxu Perkinsu

Bijae to starac koji je sam ribario u malom amcu u Golfskoj struji i lovio je ve osamdeset etiri dana a da nije ulovio ni jednu jedinu ribu. U prvih etrdeset dana pratio ga je i jedan djeak. Ali nakon etrdeset dana bez ijedne ribe djeakovi su roditelji rekli djeaku daje starac sad ve sasvim sigurno i izvjesno saLto, to je najgora vrsta zle sree, pa se djeak na njihovu elju ukrcao u jedan drugi amac koji je ve prvog tjedna ulovio tri velike ribe. Djeaku je bilo ao gledati starca kako se svakog dana vraa amcem praznih ruku pa je uvijek odlazio dolje da mu pomogne nositi smotane povraze* ili kuku ili harpun i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo pokrpano vreama od brana i, onako omotano, izgledalo je kao zastava vjeitog poraza. Starac je bio mrav i koat, s dubokim borama na iji. Obrazi mu bijahu posuti smeim mrljama od benignog raka koe to ga izaziva sunce svojim
* Uzica ili ue o kojem visi udica.

odsjajem na tropskim morima. Mrlje su mu se protezale niz obje strane lica, a na rukama je imao duboke uljeve od povlaenja tekih riba na povrazu. Ali ti uljevi nisu bili svjei. Bili su stari kao i erozije u pustinji bez riba. Sve je na njemu bilo staro osim oiju koje bijahu boje mora, vesele i neporaene. Santiago ree mu djeak dok su se penjali uzbrdo od mjesta gdje amac bjee izvuen na obalu. Mogu opet s tobom. Dobro smo zaradili. Starac je nauio djeaka loviti ribu i djeak ga je volio. Nemoj odgovori mu starac. U sretnom si amcu. Ostani radije s njima. Ali sjea se kako osamdeset sedam dana nisi ulovio ni jednu ribu a onda smo tri tjedna lovili svaki dan same velike ribe. Sjeam se odgovori starac. I znam da me nisi ostavio zato to si posumnjao u mene. Tata me natjerao da te ostavim. Ja sam jo mali i moram ga sluati. Znam odvrati starac. To je potpuno normalno. Njemu nedostaje vjere. Da ree starac. Ali nama ne nedostaje. Je li tako? Tako je potvrdi djeak. Da te poastim pivom na Terasi pa da onda odnesemo sve ovo kui? Zato ne? ree starac. Medu ribarima.

Sjedili su na Terasi i mnogi su ribari zadirkivali starca ali se on nije ljutio. Drugi su ga, oni stariji, gledali i bili tuni. Ali nisu to pokazivali nego su pristojno govorili o morskoj struji i dubinama gdje bacaju mreu i stalnom lijepom vremenu i o onome to su vidjeli. Ribari koji su toga dana imali sree bili su se ve vratili i sjekli ulovljene sabljarke i nosili ih po duini na dvije daske, a pod svakom daskom posrtala su njih dvojica, do ribarnice gdje su ekali hladnjau da ih odveze na trnicu u Havani. Oni koji su ulovili morske pse odvezli su ih u tvornicu za preradu morskih pasa na drugoj strani zaljeva, gdje su ih uz pomo koloturnika podizali uvis, vadili jetru iz njih, odsijecali im peraje, derali kou s njih i rezali meso na trake da ga usole. Kad bi zapuhao istonjak, dopirao bi preko luke smrad od tvornice za preradu morskih pasa; ali danas se osjeao samo slabaan vonj jer je vjetar okrenuo na sjever a onda jenjao pa je na Terasi bilo ugodno i sunano. Santiago opet e djeak. Da odazva se starac. Drao je u ruci au i mislio na davno minule godine. Mogu li uzeti amac da ti ulovim srdele za sutra? Nemoj. Idi radije igrati bejzbol. Ja mogu jo veslati a Rogelio e mi baciti mreu. Ali ba bih volio. Kad ve ne mogu u ribe s tobom, volio bih ti nekako pomoi. Poastio si me pivom ree starac. Ve si pravi mukarac.

A koliko mi je bilo godina kad si me prvi put poveo sa sobom na more? Pet, i umalo da nisi zaglavio kad sam ribu pre rano izvukao, malo je falilo da mi ne raznese amac. Sjea li se? Sjeam se kako je udarala i mlatila repom i slomila klupu i kako si je dotukao palicom. Sjeam se kako si me bacio na pramac gdje su leale smotane uzice i kako se cijeli amac ljuljao i kako si je mlatio kao kad se rui drvo i kako sam sav zaudarao po sla tkom zadahu krvi. Sjea li se stvarno toga, ili sam ti ja to sve samo ispriao? Sjeam se svega otkako smo prvi put zajedno isplovili. Starac ga pogleda svojim suncem opaljenim, samopouzdanim, njenim oima. Da si mi sin, riskirao bih i poveo bih te sa so bom ree. Ali ti si sin svoga oca i majke i upao si u sretni amac. Da ti ulovim srdele? Znam i gdje u nai etiri mamca. Ostalo mi ih je jo pa sam ih metnuo u rasol. Daj da ti ulovim etiri. Jednu odgovori starac. Nikad ga nije napustila nada ni samopouzdanje, a sad su u njemu ivnuli kao kad zapue povjetarac. Dvije ree djeak. Dobro, dvije pristane starac. Nisi ih ukrao?

Ukrao bih ree djeak. Ali ove sam kupio. Hvala ti zahvali mu starac. Bio je odvie pri prost da bi se pitao kad je stekao ovakvu poniznost. Ali je znao da ju je stekao i znao je da to nije nikakva sramota i da nije zbog toga izgubio svoj pravi ponos. Sutra e, uz ovu struju, biti dobar dan ree. Kamo e? upita ga djeak. Daleko na puinu, a vratit u se kad se vjetar okrene. Htio bih biti na puini prije nego to svane. Pokuat u onoga moga nagovoriti da i mi da leko isplovimo opet e djeak. Da ti moemo pomoi ako ulovi neto zbilja veliko. On ne voli daleko isplovljavati. Ne voli potvrdi djeak. Ali ja u ve opa ziti neto to on ne moe vidjeti ko to je ptica koja lovi ribu pa u ga nagovoriti da lovimo lampuge. Zar tako slabo vidi? Skoro je slijep. udno ree starac. On bar nikad nije lovio kornjae, a upravo se onda najvie kvare oi. Ti si godinama lovio kornjae uz Obalu komaraca pa jo ima dobre oi. Ja sam ti udan starac. A jesi li jo dosta jak za jednu zbilja veliku ribu? Mislim da jesam. A pun sam i trikova. Hajdemo sad sve ovo odnijeti kui ree djeak. Pa da ja uzmem mreu i poem na srdele. Pokupili su sav pribor. Starac je nosio jarbol na ramenu, a djeak drvenu krinju sa smotanim, vrsto

spletenim, smeim povrazima, kukom i harpunom i njegovim drkom. krinja s mamcima bijae u amcu pod krmom, uz palicu kojom bi zatukli veliku ribu kad bi je dovukli do amca. Nitko ne bi starcu nita ukrao, ali je bilo bolje ponijeti jedro i teke povraze kui jer im je kodila rosa i, premda je bio siguran da mu nitko od domaih ne bi nita ukrao, starac je drao da bi ribarska kuka i harpun bili nepotrebna napast kad bi ih ostavio u amcu. Popeli su se uzbrdo do stareve kolibe i uli u nju na otvorena vrata. Starac je prislonio jarbol sa smotanim jedrom uza zid, a djeak je odloio do njega krinju s ostalim priborom. Jarbol je bio gotovo isto toliko dugaak koliko i jedina prostorija u kolibi. Koliba bijae sagraena od ilave kore pupoljaka kraljevske palme zvane guano, a u njoj je bio krevet, stol, samo jedan stolac i mjesto na zemljanom podu na kojem se kuhalo drvenim ugljenom. Na smeim zidovima od preanog, isprepletenog lia guana tvrdih vlakana visjela je slika u boji svetog Srca Isusova i slika Blaene Djevice od Cobre. To su bile uspomene na pokojnu enu. Neko je na zidu visjela i fotografija njegove ene u koloru, ali ju je skinuo jer se osjeao odvie osamljen kad bi je pogledao, pa je sad leala na polici u kutu ispod iste koulje. ta ima za jelo? upita ga djeak. Lonac ute rie s ribom. Hoe li? Neu. Jest u kod kue. Da ti naloim vatru? Nemoj. Poslije u je sam naloiti. Ili u pojesti hladnu riu.

Da uzmem mreu? Naravno. Mree nije bilo i djeak se jo sjeao kako su je prodali. Ali svakog su se dana tako igrali. Djeak je znao da nema ni lonca ute rie s ribom. Osamdeset pet je sretan broj ree starac. A to bi ti rekao kad bih ja dovukao ribetinu teu od pet stotina kila? Idem po mreu pa u na srdele. Hoe li se ti dotle sunati na vratima? Hou. Imam jueranje novine pa u malo itati o bejzbolu. Djeak nije bio naisto nisu li i jueranje novine izmiljene. Ali starac ih izvue ispod kreveta. Perico mi ih je dao u bodeg? objasni mu. Vratit u se im ulovim srdele. Stavit u na led tvoje skupa s mojima pa emo ih sutra podijeliti. Kad se vratim, priat e mi o bejzbolu. Jenkiji ne mogu izgubiti. Ja se ipak bojim Indijanaca iz Clevelanda. Ne boj se ti za Jenkije, sinko. Sjeti se samo velikog DiMaggia. Ja se bojim i Tigrova iz Detroita i Indijana ca iz Clevelanda. Pazi samo da se jo ne pone bojati i Crvenokoaca iz Cincinnatija i Bijelih arapa iz Chicaga. Ti sve to lijepo proui pa e mi sve rei kad se vratim.
* Vinski podrum, krma, butiga (panj.).

^ ^ ^ ^ m ' < ^ | | |

Kako bi bilo da kupimo sreku koja zavrava na broj osamdeset pet? Sutra e mi biti osamdeset peti dan. Moemo ree djeak. Ato misli o broju osamdeset sedam, kad si ono postavio onaj svoj veliki rekord? To se ne moe ponoviti. Misli da bi mogao nai sreku koja zavrava na osamdeset pet? Mogu je naruiti. Samo jednu. To e biti dva i pol dolara. Tko bi nam mogao toliko pozajmiti? Nita lake od toga. Ja uvijek mogu uzajmiti dva i pol dolara. Mislim da bih i ja mogao. Ali ne volim se zaduivati. Najprije se zadui a onda prosjai. Dobro se umotaj, stari ree mu djeak. Nemoj zaboraviti da je ve rujan. Mjesec kad se pojavljuju velike ribe ree starac. U svibnju svak moe biti ribar. Idem ja sad na srdele opet e djeak. Kad se djeak vratio, starac je spavao na stolcu, a sunce je bilo zalo. Djeak uzme stari vojniki gunj s kreveta i prebaci ga preko naslona stolca i starevih ramena. Bijahu to neobina ramena, svejednako jaka iako vrlo stara, pa i vrat mu je jo bio snaan, a bore se na iji nisu toliko vidjele kad bi starac spavao oborene glave na prsima. Koulja mu bila toliko puta krpljena da je nalikovala na jedro, a zakrpe su izblijedjele od sunca tako da su bile razliitih nijansi. Ipak, stareva je glava bila vrlo stara, a kad bi sklopio oi, nije bilo

na licu ni traga od ivota. Novine su mu leale na koljenima a teina ruke drala ih je vrsto na veernjem povjetarcu. Bio je bos. Djeak ga ostavi sjediti na stolcu, a kad se vrati, starac je svejednako spavao. Probudi se, stari ree mu djeak i dotakne mu rukom koljena. Starac otvori oi i reklo bi se naas da se vraa odnekud izdaleka. Zatim se nasmijei. to si to donio? priupita ga. Veeru odgovori mu djeak. Sad emo veerati. Nisam ba gladan. Hajde samo jedi. Ne moe ribariti ako nita ne jede. Bilo je i toga ree starac, pa ustane, uzme novine i smota ih. Zatim pone presavijati pokriva. Ma zadri taj pokriva na sebiree mu djeak. Dok sam ja iv, nee bogme u ribe gladan. Onda mi dugo pozivi i uvaj se dobaci mu starac. A to emo to jesti? Crni grah i riu, pohane banane i malo zeleni. Djeak je bio donio jelo s Terase u dvodijelnoj porciji na kat. U depu su mu bila dva pribora za jelo, noevi, vilice i lice umotani u papirnate salvete. Tko ti je to dao? Martin. Vlasnik. Moram mu zahvaliti. Ja sam mu ve zahvalio ree djeak. Ne mora i ti.

Dat u mu meso s trbuha kakve velike ribe opet e starac. Ovo nije prvi put da nam je dao? Mislim da nije. Onda mu moram dati neto vie od mesa s trbuha. Zbilja je paljiv prema nama. Dao nam je i dvije boce piva. Ja najvie volim pivo u konzervama. Znam. Ali ovo je u bocama, Hatuevevo pivo, moram mu vratiti boce. To je lijepo od tebe ree starac. Onda, hoemo li? Pa ve sam te pozvao srdano e djeak. Nisam htio otvarati porcije prije nego to sjedne za stol. Evo, sjeo sam ree starac. Samo sam se morao prije toga umiti. Gdje si se to umio? pomisli djeak. Gradski je zdenac bio dvije ulice dalje. Moram mu donijeti vode, pomisli djeak, i sapun i dobar runik. Kako nita ne mislim? Moram mu nabaviti jo jednu koulju i kaput za zimu i nekakve cipele i jo jedan pokriva. Dobra ti je klopa ree starac. Priaj mi o bejzbolu zamoli ga djeak. U Amerikoj ligi vode Jenkiji, ko to sam ti rekao zadovoljno e starac. Danas su izgubili napomene djeak. To nita ne znai. Veliki DiMaggio opet je onaj stari. Ima i drugih u momadi. Naravski. Ali on je najvaniji. U onoj drugoj

ligi, izmeu Brooklvna i Philadelphije, ja sam za Brooklvn. Kad se samo sjetim Dicka Sislera i onih njegovih dugih lopti na starom igralitu. To je bilo neto nevieno. On najdalje udara loptu od svih igraa koje sam gledao. A sjea li se kad je dolazio na Terasu? Htio sam ga povesti u ribolov ali sam se ustruavao da ga pozovem. Onda sam tebe zamolio da ga pozove, ali si se i ti ustruavao. Znam. Bila je to velika greka. Moda bi ovjek i pristao. A onda bismo se toga sjeali do kraja ivota. Volio bih velikog DiMaggia povesti u ribolov ree starac. Kau da je i njegov otac bio ribar. Moda je bio siromaan ko i mi pa bi nas razumio. Otac velikog Sislera nije nikad bio siromaan, a igrao je u velikim ligama kad je bio mojih godina. Kad sam ja bio tvojih godina, sluio sam na jedrenjaku s krinim jedrima koji je plovio u Afriku i gledao sam svake veeri lavove na obali. Znam. Priao si mi. Hoemo li razgovarati o Africi ili o bejzbolu? Radije o bejzboluree djeak. Priaj mi o velikom JohnuJ. McGrawu. /je izgovarao jota. Pa i on je nekad dolazio na Terasu. Ali on je bio neotesan i otresit i teak u piu. Uz bejzbol stalno su mu na pameti bili i konji. Bar je u svako doba nosio sa sobom liste konja i esto ih

spominjao u telefonskim razgovorima. On je bio velik trener ree djeak. Moj otac misli da je on bio najvei.

 Zato to je najee dolazio ovamo opet e starac. Daje Durocher i dalje dolazio ovamo svake godine, tvoj bi otac mislio da je on najbolji trener. A tko je stvarno najbolji trener, Luque ili Mike Gonzales? Mislim da su njih dvojica podjednako dobri. A ti si najbolji ribar. Nisam. Znam ja i za bolje od sebe. Que va*' ree djeak. Ima puno dobrih ribara i nekoliko velikih. Ali ni jedan nije ko ti. Hvala ti. Drago mi je kad to ujem. Nadam se da nee naii ribetina koja e nas utjerati u la. Nema takve ribe ako si jo toliko jak ko to kae da jesi. Moda i nisam koliko mislim ree starac. Ali znam kojekakve trikove i uporan sam. A sad mora u krevet da ujutro bude odmoran i io. Ja u dotle odnijeti ove stvari na Terasu. E pa, onda laku no. Ja u te ujutro ve pro buditi. Ti si moja budilica ree djeak. A moje godine su moja budilica priklopi starac. Zato se stari ljudi tako rano bude? Je li zato da im dan bude dulji? Ne znam odgovori djeak. Samo znam da mladi deki spavaju dugo i vrsto. Sjeam se i ja jo toga pripomene starac. Probudit u te na vrijeme, ne boj se.
* panjolska kolokvijalna uzreica koja otprilike znai ma nikako.

