PRIRODNO-MATEMATICKI FAKULTET

UNIVERZITET U SARAJEVU
ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

ORIJENTALNA ARHITEKTURA U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA ETNOLOGIJA

ASISTENT: STUDENT:
MA Boris Avdic Hamza Kursumovic
 Utjecaj orijentalne arhitekture na kulturu BiH

I prije dolaska Osmanskog carstva u nasoj zemlji su postojale organizovane manje drustvene
zajednice. To su bile najjednostavnije gradjevine sacinjene od prirodnih materijala gdje je dominiralo
drvo i slama. Centralni dio domacinstva cinilo je ognjiste tj. peci.

Dolaskom Osmanlija u 15. vijeku dolazi do naglog razvoja gradskih sredina. U nastojanju da se ne
narusi priroda, a da se primjene dotadasnji napredak i otkrica u arhitekturi, Osmanlije su postigle
veoma visok stepen znanja u toj oblasti. Uspjeli su napraviti sklad izmedju unutrasnjeg i vanjskog
prostora, te sklad tame i svjetlosti. Cini se da se nije mnogo znacaja pridavalo preciznim
geometrijskim oblicima vec je fokus bio na zadovoljavanju ljudi i njihovih potreba. U prvom redu se
obracala paznja na funkcionalnost gradjevine, udobnost, da prostor bude otvoren i fleksibilan, te
povezanost sa prirodom. Svaki gradjevinski materijal imao je specificnu primjenu.

Posebno vazan faktor koji je utjecao na razvoj Osmanske arhitekture bio je religiozni osjecaj. Sve te
dzamije, crkve, hanovi, hamami, mostovi, bezistani, imaju svoj specifican stil koji se najcesce
ogledao u izgradnji lukova, kupola, polukupola i stubova. Objekti ciji su oblici do tada bili svedeni,
jednostavni ili cak mracni su dobili potpuno novi oblik, sa vecim osjecajem za estetiku i sa mnogo
vise mastovitosti.

Medjutim, nije to bio potpuno i samo osmanlijski stil. Bio je to spoj bosanskog nacina zivota u
kombinaciji sa arhitektonskim dostignucima Osmanlija. To je znacilo da su stambeni objekti morali
biti izlozeni suncu, da se tekuca voda do maksimuma koristila, a upotreba drveta kao gradjevinskog
materijala bila neizbjezna. Posebno zato sto je BiH obilovala tim prirodnim resursom.
Stara bosanska kuca iz osmanskog perioda

Slika lijevo: stara bosanska kuca iz perioda

osmanske vladavine. Lice kuce je okrenuto ka
unutrasnjosti dvorista zbog ocuvanja privatnosti
porodice. Najcesce je imala jednu visenamjensku
sobu i hol tj. hajat.
Slika desno: mozaik od kamenih oblutaka kojim
se ukrasavao vanjski dio porodicnih kuca tj.
dvorista u kojima su bili smjesteni mutvak
(kuhinja), cenifa (toalet), ahar (staja za kravu ili
konje), te magaza (ostava).
Slika dole: Drvena kapija na ulazu u dvoriste ili tzv.
kapidzik na koju su prikacena dva metalna zvekira
koji su sluzili umjesto zvona. Kapije su bile
dvokrilne kako bi mogao uci konj sa tovarom.
ISTAKNUTI GRADITELJI

Najznacajniji period u osmanskoj arhitekturi obiljezila su dva

graditelja, mimar Hajredin i mimar Sinan, najveci neimari
osmanskog arhitektonskog stila.

Mimar Hajredin (1481-1512.)

je jedan od dva najveca neimara osmanskog arhitektonskog

stila. Gradio je u vrijeme sultana Bajazita II, te stoga i ne cudi
da je njegovo najpoznatije arhitektonsko djelo dzamija nazvana
upravo po sultanu Bajazitu II.

Mimar Sinan (1490-1588.)

