You are on page 1of 36

RAČUNARSKA GRAFIKA

Dugi niz godina računari su bili u stanju da prikazuju


informacije samo u tekstualnom obliku (formi).

 Pojavom prvih uređaja za crtanje (plotera), započele su prve


grafičke primjene računara.

Kasnijim ubrzanim razvojem računarskog hardvera, poput


kvalitetnih monitora koji su u stanju prikazati
visokokvalitetnu sliku na ekranu, zatim kvalitetnih grafičkih
adaptera (kartica) koji su u stanju generisati odgovarajuće
signale monitoru neophodne za prikaz visokokvalitetne slike,
računarska grafika doživjela je razvoj i procvat.
 Grafika- prezentacija informacija pomoću slika, gdje su osnovni
nosioci informacija oblici i boje.

Računarska grafika - generisanje i prezentacija slikovnih informacija


koristi se računar.
Računarska grafika je diskretna grafika, dok su neračunarske grafike
kontinuirane grafike.

Sve realne slike su informacije analognog tipa- ne postoje strogo


određeni elementi slike i strogo određene granice između jednog i
drugog elementa slike, već su prelazi sa jednog na drugi element slike
izvedeni postupno i kontinuirano, tj. bez naglih skokova.
Računar je digitalni uređaj (mislimo na digitalni računar) on
sliku može posmatrati isključivo kao konačan broj jasno
definisanih elemenata, između kojih postoje jasne i oštre granice.

Za takvu grafiku kažemo da je diskretna grafika.


Računarsku grafiku možemo podijeliti na više načina.

 Jedna od najvažnijih podjela računarske grafike je podjela na:


Vektorsku (objektnu)
Bitmapiranu (rastersku)
Kod vektorske grafike, osnovni elementi koji grade sliku su
objekti, prave i krive linije, otvoreni i zatvoreni, ispunjeni i
neispunjeni geometrijski likovi (pravougaonika, elipsi itd.) koji
mogu da se preklapaju, prekrivaju ili uklapaju i na taj način
tvore sliku.

 Za iscrtavanje ovakvih slika, računari koriste matematičke


formule vektorske algebre (odakle i potiče naziv vektorska
grafika) koje opisuju način i redoslijed iscrtavanja objekata.
Za prikaz slika koje se sastoje od mnogo detalja između kojih
je veoma teško uspostaviti neku jasnu matematičku vezu
(npr. za prikaz fotografija ili umjetničkih slika), vektorska
grafika je potpuno nepodesna.

 U tim slučajevima se koristi bitmapirana (rasterska) grafika.

Ovaj vid grafike kao osnovni gradivni element slike koristi


tzv. piksel - od engleskih riječi picture i element.
Rasterska slika je skupina piksela različitih nivoa osvijetljenosti
(monohromatske ili crno-bijele slike) ili različitih boja (slike u boji ili
kolor slike).
Računarska grafika se može podijeliti i na dvodimenzionalnu (2D) i
trodimenzionalnu (3D) grafiku.

Prava trodimenzionalna grafika nije ostvariva niti na ekranima niti na


papiru jer su oni u principu dvodimenzionalni mediji, nego jedino
holografskim postupcima u prostoru uz pomoć lasera.
Svaki grafički sistem mora posjedovati odgovarajuću
hardversku i softversku strukturu.

Hardvrerska struktura omogućava unos grafičkih informacija


u memoriju računara kao i njihovu prezentaciju

Softverska struktura određuje način zapisa slike u


računarskoj memoriji kao i postupke za manipulisanje
elmentima slike.

 Hardverska podrška sastoji se od ulaznih (skener, web


kamera, digitalni foto aparat itd.) i izlaznih (monitor, štampač
itd.) uređaja.
Između monitora i sabirnice računara kao posrednik mora
nalaziti uređaj nazvan grafički adapter (kartica), koji digitalne
podatke iz računarske memorije pretvara u upravljačke
signale koje razumije monitor.