Ne volim da me on budi. Onda se nekako osjeam ko da manje vrijedim. Znam. Dobro spavanje, stari! Djeak izae. Veerali su bili bez svjetla na stolu pa je starac u mraku svukao hlae i legao u krevet. Smotao je bio hlae i stavio u njih novine da mu poslue kao jastuk. Umotao se u pokriva i izvalio se na stare novine prostrte na oprugama kreveta. Uas je zaspao i sanjao o Africi iz mladih dana i o dugim, zlaanim alima i bijelim alima, toliko bijelim da su ovjeka boljele oi od njih, i o visokim predbrejima i velikom smeem gorju. Sad je opet svake noi ivio uz tu obalu i u snu sluao huku valova i gledao uroenike amce kako se probijaju kroz njih. Dok je spavao, osjeao je vonj katrana i kuine s palube i miris Afrike to ga izjutra donosi vjetar s kopna. Obino kad bi osjetio miris vjetra s kopna, ustao bi, odjenuo se i poao probuditi djeaka. Ali noas je miris vjetra s kopna dopro vrlo rano do njega i u snu je znao da je jo rano pa je i dalje sanjao bijele vrhunce Otoja to se diu iz mora, a onda je sanjao razne luke i sidrita na Kanarskom otoju. Nije vie sanjao oluje ni ene, ni velike dogaaje, ni grdne ribe, ni borbe, ni nadmetanja u snazi, pa ni svoju enu. Sad je jo samo sanjao neka mjesta i lavove na obali. Igrali su se poput maia u suton i volio ih je kao to je volio i djeaka. Nikad nije sanjao djeaka. Tek to se probudio, pogledao je u mjesec kroz otvorena vrata, razmotao hlae i obukao ih. Pomokrio se

ispred kolibe i onda poao cestom da probudi djeaka. Drhturio je od jutarnje svjeine. Ali znao je da e se ugrijati drhturei i da e uskoro zaveslati. Vrata kue u kojoj je djeak spavao nisu bila zakljuana pa ih je otvorio i, onako bos, neujno uao unutra. Djeak je spavao na poljskom krevetu u prvoj sobi i starac gaje lijepo vidio na mjeseini to se gasila. Njeno ga je uhvatio za stopalo i drao ga tako dok se djeak nije probudio, okrenuo se i pogledao ga. Starac mu klimne glavom a djeak dohvati hlae sa stolca pokraj kreveta, sjedne na krevet i navue ih. Starac izae iz kue a djeak za njim. Bio je pospan pa ga starac zagrli i ree mu: ao mi je. Que va odvrati djeak. Sto se mora nije teko. Spustili su se cestom do stareve kolibe. Niz cestu su u mraku silazili bosi ljudi nosei na ramenima jarbole svojih amaca. Kad su doli do stareve kolibe, djeak je uzeo koaru s namotanim povrazima, harpun i kuku, a starac je ponio na ramenima jarbol omotan jedrom. Jesi li za kavu? upita ga djeak. Najprije emo staviti stvari u amac pa emo je onda popiti. Popili su kavu iz limenki od kondenziranog mlijeka u krmi u koju su ribari navraali rano ujutro. Kako si spavao, stari? upita ga djeak. Po malo se rasanjivao iako mu je jo bilo teko rastati se sa snom.

Jako dobro, Manolino odgovori starac. Danas sam nekako siguran u sebe. I ja priklopi djeak. Idem sad po nae srdele i tvoje frike mamce. Onaj moj nosi sam sav na pribor. Nikad nikom ne da nita nositi. Ja nisam takav ree starac. Ja sam tebi dao da nosi stvari kad ti je bilo tek pet godina. Znam otpovrne djeak. Odmah se vraam. Popij jo jednu kavu. Ovdje imamo kredit. I ode bos po koraljnom stijenju do ledare gdje su bili pohranjeni mamci. Starac je polako pijuckao kavu. Znao je daje mora piti jer danas nee nita vie okusiti. Jelo mu je bilo ve odavno dojadilo i nikad nije nosio sa sobom marendu. Na pramcu amca nosio je bocu vode i nita mu vie nije trebalo toga dana. Djeak se vratio sa srdelama i dva mamca umotana u novinski papir pa zajedno podu niz stazu do amca osjeajui ljunkovit pijesak pod tabanima, podignu amac i porinu ga u vodu. Sretno, stari! I tebi, sinko odzdravi mu starac. Namje sti povezice vesla u kerme i, oduprijevi se svom snagom o vesla, pone se u mraku izvlaiti iz luke. I drugi su se amci otiskivali iz oblinjih uvala i starac je uo vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih nije vidio jer je mjesec bio zaao za brda.

Kadikad bi tkogod to rekao u kojem amcu, ali na veini je vladao muk i ulo se samo pljuskanje vesala. Kad su isplovili iz luke, razili su se i svaki se

.................*

zaputio na onu stranu gdje se nadao da e biti ribe. Starac je znao da e se otisnuti daleko na puinu pa je ostavio miris kopna za sobom i zaplovio u svjei miris ranog jutra na oceanu. Vidio je kako se u vodi svjetluca golfska trava dok je veslao kroz onaj dio oceana to su ga ribari zvali Veliki bunar zato to je ondje dno iznenada dosezalo dubinu od sedam stotina hvati, pa su se tu okupljale svakojake ribe zbog vrtloga to je nastajao udaranjem struje o strme zidove morskoga dna. Tu su se koncentrirale velike koliine raia i sitne ribe, a gdjekad, u najdubljim jamama, jata liganja. Sve se to nou podizalo do same povrine gdje su se njima hranile sve ribe to su tuda lutale. Starac je u mraku nasluivao pribliavanje jutra i, onako veslajui, oslukivao treptavi zvuk riba poletua to su iskakale iz vode i siktanje njihovih krutih sklopljenih krila dok su letjele kroz tamu. Volio je ribe poletue jer su mu bile najbolji prijatelji na oceanu. Bilo mu je ao ptica, posebice malih, krhkih, tamnih igri to neprestano lete i neto trae a gotovo nikad nita ne nalaze, pa je mislio: Pticama je tee nego nama, osim grabljivicama i onim krupnim, snanim pticama. Zato su uope stvorene tako sitne i njene ptice ko to su morske lastavice kad je ocean ponekad tako okrutan? Inae je dobar i vrlo lijep. Ali gdjekad je tako okrutan a to ga tako iznenada spopadne da su te ptiice koje u letu rone i love, s onim svojim sitnim, tunim glasiima, doista odve krhka stvorenja za more. Oduvijek je mislio o moru kao o la mar, kako ga ljudi zovu na panjolskom kad ga vole. Kadto oni koji

ga vole govore runo o njemu, ali uvijek govore tako kao da je rije o eni. Neki od mladih ribara, koji se slue plutaama kao plovcima i koji posjeduju motorne amce to su ih kupili kad su dobro zaraivali na jetrima morskih pasa, nazivaju more elmar, u mukom rodu. Govore o njemu kao o suparniku ili o nekom mjestu ili ak kao o neprijatelju. Ali starac je oduvijek mislio o njemu u enskom rodu kao o neemu to dijeli ili uskrauje velike milosti, a ako je gdjekad divlje ili zlo, to je samo zato to ne moe biti drukije. Mjesec djeluje na njega kao i na ene, mislio je. Odmjereno je veslao i to mu nije bilo teko jer se drao svoga tempa, a povrina oceana bila je ravna osim povremenih vrtloga morske struje. Preputao je struji da obavlja treinu posla, a kad se poelo daniti, opazio je da je odmakao dalje nego to se nadao. Tjedan dana sam pretraivao duboke bunare i nita nisam ulovio, mislio je. Danas u loviti tamo gdje se zadravaju palamide i bijele tune i moda u medu njima nai neto krupnije. Prije nego to se potpuno razdanilo, bacio je u more mamce i pustio da ga struja nosi. Jedan mu je mamac bio na dubini od etrdeset hvati. Drugi je bio na sedamdeset pet, a trei i etvrti u modrim dubinama, na stotinu i na stotinu i dvadeset pet hvati. Svaki je mamac visio naglavake tako da je ravni dio udice bio u ribi, duboko zaboden i dobro privren, a sve ono to je virilo, luk i vrak, bijae pokriveno svjeim srdelama. Svaka je srdela bila probodena kroz oba oka tako da su tvorile poluvijenac oko elika na

koji bijahu nabodene. Nije bilo nijednog dijela udice koji svojim ugodnim mirisom i dobrim okusom ne bi privukao svaku veliku ribu. Djeak mu je bio dao svjee male tune ili albacores koje su sad visjele poput olovnih utega na dvije najdublje udice, a na ostalima je imao velikog plavog njura i streljuu koje je ve jednom bio upotrijebio, ali su jo bili u dobrom stanju, a pridodane ukusne srdele davale su im miris i primamljivost. Svaki povraz, debeo kao olovka, bijae vezan za zelenu ibu koja bi i na najmanji trzaj ili dodir mamca zadrhtala, a svaki je povraz imao jo dva klupka od po etrdeset hvati to su se mogli privezati za druga priuvna klupka tako da je riba mogla, ako treba, odmotati i vie od dvije stotine hvati povraza. Sad je starac motrio na tri ibe na amcu sa strane i polagano veslao kako bi povrazi ostali zategnuti i na odreenoj dubini. Potpuno se ve bilo razdanilo i sunce samo to nije izalo. Poto se sunce pomolilo iz mora, starac je opazio i ostale amce rasute po struji mnogo blie obali od njega. Zatim je sunce jae zasjalo i more se poelo ljeskati, a kad je sunce potpuno izronilo iz vode, tako se caklilo na glatkoj povrini da su ga zaboljele oi pa je veslao dalje ne gledajui na tu stranu. Zagledao se u vodu pred sobom i motrio povraze to su ponirali duboko u tamnu vodu. Drao ih je zategnutije nego itko drugi, tako da se u svakom sloju morskih dubina struje nalazio po jedan mamac, upravo tamo gdje je on elio, za svaku vrstu ribe to je plivala u blizini.

Drugi su ribari putali da im struja nosi udice pa su im gdjekad udice bile na dubini od ezdeset hvati a oni su mislili da su im na stotinu hvati. Ali ja ih, mislio je starac, drim upravo tamo gdje treba. Samo to nemam vie sree. Ali tko zna? Moda mi se danas posrei. Svaki dan donosi neto novo. Dobro je kad je ovjek sretne ruke. Ali ja jo vie volim biti toan. Pa da budem spreman kad srea doe. Sunce je ve bilo dva sata na nebu i oi ga nisu vie toliko boljele kad bi gledao na istok. Na vidiku su bila jo samo tri amca, sasvim sitna i blizu obale. Otkako znam za sebe, sunce mi je udaralo u oi, pomisli. Ali jo me oi dobro slue. Pred veer mogu gledati ravno u sunce a da mi se ne zamrai pogled. A pred veer je sunce jo jae. Ali ujutro me oi zabole. U tom trenu spazi pticu fregatu s njezinim dugim, crnim krilima kako krui pred njim na nebu. Ptica se naas naglo obrui, nagnuvi se povijenih krila unatrag, a onda opet nastavi kruiti. Neto je opazila progovori starac naglas. Ne gleda samo tako. Veslao je polako i odmjereno prema mjestu nad kojim je ptica kruila. Nije se urio i drao je povraze i dalje zategnute i duboko u vodi. Ali struja gaje malo bre nosila tako da je i dalje ribario kako treba iako neto bre nego to bi plovio da nije pratio pticu. Ptica opet poleti uvis i nastavi kruiti, nepominih krila. Tad se odjednom sunovrati i starac opazi kako ribe poletue iskau iz vode i oajniki lebde nad povrinom.

 Lampuge ree starac naglas. Velike lampuge. Uvue vesla i dohvati tanki povraz ispod pramca. Nanjemu je bio iani prsten i udica srednje veliine na koju nabode jednu od srdela. Baci ga u vodu i privee za metalni klin na krmi. Zatim natakne mamac na jo jedan povraz koji ostavi sklupan u hladu pod pramcem. Opet se prihvati vesala promatrajui crnu pticu dugih krila kako vreba nad samom vodom. Dok ju je motrio, ptica se ponovo ustremila ukoenih krila, a onda se dala u potjeru za ribama poletuama maui silovito i uzaludno krilima. Starac zapazi mrekanje vode to su ga izazvale velike lampuge progonei odbjegle ribe. Lampuge su sjekle vodu pod jatom poletua i, plivajui velikom brzinom, doekivale ih kad bi padale u vodu. Veliko je ovo jato lampuga, pomisli. Rairile su se na sve strane i ribe poletue nemaju mnogo izgleda. A ptica nema nikakvih izgleda. Poletue su prevelike za nju i prebrzo plivaju. Gledao je kako poletue neprestance iskau iz vode i kako se ptica uzalud trudi. To mi je jato umaklo, pomisli. Kreu se prebrzo i predaleko su odmakle. Moda u ipak sustii koju od njih, a moda je i moja ribetina tu negdje. Moja ribetina mora da je negdje u blizini. Oblaci su se nad kopnom izdigli poput gorja a obala je bila samo duga zelena crta iza koje su se nazirala sivoplava brda. Voda je sad bila tamnoplava, toliko tamna da je bila gotovo grimizna. Kad se

zagledao u dubinu, zapazio je crvene alge planktona u tamnoj vodi i udno svjetlo to ga je bacalo sunce. Motrio je kako mu se povrazi gube okomito u vodi i bilo mu je drago to vidi toliko planktona jer je to znailo da e biti i ribe. Ono udno sunano svjetlo u vodi, sad kad je sunce odskoilo, znailo je da e biti lijepo vrijeme, a to su isto navjeivali i oblici oblaka iznad kopna. Ali ptica je ve malne ieznula s vidika, a na vodi se nita drugo nije vidjelo do utih, izblijedjelih nakupina sargake trave i grimiznog, ukruenog, arenog, elatinoznog klobuka loptaa to je plutao uz sam amac. Prevrtao se na stranu i ponovo uspravljao. Plutao je veselo poput mjehura sa svojim dugim otrovnim grimiznim vlaknima to su se vukli gotovo itav metar za njim. Agua mala ree starac. Kurvo jedna! S mjesta na kojem se nalazio lagano veslajui zagledao se u vodu i zapazio siune ribice koje su bile iste boje kao i ona otrovna vlakna medu kojima su plivale u blijedoj sjeni plutajueg klobuka. Njima taj otrov nije mogao nita. Ali ljudima je mogao nauditi, pa kad bi se neto od tih vlakana uhvatilo za povraz i ostalo na njemu, onako sluzavo i grimizno, dok bi starac izvlaio ribu, izbili bi mu na akama i podlakticama mjehuri i rane poput onih koje izaziva otrovni brljan ili otrovni hrast. Samo to je otrov agua male djelovao munjevito i pekao kao udarac biem. areni su klobuci bili lijepi, ali i najpodmukliji od svega to se krije u moru, pa je starac volio gledati kako ih prodiru velike morske kornjae. Kad bi

ih ugledale, kornjae bi im se primaknule sprijeda i zatvorile oi kako bi se zatitile te bi ih prodirale zajedno s vlaknima. Starac je volio gledati kako ih kornjae prodiru i volio je gaziti po njima na alu poslije nevremena i sluati kako pucaju kad bi stao na njih svojim ronatim tabanima. Volio je zelene kornjae i karete, onako elegantne i hitre, pa i neobino vrijedne, a blago je prezirao goleme, glupe glavate kornjae, ute u svojim oklopima, koje se udno ponaaju pri parenju, a blaeno gutaju, zatvorenih oiju, morske loptae. Nije vjerovao ni u kakve legende o kornjaama iako ih je godinama lovio u specijalnim amcima. Sve ih je nekako alio, ak i one goleme kornjae dugake kao njegov amac koje su bile po tonu teke. Mnogi su ljudi beutni prema kornjaama zato to im srce kuca jo satima nakon to ih rasijeku i raspore. Ali, pomisli starac, i ja imam takvo srce, pa i ruke su mi i noge sline njihovima. Jeo je njihova bijela jaja da bi se okrijepio. Jeo ih je tijekom cijelog svibnja da bi se u rujnu i listopadu mogao ponijeti s velikim ribama. Isto bi tako svakog dana popio alicu ulja od jetre morskog psa iz velike metalne bave u upi u kojoj su ribari drali svoj pribor. Mogli su ga piti svi koji su htjeli. Ipak, veina njih nije podnosila njegov okus, iako to nije bilo nita gore od ranog ustajanja, a bilo je vrlo dobro protiv svake prehlade i gripe i bilo je dobro za oi. Starac podigne pogled i opazi da ptica opet krui nad morem.