Osmansko carstvo svoj najveci arhitektonski uspon dozivljava

zahvaljujuci upravo mimar Sinanu. On se smatra zacetnikom
klasicne osmanske graditeljske skole. Od pocetka njegove
graditeljske karijere posebno se istakao u cistoci i smjelosti u
konstrukciji, te dominantnosti u prostoru. Njemu se pripisuje
oko 360 gradjevina, sto sakralnih, javnih, stambenih, te vojnih i
drugih objekata sirom Osmanskog carstva.
Medjutim, konkretno u izgradnji Sarajeva najveci doprinos dali su Gazi Husrev-beg i Isa-beg Ishakovic.

Iako je bio vojni strateg Gazi Husrev-beg se smatra

najvecim namjesnikom osmanske Bosne, posebno
grada Sarajeva. Izgradio je cuvenu Gazi Husrev-
begovu dzamiju, biblioteku, medresu, sahat-kulu,
bolnicu i druga poznata arhitektonska djela.
Ucestvovao je u obnovi Careve dzamije. Bio je
bosanski beg u Osmanskom carstvu. Zivio je od 1480-
1541. kada gubi zivot u jednoj bici u Crnoj Gori.
Sahranjen je u haremu njegove dzamije.

Isa-beg Ishakovic (Isak Hranusic) u historiji poznatiji kao

utemeljitelj Sarajeva, bio je osmanski plemic, vojni
zapovjednik i upravitelj. Gradio je brojne vjerske i
svjetovne objekte, ponajvise u Sarajevu i Novom
Pazaru. Njegova karijera graditelja pocinje gradnjom
cuvene Careve dzamije u Sarajevu. Tacna godina
njegovog rodjenja je nepoznata, ali se pretpostavlja da
je to negdje oko 1439. Datum smrti, takodjer, nije
preciziran, ali je to najvjerovatnije bilo 1470.
 Razvoj orijentalne arhitekture u BiH

Nakon uspostavljanja vlasti u BiH 1463. uporedo dolazi do

naglog rasta i rasprostranjenosti gradnje dzamija. To je ujedno i
prvi dodir evropskog dijela carstva sa islamskom arhitekturom.
Vec u to vrijeme pronadjena su rjesenja za mnoge gradjevine,
posebno za dzamije, turbeta, tekije, medrese i druge objekte
slicne namjene.

Dzamije su bile jednoprostrane sto je omogucavalo izgradnju

sa svim raspolozivim gradjevinskim materijalom, od
najjednostavnije sa drvenom munarom do najsavrsenije sa
kupolom. Prve takve dzamije izgradjene su krajem druge
decenije XVI. vijeka. Izgradio ju je Mustafa-beg
Skenderpasic 1518. u Sarajevu po cijem graditelju je to
naselje dobilo ime Skenderija, a dzamija nazvana Skender-
pasina. Skender-pasa je bio sandzak-beg Bosne i za vrijeme
njegove vladavine zabiljezeni su veliki prosperitet i napredak. U
Sarajevu je uvakufio 33 esme i 31 vodenicu na Moscanici i
Kosevskom potoku. Sredinom proslog stoljeca za potrebe
razvoja grada i infrastrukture ta dzamija je potpuno porusena.
Najpoznatije gradjevine Sarajeva iz osmanskog perioda

Careva dzamija
Careva dzamija je jedna od prvih dzamija izgradjenih
uopce u BiH 1462. ciju je gradnju finansirao i
omogucio utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Ishakovic.
Nedugo potom, 1480. biva spaljena od strane despota
Grgurevica, ali ponovno biva izgradjena.

Temeljitu rekonstrukciju i oblik kakav je do danas zadrzala

dzamija dobija 1566., a gradnju finansira cuveni
vojskovodja Sulejman velicanstveni. Smatra se da je
gradnju ove dzamije realizovao jedan od ucenika
mimar Sinana ili cak njegov saradnik.

1847. zazidana su dva pobocna trijema koja su pretvorena

u pomocne prostorije.