Softverske strukture grafičkih sistema, za čitavu računarsku


grafiku je koncept Dekartovih koordinata.
PRIMJER 2D GRAFIKE

Koordinate neke tačke predsavljaju par brojeva (x, y) pri


čemu x predstavlja udaljenost tačke duž x ose od
koordinatnog početka, a y predstavlja udaljenost tačke duž y
ose od koordinatnog početka (Slika 1)
• Kod računarske grafike Dekartov koordinatni sistem usmjeren tako da
je y osa usmjerena prema dole za razliku od matematičkog
(prikazanog na slici 2).

• Kod vektroskih grafičkih sistema računar sliku pamti kao niz objekata,
pri čemu se za svaki objekat pamte njegove osnovne karakteristike,
npr.
Pored ovih osobina računar pamti i neke dodatne osobine kao što su
debljina linije, boja linije, boja ispune itd.
Ovakav niz informacija se zapisuje u meta-datoteku (meta-file)
Windows operativni sistem poznaje nekoliko formata zapisa meta-
datoteka od kojih se najviše koriste WMF (Windows Meta File) i EMF
(Enhanced Meta File). Npr. Auto Cad ima svoj format .DWG (Drawing),
Corel Draw ima svoj .CDR itd.
Grafički paketi
Osnovnu grupu grafičkih programa čine programi koji su
namijenjeni za kreiranje slika.

Programi za kreiranje vektorskih slika se nazivaju programi


za crtanje (drawing), dok se programi za kreiranje
bitmapiranih slika obično nazivaju programi za slikanje
(painting).
Programi za crtanje mogu se dalje podijeliti na programe za 2D i
3D crtanje, kao i na programe za crtanje opće namjene i
specijalizirane namjene.

Programi za crtanje opće namjene nisu posebno prilagođeni


crtanju nekih specifičnih kategorija crteža, dok s druge strane,
programi za crtanje specijalizirane namjene posjeduju veliki broj
alata specijalno dizajniranih za crtanje sasvim specifičnih crteža
(električnih šema, mašinskih elemenata itd.)

Od programa za dvodimenzionalno crtanje opće namjene najviše


je u upotrebi program Corel Draw
KARAKTERISTIKE RASTERSKIH SLIKA

Rasteri su slike sastavljene od pravilno raspoređenih


elemenata fiksne veličine i oblika za koje je određena boja
nivo osvijetljenosti. Ovi elementi nazivaju se pikseli.

Ako su pikseli dovoljno mali i dovoljno gusto postavljeni,


ljudsko oko ih ne primjeduje kao zasebne
elemente već boju ili tonalitet pojedinačnih piksela veže u
kontinualnu sliku.

 Ova osobina ljudskog oka naziva se (na engleskom)


SPATIAL INTEGRATION
 Da bi se rasterska slika opisala i zapamtila na digitalnom
mediju i da bi se obrađivala pomoću PC-a, potrebno je za svaki
piksel koji čini raster znati poziciju i vrijednost boje ili tona.

Zavisno od broja boja koje se žele prikazati, potrebno je za svaki


piksel odvojiti manji ili veći memorijski prostor.

 Jednim bitom informacije mogu se opisati dva stanja(dvije


boje).

Ako želimo prikazati veći broj boja, moramo povećati broj bita
kojima se opisuje boja piksela.
 U upotrebi su formati rasterskih slika sa 1 (2 boje), 4 (16 boja),
8 (256 boja), 16 (64k boja), 24 (16M boja) ili 32(4G boja) bita po
pikselu za opis boje, a samo u profesionalnim primjenama i sa 36, 40
ili više bita.

Ovo je bitna veličina za svaki raster i često se naziva DUBINA


BOJE i izražava se ili u b.roju bita za opis boje .
Rasterske slike mogu da sadrže bilo koji broj boja, ali se po
tome najčešće dijele na četiri osnovne kategorije:
1. Monohromatski rasteri (bitmaps)-slike koje se sastoje od samo
dvije boje. Obično se koriste crna i bijela boja, ali i kombinacija
bilo koje druge dvije boje.
2. Grayscale rasteri- svaki piksel može primiti bilo koju boju iz
skale sivih nijansi, od crne do bijele boje. Realističnost grayscale
slika zavisi od glatkoće prelaza između površina.
3. Višebojni rasteri- sadrže nijanse dvije ili više boja. Najčešće se
koriste tzv. duotonovi, koji se obično sastoje od crne i neke druge
boje .
4. Kolor rasteri- Ako svaki piksel u rasteru može primiti bilo koju boju iz
definisanog skupa boja (paleta boja), tada govorimo o kolor rasteru.
Današnji grafički uređaji i formati zapisa kolor rastera uglavnom
podržavaju 256 nivoa po kanalu, tj.za svaku komponentu boje
dozvoljavaju 8 bita informacije po pikselu.