Nala je ribunaglas progovori. Ribe poletue nisu iskakale iz vode niti je bilo traga od ribica. Ali starac opazi jednu malu tunu kako je skoila uvis, okrenula se u zraku i opet naglavce zaronila. Zasjala je poput srebra na suncu, a im je ponovno zaronila, iskoila je jo jedna, pa jo jedna, i uas ih je sva sila skakala na sve strane bukajui po vodi u dugim skokovima za ribicama. Opkolile su ih i progonile. Sustii u ih ako se ne budu prebrzo kretale, pomisli starac, gledajui kako se voda zapjenila od jata i kako se ptica obruava i roni za ribicama to u panici izbijaju na povrinu. Ova mi ptica zlata vrijediree starac. Ba u taj as zategne se krmeni povraz pod njegovom nogom gdje je drao klupko, pa ostavi vesla i osjeti teinu male tune to se koprcala dok je zatezao povraz prije nego to e ga poeti izvlaiti. Trzanje se pojaalo dok je izvlaio povraz, a usput je spazio i modra leda ribe u vodi i zlaane bokove sve dok je nije izvukao i ubacio u amac. Leala je na krmi obasjana suncem, zbijena i nalik na metak, tupo buljei krupnim oima dok je brzim i drhtavim udarcima svoga glatkog i hitrog repa udarala o daske amca prekraujui sama sebi ivot. Starac je iz samilosti tresne po glavi i udari nogom

dok je jo sva podrhtavala, pa je odgurne u sjenu krme. Albacore izusti naglas. Bit e dobar ma mac. Ima u njemu pet kila. Nije se vie sjeao kad je prvi put poeo naglas razgovarati sa samim sobom. U mladim je danima, kad bi ostao sam, zapjevao, a pjevao je gdjekad i nou

L*tki ki i iti ti 11*11 i ilki ti.Uk li

kad bi ostao sam za kormilom u smaku* ili na brodici za lov na kornjae. Vjerojatno je poeo govoriti sam sa sobom kad ga je djeak napustio. Ali nije se vie pravo sjeao. Kad je ribario s djeakom, obino su govorili samo kad je bilo potrebno. Razgovarali su nou ili kad nisu zbog nevremena mogli isploviti iz luke. Sutljivost se na moru smatra vrlinom i starac je oduvijek bio uvjeren u to pravilo i potovao ga. Ali sad je esto izgovarao svoje misli naglas jer ionako nisu mogle vie nikome smetati. Kad bi me drugi uli kako govorim naglas, mislili bi da sam poludio ree. Ali budui da nisam lud, ba me briga. Bogatai imaju na svojim amcima radio koji im pria i prenosi bejzbol. Sad nije vrijeme da se misli na bejzbol, pomisli. Sad je vrijeme da se misli samo na jednu stvar. Na onu za koju sam stvoren. Moda se negdje oko ovoga jata mota koja velika riba, razmiljao je. Ulovio sam samo jednu zalutalu albacoru od jata koje se hranilo. Ali sve one brzo plivaju i daleko su odmakle. Sve to se danas pojavi na povrini kree se vrlo brzo na sjeveroistok. Da nije to zbog ovog doba dana? Ili da nije posrijedi neki meni nepoznati predznak promjene vremena? Sad vie nije vidio zelenilo obale nego samo vrhove modrih brda to su se na vrhu bijeljeli kao da su pokriveni snijegom, i oblake to su izgledali kao visoko snjeno gorje iznad njih. More je bilo tamno
* Vrsta ribarske brodice.

a svjetlo se lomilo u vodi. Sunce je visoko na nebu gutalo bezbroj tokica od planktona i starac je vidio jo samo kako se dolje u vodi dubokoj jednu milju lomi svjetlo uz njegove okomito sputene povraze. Tune ribari su tunom nazivali sve ribe iz porodice tunarki a razlikovali su ih posebnim imenima samo kad bi ih prodavali ili zamjenjivali za mamce tune su opet dublje zaronile. Sunce je prilo i starac ga je osjeao na zatiljku i osjeao je veslajui kako mu znoj curi niz leda. Mogao bih pustiti da me struja nosi, pomisli, zavezati uzicu oko palca na nozi i pridrijemati. Ali danas je osamdeset peti dan pa treba da poteno ribarim. Upravo je tad, motrei svoje povraze, primijetio kako je jedna od zelenih iba to su strile naglo zadrhtala. Da ree da pa uvue vesla a da ne udari njima o amac. Posegne za povrazom i lagano ga uhvati izmeu palca i kaiprsta desne ruke. Ovla ga je drao i nije osjeao ni pritisak ni teinu. Onda se trzaj ponovi. Ovaj put je to bio probni trzaj, ni jak ni teak, dobro je znao to je to. Stotinu hvati ispod njega sabljarka je prodirala srdele kojima bijahu pokriveni luk i vrh udice, tamo gdje je udica rune izrade virila iz glave male tune. Starac je njeno drao povraz i polako ga lijevom rukom odvezao od ibe. Sad ga je mogao proputati kroz prste a da riba ne osjeti nikakav otpor. Ovako daleko na puini, u ovo doba godine, bit e da je krupna, pomisli. Jedi, ribo. Jedi. Molim te

da ih pojede. Kako su samo svjee a ti si tamo dolje dvjesta metara duboko u onoj hladnoj vodi u mraku. Okreni se jo jednom u mraku, vrati se i pojedi ih! Osjeti lagan, njean trzaj, a onda jae trzanje jer je glavu srdele bilo zacijelo tee skinuti s udice. Onda opet nita. Hajde, hajde naglas e starac. Daj se jo jedanput okreni. Daj ih samo pomirii. Zar nisu ukusne? Sad ih lijepo pojedi, a onda prijei na tunu. Tvrdu, hladnu i ukusnu. Ne boj se, ribo. Pojedi ih. ekao je drei povraz izmeu palca i kaiprsta i motrei istodobno na ostale povraze jer je riba mogla krenuti gore ili dolje. Zatim je opet uslijedio onaj njeni trzaj. Zagrist e ree starac naglas. Boe, daj da zagrize. Ipak, nije zagrizla. Nestala je a da starac nije vie nita osjetio. Nije mogla nestati ree. Sam Bog zna da nije mogla. Samo se okree. Moda se ve jednom upecala pa se sjea kako je to bilo. Tad osjeti lagan trzaj povraza te se poveseli. Samo se okrenula ree. Zagrist e. Obraduje se kad outi njeno trzanje, a onda neto vrsto i nevjerojatno teko. Bijae to od teine ribe pa starac pusti povraz da se sputa sve nie, nie i nie odmotavajui prvo od dva pomona klupka. Dok mu je povraz lako klizio kroz prste, svejednako je osjeao veliku teinu iako je gotovo neprimjetno pritiskao povraz palcem i kaiprstom.

 Kakva ribetinaree. Postrance je zagrizla u udicu i sad je vue za sobom. Onda e se okrenuti i progutati je, pomisli. Nije to izrekao naglas, jer je znao, kae li togod lijepo, dae to moe izjaloviti. Znao je kakva je to ribetina i zamiljao je kako bjei u tami s tunom koju dri poprijeko u gubici. U tom trenu outi kako je stala ali je i dalje osjeao njezinu teinu. Tad se teina jo povea pa otpusti jo malo povraza. Naas pojaa pritisak palca i kaiprsta te se teina povea povlaei ga ravno u dubinu. Zagrizla je ree. Sad u je ostaviti da proguta sve do kraja. Pustio je da mu povraz klizi kroz prste, a lijevom je rukom dohvatio i privezao slobodne krajeve dvaju pomonih kolutova za petlju dvaju pomonih kolutova druge uzice. Sad je bio spreman. Imao je u priuvi tri klupka povraza po etrdeset hvati, uz ono klupko kojim se upravo sluio. Progutaj jo malo ree joj. Lijepo sve progutaj. Progutaj tako da ti se vrak udice zarije u srce i ubije te, pomisli. Doi samo gore da te probodem harpunom. U redu. Jesi li spremna? Jesi li se najela? Sad! ree naglas i snano potegne objema rukama, izvue oko metar povraza i uzme potezati, naizmjence prebacujui povraz iz jedne ruke u dru gu svom snagom svojih miica i odupirui se svom teinom tijela. Nita se nije dogodilo. Ribetina se samo i dalje polako kretala i starac je nije mogao podii ni za

pedalj. Povraz je bio vrst i izraen za krupnu ribu i zatezao ju je na leima dok se nije tako napeo da su iz njega poele vrcati kapljice vode. Zatim je poeo polako itati u vodi a on ga je i dalje grevito drao odupirui se o klupu i povlaei iz petnih ila za povraz. amac se polako okretao na sjeverozapad. Riba je neumorno plivala pa su se polagano kretali po mirnom moru. Ostali su mamci bili jo u vodi ali tome nije bilo pomoi. Da mi je sad bar deko ovdje ree starac naglas. Tegli me riba, a ja sam klin za koji je vezano ue. Mogao bih zategnuti ue ali bi ga onda mogla prekinuti. Moram ga drati koliko mogu i poputati kad zatreba. Hvala Bogu to ne roni dublje u vodu nego samo ravno pliva. Ne znam to u ako odlui zaroniti dublje. Ne znam to u ako zaroni i ugine. Ali neto u ve uiniti. Svata ja mogu uiniti. Drao je povraz na leima i, dok je amac neprekidno plovio na sjeverozapad, gledao kako povraz ponire ukoso u vodu. Ovo e je satrti, pomisli starac. Nee moi ovako unedogled. Ali i etiri sata nakon toga riba je i dalje neumorno plivala prema puini teglei za sobom amac, a starac je i dalje bio vrsto upregnut, s povrazom na leima. Bilo je podne kad je zagrizla ree. A jo je nisam vidio. Prije nego to je riba zagrizla, bio je namaknuo slamnati eir na oi pa mu se sad ve urezao u elo.

Bio je i edan te je kleknuo i, pazei da ne trgne povrazom, primaknuo se pramcu koliko je mogao i posegnuo jednom rukom za bocom s vodom. Odepi je i malo otpije, a onda se nasloni na pramac da predahne. Sjedio je na skinutom jarbolu i jedru nastojei da nita ne misli nego samo da izdri. Onda se obazre za sobom, ali ne vidje kopno. Svejedno je, pomisli. Mogu se i po noi vratiti ravnajui se po svjetlima u Havani. Ima jo dva sata do zalaska sunca, valjda e dotle izroniti. A ako ne, izronit e moda na mjeseini. A ako ni onda ne izroni, izronit e valjda kad grane sunce. Nemam greva i dobro se osjeam. A njoj je udica u gubici. Ali kakva je to ribetina kad me ovako tegli! Bit e da je dobro zagrizla. Da je bar mogu vidjeti. Da je bar samo jedanput vidim da znam s kim imam posla. Koliko je starac mogao razabrati po poloaju zvijezda, riba nije te noi promijenila smjer ni u jednom trenutku. Otkako je sunce bilo zalo, zahladnjelo je pa se studeni znoj osuio starcu na leima, rukama i starakim nogama. Po danu je bio uzeo vreu kojom bijae pokrivena krinja s mamcima i prostro je na suncu da se sui. Kad je sunce zalo, privezao ju je oko vrata tako da mu je visila niz lea, i oprezno je provukao ispod povraza koji je sad drao preko ramena. Stoga ga nije vie uljao, a jo se naslonio i na pramac tako da mu je bilo gotovo udobno. Zapravo mu je bilo tek malko podnoljivije nego do tada, ali je pomislio da mu je gotovo udobno.

Ja njoj nita ne mogu ali ne moe ni ona meni, pomisli. Sve dok me ovako vue. U jedan mah je ustao i pomokrio se u more gledajui u zvijezde i provjeravajui kurs. Povraz je izgledao kao svjetlucava vrpca to mu pada s ramena ravno u vodu. Sad su se neto polake kretali i svjetla u Havani poneto su oslabila, znao je da ga struja zacijelo nosi sve vie na istok. Ako mi ieznu svjetla Havane iz oiju, znai da idemo sve dalje na istok, pomisli. Jer, ako riba produi ovim smjerom, vidjet u svjetla jo nekoliko sati. Da mi je bar znati dananje rezultate bejzbola u velikim ligama. Bilo bi divno kad bih ovdje imao radio. Samo na to misli, pomisli. Misli radije na ono to radi. Ne smije praviti gluposti. Zatim e opet naglas: Da mi je bar deko ovdje. Da mi pomogne i da ovo vidi. Nitko ne bi smio ostati sam pod stare dane, pomisli. Ali to je neizbjeno. Ne smijem zaboraviti pojesti tunu prije nego to se pokvari. Upamti, mora je sutra ujutro pojesti, ma koliko ti bila mrska. Upamti, ree sam sebi. Po noi su se dvije pliskavice pribliile amcu i uo ih je kako se prevru u vodi i dau. Umio je luiti frktanje mujaka od uzdisanja enke. Dobre su ree. Igraju se, zbijaju ale i vole se. One su nam sestre ko i ribe poletue. Onda mu se saalila velika riba koju je ulovio. Divna je i udnovata i tko zna koliko joj je goHina,

pomisli. Nikad nisam ulovio ovako jaku ribu ni ribu koja se ovako udno ponaa. Moda je previe pametna da skae. Mogla bi me upropastiti kad bi naglo skoila ili me bjesomuno povukla. A moda su je ve vie puta upecali pa zna da se treba upravo ovako boriti. Ne moe ona znati da ima posla samo s jednim ovjekom, ni daje taj ovjek starac. Ali kakva je to ribetina i koliko u za nju dobiti na trnici ako joj je meso dobro. Zagrizla je kao muko i tegli kao muko i bori se bez trunka panike. Da mi je znati ima li to na umu ili je naprosto oajna ko i ja? Sjeti se kako je jednom upecao jednog od para sabljarki. Mujak je uvijek putao enku da se prva nahrani, a upecana riba, enka, batrgala se divlje, panino i oajniki tako da se ubrzo iscrpla, a mujak je za sve to vrijeme ostao uz nju, prelazio preko povraza i kruio uz nju po povrini vode. Mujak je ostao tako blizu nje da se starac pobojao da e mu presjei povraz repom otrim poput kose i gotovo isto tako velikim i oblikovanim. Kad je starac probio enku kukom i poeo je mlatiti, drei joj vrsto kljun nalik na rapir, hrapavih rubova, udarajui je po tjemenu dok joj boja nije postala slina boji podloge zrcala, a onda je, uz djeakovu pomo, podigao u amac, mujak se nije odvajao od te strane amca. A onda, dok je starac razmrsivao povraze i pripremao harpun, mujak je skoio visoko u zrak uz sam amac ne bi li vidio gdje mu je enka, a onda je duboko zaronio rairenih prsnih peraja poput blijedoljubiastih krila, otkrivajui svu ljepotu svojih blijedoljubiastih

irokih pruga. Bio je prekrasan, prisjeao se starac, i ostao je uz enku. To je bilo najalosnije od svega to sam doivio s njima, pomisli starac. I djeak se raalostio pa smo je zamolili za oprotenje i umah je sasjekli. Da mi je bar deko ovdje ree naglas i nasloni se na oble pramane daske osjeajui svu snagu ribetine preko povraza koji je drao na leima dok se riba neumorno kretala na koju god je stranu htjela. Kad bih je barem kakvom lukavtinom mogao natjerati da se odlui, pomisli starac. Ona je odluila ostati u dubokoj tamnoj vodi, daleko od svih zamki, obmana i lukavtina. A ja sam odluio da je upravo ja od svih ljudi potraim. Od svih ljudi na svijetu. I sad smo ovdje skupa, jo od podne. I nikog nema da pomogne ni meni ni njoj. Moda nije trebalo da budem ribar, pomisli. Ali ja sam stvoren za to. Ne smijem nikako zaboraviti pojesti onu tunu kad se razdani. Malo prije svitanja neto je zagrizlo u udicu iza njega. uo je kako je iba pukla i kako se uzica naglo poela odmotavati preko ograde amca. U mraku je izvukao no iz korica i, prebacivi svu teinu ribe na lijevo rame, zavalio se i presjekao povraz na ogradi amca. Zatim presijee i drugi povraz koji mu je bio najblie te u mraku privee slobodne krajeve priuvnih kolutova. Spretno je radio jednom rukom a klupka je pridravao nogom dok je vrsto vezao vorove. Sad je imao na raspolaganju est rezervnih kolutova povraza po dva sa svake udice koju je

presjekao i po dva s udice koju je progutala ribetina, i svi su oni bili povezani meu sobom. Kad se razdani, pomisli, izvadit u onaj povraz na etrdeset hvati pa u i njega presjei i privezati za rezervna klupka. Izgubit u dvije stotine dobrog katalonskog cordela* s udicama i olovnim utezima. Ali sve se to da nadoknaditi. Ali tko e mi nadoknaditi ovu ribetinu ako upecam neku drugu ribu pa mi presijee povraz? Ne znam kakva je bila ona riba koja je maloprije zagrizla. Moda je bila sabljarka ili iglun ili morski pas. Nisam je uspio ni osjetiti. Morao sam je se prebrzo osloboditi. Ponovno e naglas: Da mi je bar deko ovdje. Ali deko ti nije ovdje, pomisli. Samo si ti ovdje i bolje e ti biti da izvadi iz vode i zadnju uzicu bez obzira na mrak, pa da je presijee i privee jo dva pomona klupka. Tako je i uinio. Bilo mu je teko to obaviti u mraku, a u jednom ga je trenutku riba tako naglo povukla da je pao niice i ozlijedio se ispod oka. Krv mu je potekla niz obraz, ali se zgruala i osuila prije nego je stigla do brade, a onda se vratio na pramac i naslonio na ogradu. Bolje namjesti vreu na leima i pomno prebaci povraz preko drugog dijela ramena te, drei ga vrsto izmeu pleki, oprezno provjeri kolika je teina ribe na povrazu, i na kraju opipa rukom u vodi koliko brzo plovi amac.
* Uzica, ue, konopac, povraz (panj.).

Da mi je znati zato je onako naglo potegnula na stranu, pomisli. Moda joj je iani prsten zapeo za veliku izboinu na leima. Ipak je leda ne mogu boljeti ko to mene bole. Ali ne moe ni tegliti ovaj amac dovijeka, ma koliko bila velika. Sad sam uklonio sve to bi mi moglo smetati i imam lijepu rezervu uzica, koliko mi god treba. Ribo izusti potiho ostat u uz tebe dok sam iv. A ostat e i ona valjda uza me, pomisli ekajui da se razdani. Bilo je hladno pred svitanje pa se zavali na drvo da se ugrije. Izdrat u koliko i ona, pomisli. U samo praskozorje opazi kako povraz klizi u dubinu. amac je ravnomjerno plovio, a prva zraka sunca pala je starcu na desno rame. Skree na sjever ree. Bit e da nas je struja odnijela daleko na istok. Volio bih da se vrati u struju. To bi znailo da se umorila. Kad je sunce jo vie odskoilo, starac shvati da se riba jo nije umorila. Pojavio se samo jedan dobar znak. Nagib je povraza pokazivao da riba pliva na manjoj dubini nego prije. To ipak nije znailo da e izroniti. Ali moglo bi se i to dogoditi. Daj Boe da izroni ree starac. Imam dosta uzica da je svladam. Ako bar malice zategnem uzicu, moda e je zaboljeti pa e izroniti, pomisli. Sad kad se razdanilo, neka samo izroni i napuni zrakom mjehure na leima pa nee vie moi duboko zaroniti da ugine. Pokua pojaati pritisak, ali je povraz bio toliko

napet da samo to nije pukao, najnapetiji otkako je upecao ovu ribetinu. Kad se unagnuo natrag da povue za povraz, osjetio je estok otpor i pojmio da ga ne moe jo vie zategnuti. Nipoto ne smijem trzati, pomisli. Svakim se trzajem rairi rana od udice pa bi se udica mogla otkvaiti kad izroni iz vode. Kako bilo da bilo, bolje mi je ovako na suncu a ne moram ni gledati u njega. Na povrazu je bilo ute morske trave ali starac je znao da je povraz zbog toga jo tei i to mu je bilo drago. Bijae to uta golfska trava koja je nou neprestano svjetlucala. Ribo opet e starac zbilja te volim i tujem, ali u te svakako dokrajiti prije nego to sunce zae. Nadajmo se da e biti tako, pomisli. Sa sjevera doleti ptiica do amca. Bila je to grmua i letjela je nisko nad vodom. Starac je vidio da je mrtva umorna. Ptica sleti na krmu da se odmori. Potom je kruila starcu oko glave i sletjela na povraz gdje joj je bilo udobnije. Koliko ti je godina? upita je starac. Je li ti ovo prvo putovanje? Ptica ga je gledala dok je govorio. Bila je preumorna ak i da pregleda povraz i njihala se na njemu drei se vrsto svojim njenim noicama. vrst je, ne boj se ree joj starac. I previe je vrst. Ne bi smjela biti tako umorna poslije mirne noi. A kamo ete to vi, ptiice?