Munara je osmougaona cije serefe je prekriveno

stalaktitima sto je svrstava u red najljepsih starih
munara u nasoj zemlji.
Isa-begov hamam
U narodu poznatiji kao Carev hamam je sagradjen u
neposrednoj blizini Careve dzamije i smatra se
najstarijom javnom banjom u Sarajevu. Takodjer
ga je izgradio Isa-beg Ishakovic i to po nekim
tvrdnjama 1462. Zgrada nije odolijevala zubu
vremena te je u vise navrata bila tesko ostecena i
ponovno restaurirana. Obzirom da ne postoje slike
kako je hamam prvobitno izgledao, danasnji izgled
pripada pseudomaurskom stilu iz doba
Austrougarske. Posljednji put je tokom agresije na
BiH (1992.-1995.) tesko ostecena granatama, ali
je ponovno 2015. restauriran i vracen mu je stari
sjaj.

Danas se u desnom i lijevom dijelu hamama nalazi

hotelski smjestaj za posjetioce koji zele duze
boraviti u tom hamamu.
Begova dzamija
Gazi Husrev-begova dzamija je bez sumnje najveca
dzamija sagradjena na nasim prostorima. Smatra
se remek-djelom osmanske arhitekture. Njen
graditelj je Adzem Esir Ali, porijeklom Perzijanac
koji je bio zarobljen u Tursko-Perzijskom ratu, te je
zahvaljujuci svojim graditeljskim vjestinama
postao jedan od vodecih arhitekata u Carigradu.
Gazi Husrev-begova dzamija u Sarajevu nastala
je u skoli mimar Hajredina, Sinanovog
prethodnika, koji je prije Sinana davao pecat ranoj
arhitekturi klasicnog stila u Carigradu. Ona spada
u najvrijednija ostvarenja ranog klasicnog stila u
osmanskoj arhitekturi, sto znaci da njen znacaj
prevazilazi i Bosnu i Balkan. Ovo je rijedak i
jedinstven objekat u nasim krajevima koji pored
izuzento lijepe glavne kupole znacajnog raspona
sadrzi i bocne ladje sa kupolama i polukupolama,
kao i veliki trijem sa nizom manjih kupola.
U prednjem dijelu dzamije su mramorni stubovi na
koje se oslanjaju lukovi dzamijskog trijema. Glavni
ulaz u dzamiju je dekorisan stilizovanim
arabeskama, ornamentikom, pozlatom i
mramorom.Sredisnji dzamijski prostor je
jednostavna gradjevna figura sa 13 m sirine i
istom tolikom duzinom. Ovaj sredisnji prostor je
presvodjen kubetom visokim 26 metara.

Enterijer je podjednako kvalitetno uradjen. U samom vrhu

dzamije nalazi se prekrasno dekorisani mihrab sa
kojeg imam predvodi vjernike tokom molitve. Desno je
mimber (propovjedaonica) sa kojeg se u posebnim
danima drze svecani govori. Karakteristika
unutrasnjosti dzamije je prekrasna stalaktitna
dekoracija u uglovima ispod kubeta i u samom
mihrabu, te ornamentika i kaligrafija svih zidova.

Danasnja dekoracija dzamije je potpuno nova i uradjena je

u toku 2001/02. koja je u saglasnosti sa originalnim
stilom orijentalne arhitekture.
Dzamija je izgradjena kao zaduzbina osmanskog
namjesnika Gazi Husrev-bega koji je Bosnom uz manje
prekide vladao od 1521. godine, pa sve do smrti, 1541.
godine.

Njena unutrasnjost kao i vanjski izgled zajedno sa

proporcijama munare visoke 45 metara potvrdjuju
graditeljev osjecaj za gradnju sa stilom. Tu se
primjecuje i njegov napor da uskladi svoje vjerske
osjecaje sa gradjevinom koja ce sluziti kao mjesto
okupljanja vjernika dok obavljaju svoju svetu duznost.

