HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. Smru Antuna Gustava Matoa 1914.

, najizrazitijega predstavnika simbolizma u hrvatskoj knjievnosti, te antologijom "Hrvatska mlada lirika" (urednik Ljubo Wiesner) objavljenom iste godine poeo je i kraj jednog od najivljih razdoblja u hrvatskoj knjievnosti: moderne. Matoevi sljedbenici nastavit e njegovati impresionistiko-simbolistiki poetski izraz okupljeni oko almanaha "Gri"(1917.). "Hrvatska mlada lirika" antologija je koju je 1914. izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika. U toj je zbirci zastupljeno dvadeset pjesnika roenih oko 1890. godine: Andri, erina, Gabari, Galovi, Husler, Milkovi, Janko Poli Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner. Svi ti pjesnici imaju zajedniku crtu: svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme. U zbirci prevladava lirski pejsa. Nove knjievne tendencije pokrenuo je narataj mladih pisaca koji e se vrlo kritiki postaviti prema tradicionalnom stvaralatvu, posebice prema modernoj. S jedne strane, bit e to skupina jugoslavenski orijentiranih omladinaca okupljenih oko Vladimira erine i njegovih asopisa "Val" i "Vihor" nezadovoljna tadanjom hrvatskom kompromitirajuom i neuinkovitom politikom. Toj su se grupaciji kao knjievno-umjetniki uzori nametnuli pjesnik Vladimir Nazor svojim "Slavenskim legendama" i "Hrvatskim kraljevima" i kipar Ivan Metrovi. No, pokret tih mladih jugoslavenskih nacionalista oko "Vihora" imao je ipak vie politiko-polemiki nego knjievni karakter. Mnogo je, meutim, znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom programskim lancima i manifestima, poeli javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i nemoi nakon Matoeve smrti. Ulderiko Donadini, Antun Branko imi i Miroslav Krlea najavili su svojom kritikom i beletristikim ostvarenjima novo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti. Prvi radikalni potez, kao reakcija na opu tromost i bezvoljnost, politiku i knjievnu, nadoao je iz pera Ulderika Donadinija, pisca zbirke pripovijedaka "Lude prie", 1915., romana "Kroz ibe", 1922. u kojem se otro suprotstavlja graanskom beivotnom udoreu. Napisao je nekoliko drama, ali je najpoznatiji kao izdava i urednik asopisa "Kokot". Antun Branko imi (1898.-1925.) Roen je u Drinovcima u Hercegovini. Osnovnu kolu je zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazi u irokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu. Od 1915. godine pa do kraja ivota bavi se iskljuivo knjievnou. A. B. imi je glavni predstavnik i najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze hrvatske knjievnosti. S ekspresionizmom se upoznao preko bekog ekspresionistikog asopisa "Der Sturm". Objavio je zbirku pjesama "Preobraenja", 1920. u kojoj je progovorio na posve originalan nain tako to je uveo u hrvatsku poeziju slobodan stih, izostavio interpunkciju, napustio opisivanje te dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Izraz mu je neobino saet, a osnovne teme i motivi njegovih pjesama su ljubav i smrt. Pobunio se u svojim pjesmama protiv neizbjenost prolaznosti koju shvaa kao nepravdu. To ga je dovelo do jo dviju konkretnih tema: teme o ljudskom tijelu i socijalne tematike tj. poetski ciklus o siromasima koji je imi namjeravao tiskati pod naslovom "Pjesme o tijelu". Njegovo stvaralatvo moe se podijeliti na etiri razdoblja: 1) Rane pjesme (1913.-1917.); 2) Slobodni stihovi (jesen 1917.-oujak 1920.); 3) "Preobraenja" (1920.); 4) Pjesme o tijelu (ljeto 1920.-svibanj 1925.). Bio je i knjievni kritiar te urednik asopisa "Vijavica", "Juri" i "Knjievnik". Antologijske pjesme: Pjesnici, Opomena, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne, Ruak siromaha, Hercegovina i dr.

HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. Smru Antuna Gustava Matoa 1914., najizrazitijega predstavnika simbolizma u hrvatskoj knjievnosti, te antologijom "Hrvatska mlada lirika" (urednik Ljubo Wiesner) objavljenom iste godine poeo je i kraj jednog od najivljih razdoblja u hrvatskoj knjievnosti: moderne. Matoevi sljedbenici nastavit e njegovati impresionistiko-simbolistiki poetski izraz okupljeni oko almanaha "Gri"(1917.). "Hrvatska mlada lirika" antologija je koju je 1914. izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika. U toj je zbirci zastupljeno dvadeset pjesnika roenih oko 1890. godine: Andri, erina, Gabari, Galovi, Husler, Milkovi, Janko Poli Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner. Svi ti pjesnici imaju zajedniku crtu: svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme. U zbirci prevladava lirski pejsa. Nove knjievne tendencije pokrenuo je narataj mladih pisaca koji e se vrlo kritiki postaviti prema tradicionalnom stvaralatvu, posebice prema modernoj. S jedne strane, bit e to skupina jugoslavenski orijentiranih omladinaca okupljenih oko Vladimira erine i njegovih asopisa "Val" i "Vihor" nezadovoljna tadanjom hrvatskom kompromitirajuom i neuinkovitom politikom. Toj su se grupaciji kao knjievno-umjetniki uzori nametnuli pjesnik Vladimir Nazor svojim "Slavenskim legendama" i "Hrvatskim kraljevima" i kipar Ivan Metrovi. No, pokret tih mladih jugoslavenskih nacionalista oko "Vihora" imao je ipak vie politiko-polemiki nego knjievni karakter. Mnogo je, meutim, znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom programskim lancima i manifestima, poeli javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i nemoi nakon Matoeve smrti. Ulderiko Donadini, Antun Branko imi i Miroslav Krlea najavili su svojom kritikom i beletristikim ostvarenjima novo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti. Prvi radikalni potez, kao reakcija na opu tromost i bezvoljnost, politiku i knjievnu, nadoao je iz pera Ulderika Donadinija, pisca zbirke pripovijedaka "Lude prie", 1915., romana "Kroz ibe", 1922. u kojem se otro suprotstavlja graanskom beivotnom udoreu. Napisao je nekoliko drama, ali je najpoznatiji kao izdava i urednik asopisa "Kokot". Antun Branko imi (1898.-1925.) Roen je u Drinovcima u Hercegovini. Osnovnu kolu je zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazi u irokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu. Od 1915. godine pa do kraja ivota bavi se iskljuivo knjievnou. A. B. imi je glavni predstavnik i najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze hrvatske knjievnosti. S ekspresionizmom se upoznao preko bekog ekspresionistikog asopisa "Der Sturm". Objavio je zbirku pjesama "Preobraenja", 1920. u kojoj je progovorio na posve originalan nain tako to je uveo u hrvatsku poeziju slobodan stih, izostavio interpunkciju, napustio opisivanje te dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Izraz mu je neobino saet, a osnovne teme i motivi njegovih pjesama su ljubav i smrt. Pobunio se u svojim pjesmama protiv neizbjenost prolaznosti koju shvaa kao nepravdu. To ga je dovelo do jo dviju konkretnih tema: teme o ljudskom tijelu i socijalne tematike tj. poetski ciklus o siromasima koji je imi namjeravao tiskati pod naslovom "Pjesme o tijelu". Njegovo stvaralatvo moe se podijeliti na etiri razdoblja: 1) Rane pjesme (1913.-1917.); 2) Slobodni stihovi (jesen 1917.-oujak 1920.); 3) "Preobraenja" (1920.); 4) Pjesme o tijelu (ljeto 1920.-svibanj 1925.). Bio je i knjievni kritiar te urednik asopisa "Vijavica", "Juri" i "Knjievnik". Antologijske pjesme: Pjesnici, Opomena, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne, Ruak siromaha, Hercegovina i dr.