Jastrebovi lete na more da ih presretnu, pomisli. Ali ne ree nita o tome ptiici koja ga ionako ne bi razumjela, a uskoro e i sama upoznati jastrebove. Dobro se odmori, ptiice ree joj. A onda poleti dalje i okuaj sreu ko i svaki ovjek, ptica ili riba. Leda su mu se noas bila ukoila i sad su ga boljela, pa ga je i to nukalo da govori. Ostani sa mnom, ptiice, ako eli ree joj. ao mi je to ne mogu razapeti jedro i povesti te do kopna na ovom vjetriu to se die, ali ovdje sam s jednom prijateljicom. Uto ribetina naglo potegne i baci starca na pramac, a bila bi ga bacila i u more da se nije pridrao i otpustio malo povraza. Kad se povraz trgnuo, ptica je odletjela a da starac nije ak ni opazio kad je odletjela. Pomno je opipao povraz desnom rukom i primijetio da mu ruka krvari. Neto ju je zaboljelo ree naglas i ponovo povue za povraz da vidi ne bi li mogao okrenuti ribu na drugu stranu. Ali kad povraz umalo to ne pukne, odustane od svog nauma i zavali se da se odupre pritisku. Sad te ve boli, ribo ree. A bogme i mene. Osvrne se za pticom jer se opet zaelio njezina drutva, ali ptice vie nije bilo. Nisi dugo ostala, pomisli. Ali tamo kamo leti bit e ti jo gore dok se ne domogne obale. Kako sam mogao dopustiti ribi da me povrijedi onim naglim

trzajem? Rekao bih da sam sve gluplji. Ili da nisam moda gledao ptiicu i mislio na nju? Sad u paziti samo na svoj posao, a onda moram pojesti tunu da mi ne ponestane snage. Da je bar deko ovdje i da mi je malo soli ree naglas. Prebacivi teret povraza na lijevo rame i oprezno kleknuvi, opere ruku u oceanu i ostavi je zaronjenu u vodu vie od jedne minute gledajui krvavi trag za sobom i neprekidno pjenuanje vode oko svoje ake. Poprilino je usporila ree. Starac bi bio najradije dulje zadrao aku u slanoj vodi, ali se bojao da ribetina opet naglo ne potegne pa ustane i, vrsto stojei, isprui ruku prema suncu. Bijae to samo ozljeda od povraza, ali na onom dijelu ruke koji mu je bio najvaniji. Znao je da e mu ruke jo i te kako zatrebati prije nego to svemu ovome doe kraj, i nije mu bilo drago to se ozlijedio prije negoli je prava borba zapoela. E, sad zbilja moram pojesti onu malu tunu ree kad mu se aka osuila. Mogu je kukom dokuiti i pojesti je ovdje na miru. Kleknuo je, dohvatio kukom tunu ispod krme i prikuio je sebi pazei da ne zapne za namotane povraze. Drei povraz opet na lijevom ramenu i odravajui lijevom rukom ravnoteu, skinuo je tunu s kuke i vratio kuku na njezino mjesto. Kleknuvi jednim koljenom na ribu, izrezao ju je uzdu leda od glave do repa na trake tamnocrvenog mesa. Bijahu to trake nalik na klinove, a rezao ih je od same hrptenjae

sve do ruba trbuha. Kad je izrezao est takvih traka, prostro ih je na daske pramca, obrisao no o hlae, podigao kostur ribe za rep i bacio ga u more. Mislim daje neu moi pojesti itavu ree i prepolovi noem jednu traku. Neprestano je osjeao snano potezanje povraza i lijeva mu se ruka zgrila. Ukoila mu se steui teki povraz pa je gadljivo pogleda. I to mi je neka ruka ree. Pa gri se onda ako ba hoe. Pretvori se u pandu. Nee ti to nita pomoi. Hajde, hajde, pomisli i zagleda se u nakrivljeni povraz to se gubio u tamnoj vodi. Jedi radije da ti ruka ojaa. Nije ti ta ruka kriva nego se predugo natee s tom ribetinom. A s njom se moe nadmetati dovijeka. Jedi radije tunu. Dohvati komadi ribe, strpa ga u usta i pone polako vakati. Nije bilo neukusno. Samo dobro vai, pomisli, da upije sve sokove. Ne bi bilo zgorega ovo pojesti s malo limete, ili limuna, ili soli. Kako si, ruko? priupita svoju zgrenu ruku koja se sva ukoila kao u rigor mortisu* Pojest u jo malo za tebe. Pojeo je i onaj drugi dio trake koju je prepolovio. Pomno je vakao, a onda je ispljunuo koicu. Kako ti je, ruko? Ili je moda jo prerano da te pitam?

* Rigor mortis mrtvaka ukoenost (lat.).

Uzme jo jednu itavu traku i pone je vakati. Ovo je prava, punokrvna riba ree. Sva srea to sam nju ulovio, a ne lampugu. Lampuga je preslatka. Ova gotovo da uope nije slatka i u njoj je jo sva snaga. Ipak, treba biti praktian, nita drugo nema smisla, pomisli. Da mi je bar malo soli. Nisam siguran da se ovo to je ostalo nee pokvariti ili osuiti na suncu, pa e najbolje biti da pojedem sve iako nisam gladan. A ribetina mirno i neumorno pliva. Kad sve ovo pojedem, bit u spreman. Strpi se, ruko ree. Sve ovo radim za tebe. Da bar mogu nahraniti tu ribetinu, pomisli. Ona mi je isto to i sestra. Ali moram je ubiti, a za to moram imati snage. Polako i savjesno pojeo je sve one klinaste trake ribe. Uspravi se i obrie ruku o hlae. Dobro ree sad moe, ruko, pustiti uzicu, pa u je drati samo desnom rukom dok ti ne prestane s tim glupostima. Lijevom nogom stane na teki povraz koji je do tada drao lijevom rukom i zavali se da se leima odupre pritisku. Daj Boe da me proe ovaj gr ree jer ne znam to ova ribetina smjera. Ali ini mi se daje mirna, pomisli, i da provodi svoj plan. A kakav joj je plan, pomisli. I kakav je moj plan? Ja svoj plan moram prilagoditi njezinu jer je tako velika. Ako izroni, dokrajit u je. Ali ona e dovijeka ostati dolje. Onda u i ja dovijeka ostati uz nju.

Protrlja zgrenu ruku o hlae i pokua razgibati prste. Ali nije mogao otvoriti aku. Moda e se otvoriti na suncu, pomisli. Moda e se otvoriti kad probavim onu snanu sirovu tunu. Ako mi bude zatrebala, otvorit u je po svaku cijenu. Ali neu je sad silom otvarati. Neka se otvori sama i neka mi se vrati od svoje volje. Uostalom, previe sam je noas naprezao kad sam morao osloboditi i povezati vie uzica. Pogleda preko mora i pojmi koliko je sam. Ali opazi kako se lomi svjetlo u tamnoj dubokoj vodi i kako se povraz pred njim napinje i kako se udno mreka mirno more. Oblaci su se skupljali pod pasatnim vjetrom, a kad starac pogleda u daljinu, spazi jato divljih pataka kako se ocrtava na nebu nad samom vodom, pa se jedva nazire i onda opet ocrtava, i pojmi da nijedan ovjek nije nikad sam na moru. Pomisli kako se neki ljudi boje kad im u malom amcu kopno iezne iz oiju, a znao je i da imaju pravo u mjesecima kad se vrijeme iznenada mijenja. Ali sad su mjeseci orkana, a kad nema orkana, vrijeme je u tim mjesecima najljepe u cijeloj godini. Ako si na moru, uvijek moe nekoliko dana unaprijed zapaziti znakove da se pribliava orkan. Ljudi na obali to ne vide zato to ne znaju kamo treba gledati, pomisli. A kopno svakako utjee i na oblikovanje oblaka. Ali orkana ovih dana nee biti. Pogleda na nebo i opazi bijele kumuluse naslagane poput blagonaklonih naslaga sladoleda, a visoko iznad njih na rujanskom nebu tanke paperjaste ciruse.

Lagana brisa* izusti. Vrijeme je, ribo, na mojoj strani. Lijeva mu je aka bila jo zgrena ali je gr polako poputao. Mrzim greve, pomisli. To te izdaje vlastito tijelo. Kakvo ponienje kad pred drugima dobije proljev ili kad povraa od pokvarene hrane. A za gr je oduvijek mislio daje calambre** da poniava ovjeka najvie kad je sam. Da je deko ovdje, izmasirao bi mi je i olabavio od podlaktice nanie, pomisli. Ali ve e se ona sama olabaviti. Zatim je desnom rukom osjetio kako riba drukije potee povraz prije nego to opazi da se promijenio nagib povraza u vodi. A onda, kad se nagnuo nad povraz te se brzo i snano udario po bedru, primijeti kako se povraz polako die. Penje seree. Hajde, ribo. Hajde, molim te. Povraz se polako i ravnomjerno penjao, a onda se povrina oceana pred amcem nadula i riba se pojavila. Izranjala je beskrajno dugo i voda joj se slijevala niz bokove. Blistala je na suncu, glava i leda bijahu joj tamnogrimizni, a pruge na bokovima sve su se vie irile i otkrivale na suncu svijedoljubiastu boju. Kljun joj bio dug kao palica za bejzbol i iljast kao rapir i izronila je iz vode u svoj duini pa onda iznova uronila, gipko, poput ronioca, i starac vidje kako joj
k

Sjeveroistoni vjetar koji obdan pue s mora na kopno, a obno s kopna na more (panj.). ** Grenje pojedinih miia (pan.).

"JU

In. U i. ii u , .i Hiiim l i u . . il. n . A

tone veliki rep nalik na otricu kose i kako se povraz sve vie zatee. Dua je pola metra od mog amca ree starac. Povraz se kretao brzo ali odmjereno i riba nije bila u panici. Starac je nastojao objema rukama zadrati povraz da ne pukne. Znao je, ako ne uspije usporiti ribu stalnim pritezanjem, da e ona odmotati cijeli povraz i prekinuti ga. Strana je ova ribetina, moram je obuzdati, pomisli. Ne smijem joj dopustiti da postane svjesna svoje snage ni onoga to bi mogla uiniti kad bi potegnula svom snagom. Da sam na njezinu mjestu, sad bih zapeo iz sve snage i povukao pa kud puklo da puklo. Ali one, hvala Bogu, nisu tako pametne ko mi koji ih ubijamo, iako su plemenitije i sposobnije od nas. Starac je vidio u ivotu mnoge velike ribe. Vidio je mnoge koje su bile tee od pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine, ali nikad sam. A sad je ovdje sam, daleko od kopna, privezan za najveu ribetinu koju je ikad vidio, veu od svih za koje je ikad uo, a lijeva mu je aka jo uvijek zgrena kao panda u orla. Ali proi e je gr, pomisli. Sigurno e je proi da pomogne desnoj. To su tri sestre: riba i ove moje dvije ruke. Mora je proi taj gr. Nije dostojno ruke da bude zgrena. Riba je ponovo usporila i kretala se uobiajenom brzinom. Da mi je znati zato je izronila, pomisli starac. Gotovo bi se reklo da je izronila da mi pokae kolika je. Sad bar znam kolika je, pomisli. Volio bih i ja njoj pokazati kakav sam ja ovjek. Ali onda bi mi vidjela zgrenu

ruku. Neka samo misli da sam vei nego to jesam, a i bit u takav. Volio bih da sam ja ta riba, pomisli, sa svim onim to ona ima nasuprot samo mojoj volji i pameti. Udobno se nasloni na drvo strpljivo podnosei svoje muke dok je riba odmjereno plivala i amac polako plovio tamnom vodom. Puhnuo je vjetri s istoka i more se malo namrekalo, a o podne proe starca gr u lijevoj ruci. Loe vijesti za tebe, ribo ree i premjesti povraz na vrei kojom bijae zaogrnut. Bilo mu je udobno ali je patio iako nije htio priznati sam sebi da pati. Ja nisam poboan ree. Ali izmolit u deset Oenaa i deset Zdravomarija da ulovim ovu ribu, i zavjetujem se da u otii na hodoae do Gospe od Cobre ako je ulovim. To je moj zavjet. Pone se mehaniki moliti. Na mahove je bio toliko umoran da se nije mogao sjetiti rijei molitve i onda ih je bre izgovarao da ih se automatski prisjeti. Zdravomariju je lake izmoliti od Oenaa, pomisli. Zdravo Marijo milosti puna. Gospodin s to bom. Blagoslovljena ti medu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, Majko Boja, moli za nas grenike sada i u asu smrti nae. Amen. Zatim nadoda: Blaena Djevice, moli se za smrt ove ribe. Koliko god ona bila divna. Poto je izmolio te molitve, osjeao se mnogo bolje ali je podjednako patio, moda ak i neto vie, naslonio se na pramane daske i uzeo mehaniki razgibavati prste lijeve ruke.

Sunce je sve jae prilo iako je pirkao povjetarac. Bit e bolje da ponovo stavim mamac na onu kratku uzicu na krmi ree. Ako se riba odlui izdrati jo jednu no, morat u opet neto prigristi a i vode mi je ostalo malo u boci. Mislim da ovdje mogu upecati samo lampuge. Ali ako je pojedem jo sasvim svjeu, nee biti loe. Volio bih da mi koja poletua noas sleti u amac. Ali nemam svjetla da ih namamim. Poletua je izvrsna sirova i ne bih je morao sjei. Sad moram prikupiti svu snagu. Boe, nisam ipak mislio da je tako velika. Ipak u je dokrajiti ree. Koliko god bila velika i prekrasna. To dodue nije poteno, pomisli. Ali pokazat u joj to ovjek moe uiniti i koliko moe izdrati. Rekao sam deku da sam neobian starac ree. Sad moram to i dokazati. Dokazao je to ve tisuu puta, ali to nita ne znai. Sad e ponovo dokazati. Uvijek se mora iznova dokazivati, ali nikad nije pritom mislio na prolost. Volio bih da zaspi pa da i ja mogu zaspati i sanjati lavove, pomisli. Zato su lavovi ono glavno to mi je jo ostalo? Prestani razmiljati, stari, ree sam sebi. Nasloni se radije na drvo i nemoj nita razmiljati. Riba radi. A ti radi to manje moe.

Podne je odmicalo a amac se i dalje kretao polagano i odmjereno. Ali sad je nailazio na dodatni otpor istonjaka pa je starac mirno plovio na namrekanom moru, a bol od povraza na leima bila je laka i jednakomjerna.

U jednom trenutku popodne povraz se opet poeo dizati, ali je riba samo nastavila plivati na neto manjoj dubini. Sunce je upiralo starcu u lijevu miicu i rame i u leda. Po tome je znao da je riba okrenula sa sjevera na istok. Sad kad ju je ve jednom vidio, mogao ju je zamisliti kako pliva s grimiznim prsnim perajama rairenim poput krila i s velikim uspravnim repom kojim sijee tamu. Da mi je znati kako vidi na toj dubini, pomisli. Ima krupne oi, a konj koji ima mnogo sitnije oi vidi dobro u mraku. Nekad sam i ja lijepo vidio u mraku. Ne ba u mrklom mraku. Ali vidio sam skoro ko maka. Od sunca i neprestanog razgibavanja prstiju proao ga je gr u lijevoj ruci pa je poeo prebacivati na nju sve vei teret slijeui miiima na leima ne bi li malko ublaio bol od povraza. Ako se, ribo, jo nisi umorila ree naglas onda si zbilja udo od ribe. Bio je ve silno umoran i znao je da e uskoro zanoati pa je nastojao misliti na druge stvari. Mislio je na Velike lige, koje su za nj bile Gran Liga, i znao je da Jenkiji iz New Yorka igraju s Tigrovima iz Detroita. Ve je drugi dan kako ne znam rezultate juegos*, pomisli. Ali moram imati povjerenja i moram biti dostojan velikog DiMaggia koji sve zadae obavlja savreno, ak i onda kad ga boli ostruga u peti. Kakva li je ta ostruga u peti? upita se. Un espuela de hueso.
* Utakmica (panj.).