U haremu (dvoristu) dzamije ukopani su i brojni

bosnjacki prvaci, medju kojima su i reisu-l-ulema
Mehmed Dzemaludin Causevic, politicar dr. Mehmed
Spaho, reformator Ali-beg Firdus, pjesnik Safvet-beg
Basagic i drugi.
Takodjer kao zaduzbina Gazi Husrev-bega 1537. je u
neposrednoj blizini Begove dzamije sagradjena i
visoka vjerska skola (medresa). Zbog njenog
olovnog krovnog pokrivaca (tur. kursum-olovo)
narod ju je prozvao Kursumlija. Sastoji se od 12
ucionica i sale za predavanje, te centralnim
atrijem s trijemom i stubovima. U dvoristu je
sadrvan, a sama medresa gradjena je od kamena
gdje je svaka prostorija prekrivena zasebnom
kupolom. Danas najcesce sluzi kao umjetnicki
izlozbeni prostor, a nerijetko se u njenim
prostorijama uprilici i manji sajam knjiga.
Sahat kula je izgradjena tek u 17. stoljecu i to iz
sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa. Njena
specificnost je u tome sto sat pokazuje lunarno
vrijeme. To je nastalo iz potrebe muslimana za
obavljanje pet dnevnih molitvi, a uz sahat-kulu je
izgradjena posebna zgrada za osmatranje
zvijezda i mjerenje tacnog lunarnog vremena gdje
sluzbenik odredjuje satnicu dnevnih namaza.
 Saborna crkva
Radi uspostavljanja balansa te ublazivanja kritika iz
Evrope zbog vjerske netrpeljivosti sultan Abdul Aziz dao
je saglasnost i dozvolu za izgradnju crkve. 1863.
zapoceta je njena gradnja koja je trajala punih 11
godina. Sagradjena je od dobrovoljnih priloga gradjana
Sarajeva kao i dubrovackih, beogradskih, trscanskih i
beckih trgovaca. Postoji zapis da je i sam sultan bio
jedan od onih koji su dali svoj prilog.

Saborna crkva u Sarajevu jedan je od najvecih

pravoslavnih hramova na Balkanu. Smjestena je u
samom centru grada sa desne strane rijeke Miljacke.
Prije rata u njoj je bilo sjediste Mitropolije
Dabrobosanske.

U sam enterijer crkve ulozeno je mnogo truda kako bi

vjernici koji je posjecuju i dolaze na molitvu dozivjeli duh
pravoslavlja u punom smislu.
1873. arhimandrit Sava Kostanovic je iz Rusije donio
ikone za ikonostas koje se i danas nalaze u crkvi.
Unutrasnji zidovi ukraseni su ornamentalnom
slikanom dekoracijom dok su lukovi, svodovi i
apsida crkve takodjer stilizovani ornamentikom.
Oltar se nalazi u sredisnjem dijelu crkve na kojem
su smjestena tri kubeta, a cijeli oltar izdignut je sa
tri stepenice u odnosu na ostatak prostora. Uz
desni stub smjesten je pozlaceni tron za
mitropolita.

Crkva je duga 37 m, a siroka 22.5 m. Visina zidova je

15.5 m.

Prvobitno je bila prekrivena olovnim krovom, ali su u

vrijeme Prvog svjetskog rata Austrijanci skinuli olovo,
ukljucujuci zvona i pokrili crkvu limom.

1921. izvrsena je prva rekonstrukcija i tada su

postavljena nova zvona tezine 2.800 kg, 1.600 kg i 750
kg, te bakarni krov.
Morica Han
Nije poznato tacno vrijeme gradnje, ali se smatra da je
izgradnja Morica Hana pocela krajem XVI ili
pocetkom XVII vijeka. U svoje vrijeme mogao je
da primi karavan od oko 300 putnika i 70 konja.
Iznad glavnog ulaza je handzijina soba iz koje bi
mogao da prati putnike koji odlaze i dolaze.
Prizemlje hana je sluzilo za smjestaj konja i robe
koja se odlagala u magaze, a na spratu su bile
musafirske sobe i jedna velika prostorija kao
zajedncki prostor za razgovore uz kahvu.