Za RGB kolor model ovo znači 24 bita informacije o boji po pikselu,
što omogućava prikaz više od 16.6 miliona boja.
Autocad je složeni projektantski alat široke namjene koji
podržava dvodimenzionalno projektovanje, kojim se praktički
zamjenjuje klasično projektovanje na papir (crtaća daska i
šestar), ili trodimenzionalno modeliranje složenih predmeta
koji se u modelnom prostoru (eng. Model Space) mogu
proizvoljno povećati (zumirati), naginjati, okretati, prikazivati
u projekcijama, pogledima i presjecima iz svih smjerova.
Sve što se crta u AutoCAD-u vezano je za vektorsku grafiku,
to znači da je sve vezano za koordinatni sistem i za razliku od
rasterske grafike, koliko god da uvećavamo sliku, kvalitet slike
se ne mijenja.

Autocad karakterizira složeni sistem mjerila i visoka


preciznost koja može ići i ispod milimikrona i automatski
kalkuliran sistem dimenzioniranja (kotiranja) izmjera koji
zadovoljava i najstrožije tehničke standarde.
U literaturi se koriste različti termini za definisanje oblasti primjene
računara pri projektovanju i konstruisanju proizvoda i tehnologija.
CAD (Computer Aided Design) znači konstruisanje računarom,
odnosno to je tehnologija korištenja digitalnih računara za izvršavanje
funkcija projektovanja

CAM (Computer Aided Manufacturing) znači primjenu računara u


proizvodnji i upravljanju proizvodnjom, kao i u obradi zadataka koji se
odnose na tok materijala i tok informacija u proizvodnji.
CIM (Computer Integrated Manufacturing) znači integrisano
računarsko učešće u cjelokupnom proizvodnom procesu od ideje,
razvoja, konstrukcije, radnog planiranja, planiranja proizvodnje i
upravljanja, montaže, kontrole kvaliteta i isporuke.

U CAD postupcima, modeliranje je skup metoda kojima se,


posredstvom računara, definišu geometrijska, funkcionalna,
materijalna, estetska i druga svojstva objekata.

Proces izrade geometrijskog modela je geometrijsko modeliranje.


Računarska grafika koristi tri vrste geometrijskih modela:

žičani, ivični modeli ( wire frame )


površinski modeli ( surface )
zapreminski modeli ( solid )
ŽIČANI MODEL (wireframe) prikazuje objekat kao skup tjemenih
tačaka i graničnih ivica a definiše elementarna svojstva objekta:
konturu objekta, orijentaciju u odnosu na okruženje i funkciju u
sklopu scene..
• POVRŠINSKI MODEL (surface) koji je opisan tjemenim tačkama,
graničnim ivicama i graničnim površinama.
ZAPREMINSKI MODEL (solid) opisan je tjemenim tačkama, graničnim
ivicama, graničnim površinama i njima zahvaćenom zapreminom.
Kako je definisan prostor zapreminskim modelom puno tijelo, naziva
se solid model.
CAD sistem čine konstruktor , hardware, sistemski software i CAD
software.
• Aplikativni CAD softveri rade sa sljedećim grupama instrukcija:
• Naredbe za crtanje (line, polyline, multiline, circle, arc...)
• Naredbe za izmjene (erase, copy, move, array...)
• Naredbe za projiciranje (view, zoom, pan...)
• Naredbe za kotiranje
• Naredbe za šrafiranje
• Naredbe za proračun (za izračunavanje težine, težišta, površina,
momenata inercije...)
• Naredbe za informisanje ( izrada sastavnica, studija, specifikacija,
izvještaja...)
• Naredbe za layer-tehniku
• Naredbe za prikaz atributa i
• Naredbe za simulaciju (kinematska i numerička simulacija