Mi je nemamo. Da li to isto tako boli ko i kad ti borbeni pijetao zarije ostruge u petu? Ja mislim da to ne bih mogao izdrati, ni da izgubim jedno oko ili oba oka, pa da se i dalje borim ko to se bore pijedovi. ovjek nije bogzna ta prema velikim pticama i ivotinjama. Ipak bih najradije bio ona ivotinja dolje u morskoj tami. Samo da ne dou morski psi ree naglas. Ako dou morski psi, jao si ga i njoj i meni. to misli, bi li veliki DiMaggio ovako dugo izdrao s ribom ko ja? pomisli. Siguran sam da bi, pa i dulje, zato to je mlad i jak. A i otac mu je bio ribar. Ali ne bi li ga previe boljela ostruga u peti? Ne znam odgovori naglas. Ja nikad ni sam imao ostrugu u peti. Dok je sunce zalazilo, prisjetio se, ne bi li stekao vie samopouzdanja, kako se onomad u Casablanci* u krmi, nadmetao u obaranju ruke s onim gorostasnim crncem iz Cienfuegosa koji je bio najjai ovjek u luci. Borili su se dan i no s laktovima poloenim na crti povuenoj kredom na stolu, podignutih podlaktica uvis i vrsto stisnutih aka. Obojica su se trsila da obore jedan drugom aku na stol. Palo je mnogo oklada i ljudi su ulazili u prostoriju osvijetljenu petrolejkama i izlazili iz nje a on je gledao u crnevu miicu i aku i u lice. Nakon prvih osam sati, mijenjali su se suci svaka etiri sata da bi se mogli odmoriti. Krv im je obojici curila iz noktiju i gledali su se u oi, u ake i podlaktice, a kladioci su ulazili u prostoriju i izlazili iz
* Rije je o mjestu na Kubi, zapravo predgrau Havane.

nje ili sjedili na visokim stolicama uza zid i promatrali ih. Zidovi su bili drveni i obojeni jarkoplavom bojom, a petrolejke su bacale na njih sjene njih dvojice. Crneva je sjena bila golema i pomicala se na zidu kad god bi plamen zatitrao na povjetarcu. Izgledi na pobjedu mijenjali su se svakog asa svu no a crnca su napajali rumom i palili mu cigarete. Kad bi popio rum, crnac bi se upeo iz petnih ila i jednom je uspio saviti ruku starcu, koji tada jo nije bio starac nego Santiago El Campeon**, gotovo za tri palca. Ali starcu je polo za rukom ponovno uspostaviti ravnoteu. Tad je bio siguran da e nadvladati crnca, koji je bio simpatian ovo i vrstan sporta. U zoru, kad su kladioci ve traili da se borba proglasi nerijeenom a sudac vrtio glavom, starac je zapeo iz sve snage i poeo crncu obarati aku sve nie i nie dok nije napokon dotaknula stol. Dvoboj je bio zapoeo u nedjelju ujutro a zavrio se u ponedjeljak ujutro. Mnogi su od kladilaca bili zatraili da se borba proglasi nerijeenom jer su morali na posao u luku ukrcavati vree eera ili u ugljenokop u Havani. Inae su svi eljno iekivali krajnji ishod. Starac je ipak okonao borbu prije nego to je itko otiao na posao. Jo dugo nakon toga svi su ga zvali ampion a na proljee je dolo i do revana. Ali ovaj put nije bilo mnogo oklada i on je lako pobijedio jer je u prvom dvoboju skrio samopouzdanje crnca iz Cienfuegosa. Nakon toga se borio jo nekoliko puta a onda je pre** ampion, prvak (panj.)

stao. Doao je do zakljuka da bi mogao pobijediti svakoga kad stvarno eli, a uvidio je i da mu takve borbe kode desnoj ruci u ribolovu. Okuao se nekoliko puta i u borbi lijevom rukom, ali mu je lijeva ruka bila oduvijek izdajica i nikad nije uinila ono to je traio od nje pa se nije ni uzdao u nju. Sunce e je sad bar dobro ispriti, pomisli. Nee me vie uhvatiti gr osim ako nou ne ozebem. Da mi je znati to e se noas dogoditi. Visoko iznad njega preleti zrakoplov u smjeru Miamija i on vidje kako mu je sjena poplaila jato riba poletua. Uz toliko riba poletua moralo bi ovdje biti i lampuga ree i povue povraz da vidi moe li ga bar malo izvui. Nije mogao i povraz je ostao krut i podrhtavao je i iz njega su vrcale kapi kao da e svakog asa pui. amac se polako kretao i starac je gledao za avionom sve dok ga nije izgubio iz vida. Mora da je udno u tom avionu, pomisli. Da mi je znati kako more izgleda s te visine. Ako ne lete previsoko, morala bi se dobro vidjeti riba. Ja bih volio letjeti sasvim polako na visini od dvjesto hvati i gledati odozgora ribe. Kad sam iao u lov na kornjae, stajao sam na kriu prednjeg jarbola pa sam i s te visine puno vidio. Lampuge izgledaju odozgora zelenije nego inae i vidi im pruge i grimizne mrlje i cijelo jato kako pliva. Zato li sve brze ribe iz tamnih struja imaju grimizna lea i obino grimizne pruge ili mrlje? Lampuga, naravno, izgleda zelenija zato to je zapravo zlatne boje. Ali kad se hrani, kad je stvarno gladna, na

bokovima joj se ukazu grimizne pruge ko i u sabljar-ke. Da to nije od bijesa ili od poveane brzine? Malo prije nego to e se smrknuti, dok su prolazili pokraj velika otoka od sargaske trave to se nadimala i ljuljala na namrekanom moru kao da ocean vodi ljubav s neim ispod uta pokrivaa, jedna lampuga zagrize u udicu na kratkom povrazu. Ugledao ju je tek kad je skoila u zrak, kako se doista zlati na posljednjim zrakama sunca, kako se izvija i mahnito udara perajama. Neprestance je akrobatski skakala od straha a on se vratio na krmu i unuo drei u desnoj ruci i pod miicom debeli povraz, pa je izvukao lam-pugu lijevom rukom stajui svaki put na izvueni dio povraza bosom lijevom nogom. Kad se riba nala blizu krme praakajui se i bacakajui oajniki s jedne strane na drugu, starac se sagne i izvue na krmu ljeskavu zlatnu ribu s grimiznim tokama. Grevito je razjapljivala drijelo nastojei se naglim trzajima osloboditi udice i tresla se na dnu amca svojim dugim plosnatim tijelom, repom i glavom, dok je starac nije dotukao palicom po sjajnoj zlatnoj glavi pa se jo samo malo tresla i onda smirila. Starac otkvai ribu s udice, stavi na udicu nov mamac od srdele i ponovo je baci u more. Zatim se polako odvue do pramca. Opere lijevu ruku i obrie je o hlae. Potom premjesti teki povraz iz desne ruke u lijevu i opere desnu ruku u moru gledajui kako sunce tone u ocean i kako se debeli povraz gubi u vodi. Nita se nije promijenilo ree. Ali drei ruku u vodi, primijeti da se kreu znatno sporije.

 Svezat u oba vesla za krmu da je noas jo vie usporim ree. Izdrat e ona jo ovu no, ali izdrat u i ja. Bit e bolje da lampugu oistim malo kasnije, da joj krv ostane u mesu, pomisli. To u uiniti poslije a u isto u vrijeme svezati i vesla za krmu da mi poslue kao konica. Najbolje da sad ribu ostavim na miru, i da je ne uznemirujem prije nego to se smrkne. Ovo vrijeme kad zalazi sunce najtee je svim ribama. Prieka da mu se ruka osui na zraku, a onda dohvati njome povraz i opusti se koliko je mogao. Pustio je da ga povraz vue naprijed i zavalio se na pramac tako da je amac podnosio pritisak koliko i on, ako ne i vie. Pomalo uim kako se to radi, pomisli. Bar ovaj dio posla. Osim toga, nemoj zaboraviti da riba nije nita okusila otkako je zagrizla u mamac i da je ogromna i da joj treba mnogo hrane. A ja sam pojeo itavu palamidu. Sutra u pojesti lampugu. On ju je zvao dorado*. Moda bih mogao malo prigristi im je oistim. Nju e biti ipak tee jesti nego palamidu. Ali, uostalom, nita nije lako. Kako ti je, ribo? zapita naglas. Ja sam dobro i lijeva mi je ruka bolje a imam hrane za cijelu no i dan. Vuci samo amac, ribo! Nije se zapravo osjeao dobro jer ga je malne prola bol u leima od uzice i pretvorila se u nekakvu obamrlost koja mu se nije sviala. Ali proao sam ja i gore stvari, pomisli. Jedna mi je ruka samo malo
* Pozlaen, zlatan (panj.).

ogrebena a drugu je proao gr. Noge su mi u redu. Osim toga, u prednosti sam i to se hrane tie. Ve se smrklo jer u rujnu mrak brzo pada nakon zalaska sunca. Sjedio je zavaljen na izlizane pramane daske i odmarao se koliko je mogao. Pomolile su se i prve zvijezde. Nije znao za ime zvijezde Rigel* ali ju je vidio i znao da e se uskoro na nebu pojaviti i sve ostale njegove daleke prijateljice. I ova mi je riba prijateljica ree naglas. Ovakvu ribu nikad nisam vidio niti sam uo za nju. A moram je ubiti. Drago mi je to ne moram bar ubijati zvijezde. Zamisli kako bi to bilo kad bi ovjek morao svakoga dana ubiti mjesec, pomisli. A mjesec ti bjei. Zamisli pak kako bi bilo kad bi ovjek morao svakog dana ubiti sunce? Ipak smo se rodili pod sretnom zvijezdom, pomisli. Onda mu se opet saalila velika riba koja nema to jesti ali, koliko god je alio, nimalo u njemu nije popustila odlunost da je ubije. Koliko e samo ljudi nahraniti, pomisli. A jesu li svi oni dostojni da je jedu? Nisu, dakako da nisu. Sudei po njezinu ponaanju i silnoj dostojanstvenosti, nitko nije dostojan da je jede. Ne razumijem se ja u te stvari, pomisli. Ali dobro je to ne moramo ubijati sunce ni mjesec ni zvijezde. Dovoljno je i to to ivimo na moru i ubijamo svoju roenu brau. E, sad, pomisli, vrijeme je da porazmislim kako
* Najsjajnija zvijezda u zvijeu Orion.

da je usporim. To ima svoje opasnosti ali i prednosti. Moda u joj morati otpustiti puno povraza a amac e postati tako teak da u je izgubiti ako potegne svom snagom. To to lako vue amac produljuje i njoj i meni muke, ali je u tome i moja sigurnost jer jo nije razvila svoju punu brzinu. to se god dogodilo, moram oistiti lampugu da se ne pokvari i moram malo prigristi da se okrijepim. Jo u se sat vremena odmarati da vidim koliko je uporna i jaka, a onda u otii na krmu da obavim taj posao i odluim to u i kako u. Dotle u gledati kako se ponaa i ima li kakvih promjena. To s veslima dobra je ideja, ali dolo je vrijeme da idem samo na sigurno! To je jo uvijek opasna ribetina a vidio sam da joj udica viri sa strane i da joj je gubica vrsto zatvorena. Sama udica nije tako strana. Najgora je glad i to to se bori s neim to ne razumije. Odmaraj se radije, stari, i pusti je neka sama radi dok ne doe opet na tebe red. Uinilo mu se da se odmara puna dva sata. Mjesec je kasno izlazio pa nije znao koliko je sati. A nije se pravo ni odmarao. Jo je na ramenima osjeao kako ga riba vue ali je lijevu ruku stavio na rub pramca i sve vie i vie preputao teinu ribe samom amcu. Kako bi mi bilo lako kad bih mogao privezati uzicu, pomisli. Ali onda bi je mogla jednim naglim trzajem prekinuti. Moram svojim tijelom ublaavati zategnutost uzice i u svako doba biti spreman objema rukama otpustiti je. Ali, stari, ti nisi jo ni oka sklopio ree naglas. Prolo je pola dana i jedna no i sad jo jedan

dan a da nisi ni oka sklopio. Mora smisliti neki nain da malo odrijema ako riba bude i dalje vukla ovako mirno i ravnomjerno. Ako ne odrijema, moglo bi ti se pomutiti u glavi. Glava mi je posve bistra, pomisli. I previe. Bistar sam ko i moje sestrice zvijezde. Ipak, moram malo odrijemati. Zvijezde spavaju i mjesec i sunce spavaju, pa i ocean ponekad spava, u one dane kad nema struje i kad je potpuno mirno. Ali ne zaboravi spavati, pomisli. Prisili se spavati i smisli neko jednostavno i sigurno rjeenje za povraze. A sad idi na krmu spraviti lampugu. Bilo bi previe opasno posluiti se veslima ko konicom ako kani spavati. Mogao bih ja i bez sna, ree u sebi. Ali bilo bi to previe opasno. Pazei da ne trne povrazom, poeo se primicati krmi etveronoke. Moda i riba pomalo spava, pomisli. Ali ja ne elim da se ona odmara. Neka tegli dok ne ugine. Kad je stigao na krmu, okrenuo se tako da je lijevom rukom drao teret povraza na ramenima a desnom izvukao no iz korica. Zvijezde su sjale tako da je dobro vidio lampugu pa joj je zario vrak noa u glavu i izvukao je ispod krme. Jednom je nogom stao na ribu i brzo je rasporio od trbuha sve do donje eljusti. Zatim odloi no i izvadi riblju utrobu desnom rukom i iupa krge. Osjeti pod rukama kako joj je eludac teak i sklizak pa ga raspori. U njemu su bile dvije ribe poletue. Bile su svjee i tvrde pa ih stavi jednu do druge, a drob i krge baci u more. Potonuli su ostavljajui

za sobom fosforescentni trag u vodi. Lampuga je bila hladna i pri svjedu zvijezda nekako gubavo sivobijela. Stojei desnom nogom na glavi ribe, starac je oguli najprije s jedne strane, a onda je okrene i odere s druge strane pa skine obje strane s kostiju od glave do repa. Kostur baci u more i pogleda za njim ne bi li spazio virove u vodi. Ali vidio je samo kako kostur svijetli tonui. Zatim se okrene i metne poletue u dvije polovice lampuge, vrati no u korice i polako se otisne prema pramcu. Pogrbio se od tereta povraza na leima nosei ribu u desnoj ruci. Kad se doepao pramca, poloi obje riblje polovice na drvo a uz njih i poletue. Nakon toga premjesti povraz s jedne strane leda na drugu i uhvati ga ponovno lijevom rukom to je poivala na ogradi amca. Zatim se sagne preko ograde i opere poletue u vodi mjerei usput rukom brzinu amca. Ruka mu se svjetlucala od guljenja ribe i gledao je kako mu voda tee uz ruku. Tekla je sporije nego prije, a kad je protrljao ruku o dasku amca, djelii fosfora otpadali su mu s dlana i polako plovili prema krmi. Umorila se ili se odmara ree starac. A sad da pojedemo tu lampugu i da se malo odmorim i odspavam. Ovako pod zvijezdama i u sve hladnijoj noi pojeo je polovicu jedne polutke lampuge i jednu oienu ribu poletuu odsjeene glave. Kako je lampuga izvrsna kad se dobro pripravi ree. A kako je neukusna kad se jede sirova. Vie nikad neu sjesti u amac bez soli ili limuna.

Da sam bio pametan, mogao sam cijeli dan izlijevati vodu na pramac da ishlapi, i tako bih doao do soli, pomisli. Ali lampugu sam ulovio tek malo prije nego to je sunce zalo. Ipak se nisam dobro pripremio. Ali dobro sam sve savakao i nije mi zlo. Nebo se na istoku naoblailo i zvijezde koje je poznavao gasile su se jedna za drugom. Sad kad je vjetar jenjao, inilo mu se da ulazi u velik kanjon od oblaka. Za tri-etiri dana vrijeme e se pokvaritiree. Ali nee jo noas ni sutra. A sad odrijemaj malo, stari, dok riba ovako mirno i odmjereno pliva. Drao je povraz vrsto stisnut u desnoj ruci i podmetnuo pod nju bedro oduprijevi se svom teinom tijela o pramahe daske. Zatim spusti povraz malo nie preko leda i podupre ga lijevom rukom. Desna mi ruka moe izdrati dok je god ovako poduprta, pomisli. Ako se opusti u snu, probudit e me lijeva ruka od povraza kad bude klizio. Desnoj je ruci malo teko, ali ona je navikla na kazne. Dobro e biti ako odspavam bar dvadeset minuta ili pola sata. Nagne se naprijed i pritisne povraz cijelim tijelom prebacivi svu teinu na desnu ruku i tako zaspi. Nije sanjao lavove nego veliko jato pliskavica to se protezalo osam do deset milja, a bilo je vrijeme njihova parenja pa su skakale visoko u zrak i padale u onu istu jamu u vodi koju su bile napravile pri skoku. Zatim je sanjao da lei u svom krevetu i da pue sjeverac i da mu je strano hladno i da mu je utrnula desnica jer mu je glava poivala na njoj umjesto na jastuku. Nakon toga je usnio dugu utu obalu na kojoj je

ugledao prve lavove kako silaze u predveerje na nju, a onda su doli drugi lavovi i on se naslonio bradom na pramane daske broda koji je tu bio usidren na veernjem lahoru to je pirkao s kopna a on ekao da vidi hoe li doi jo koji lav i bio sretan. Mjesec je ve bio visoko odskoio ali je on i dalje spavao a riba je odmjereno vukla amac koji je ulazio u tunel od oblaka. Probudi se kad ga desna aka udari u lice a povraz mu zapara desnu ruku. Lijevu uope nije osjeao ali je koio desnom koliko je mogao dok se povraz naglo odmotavao. Napokon je i ljevicom naao povraz i odupro se o njega. Povraz mu je sad parao i leda i ljevicu koja je trpjela svu teinu i duboke posjekotine. Osvrnuo se na smotane povraze koji su se glatko odmotavali. Upravo je tada riba izronila i podigla silnu pjenu oko sebe a onda se opet stropotala. Zatim je svaki as izranjala iz vode i amac je brzo plovio iako se povraz i dalje odmotavao a starac ga zatezao tako da samo to nije pukao. Bio je pripijen uz sam pramac a glava mu bila u izrezanom mesu lampuge tako da se nije mogao ni maknuti. To je ono to smo ekali, pomisli. Sad je treba dotui. Naplati joj se za povraz, pomisli. Naplati joj se. Nije vidio ribu kako skae nego je samo uo huku vode i teko pljuskanje kad bi riba bunula. Povraz se tako brzo odmotavao da mu se zasjekao u ruke, ali je unaprijed znao da e se to dogoditi, pa je samo pazio da ga sijee tek po uljevi tim dijelovima i da mu ne povrijedi dlan i prste.