Morica han je uspio da zadrzi gotovo potpuni svoj

prvobitni izgled jer se njegova osnovna koncepcija
nikada nije dala unistiti. Smjesten je u nekad
najprometnijem dijelu sarajevske carsije (u
Saracima) i danas je to posljednji sacuvani
karavan-saraj na nasim prostorima.
 Brusa bezistan
Izgradjen je po naredbi velikog vezira Rustem-pase
Hrvata 1551. Ime je dobio po Turskom gradu Bursi
iz kojeg je dovozena i prodavana svila u tom
bezistanu. Pravougaonog je oblika sa cetiri velika
ulaza, sa sve cetiri strane svijeta. Idealno povezuje
zanatske ulice Kundurdziluk, Veliki i Mali Curciluk
sa Abadzilukom i carsijom. U njemu se prodavala
svila, kucne potrepstine i manji namjestaj.

Gradjen je od kamena i pokriven sa 6 kupola i 2 manje

kupolice. Masivni stubovi unutar bezistana imaju
konstruktivnu ulogu, iznad kojih su kupolice koje
su sluzile za cuvanje arhivskih dokumenata i
sidzila.

Danas je tu smjestana Stalna postavka Muzeja

Sarajeva, podjeljena na tri osnovna dijela: prahistoriju,
antiku (tu je izloen nastariji motiv ljiljana u BiH) i srednji
vijek.
 Gazi Husrev-begov bezistan
se proteze duz Gazi Husrev-begove ulice u duzini od
109 m. Sagradjen je oko 1540. i osmisljen kao trgovacki
centar. Licem ove gradjevine se nize ducan za
ducanom, a duz centralnog prostora se sa obje strane
nalazi ukupno 70 ducana smjestenih u bacvasto
zasvodjene prostorije.U unutrasnjost bezistana vode
dva glavna ulaza, a postoje i dva manja koja vode iz
obliznjih ulica. Zbog nesto nize temperature koja je
postignuta gradnjom ispod razine okolnih ulica, izvorna
namjena bezistana je bila trgovina namirnicama. Danas
je njegova namjena potpuno drukcija jer su u njemu, u
prvom redu, ducani za prodaju zlatnog i srebrnog
nakita, putnicka agencija, te ducani u kojima se prodaju
ukrasi, suveniri i garderoba.
Moglo bi se jos dugo govoriti o orijentalnoj arhitekturi grada Sarajeva. Ovo je jedan mali dio onoga sto je, mozda,
vecini nas i najpoznatije. Bez sumnje bilo je tu daleko vise gradjevina koje su nam ostale kao podsjetnik na
jedan vremenski period koje je Sarajevo nadzivjelo, ali bi nam bilo potrebno nekoliko dana da svaku od tih
prica ispricamo. Govoreci samo o orijentalnoj arhitekturi u Sarajevu imali smo priliku putovati kroz vrijeme,
dozivjeti barem djelic tog vremena koje svjedoci o desavanjima na ovim prostorima, o razvoju i rastu
Sarajeva u urbani grad u kojem se covjek moze osjecati dovoljno hrabrim da prati sve ubrzane i moderne
tokove zivota, ali i da uziva u mirisu tek ispecene kafe dok je lagano ispija u drustvu dragih ljudi.

Sarajevo je na neki nacin oslikano u latinskoj izreci Festina lente-pozuri polako!


Zulum, H. Orijentalna arhitektura u BiH: Sarajevo

Pasic, A. Arhitektura BiH: Osmanski period (1463.-1878.) - Stanovanje, Sarajevo

Portal za kulturu, knjizevnost i drustvene teme Avlija

http://www.avlija.me/

Oficielna stranica IZ u BiH

http://vakuf-gazi.ba/

Internet:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanska_arhitektura
http://www.muzejsarajeva.ba/
https://bascarsija.info/