Daje deko sad ovdje, nakvasio bi mi pomone kolutove, pomisli. Da. Daje deko ovdje. Daje deko ovdje. Povraz se sve vie odmotavao ali sad sve sporije i starac je prisiljavao ribu da se bori za svaki centimetar. Oslobodio je glavu od pramca i komada ribe to ga je zgnjeio obrazom. Zatim je kleknuo i polako se osovio na noge. Povraz se i dalje odmotavao ali sve sporije. Doteturao je do mjesta gdje je nogama napipao kolutove povraza koje nije vidio. Bilo ih je jo poprilino a sad je riba morala svladavati sav dodatni otpor odmotanih povraza u vodi. Da, pomisli. Riba je izronila ve desetak puta i napunila mjehure na leima zrakom tako da ne moe duboko zaroniti da ugine u dubini iz koje je ne bih mogao izvui. Uskoro e poeti kruiti a onda u je morati pritegnuti. Da mi je znati zato je tako iznenada izronila? Je li moda od gladi tako oajna, ili ju je uplailo neto u tami? Moda se iznenada neeg prepala. Ali to je tako mirna i jaka riba i izgledala je tako neustraiva i sigurna u sebe. udno. Bolje e ti biti, stari, da ti bude neustraiv i siguran u seberee. Opet si je zauzdao ali je ne moe privui ni za centimetar. No uskoro e poeti kruiti. Drei povraz lijevom rukom i pleima starac se sagnuo da zagrabi desnicom malo vode i spere zgnjeene ostatke lampuge s lica. Pribojavao se da mu ne pozlije pa da ne povrati i izgubi snagu. Poto se umio, oprao je desnu ruku i zadrao je jo neko vrijeme u slanoj vodi gledajui kako se pomalja svjetlo na istoku. Riba pliva na istok, pomisli. To znai da se

umorila i prepustila struji. Uskoro e poeti kruiti. Onda mi tek predstoji pravi posao. Poto je zakljuio da je dovoljno dugo drao ruku u vodi, izvadi je i pogleda. Nije loe ree. A bolovi mukarca ne smetaju. Oprezno dohvati povraz da ne dodirne njime ni jednu svjeu posjekotinu i premjesti se tako da stavi lijevu ruku u vodu s druge strane amca. Nisi ni bila tako loa kad vie nije bilo vano ree svojoj ljevici. Ali u jednom trenutku ni gdje te nije bilo. Zato se nisam rodio sa dvije dobre ruke? pomisli. Moda sam i ja kriv to je nisam izvjebao kako treba. Ali sam Bog zna da je imala priliku da naui. Ipak, nije noas bila tako loa, samo se jedanput zgrila. Ako se opet zgri, neka je radije povraz odsijee! Dok je tako razmiljao, znao je da mu se muti u glavi i pomislio da bi morao pojesti jo malo lampu-ge. Ali ne mogu, ree sam sebi. Bolje da ti se muti u glavi nego da smalake od povraanja. A otkako sam glavom zgnjeio ono meso, znam da bih povratio kad bih ga pojeo. uvat u ga za svaki sluaj dok se ne pokvari. Ali sad je kasno da se krijepim hranom. Glup si, ree sam sebi. Pojedi bar onu drugu poletuu. Bila je tu, oiena i spremna, pa je dohvati lijevom rukom i pojede je svu od repa do glave pomno glockajui kosti. Najhranjivija je gotovo od svih riba, pomisli. Ima ba ono to meni treba. Sad sam uinio sve to sam

mogao, pomisli. Neka sad ona pone kruiti i neka borba zapone. Sunce je izlazilo po trei put otkako se otisnuo na more kad je riba doista poela kruiti. Nije po nagibu povraza vidio da riba krui. Za to je jo bilo prerano. Samo je osjeao kako pomalo poputa pritisak povraza pa ga je poeo lagano privlaiti desnom rukom. Zategnuo se kao i obino i samo to nije pukao, ali je onda poeo poputati. Izvukao je glavu i ramena ispod povraza i uzeo ga polagano i odmjereno privlaiti. Potezao ga je objema rukama pomaui se koliko je mogao tijelom i nogama. Stare noge i plea okretali su se u ritmu izvlaenja. Pravi jako velik krug ree. Ali svakako krui. Onda se povraz opet napeo i starac ga je drao sve dok nije opazio kako s povraza vrcaju kapi na suncu. Tad mu je poeo izmicati pa je starac kleknuo i pustio ga preko volje da se odmotava u tamnu vodu. Sad je ve na samom kraju kruga ree. Mo ram je drati koliko mogu, pomisli. Od naprezanja e sve vie smanjivati krug. Moda u je opet ugledati za sat vremena. Najprije je moram svladati a onda dokrajiti. Ali riba je i dalje polako kruila i starac je nakon dva sata bio mokar kao mi i mrtav umoran. Ali sad su ve krugovi bili mnogo manji, a po nagibu povraza zakljuio je da se riba neprestano pomalo penje. Ve mu se sat vremena mrailo pred oima a slankast znoj kvasio mu oi i posjekotine ispod oka i

na elu. Nije se bojao svjetlaca to su mu igrali pred oima. To je bilo normalno s obzirom na napor koji je ulagao u povlaenje uzice. Ipak je dva puta osjetio slabost i nesvjesticu i to ga je zabrinjavalo. Ne smijem iznevjeriti sama sebe i podlei ovakvoj ribi ree. Sad kad sam je ve ovako lije po privukao, pomozi mi Boe da izdrim. Izmolit u sto Oenaa i sto Zdravomarija. Ali ne mogu sad. Vjeruj mi da u ih izmoliti, pomisli. Poslije u ih izmoliti. Uto osjeti iznenadno trzanje i potezanje povraza koji je drao objema rukama. Bili su to otri, snani i teki udarci. To ona udara onim svojim kopljastim kljunom po ianom prstenu na uzici, pomisli. Do ovoga je moralo doi. Ovo je bilo neminovno. Ovo e je moda natjerati da izroni iako bih ja vie volio da i dalje krui. Mora iskoiti da udahne zraka. Ali od svakog skoka moe joj se proiriti rana pa bi se mogla osloboditi udice. Ne skai, ribo ree joj. Ne skai. Riba je jo nekoliko puta udarila o iani prsten a kad god bi zavrtjela glavom starac bi otpustio malo povraza. Ne smijem joj pojaavati bolove, pomisli. Nije vano to mene boli. Ja to mogu podnijeti. Ali ona bi mogla pomahnitati od bolova. Nakon nekog vremena riba je prestala udarati po ianom prstenu i opet nastavila polako kruiti. Starac je sve vie izvlaio povraz. Ali opet ga je hvatala nesvjestica. Zagrabio je malo vode lijevom rukom i

polio se po glavi. Onda je zahvatio jo malo vode i protrljao njome iju. Ne hvataju me grevi ree. Uskoro e opet izroniti ali ja u sve to izdrati. Mora izdrati. Nemoj to ni spominjati. Kleknuo je oslonivi se na pramac i naas opet prebacio povraz preko leda. Ja u se sad odmarati a ona neka krui, onda u ustati i dokrajiti je kad mi se priblii, zakljui. Bio je u velikoj napasti da se odmara na pramcu i eka da riba sama napravi jedan krug a da on ne pritee povraz. Ali kad je po poputanju napetosti povraza zapazio da se riba okrenula prema amcu, starac se osovi na noge i pone se okretati i njihati povlaei povraz koji je riba bila otpustila. Umorniji sam nego to sam ikad bio, pomisli, a eto, zapuhao je i pasatni vjetar. Ali on e mi dobro doi kad se budem vraao s ulovljenom ribom. I te kako e mi dobro doi. Odmarat u se kad se bude opet udaljavala u sljedeem krugu ree. Osjeam se puno bolje. Jo dva-tri kruga i moja je. Slamnati eir bio je zabacio na sam zatiljak i svalio se na pramac osjeajui kako se povraz zatee dok se riba okree i udaljava. Sad ti, ribo, radi, pomisli. Kad se ponovo okrene, bit e moja. More se poprilino namrekalo. Ali to je bio povjetarac koji pue za lijepa vremena i koji e mu pomoi da se vrati.

Jedrit u samo na jug i zapadree. ovjek se nikad ne moe izgubiti na moru, a i ovaj otok je podugaak. Tek je nakon treeg kruga ugledao ribu. Najprije ju je vidio kao tamnu sjenu kojoj je trebalo toliko vremena da proe ispod amca da nije mogao vjerovati svojim oima. Ne ree. Ne moe ipak biti tako velika. Ali bila je tako velika i na kraju toga kruga izronila je na svega tridesetak metara od amca i vidio joj je rep kako stri iz vode. Bio je vei od otrice najvee kose, posve blijedoljubiaste boje na tamnoplavoj vodi. Pljusnuo je po vodi i dok je riba plivala ispod same povrine starac joj je vidio golemi trup i grimizne pruge kojima bijae opasan. Lena joj peraja bila sputena, a velike prsne peraje irom raskriljene. Ovaj put joj je starac vidio i oko i dvije sive remore? to su plivale uz nju. Katkad bi se pripile uz nju, katkad se odbile od nje, a katkad bi bezbrino plivale u njezinoj sjeni. Svakaje odnjih bila dua od jednog metra, akad su brzo plivale, izvijale su se itavim tijelom poput jegulja. Starac se znojio ali ne samo od sunca. Kad god bi se riba mirno i polagano okrenula, on bi se domogao jo malo povraza i bio uvjeren da e je nakon jo dva kruga probosti harpunom. Ali moram joj se sasvim, sasvim, sasvim pribliiti, pomisli. I ne smijem je gaati u glavu. Moram je pogoditi u srce.
* Stitonosac, morska riba koja se pripija uz morske pse i druge velike oceanske ribe.

Samo budi miran i jak, stari ree. U iduem krugu riba je otkrila leda ali je bila jo predaleko od amca. I u sljedeem je krugu bila malko predaleko ali je izronila vie iz vode pa je starac bio uvjeren da e mu uskoro poi za rukom daje privue do samog amca. Ve je bio pripremio harpun, kolut lagana povraza bijae mu u okrugloj koarici, a kraj vrsto vezan za klin na pramcu. Riba mu se, spokojna i lijepa, sve vie primicala u svom krugu, samo joj se veliki rep vrtio. Starac potegne svom snagom ne bi li je privukao blie sebi. Naas se riba okrene prema njemu, a onda se ispravi i otpliva dalje na sljedei krug. Pomaknuo sam je ree starac. Pomaknuo sam je malice. Ponovno ga je spopala vrtoglavica ali se i dalje upinjao iz petnih ila da zadri ribu. Pomaknuo sam je, pomisli. Moda u je ovaj put privui do amca. Vucite, ruke, pomisli. Drite se, noge. Izdri jo malo, glavo. Ne daj se. Nikad me nisi iznevjerila. Ovaj put u je privui do amca. Ali kad je upro iz sve snage i povukao to je jae mogao, mnogo prije nego to se ona pribliila amcu, riba mu se opet otela na stranu, ispravila se i otplivala dalje. Ribo ree starac. Ribo, ionako mora umrijeti. Zar ba mora i mene povui za sobom? Ovako se ne moe, pomisli. Usta su mu bila presuha da govori ali nije mogao dokuiti bocu s vodom.

Ovaj put je moram privui do amca, pomisli. Ne bih izdrao jo koji krug. Bi, bi, izdrao bi, ree sam sebi. Izdrao bi ti i mnogo vie. U sljedeem krugu umalo da je nije svladao. Ali riba se opet ispravila i polako otplivala dalje. Satire me, ribo, pomisli starac. Ali ima pravo. Nikad nisam vidio nita vee ni ljepe ni mirnije ni plemenitije od tebe, sestro. Hajde, atri me. Svejedno mi je tko e koga. Ve ti se sve zbrkalo u glavi, pomisli. Mora ostati priseban. Budi priseban i trpi ko muko. Ili ko riba, pomisli. Razbistri se, glavo ree jedva ujnim glasom. Razbistri se. Jo se dva puta ponovila ista stvar. Ne razumijem, pomisli starac. Svaki put umalo da se nije onesvijestio. Ne razumijem. Ali pokuat u jo jedanput. Pokuao je jo jedanput i osjetio kako gubi svijest kad je okrenuo ribu na svoju stranu. Riba se opet ispravila i polako otplivala dalje mlatei repinom po zraku. Opet u pokuati, obea starac, iako su mu ruke omlitavjele i samo je na mahove dobro vidio. Opet je pokuao i opet se dogodilo ono isto. Eto, pomisli, pa osjeti kako gubi svijest jo prije nego to je zapoeo; pokuat u jo jedanput. Prikupio je svu svoju bol i ono malo snage to mu je jo ostalo i odavno izgubljeni ponos i suprotstavio sve to smrtnim mukama ribe, a riba mu se primakla i mirno zaplivala uz sam bok amca dodirujui malne

kljunom daske i poela ga prestizati, onako duga, duboka, iroka, srebrnkasta i proarana grimiznim prugama i beskrajna u vodi. Starac ispusti povraz i stane nogom na nj te podigne harpun to je vie mogao i zarije ga svom snagom koju je bio netom prikupio u bok ribi ispod same velike prsne peraje to se podigla visoko u zrak, do visine starevih prsa. Outio je kako eljezo prodire u nju i nalegao je na harpun i zario ga jo dublje unosei svu svoju teinu u udarac. Tad je riba sa smru u sebi, ivnula, i izdigla se visoko iznad vode otkrivajui svu svoju duinu i irinu i svu svoju snagu i ljepotu. Reklo bi se da lebdi u zraku iznad starca u amcu. Zatim pljusne u vodu i zalije starca i sav amac vodom. Starac osjeti muninu i slabost i malne obnevidje. Ipak oslobodi uzicu harpuna i propusti je polako kroz svoje ranjave ake, a kad je opet progledao, vidio je ribu kako lei na leima pokazujui srebrnkasti trbuh. Drak harpuna strio je ukoso iz njenih leda a more je pocrvenjelo od krvi iz njena srca. Isprva je bila tamna poput spruda u modroj vodi dubokoj vie od jedne milje, a onda se rairila poput oblaka. Riba je pak bila srebrne boje i plutala je na valovima. Starac se netremice zagledao u ono to je naas ugledao. Zatim je omotao dva puta uzicu od harpuna oko preke na pramcu i zario glavu u ruke. Samo da ostanem priseban ree naslonjen na drveni pramac. Ja sam umoran starac. Ali sam

ubio ovu ribu, svoju sestru, i sad moram obaviti robovski posao. Sad moram pripremiti petlje i ue da je sveem za amac, pomisli. ak i da smo dvojica pa daje ukrcamo u amac, amac ne bi mogao podnijeti njezinu teinu. Moram sve pripremiti, a onda je dovui i dobro svezati, pa podii jarbol i razapeti jedro za povratak kui. Poeo je privlaiti ribu da je svee uz bok amca pa da joj provue uzicu kroz krge i gubicu te da joj svee glavu uz pramac. Hou da je gledam, pomisli, da je dotiem i pipam. Ona je moje blago, pomisli. Ali ne elim je zato pipati. Mislim da sam joj napipao srce, pomisli. Onda kad sam po drugi put zario harpun u nju. A sad je dovui i privei i namakni joj petlju oko repa a drugu oko sredine trupa i zavei je za amac. Prihvati se posla, stari ree i otpije malko vode. Sad kad je borba okonana, ostalo je jo puno robovskog posla. Uzgleda na nebo, a onda zirne na ribu. Potom se zagleda u sunce. Tek je prevalilo podne, pomisli. A pasat se die. Sad mi vie povrazi nisu vani. S dekom u ih ve srediti kad se vratim. Hajde, ribo ree. Ali riba se nije dala nego se i dalje ljuljukala na valovima pa joj se starac primakne u amcu. Kad joj se pribliio i glava joj se nala uz sam pramac, nije mogao vjerovati svojim oima koliko je bila velika. Ipak odvee uzicu harpuna od kuke na pramcu, provue je ribi kroz jednu krgu pa kroz ralje, omota je oko sabljastog kljuna i provue kroz

drugu krgu, jo je jednom omota oko kljuna i svee dvostrukim vorom za kuku na pramcu. Tad odvee ostatak ueta i vrati se na krmu da privee i rep. Riba nije vie bila grimizne i srebrne boje nego srebrnkaste a pruge joj bile isto onako ljubiaste kao i rep. Bile su ire od ljudske ake rairenih prstiju a oko joj bilo hladno kao zrcala u periskopu ili kao svetac u procesiji. Ovako sam je jedino mogao ubiti ree sta rac. Bolje se osjeao nakon gutljaja vode i znao je da se nee onesvijestiti i glava mu je bila bistra. Ima u njoj vie od sedamsto pedeset kila, pomisli. Moda ak i puno vie. Ako oiena bude imala dvije treine od toga, koliko u dobiti po ezdeset centa kilu? Ne mogu to izraunati bez olovke ree. Glava mi ipak nije toliko bistra. Ali mislim da bi veliki DiMaggio bio danas ponosan na mene. Ne osjeam ostruge u kostima, ali me ruke i leda vraki bole. Da mi je znati kakve su to ostruge u kostima, pomisli. Moda ih i mi imamo a da i ne znamo? Privezao je ribu za pramac, krmu i klupu u sredini. Bila je tako velika da je izgledalo kao da je uz amac privezao jo jedan mnogo vei amac. Odrezao je komad povraza i svezao joj njime donju eljust za kljun da joj se ne bi ralje otvarale i da bi to lake plovila uz

amac. Zatim je uglavio jarbol a kukom koja mu je posluila kao tap i uz pomo lantine razapeo zakrpano jedro i amac je zaplovio. Napol leei na krmi starac ga usmjeri na jugozapad. Nije mu trebao kompas da odredi na kojoj je strani jugozapad. Trebao mu je samo pasatni vjetar i naduto

jedro. Ne bi bilo zgoreg baciti u vodu jednu malu udicu s blinkerom ne bih li togod ulovio i okrijepio se. Ali nije uspio nai blinker a srdele su mu se pokvarile. Stoga zahvati u prolazu ribarskom kukom malo golfske trave i strese je tako da raii popadae s nje na dno amca. Bilo ih je desetak a skakutali su i bacakali se poput pjeanih buha. Starac im palcem i kaiprstom otkine glave i pojede ih glockajui oklope i repice. Bili su siuni ali je znao da su hranjivi i prijali su mu. Imao je jo vode u boci za dva gutljaja i otpio je etvrtinu nakon to je pojeo raie. amac je dobro jedrio s obzirom na sve potekoe, a upravljao je njime drei kormilo pod miicom. Vidio je ribu pokraj sebe i trebalo je samo da pogleda svoje ruke i dodirne leima krmu pa da pojmi da se sve ono doista dogodilo i da to nije bio pusti san. U jednom asu pri samom kraju osjeao se tako loe daje pomislio da sve to ipak samo sanja. A onda, kad je ugledao ribu kako izranja iz vode i nepomino lebdi u zraku prije nego to e pasti, bio je uvjeren daje sve to silno neobino i nije mogao vjerovati svojim oima. Nije dobro ni vidio ali je sad opet sve lijepo vidio kao i prije. Sad je znao da je riba tu i da ga ruke i leda ne bole u snu. Ruke brzo zacjeljuju, pomisli. Poprilino su mi iskrvarile ali e ih slana voda ve izlijeiti. Tamna voda prave golfske struje najbolji je lijek na svijetu. Samo moram ostati bistre glave. Ruke su obavile svoj posao i dobro jedrimo. Gubica joj je zatvorena, rep uspravan i plovimo ko braa. Onda mu se malko zamuti u glavi i pomisli, da li to ona mene vue ili ja nju? Da je vuem

za sobom, to se pitanje ne bi postavljalo. A ne bi ni daje riba u amcu, liena svoga dostojanstva, ni onda ne bi bilo dvojbe. Ali plove vezani jedno uz drugo pa starac pomisli, ma neka i ona mene vue ako ba hoe. Ja sam je samo svojim lukavstvom nadmudrio a ona meni nije htjela uiniti nita naao. Lijepo su plovili i starac je kvasio ruke u slanoj vodi nastojei ostati priseban. Visoko na nebu bili su kumulusi a iznad njih podosta cirusa pa je znao da e povjetarac pirkati svu no. Neprestance je zirkao na ribu da se uvjeri da je sve to java. Prolo je oko sat vremena kad ga napadne prvi morski pas. Morski pas nije se pojavio sluajno. Izronio je iz morskih dubina kad se tamni oblak krvi raziao i rasprio u moru dubokom oko jedne milje. Izronio je toliko brzo i posve neoprezno daje odjednom izbio na povrinu modre vode i naao se na suncu. Zatim je opet zaronio, nanjuio trag i zaplivao za amcem i ribom. Kadikad bi izgubio trag ali bi ga onda opet naao ili samo naslutio pa bi zaplivao jo bre i odlunije. Bijae to vrlo krupan morski pas mako, graen tako da moe plivati bre od svih drugi riba u moru, i sve je na njemu bilo prekrasno osim ralja. Leda su mu bila modra kao u sabljarke, trbuh srebrnkast a koa glatka i lijepa. Bio je graen poput sabljarke osim golemih ralja koje su sad dok je plivao bile vrsto zatvorene, plivao je ispod same povrine a visoka lena peraja parala je vodu glatko kao no. Ispod dvostrukih usana bijae nanizano osam redova zubi savijenih prema unutra. Nisu to bili obini zubi u obliku piramide kao u veine morskih

pasa. Imali su oblik ljudskih prstiju kad se stegnu poput pande. Bili su dugaki gotovo kao i starevi prsti, a bridovi im s obje strane bijahu otri poput britve. Bijae to riba stvorena da se hrani svim drugim ribama u moru, koje su tako brze, snane i dobro oboruane da nemaju nijednog drugog neprijatelja. Sad kad je nanjuio svjei trag, jo je bre zaplivao sijekui vodu modrom lenom perajom. Kad ga je starac ugledao kako se pribliava, znao je da je to morski pas koji se nieg ne boji i koji e uiniti sve to mu se prohtije. Pripremio je harpun i privrstio na nj uzicu gledajui morskog psa kako mu se pribliava. Uzica je bila kratka jer ju je podrezao da privee ribu. Starcu je sad glava bila bistra, dobro se osjeao i bio spreman na sve iako nije imao mnogo nade. Bilo je prelijepo da bi potrajalo, pomisli. Bacio je pogled na ribu dok je motrio morskog psa kako mu se primie. Moda je ono ipak bio san, pomisli. Ne mogu ga sprijeiti da me napadne, ali moda u ga ipak svladati. Dentuso* pomisli. Jadna ti majka! Morski pas se brzo primicao krmi, a kad je navalio na ribu, starac zapazi razjapljene ralje i udne oi i zauje kako mu kljocaju zubi kad zagrize u meso iznad samog repa. Glava mu bila izvan vode i pomaljala su se leda i starac je uo kako morskom psu hrska pod velikim zubima koa i meso kad mu zarije harpun u glavu, upravo u ono mjesto gdje se sijee crta
* Zubati (panj.).

izmeu oiju s crtom to se protee ravno od njuke. Ali takvih crta nije ni bilo. Bila je samo teka i iljasta modra glava i krupne oi i prodorne, prodrljive ralje to su kljocale. Ipak, tu je negdje bio mozak koji starac zgodi harpunom. Zgodio ga je harpunom to ga je zario svom svojom snagom drei ga u krvavim rukama. Zgodio ga je bez nade ali odluno i kivno. Morski pas se prevrne u vodi i starac opazi da mu je oko mrtvo i vidje kako se jo jednom prevrne zapleui se u dvije petlje uzice. Starac je znao da je morski pas mrtav ali ovaj to nije htio priznati. Zatim je, onako na leima, mlatei repom i kljocajui zubima, pojurio kroz vodu poput glisera. Voda bi pobijeljela na mjestu gdje bi udario repom a tri etvrtine tijela bile su izvan vode kad se uzica napela, zadrhtala i onda pukla. Morski pas je neko vrijeme mirno leao na povrini vode i starac gaje gledao. Onda je morski pas poeo polagano tonuti. Otkinuo mi je oko dvadeset kila ree starac. Odnio mi je i harpun i sav konopac, pomisli, i sad mi riba opet krvari pa e doi i drugi. Nije vie volio gledati ribu onako unakaenu. Kad je morski pas navalio na nju, bilo mu je kao da je navalio na njega. Ali ubio sam morskog psa koji je navalio na moju ribu, pomisli. Bio je to najvei dentuso kojeg sam vidio u ivotu. A sam Bog zna da sam ih se nagledao. Bilo je prelijepo da bi potrajalo, pomisli. Sad bih volio da je to sve bio san i da uope nisam ulovio ovu ribu i da leim sam na novinama u krevetu.

 Ali ovjek nije stvoren za poraze ree. ovjek moe propasti ali ne moe biti poraen. Ipak mi je ao to sam ubio ovu ribu, pomisli. Sad dolazi ono najgore, a ja nemam ak ni harpuna. Dentuso je bio okrutan, vjet, snaan i pametan. Ali ja sam bio pametniji od njega. A moda i nisam. Moda sam bio samo bolje oboruan. Nemoj sad razmiljati, stari ree starac. Plovi samo dalje i ne daj se kad opet dou! Ali moram razmiljati, pomisli. Nita mi drugo ne preostaje. To, i bejzbol. Da mi je znati kako bi se velikom DiMaggiu svidjelo da je vidio kako sam pogodio morskog psa u mozak. Nije to bilo bogzna to, pomisli. Svak bi to mogao uiniti. A misli da su meni izranjavane ruke isto toliko smetale koliko i ostruge u kostima? Ne znam. Nikad nisam imao muka s petom osim kad sam nagazio na bodljikavu rau koja me ubola u vodi pa mi se oduzela golijen i uasno me boljela. Razmiljaj o neem veselom, stari ree. Sad si svakim asom sve blie kui. Bre plovi otkako si izgubio onih dvadeset kila ribe. Znao je vrlo dobro to bi se moglo dogoditi kad upadne u unutarnji dio struje, ali sad vie nije mogao nita poduzeti protiv toga. Ipak, mogu ree naglas. Mogu privezati no za drak vesla. Tako je i uinio drei kormilo pod miicom i stojei jednom nogom na zategu jedra. Eto, tako ree. I dalje sam starac, ali sam sad bar oboruan.

Puhao je svje povjetarac pa je amac dobro jedrio. Gledajui samo prednji dio ribe, vratio se starcu traak nade. Bilo bi ludo ne nadati se, pomisli. Osim toga, mislim da bi to bio i grijeh. Nemoj sad misliti na grijeh, pomisli. Ima dosta problema i bez grijeha. A i ne razumije se u te stvari. Ne razumijem se u te stvari i nisam siguran da vjerujem u sve to. Moda je bio grijeh ubiti ribu. Mislim da je tako iako sam je ubio da prehranim sebe i mnoge druge. Ali onda je sve grijeh. Nemoj misliti na grijeh. Kasno je da misli na grijeh, a ima i ljudi koji su za to plaeni. Neka oni misle na te stvari. Ti si roen da bude ribar ko to je i riba roena da bude riba. San Pedro* je bio ribar, ba ko i otac velikog DiMaggia. Ali on je volio razmiljati o svemu to proivljava a kako nije imao to itati niti je imalo radio, mnogo je razmiljao i nastavio je razmiljati i o grijehu. Nisi ti ubio ribu samo da preivi i da je proda na trnici, pomisli. Ubio si je iz ponosa i zato to si ribar. Volio si je dok je bila iva, i volio si je i poslije toga. Ako je voli, nije grijeh ubiti je. Ili je moda zato jo vei grijeh? Previe razmilja ree starac sam sebi. Ali uivao si ubijajui i onog dentusa, pomisli. On ivi od ive ribe ko i ti. On nije strvinar niti je samo nezasitan apetit ko to jesu neki morski psi. Lijep je i plemenit i nieg se ivog ne boji.
* Sveti Petar (panj.).

 Njega sam ubio u samoobrani opet e starac naglas. I poteno sam ga ubio. Osim toga, pomisli, svi se medu sobom ubijaju, na ovaj ili onaj nain. Ribarenje me ubija koliko me i odrava na ivotu. I deko me odrava na ivotu. Ne smijem se previe zavaravati. Nagne se preko ograde i otkine komadi mesa s ribe gdje ju je bio naeo morski pas. Savae ga i zakljui da je meso dobro i ukusno. Bilo je vrsto i sono kao stono meso, samo to nije bilo crveno. Nije bilo ni ilavo pa je znao da e za njega na trnici dobiti najviu cijenu. Ali nikako nije mogao ukloniti miris mesa iz mora i znao je da ga ekaju jo grdne muke. Povjetarac je ujednaeno puhao. Okrenuo je malko na sjeveroistok pa je starac znao da nee jo jenjati. Pogledao je u daljinu ali nije vidio nikakvih jedara ni brodskog trupa ni dima. Vidio je samo ribe poletue kako skau u stranu pred amcem i ute nakupine golfske trave. Nije vidio ak ni ptice. Jedrio je tako oko dva sata odmarajui se na krmi i pokatkad vaui komadie mesa od sabljarke ne bi li se okrijepio i prikupio snagu kad spazi prvoga od dva morska psa. Aj usklikne. Ova se rije ne moe prevesti i moda je samo uzvik to se i nehotice otme ovjeku kad osjeti kako mu avao zabijaju kroz ruku u drvo. Galanos* ree naglas. Opazio je i drugu peraju kako izranja iza one prve i prepoznao je psine
* Vrsta morskih pasa (panj.).

lopataste njuke po njihovim smeim, trokutnim perajama i vijugavim pokretima repa. Nanjuili su meso i pomahnitali i, onako izbezumljeni od gladi, gubili su i ponovno pronalazili miris. Ali neprestano su se sve vie pribliavali. Starac privrsti zateg jedra i uglavi kormilo. Zatim dohvati veslo na kojem bijae privren no. Podigne ga to je njenije mogao jer su mu ruke bile osjedjive na bol. Potom polako otvori ake i stisne ih ne bi li ih olabavio. vrsto ih stegne da lake podnesu bol i ne otkazu mu poslunost. Doe je promatrao morske pse kako mu se pribliavaju. Vidio im je iroke, plosnate, lopataste glave i iroke prsne peraje bijelih vrhova. Bili su to odvratni morski psi, smrdljivi strvinari i ubojice koji, kad su gladni, grizu vesla i kormilo na amcu. Upravo su ti kuci odgrizali noge i peraje kornjaama kad bi ove spavale na povrini vode, i napadali ovjeka u moru kad bi bili gladni, ak i kad ne bi mirisao na riblju krv i kad ne bi na njemu bilo ni traga od riblje sluzi. Aj opet e starac. Galanos. Samo doite, galanos. I doli su. Ali nisu doli kao onaj mako. Jedan se od njih iskrenuo i zaronio ispod amca i starac je osjetio kako se amac pod njim trese dok psina kida i trga ribu. Drugi je doe gledao starca svojim uskim, utim oima a onda se naglo pribliio razjapljenih polukrunih ralja da zagrize u ribu gdje je ve bila naeta. Na vrhu njegove smee glave i leda jasno se vidjela crta na mjestu gdje se spajaju mozak i hrptenjaa pa starac zarije no na veslu u to sjecite i izvue ga pa ga opet zarije u ute oi kao

u make. Morski pas se okani ribe i sklizne u dubinu prodirui ono to je odgrizao sve dok nije uginuo. amac se jo tresao od nasrtaja drugog morskog psa na ribu pa starac ispusti iz ruku zateg jedra tako da se amac nagne na stranu i otkrije psinu. Kad ga je ugledao, starac se nagne preko ograde i navali na nj. Pogodio ga je samo u meso, a kako mu je koa bila tvrda, jedva da ju je probio. Starca nisu od udarca zaboljele samo ruke nego i plea. Ali psina opet naglo izroni iz vode a starac je ovaj put pogodi ravno posred plosnate glave im joj se njuka pomolila na povrini ustremljena na ribu. Starac izvue otricu i zgodi psinu iznova u isto mjesto. Jo je drao ribu u stisnutim raljama i starac ga ubode u lijevo oko. Ipak, kuak nije isputao ribu. Nee? ree mu starac i zarije mu no izmeu hrptenjae i mozga. To sad vie nije bilo teko i starac osjeti kako puca hrskavica. Zatim okrene veslo i zabije ga morskom psu u ralje da ih rastvori. Zavrti veslom a kad psina napokon ispusti plijen, ree mu: Odlazi, galanoIVotoni milju duboko. Idi samo za svojom prijateljicom, ili da ti nije to moda bila majka? Obrie otricu noa i odloi veslo. Zatim dohvati zateg i jedro se nadme i amac se vrati na prijanji smjer. Mora da su mi poderali etvrtinu ribe i to od najboljeg dijelaree naglas. Da sam bar sve ovo sanjao, daje bar nisam ni ulovio. ao mi je, ribo. Sve je ispalo naopako. Uutio je i nije vie htio ni pogledati ribu. Onako iskrvavljena i natopljena vodom, bila je srebrnkaste boje kao podloga zrcala ali su se pruge na njoj jo ocrtavale.

Nisam se smio otisnuti tako daleko, ribo ree. Ni radi tebe ni radi sebe. ao mi je, ribo. Eto tako, ree u sebi. Pogledaj radije no kako je svezan, da se nije odvezao. A onda dotjeraj ruku u red jer e jo biti posla. Da barem imam brus za no ree poto je provjerio kako je no privezan za veslo. Trebalo je da ponesem brus. Trebalo je mnogo toga po nijeti, pomisli. Ali nisi, stari, nita od toga ponio. Sad nije vrijeme da razmilja o onome to ti fali. Radije razmiljaj o tome ta moe s onim to ima. Previe me obasiplje dobrim savjetima ree naglas. Dozlogrdio si mi. Drei kormilo pod miicom, kvasio je obje ruke u vodi dok je amac odmicao. Sam Bog zna koliko mi je ovaj zadnji odgrizao ponovno progovori. Ali zato je sad amac puno laki. Nije htio razmiljati o iznakaenom donjem dijelu ribe. Znao je daje svakim trzajem amca mor ski pas odgrizao komadinu mesa i da za ribom ostaje sad trag u moru irok poput auto-ceste. Bila je to riba od koje bi ovjek mogao preivjeti cijelu zimu, pomisli. Ali nemoj sad o tome razmiljati. Samo se odmaraj i nastoj osposobiti ruke da obrane ono to je ostalo od nje. Miris krvi s mojih ruku ne znai nita prema svoj ovoj masi mirisa u vodi. Osim toga, ruke mi vie gotovo i ne krvare. Ozljede nisu tako strane. Moda e mi krvarenje ak pomoi da me ne uhvati opet gr u lijevoj ruci.

A o emu da sad razmiljam? pomisli. Ni o emu.

Ne smijem ni o emu razmiljati nego samo ekati na one druge. Volio bih da sam zbilja sve to samo sanjao, pomisli. Ali tko bi ga znao? Moglo je i dobro zavriti. Sljedei je kuak imao lopatastu njuku i bio je sam. Doao je kao svinja na valov, samo kad bi svinja imala tako iroku gubicu da bi ti glava mogla stati u nju. Starac ga je pustio da se okomi na ribu a onda mu je tek zario no na veslu ravno u mozak. Ali psina se naglo trgne unatrag i slomi mu otricu noa. Starac se ponovo prihvati kormila. Nije ak ni pogledao za psinom kako polagano tone u vodu, najprije u prirodnoj veliini a onda sve manji i manji. To gaje inae oduvijek opinjavalo, ali se sad nije ni obazro na to. Ostala mi je jo kuka ree. Ali od nje nee biti velike koristi. Imam jo dva vesla, kormilo i kratku palicu. Pobijedili su me, pomisli. Prestar sam da bih mogao dotui psine palicom. Ali borit u se dok god imam vesla i ovu kratku palicu i kormilo. Ponovno turi ruke u vodu da ih nakvasi. Bilo je ve kasno popodne a pred njim je bilo samo more i nebo. Vjetar je neto jae zapuhao i starac se nadao da e uskoro ugledati kopno. Umoran si, stari ree. Umoran si u dui. Morski psi nisu ga vie napadali sve do sumraka. Spazi opet smee peraje kako mu se pribliavaju irokim tragom koji je riba ostavljala za sobom. Nisu ak ni njukali za tragom nego su plivali ravno prema amcu jedan uz drugoga. Uglavio je opet kormilo, zavezao zateg jedra i po-

segnuo pod krmu za palicom. Bijae to zapravo drak slomljenog vesla koji je otpilio tako da je bio jo oko metar dugaak. Zbog rukohvata mogao se njome sluiti samo jednom rukom pa ju je vrsto uhvatio desnicom steui je sve jae dok je motrio psine kako mu se primiu. Bila su to opet dva galanosa. Moram pustiti prvoga da dobro zagrize pa ga onda udariti po vrhu njuke ili po samom tjemenu, pomisli. Zajedno su mu se pribliavali a kad je vidio kako je onaj blii razjapio ralje i zario ih u srebrnkasti bok ribe, visoko je podigao palicu i svom snagom zviznuo psinu posred iroke glave. Kad ju je udario, osjetio je pod palicom nekakvu elastinu vrstou. Ali osjetio je i tvrdou kosti pa ga odalami jo jednom estoko po vrhu njuke dok je kuak putao ribu. Drugi se kuak primicao i udaljavao razjapljenih ralja. Starac je vidio komade bijelog ribljeg mesa kako mu vise na kraju ralja kad je zagrizao u ribu i sklopio ralje. Starac zamahne i pogodi ga samo u glavu a psina ga pogleda i otrgne komad mesa. Starac ga udari jo jednom dok se kuak povlaio da proguta zalogaj, ali osjeti samo neto teko, tvrdo i gumasto pod palicom. Hajde doi, galano opet e starac. Hajde doi mi opet! Morski pas naglo dojuri i starac ga udari u asu kad je zatvarao ralje. Podigao je bio palicu to je vie mogao i poteno ga odalamio. Ovaj put je osjetio kost na dnu lubanje ali ga je maznuo jo jedanput dok je kuak tromo otkidao meso i zaranjao pod ribu. Starac je gledao hoe li ponovno izroniti ali se nije

vie pojavljivao. Zatim je spazio morskog psa kako krui na povrini. Peraju drugog nije vidio. Nisam se mogao ni nadati da u ih ubiti, pomisli. Nekad bih to mogao. Ali obojicu sam dobro maznuo i ni jedan se od njih ne osjea dobro. Da sam imao palicu koju bih mogao uhvatiti objema rukama, onog bih prvog sasvim sigurno ubio. ak i sad, pomisli. Nije vie htio pogledati ribu. Znao je da joj nedostaje polovica. Sunce je bilo zalo dok se on borio s morskim psima. Uskoro e se smrknuti ree. Onda bih konano morao ugledati svjetla Havane. Ako sam skrenuo predaleko na istok, ugledat u svjetla bar jedne od novih plaa. Sad vie ne moemo biti daleko od kopna, pomisli. Nadam se da se nitko nije previe zabrinuo za mene. Jedino se deko mogao zabrinuti, naravski. Ali siguran sam da on vjeruje u mene. Zabrinut e se i mnogi stariji ribari. Pa i mnogi drugi, pomisli. Dobri su ljudi u mom gradu. Nije vie mogao razgovarati s ribom jer je bila odvie razvaljena. Tad mu neto drugo padne na pamet. Poluribo obrati joj se. Ribo koja si ne kad bila. Zao mi je to sam se otisnuo predaleko na puinu. Upropastio sam i tebe i sebe. Ali nas smo dvoje ubili mnogo psina i mnoge druge jo pretukli. Koliko si ih ti dosad ubila, stara ribo? Ne nosi uzalud ono koplje na glavi. Uivao je razmiljajui o ribi i o tome to je sve mogla uraditi morskim psima da je slobodno plivala.

Trebalo je da joj odsijeem onaj njezin kljun pa da se njime borim protiv njih, pomisli. Ali nije imao sjekirice, a nije vie imao ni noa. Ali da sam imao pa da sam joj privezao kljun za veslo, kakvo bi to bilo oruje. Onda bismo se zajedno borili protiv njih. A to e sad ako te po noi napadnu? to uope jo moe? Borit u se ree. Borit u se dok sam iv. Ali onako u mraku, bez ikakva svjetla ili odsjaja na vidiku, samo s vjetrom to mu je neprekidno puhao u jedro, pomisli da je moda ve i umro. Sklopio je ruke i opipao dlanove. Nisu bili mrtvi i outio je bol ivota im bi otvorio i stisnuo ake. Naslonio se leima na krmu znajui da nije mrtav. Plea su mu to potvrivala. Moram izmoliti sve one molitve koje sam obeao da u izmoliti ako ulovim ribu, pomisli. Ali sad sam preumoran da se molim. Bolje e biti da uzmem onu vreu i zaogrnem se. Leao je na krmi i kormilario i motrio kad e se pojaviti odsjaj svjetala na nebu. Ostala mi je jo polovica ribe, pomisli. Moda u imati toliko sree da se vratim bar s tom polovicom. Morao bih imati bar malo sree. Ne, pomisli. Prokockao si svoju sreu kad si se otisnuo predaleko na puinu. Ne luduj ree naglas. Samo dobro pazi i kormilari. Moda e jo imati puno sree. -----Kupio bih je kad bi se gdjegod prodavala priklopi. A ime bi je kupio? upita sam sebe. Zar moda

izgubljenim harpunom i slomljenim noem i sa dvije povrijeene ruke? Moda i bi ree. Pokuao si je kupiti sa osamdeset etiri dana na moru. I umalo da ti je nisu prodali. Ne smijem misliti kojeta, pomisli. Srea je neto to dolazi u raznim oblicima i tko je uope moe prepoznati? Ja bih je ipak uzeo u svakom obliku i platio koliko trae. Da mi je bar vidjeti odsjaj svjetala, pomisli. Previe toga elim. Ali to je ono to sad elim. Pokua se namjestiti malo udobnije za kormilom, a bol ga podsjeti da nije mrtav. U neko doba, oko deset sati naveer, spazi odsjaj gradskih svjetala. U prvi mah bijae taj odsjaj jedva primjetan, kao svjetlo na nebu prije nego to izae mjesec. Zatim je svjetlost bivala sve jasnija ponad mora to se bilo uzburkalo od sve jaeg vjetra. Usmjerio je amac prema sredini odsjaja i pomislio da e uskoro zacijelo stii do ruba struje. Sad je gotovo, pomisli. Vjerojatno e opet navaliti. A to im ovjek moe u mraku bez oruja? Bio je sav ukoen i skren i boljele su ga rane i svi prenapregnuti dijelovi tijela na nonoj studeni. Nadam se da se neu morati jo boriti, pomisli. Zbilja se nadam da se neu morati opet boriti. Ali oko ponoi se opet borio, a ovaj put je znao da je borba uzaludna. Doli su u oporu i vidio je samo crte u vodi koje su peraje ostavljale za sobom i vidio je kako se svjetlucaju dok navaljuju na ribu. Mlatio ih je po glavama i sluao kako idjocaju raljama i osjeao kako

se amac trese od njihovih udaraca. Oajniki je mlatio oko sebe po onome to je tek mogao nazreti i uti i osjetio je kako mu je neto zgrabilo i otelo palicu. Tad oslobodi drak od kormila pa ga uhvati objema rukama i uzme njime udarati i mlatiti na sve strane. Ali oni su ve bili doprli do pramca navaljujui jedan za drugim i skupno i otkidajui komade mesa to su se ljeskali u moru dok su se oni okretali da ponovo prijeu u napad. Jedan je od njih napokon navalio i na samu glavu ribe, po emu je starac znao daje sve gotovo. Odalamio je drkom po glavi morskog psa kojem se tvrda riblja glava zaglavila u raljama pa je nije mogao ispustiti. Starac zavida drkom jedanput, drugi put i trei put. Cuo je kako je drak pukao pa se okomio na psinu raskoljenim krajem. Osjetio kako se drak zario u meso, a znajui kako je otar, zavida jo jednom. Psina ispusti plijen i otkotrlja se dalje. To je bio posljednji morski pas iz opora. Nisu vie imali to derati. Starac je jedva disao osjeajui nekakav udni okus u ustima, bakrenast i slatkast, pa se naas poboja to je to. Ali to nije dugo potrajalo. Pljunuo je u ocean i rekao: Evo vam, derite, galanos. I sanjajte samo da ste ubili ovjeka. Znao je daje sad konano i neopozivo potuen do nogu pa se vrati na krmu i ustanovi da se raskoljen drak dade nekako uglaviti u kormilo pa da moe i dalje kormilariti. Namjestio je vreu na leima i vratio amac na pravi smjer. Sad je lako jedrio i nije vie

nita mislio ni osjeao. Sve je bilo prolo pa je gledao samo kako da se na najpametniji nain vrati u luku. Nou su morski psi jo navaljivali na kostur ribe ba kao da kupe mrvice sa stola. Starac se nije obazirao na njih ni na bilo to drugo, samo je pazio na kormilo. Zapazio je jedino kako amac lako i dobro plovi otkako vie ne vue onaj veliki teret uza se. Dobar je, pomisli. itav je i potpuno neoteen osim slomljenog drka kormila. A to u lako nadoknaditi. Osjeao je kako ga nosi struja i vidio je svjetla naselja uz plae na obali. Sad je znao gdje je i znao je da e lako stii kui. Vjetar nam je ipak prijatelj, pomisli. Bar ponekad, nadoda. Pa i veliko more sa svim naim prijateljima i neprijateljima. I krevet, pomisli. Krevet mi je prijatelj. Samo da mi je do kreveta, pomisli. Kako e biti lijepo u krevetu. Lako je biti pobijeen, pomisli. Nisam imao pojma koliko je to lako. A to te je pobijedilo, pomisli. Nitaree naglas. Predaleko sam se otisnuo. Kad je uplovio u luicu, svjeda na Terasi nisu gorjela i znao je da svi spavaju. Povjetarac je sve vie jaao i sad je ve puhao snaan vjetar. U luici je ipak bilo tiho i starac doplovi do ljunkovita pliaka pod hridima. Nije bilo nikog da mu pomogne pa sam dotjera amac to blie obali, a zatim se iskrca i privee ga za stijenu. Skine jarbol, omota ga jedrom i svee. Zatim uprti jarbol i pone se uspinjati. Tek tada je osjetio svu teinu umora. Zastao je naas, osvrnuo se i ugledao pri svjetlu uline svjetiljke ribin veliki rep kako stri

podalje iza krme amca. Vidio je bijelu golu crtu njene hrptenjae i tamnu masu glave s izboenim kljunom i svu onu golotinju izmeu glave i repa. Nastavi se uspinjati, a na vrhu se svali i ostane leati neko vrijeme s jarbolom na ramenu. Pokuao se osoviti na noge, ali mu je bilo preteko pa je sjedio na zemlji s jarbolom na ramenu i zurio u cestu. S druge strane proe maka idui za svojim poslom i starac se zagleda za njom. Potom je samo piljio u cestu. Napokon odloi jarbol i ustane. Ponovo ga podigne i uprti i krene dalje uzbrdo. Prije nego to je stigao do svoje kolibe, morao je pet puta sjedati na zemlju da predahne. U kolibi nasloni jarbol uza zid. U mraku pronae bocu s vodom i otpije. Zatim se izvali na krevet. Navue pokriva preko ramena, leda i nogu te zaspi s licem u novinama ispruenih ruku i dlanova okrenutih nagore. Spavao je kad je djeak ujutro zavirio kroz vrata. Puhao je tako jak vjetar da ribarske brodice nisu mogle isploviti, a djeak je spavao dokasna i potom doao do stareve kolibe kao i svakog jutra. Vidio je da starac die a onda je zapazio kakve su mu ake i zaplakao. Posve je tiho izaao da donese starcu kave i cijelim putem nizbrdo plakao. Ribari su se sjatili oko stareva amca i gledali ono to je bilo vezano uza nj, a jedan je od njih, zasukanih hlaa, zagazio u vodu i mjerio kostur ribe uzicom. Djeak nije siao u luicu. Ve je prije toga bio dolje i jedan je ribar umjesto njega uvao starev amac.

Kako mu je? dovikne mu jedan od ribara. Spavaodgovori djeak. Nije mario to ga svi gledaju kako plae. Neka ga nitko ne dira! Ima oko est metara od glave do repadovik ne ribar koji je mjerio ribu. Vjerujem da ima ree djeak. Otiao je na Terasu i naruio limenku kave. Vrue kave s puno mlijeka i eera. Ita jo? Nita. Poslije u tek vidjeti to bi stari mogao pojesti. Kakva je to bila ribetina ree krmar. Takvu ribu jo nitko nije vidio. A bile su dobre i one dvije koje si ti juer ulovio. K vragu i moje ribe ree djeak i ponovo zaplae. Hoe ti togod popiti? upita ga krmar. Neu odgovori djeak. Reci im nek Santiaga puste na miru. Ja u se jo vratiti. Reci mu da mi je zbilja ao. Hvala otpovrne djeak. Odnio je limenku vrue kave do stareve kolibe pa je sjedio uza nj sve dok se nije probudio. Jednom mu se uinilo da se starac budi, ali je ubrzo ponovo utonuo u dubok san a djeak je otiao do susjeda preko puta da pozajmi malo drva kako bi podgrijao kavu. Napokon se starac probudio. Ne dii se ree mu djeak. Najprije ovo popij. I natoi mu kavu u au. Starac dohvati kavu i popije ju.

Pobijeen sam, Manolino ree. Zbilja sam pobijeen. Ali nije te ona pobijedila. Riba. Ne, nije ona. Nego tek poslije. Pedrico ti uva amac i pribor. A to e s glavom? Nek je Pedrico izree za mamce u vrama. A kljun? Zadri ga ti ako hoe. Hou prihvati djeak. A sad se moramo dogovoriti oko nekih drugih stvari. Jesu li me traili na moru? Naravski. Obalna straa i avioni. Ocean je strano velik a amac malen i teko ga je primijetiti ree starac. Pomisli kako je lijepo kad ima s kim razgovarati umjesto sa samim sobom i morem. Nedostajao si mi nadoda. A to si ti ulovio? Prvog dana jednu i drugog dana jednu, a treeg dana dvije. Bravo. Sad emo opet zajedno u ribe. Neemo. Ja ti nemam sree. Nemam vie sree. Ma k vragu i srea ree djeak ja u ti je donijeti. A to e tvoji rei? Ba me briga. Juer sam ulovio dvije. Sad emo zajedno ribariti jer ja imam jo puno toga nauiti. Moramo nabaviti dobro koplje i uvijek ga drati spremnog u amcu. Otricu moe napraviti

od blat-federa nekog starog forda. Izbrusit emo ga

u Guanabacoi. Mora biti otro ali ne i kaljeno, da se ne slomi. Meni se no slomio. Nabavit u ti drugi i izbrusiti feder. Koliko e dana puhati ova jaka brisa? Moda tri dana, a moda i dulje. Sve u ja to srediti opet e djeak. Samo da ti ruke zacijele, stari. Znam ja kako u ih izlijeiti. Noas sam neto udno ispljunuo i osjetio da mi je neto puklo u prsi ma. Pobrini se i za to ree mu djeak. Lezi samo, stari, a ja u ti donijeti istu koulju. I neto da pojede. Donesi mi bilo kakve novine koje su izale ovih dana dok mene nije bilo zamoli ga starac. Mora se brzo oporaviti jer ima jo puno toga to ja moram nauiti a ti me moe sve nauiti. Jesi li se napatio? Jesam odgovori starac. Donijet u ti jelo i novine ree djeak. Dobro se odmori, stari. Kupit u ti u ljekarni mast za ruke. Nemoj zaboraviti rei Pedricu da je glava nje gova. Neu. Rei u mu. Kad je djeak izaao iz kolibe i poao niz izlokanu cestu preko koraljnog stijenja, opet je zaplakao. Tog se popodneva na Terasi okupilo drutvo

turista a jedna je ena, gledajui dolje, opazila u vodi medu praznim pivskim limenkama i mrtvim baraku-

dama veliku, dugaku, bijelu hrptenjau s golemim repom to se njihao amo-tamo na valovima plime dok je istonjak neprekidno podizao velike valove na ulazu u luku. Sto je ono? upitala je konobara upirui pr stom u dugaku hrptenjau ribetine koja je sad bila jo sam otpad koji eka da ga odnese more. Kitopsina odgovori joj konobar. Morski kuak pokuavao joj je objasniti to se dogodilo. Nisam znala da morski psi imaju tako prekra sne, lijepo oblikovane repove. Nisam ni ja priklopi njen kavalir. A gore uz cestu starac je u svojoj kolibi ponovo spavao. Svejednako je niice leao, a djeak je sjedio uza nj i promatrao ga. Starac je sanjao lavove.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.111(73)-32=163.42 HEMINGWAY, Ernest Starac i more / Ernest Hemingway ; prijevod Zlatko Crnkovi. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljee ; 3) Prijevod djela: The old man and the sea ISBN 953-7160-02-5